Bertha Dudde, br. 0839, 31 Ožujak 1939
BLAGOSLOV HENDIKEPIRANIH OSOBA…
Čovjek mora proći kroz (ili ‘pretrpjeti/iskusiti’; ‘podvrći se’) nehotičan/nenamjeran (involuntary = ne-namjeravani/ne-željeni) a(li) ipak (ili ‘i pored toga’) koristan (ili ‘onaj koji mu donosi dobro’) životni test ako, zbog svojeg fizičkog stanja (ili ‘fizičkih uvjeta’; misli se na invaliditet) nije u stanju (ili ‘ne može’) uživati zemaljska zadovoljstva, kada su mu zbog nekog hendikepa uskraćene životne ugodnosti/pogodnosti te je prisiljen odustati od zemaljskih užitaka. On je sada u velikoj opasnosti da sa gorčinom misli/razmišlja o svom Stvoritelju, ili da Ga čak u potpunosti odbaci, pošto je neshvatljivo da bi Božanska volja, po njegovom mišljenju, mogla tako nepravedno razdijeliti/podijeliti darove Svojoj zemaljskoj djeci. Ali ako on usprkos svoje nesreće zadrži snažnu vjeru, za njega će duhovni napredak biti puno prije moguć, pošto je njemu znatno lakše pružiti otpor (ili ‘oduprijeti se’) svijetu (zajedno) sa svim njegovim kušnjama, a u odsustvu svjetovnih užitaka se on može okupirati u puno većoj mjeri sa duhovnim stvarima, koje će ga znatno prije dovesti do zrelosti.
Zato/tako su ovi ljudi u stanju doći do pravog/istinskog razumijevanja svoga životnog postojanja u kraćem vremenu. Oni ne trebaju potpuno ispunjenje/ostvarenje u ovom životu već trebaju strpljivo čekati kraj svojeg zemaljskog postojanja uvjereni da stvaran život, kojeg će ostvariti u onostranom (ili ‘u duhovnom svijetu’) prema svom životu na zemlji (ili ‘prema tome kako su hodali na zemlji’), jedino onda može započeti.
Tako njihov hendikep na zemlji ima određene prednosti u tome što za njih postaje lakše negirati zemaljske užitke nego li za normalnu osobu koja se neprestano mora suočavati sa kušnjama ovoga svijeta, ali jedino ako on (misli se na hendikepiranu osobu) i sam odradi svoj dio u predaji/podređivanju Božjoj volji, noseći teret koji mu je određen, i zahvaljujući Stvoritelju Koji mu je dao život.
Ako je takva osoba duhovno živa/oživljena ona više neće smatrati/gledati na svoj hendikep kao (na) nesreću već će u duhovnom životu vidjeti željenu/priželjkivanu svrhu. Ona će uvijek nastojati uvećati svoje duhovno znanje, ljubav prema svome bližnjem, i neće gunđati/prigovarati zbog svoje sudbine, niti će se buniti protiv Boga (ili ‘opirati Bogu’).
AMEN
