Bertha Dudde, br. 1124, 2 Listopada 1939
MOLITVA …. SILA DUHA ….
Nalaziti se u izravnoj vezi s duhovnom silom neobično potiče duhovni razvoj duše, koja u nesavršenom (nepotpunom) stanju obavezno treba podršku. Svjesno moljenje te snage od neprocjenjive je vrijednosti tako da znači mora donijeti uspjeh koji je jasno prepoznatljiv. No nepopravljivi njekaoc te sile ne nalazi (tu) podršku, i njegovo duševno stanje neminovno je time pogođeno; tj. duši se ne pruža mogućnost da sama sebe uzdigne u visinu, ne može se razviti, pa tako ostaje ono što je i bila prije nego je nastanila ljudsko tijelo.
Tako da se u ovome opet nalazi objašenjenje toga zašto je duhovno stanje ljudi na tako niskoj razini. Objašnjivo je da baš onaj čovjek koji se oslanja na svoju vlastitu snagu više ne napreduje, nego uvijek stagnira u istom stanju i njegov život može se znači nazvati beskorisnim, ako s neke strane ne primi razjašnjenje. Tako da čovjek prije svega mora biti upućen na to da mu bezgranična snaga stoji na raspolaganju, no da ta snaga dolazi do izražaja tek onda kad čovjek putem svoje molitve za nju izrazi svoju volju za prijem, te on onda biva opskrbljen, čak usprkos mnogim otporima.
Ta snaga postupno dopire do njegove duše neometana od zemaljskih prepreka, tako da ova primjetno osjeti olakšanje, tako da onda zna da stoji u svjetlu, da revno slijedi jedan određeni put, koji joj sigurno obećava cilj …. i da je ona iznenada prosvijetljena od tog Svjetla koje je Vječna Istina. Ona više ne traži, jer je pronašla …. ona ne dvojbi, jer vjeruje …. ne istražuje, jer zna …. Ona prihvaća sve što joj Duh objavljuje, pa se tako u njoj izražava Božanska Sila i onda joj (to) uspon u visinu čini lakim. Ta sila više nikada nije jedan fantom, ona je više osjetna i tako izvanrednog djelovanja da je ona i čisto izvanjski već primjetna …. jer i cijeli izvanjski život čovjeka poprima drugačije oblike ….
Čovjek jednostavno ne može nastaviti po starom kad Sila Duha djeluje u njemu. Ona čini da sve napreduje, kako duševni razvoj tako i tjelesno veća osjetljivost za sve što je duhovno …. Prema tome ona čovjeka čini prikladnim za duhovno gledanje i doživljavanje …. Ona dušu čini prijemčivom za sve uzvišeno i čisto, uvodi ju u više sfere i otvara joj pogled za sve savršeno …. Jer ona će jednom imati istu misiju i prema tome mora doživljavati neprestani uspon …. Ona mora željeti biti u svjetlu i to svjetlo ne smije stavljati pod lonac, kako bi ono obasja(va)lo okolinu i zalutalome isto tako služilo kao putokaz ….
AMEN
