Bertha Dudde, br. 1083, 5 Rujan 1939
MJESTA ZA OBOŽAVANJE BOGA…
(Matej 6:5-8)
Zgrade koje ste vi ljudi izgradili kao trajna mjesta za obožavanje Boga (= crkve) jedva korespondiraju sa voljom Gospodnjom budući je na taj način stvarno obožavanje Boga unutar srca ljudskog bića (Ivan 4:20-24) bilo reducirano na minimum; daleko veća važnost je pripojena izvanjskim nastupima u kućama posebice izgrađenim u ovu svrhu nego unutarnjem kontaktu osobe sa Nebeskim Ocem. Ipak jedino ovo mora biti temelj sveg obožavanja Boga. Svakoj akciji koja je popraćena sa prikazom grandioznosti nedostaje vrlo-duboke suštine, što je sasvim razumljivo, jer čineći tako ljudsko biće je previše uključeno u sve zemaljske stvari da bi bio sposoban formirati jednostavan i intiman kontakt sa Ocem na nebu. Gdje vizualna reprezentacija naumljava motivirati nešto duhovne prirode tamo je uvijek opasnost da će se sve vidljivo razmatrati a da će duhovni aspekt biti zanemaren… Zemaljsko dijete može, u stvari, jedino postići unutarnju mirnoću, unutarnje produhovljavanje, kada su sve vidljive stvari i one koje afektiraju osjetila potpuno isključene (Matej 6:6)… Svaka osoba se mora nevjerojatno potruditi i biti neprestano na oprezu da zemaljske čežnje i zemaljske misli neće steći prevlast (isto tako u smislu: da neće izbiti u prvi plan), jer do istog stupnja kako se one povećavaju volja za duhom se povlači, i onda će biti izuzetno teško uspostaviti jedan najunutarniji duhovni kontakt.
Prema tome je razumljivo da su također sve ceremonije, svi obredi, koji učinkovito namjeravaju ilustrirati ljudima nešto duhovne prirode posebice prikladni da bi eksternalizirali osobu ili učinili da postane površna. Ako ljudsko biće smjera vlastitim naporima sebe produhoviti on će razumjeti koliko se ustrajno on mora boriti spram svih vanjskih utjecaja… kako mora opet i iznova pokušati zanemariti sve što se oko njega događa kako bi bio sposoban potpuno sebe povjeriti stanju čiste duhovnosti. A sve ovo nije moguće na mjestu gdje se toliko puno ljudi okuplja i gdje su obredi regularno vršeni što zahtjeva potpunu pažnju osobe ali što, u drugu ruku, skreće njegovu pažnju od onog što je jedino važno pred Bogom… Ljudsko biće ne treba gajiti misli kako će se računati kao grijeh ako on ne udovoljava ovim ceremonijama… Gospod jedino priznaje dubinu vjere, stupanj Ljubavi i apsolutnu podređenost zemaljskog djeteta njegovu Ocu… i svatko tko nastoji to učiniti ne treba se bojati niti Očeva Suda… on će se ponašati tako kako je milo Ocu i on će u svemu iskati srž svega ali ne izvanjsku čahuru… Gospod ne zamjećuje savršeno smišljene procedure koje su unatoč tome čisto izvanjski vođene ali ne dodiruju srž same stvari, budući po-unutar-njivanje duše potrebuje neprestano povezivanje samoga sebe sa Božanskim Gospodom i Spasiteljem. I određena vremena za obožavanje Boga ni najmanje nisu dovoljna da bi postigla sazrijevanje duše… Namjesto toga, zemaljsko dijete mora pokazati Gospodu Bogu njegovu Ljubav, štovanje i zahvalnost svakog časa u danu i neprestano stremiti za duhovnim izbavljenjem… A specificirane ceremonije za to doista nisu prikladne, jer one će više vjerojatno učiniti ljudsku dušu nezainteresiranom i čak ju ostaviti u pogrešnom uvjerenju kako je ona udovoljila Božanskoj volji. A to je, s obzirom na duhovni zastoj i nazadovanje, izuzetno vrijedno žaljenja, budući ljudsko biće treba iskoristiti svaki čas kako bi radio na unapređenju sebe samoga i njegove duše u svrhu postizavanja savršenstva (Matej 5:48).
AMEN
