Bertha Dudde, br. 0828, 25 Ožujka 1939
DEPRESIJE …. PATNJA JE LJUBAV OCA ….
Neopisiva čežnja će se u vama probuditi ako težite savršenstvu i mislite na nebeske užitke. I ta čežnja pridonijeti će tome da otpadnu okovi duše, jer u istoj mjeri će se povlačiti i čežnja za svijetom i zemaljskim užicima, nestajat’ će usmjerenost k zemaljskim dobrima, i bit će željeno samo ono što predstavlja duševnu sreću. I ako se nalazite u tom stanju, sva depresija uzmaći će, jer sve svjetovno više vas ne dotiče, duša postaje slobodna i zanemaruje tijelo, i tad ju ništa više ne uspijeva opteretiti (od onoga) što joj u manje savršenom stanju predstavlja bol i patnju. Tako da, prihvati ovu utjehu i neumorno radi na sebi samoj, pa ćeš prevladati i takve trenutke gdje pritisak Zemlje još previše počiva na tebi.
Otac na Nebu zna za nevolje Svoje djece, pa opet, one ne mogu skroz izostati, one trebaju poticati ono što je umorno (one koji su umorni) i čistiti ono što još nije čisto od otpadnih tvari. S tim na pameti, svaki dan će ti biti na blogoslov, i sve bliže biti ćeš stanju oslobođenja. Duša se tako često pušta lelujati, biva nošena tamo-amo i nije još čvrsta sama po sebi, i tada su potrebne takve depresije, kako bi ju učvrstile i potakle želju za njenim Stvoriteljem. Kad je jednom prevladala takva raspoloženja, u njoj će opet postati svijetlo i jasno, i ona sa duplom požrtvovnošću živi za svoje oslobođenje.
Ljudima ponekad ostaje neshvatljivo kako se Božja Očinska Ljubav često izražava na ljudima bolan način, za to ne nalaze objašnjenje pošto ne mogu procijeniti koja neizreciva bijeda bi bila njihova sudbina kad bi ih na Zemlji očekivalo samo lijepe i radosne stvari i da bi ta bijeda bila daleko bolnija od zemaljske patnje. Beskrajna Ljubav Oca uvijek je spremna samo na davanje i nikada nije htjela patnju ljudi …. Dok god oni dakle ne krše Božanski red svaka patnja bila bi daleko od njih, i oni bi osjećali uvijek samo dobrotu i Ljubav Božju.
Međutim ako ih njihova vlastita volja potiče na kršenje Božanskoga reda, i oni time dakle moraju trpjeti nevjerojatnu patnju u onostranom pošto Bog mora biti pravedan sudac i iz Ljubavi prema ljudima ne može ukinuti (smisao za) pravdu, tako da On pokušava čovjeka još na Zemlji uvjeriti u njegovo krivo razmišljanje i ponašanje …. On se trudi na njega utjecati na dobar način i njega Božanskoj volji učiniti poslušnim, i to na svaki način …. putem Svoje Riječi, Koja objavljuje Njegovu volju …. putem upozorenja i neprestanih upućivanja na patnju i nesreću bližnjih ljudi i upravo putem patnje koja i čovjeka samoga pogađa …. ali koja se može nazvati minimalnom poredbeno sa patnjom koja nepopravljivog čovjeka očekuje u onostranom.
Čovjek na Zemlji nije prijemčiv za ogromnu Ljubav Gospoda …. Ljubav prema svijetu tako ga je obuzela da on zaslijepljen njenim sjajem i blještavilom, toplo nježno svjetlo Božanske Ljubavi ne prepoznaje …. jer, protivnik se bori nasilnim sredstvima. On se trudi u čovjeku razbuditi ljubav prema sjaju i raskoši, i ako ljudsko srce postane žrtvom te ljubavi, više ne osjeća dašak Božanske Ljubavi. I kad Otac ljude tad još želi podsjetiti na Sebe, onda to još može jedino putem patnje …. jer u patnji on još najprije nalazi povratak do Njega, i tada patnja još može postati nezamislivim blagoslovom, tamo gdje se na Ljubav Božanskog Spasitelja na Zemlji nije obraćala pažnja ….
AMEN
