Bertha Dudde, br. 1028, 29 Srpanj 1939

SAMOSTANSKI ŽIVOT?…

(u svezi sa prijašnjim razgovorom)

Prirodno ograničenje je bilo postavljeno kada snaga otpora prijeti popustiti, i onda duša može očekivati pomoć ako je preslaba da bi sama po sebi čvrsto stajala. Ženina svrha u životu poglavito uključuje poslužiteljski (isto u smislu: koja održava i brine) i podupirajući rad, i ona prima snagu da to načini u istoj mjeri kako izražava njezinu Ljubav, i time sfera aktivnosti postoji posebice za ženu na Zemlji koja nudi duši bogate prilike za sazrijeti. Nema potrebe čvrsto ograničiti njezine obaveze kako bi na Zemlji živjela radi Gospodnjeg zadovoljstva u povučenosti. Svakome tko želi raditi do većeg opsega u službi Ljubavi spram bližnjega će također biti ponuđena odgovarajuća prilika za to u izvanjskom svijetu. Prema tome nije posebice blagotvorno za dušu ako je osobi nametnuto polje službene dužnosti koja je u stvari svjesno vršena ali jedino kao vrsta osobne obaveze… pod uvjetima koji isključuju odbijanje ili neudovoljavanje ovog ispunjavanja obaveze, i prema tome rad Ljubavlju ispunjene službe se ne podudara uvijek sa slobodnom voljom osobe. Volja osobe koja sebe postavi u takvu prinudnu situaciju može bez ikakve sumnje biti dobra i njezine namjere mogu itekako biti da posveti njezin život sasvim Gospodu i Spasitelju, ali on ne uzima u obzir da svatko može iskoristiti i razviti njegov zemaljski život sred svjetovne gungule i da će mu biti ponuđeno više nego dovoljno prilika za aktivnu Ljubav prema bližnjemu.

AMEN