Bertha Dudde, br. 1000, 9 Srpanj 1939

MOTIV LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU…

Motiv kršćanske Ljubavi prema bližnjemu postao je sasvim drugačiji nego što bi iz Boga trebao biti, a tomu je razlog to što čovječanstvo samo po sebi više nije svjesno toga koliko je “Ljubav po sebi” nužna za povratak k Ocu i koliko je sve u svemiru usko isprepleteno s pojmom Ljubavi. Ljubav prema materiji je duhova smrt, a Ljubav prema bližnjemu i time prema Bogu kao Stvoritelju svih stvari je duhovni život. Gdje god bi samo bila aktivna istinska Ljubav, tamo ne bi mogao biti zabilježeno duhovno propadanje, no gdje ljubav prema materiji prevladava, tamo sve duhovno biva potpuno izgubljeno.

Ljubav je ono najuzvišenije na Zemlji i upućuje na Boga …. no ako je usmjerena na zemaljsko posjedovanje, umnaža materiju i vuče na dolje …. Što je čovjek više ispunjen osjećajem Ljubavi, to jasnije će se i duh u njemu moći izraziti, no ta Ljubav mora biti usmjerena Bogu i bližnjemu a ne materiji. E sad, jedno potpuno pogrešno razmišljanje čovječanstvo je dovelo dotle da više ne može razlikovati što je prava, tj. Božanska Ljubav …. da li ona potječe iz srca ili svoje polazište ima u tjelesnom životu čovjeka, u čisto tjelesnim požudama.

Čovjek koji se potaknut unutarnjom Ljubavlju neprestano trudi činiti dobro, ne misli na ikakvu zemaljsku plaću, nego je taj sveti osjećaj Ljubavi tako stopljen sa njegovim ja, da on ne može drugačije nego biti aktivan u Ljubavi …. u njemu je prisutan nagon za pomoći, za utješiti i za dati, gdje god je njegova pomoć potrebna. On ne računa plašljivo, bližnjemu ne daje proračunato, nego je samo prožet dubokom Ljubavlju prema bližnjemu, i to je prava Ljubav pred Bogom, Koja je i pravi put k vječnom životu ….

No čovjek, koji samo prebiva u materiji, fokusiran je jedino na to da na Zemlji umnoži materiju, tj. zemaljsko dobro, i da iz svega za sebe izvuče korist. Kad on tada pomogne bližnjemu, to je uvijek samo određeni proračun da izvuče nekakvu korist, a čista, bezinteresna Ljubav prema bližnjemu njemu je nerazumljiv pojam. No ljubav koja preračunava nikada ne može djelovati spasteljski, i opet je Ljubav prema bližnjemu najveći čimbenik s kojim se mora računati …. Čovjek se treba spasiti putem Ljubavi, no obično se upliće ljubav prema posjedovanju i čovjeku onemogućuje prakticirati bezinteresnu Ljubav. Prema tome, tko želi ispuniti Božansku zapovijed, taj se voljno mora odreći materije, on je mora naučiti prezreti, tek tada čista Ljubav može ispuniti njegovo srce …. kad mu materija ne predstavlja više ništa, čovjek nauči ljubiti Boga, a time i bližnjega …. jer Ljubav je prisutna u čovjeku, no prečesto u obrnutom smjeru i smislu.

Tko sâm sebe ljubi više, taj je pohlepan za svim zemaljskim posjedom, i njemu je vječno Božanstvo još jako udaljeno …. taj  prvo voljno mora odustati od svega što ga veže za materiju …. mora se truditi nje se osloboditi, te da se oblikuje u Ljubav …. tek tada čovjek doživljava unutarnju preobrazbu; u sebi osjeća iskru Božanske Ljubavi i tad ne može drugačije nego ju prenijeti na čovjeka, a tek to je prava kršćanska Ljubav prema bližnjemu koja u pravom smislu te riječi djeluje spasiteljski ….

AMEN