Bertha Dudde, br. 0943, 2 Lipnja 1939
NEISKORIŠTEN ZEMALJSKI ŽIVOT …. SVJESNI RAD ….
STANJE U ONOSTRANOM ….
Izuzetno je korisno za dušu ako je ona svjesna svog zemaljskog zadatka, i onda se u skladu sa svojim snagama trudi ispuniti taj zadatak. Kad si čovjek zamisli da neiskorišteno zemaljsko vrijeme prouzrokuje najgorče prebacivanje samom sebi pri završetku zemaljskog života, onda će joj to morati biti poticaj za najmarljiviji rad na samoj sebi, jer si čovjek sam stvara svoje stanje u onostranom. On će uvijek morati snositi posljedice za svoj način života …. Pa si na isti način može stvoriti krajnje lijepi život u onostranom, kao što s druge strane njegova sudbina može biti stanje prepuno patnje, neizrecivo otužno, i to isto tako njegovom vlastitom krivicom. A Otac na Nebu od Svoje djece pak jedino traži da se vježbaju u Ljubavi (ili: da prakticiraju Ljubav) ….
Ljudi jedni spram drugih trebaju biti u Ljubavi i samo živjeti jedni za druge, da bi u toj Ljubavi i Boga ljubili više od svega, i Njemu čast i hvalu pjevali u svu vječnost …. Jer gdje je nastanjena Ljubav, tamo će se i čovjek intimno povezati s Bogom, a kroz Ljubav će i zemaljski život biti blagoslovljen, jer ta djeca su Ocu u Nebu blizu, i njihovo duševno stanje je svijetlo i bistro. Pa kad se tada svjesno teži oplemenjivanju samoga sebe, kad se svjesno zaklinje za Milost Božju te se i volja Božja svugdje i neprestano svjesno i ispunjava, stanje duše lako je dovesti do zrelosti. Jer (taj) čovjek je svoju svrhu na Zemlji spoznao i onda više nikad neće kroz život ići beskorisno i neodgovorno. On je našao pravi put, koji vodi u visinu, u vječnu domovinu ….
AMEN