Bertha Dudde, br. 0865, 15 Travnja 1939
SUZBIJANJE ŽUDNJI PREDNOST ZA DUŠU ….
ZAPOVIJEDI …. ODUSTAJANJE ….
Postupati suprotno Božanskoj volji duši nikada ne može biti od koristi, čak i ako može biti od prednosti za tijelo. I stoga su Božanske zapovijedi skoro uvijek ograničenje zemaljski ugodnog življenja; one će od čovjeka gotovo uvijek zahtijevati jedno određeno uzdržavanje ili odustajanje a stoga i rijetko naići na odobravanje tamo gdje se čovjek trudi punim plućima uživati u životu. No sasvim izvjesno se duši čini dobro tamo gdje se zapovijedi ispunjavaju uz zapostavljanje tjelesnih ugodnosti. Duša se trudi odbaciti sve što ju ograničava i u slobodnom stanju osjeća se daleko ugodnije, što međutim tijelu tokom vremena na Zemlji nikako ne odgovara, jer prednost za dušu odražava se jedino čisto duhovno i stoga se od strane zemaljskog tijela ne može osjetno zamijetiti. Pa stoga duševni život mora biti potpuno odvojen od osjetilnog života tijela.
No duši će svako uzimanje u obzir tijela na izvjestan način štetiti, jer kad je zemaljska žudnja tijela utažena, istovremeno se umnaža materija a time i okovi u kojima duša još pati. A čovjek se treba osloboditi iz materije, treba izbjegavati i uskraćivati tijelu sve, kako bi se oslobodio iz materije, koja ga je tokom tisuća godina držala zarobljenoga. Tko je svjestan toga, moći će procijeniti i opasnost koja se nalazi u ispunjavanju zemaljskih želja …. On će primjeniti svu snagu volje da bi se mogao oduprijeti žudnjama tijela, i on će pomoći duši u njenoj nevolji i biti će joj od koristi pri njenom oslobađanju od materije.
U svakoj situaciji zemaljskoga života čovjek se trudi izvući najveću moguću korist za sebe, on se prije svega trudi da si svoje zemaljsko postojanje učini podnošljivim i ne vidi opasnost koja se nalazi baš u tom nastojanju. Kad bi prije svega gledao da uzme u obzir svoju dušu i eventualne posljedice za nju, onda bi mu sigurno bilo mnogo lakše odustati od pokoje zemaljske prednosti i orijentirati se s obzirom na potrebe svoje duše.
No ako čovjek svim duhovnim mislima pokloni malo ili nimalo pažnje, uvijek će imati interesa samo za to da si svoj život uredi moguće ugodnim i bezbrižnim, dok će inače sve duhovno odbacivati s pogrešnim mišljenjem da je time lišen ikakve odgovornosti. Stoga je i vrijedni rad onostranih bića usmjeren na objašnjenje pitanja stvarnog čovjekovog određenja. Kad je to čovjeku jednom postalo jasno, onda će on u podređivanju vlastitih žudnji vidjeti prednost za dušu, on će biti više aktivan baš za duševno zdravlje, u istoj mjeri će izgubiti i potrebu za svijetom i radi svoje duše će odustajati i od žudnje za ispunjavanjem svojih želja ….
AMEN