Bertha Dudde, br. 0765, 31 Siječanj 1939
LJUBAV… MRŽNJA
Gledaj, dijete Moje, Ja prilazim i nudim svima vama koji od Mene želite primiti (= Moje darove). Žudnja vašeg srca će vam prenijeti Moju ljubav. Moja ljubav prema vama se demonstrira/iskazuje u vašoj želji za Mnom, i to će također biti vaše stanje u onostranom, vi ćete neprestano čeznuti za Mnom, a Moja ljubav će vam osigurati/dodijeliti ispunjenje bez kraja. Gledaj, Ja sam postavio ljubav u vaše srce tako da bi jednog dana trebali uživati u blaženstvu kada se vaša ljubav ispuni. Ali Ja sam također postavio i suprotan impuls u vas jer stanje blaženstva možete postići (tj. povratiti!!) jedino prevladavajući taj poriv/impuls (= u smislu, ‘u zemaljskoj etapi iskupljenja palih bića je čovjekova duša tako organizirana da se, za razliku od duše prvo-stvorenih savršenih anđela, ona sastoji od još nepročišćenih elemenata Sotonine prirode iz kojih izvire = koji su uzrokom tog ‘poriva/impulsa’ o kojem ovdje Gospodin govori; iz istog razloga je Adamu, za razliku od prvostvorenih savršenih anđela kojima ona nije trebala, Božja volja bila ukazana u vidu negativne zapovijedi ‘Ne jedi sa stabla…’, tako da bi on, u kojem je Božanski red već bio narušen, postao svjestan toga Božanskog reda a time i Božanske volje, tj. kako bi postao svjestan tih negativnih/nepročišćenih elemenata svoje prirode = tog negativnog impulsa u sebi, i da bi se protiv njih/njega morao boriti, prevladati ih/ga i tako opravdati svoje zemaljsko postojanje = ispuniti svrhu ovo-zemaljskog života!; dakle, ovo ‘polaganje negativnog poriva/impulsa’, tj. ‘mržnje’ u dušu zemaljskog čovjeka ne treba shvatiti na način da je Bog ubacio mržnju u čovjeka, već da je On tako organizirao/kombinirao dušu u ovoj fazi iskupljenja da ona-čovjek postane svjestan svoje nesavršenosti, tj. ranijeg otpadništva od Boga; sve to naravno u svrhu njegovog iskupljenja tj. ponovnog povratka u Očevu kuću ljubavi), i stoga vaše nastojanje na Zemlji treba posebice biti usmjereno (ka) borbi (ili ‘odnositi se na borbu’) protiv mržnje, osjećaju silne/žestoke zlobe/neprijateljstva, jer mržnja truje vašu dušu na jedan jako destruktivan način… mržnja uništava sve što je stvoreno sa ljubavlju.
Čovjek sa osjećajem mržnje u svom srcu neće nikad za nikad (never ever) biti u stanju postići savršenstvo, jer naposlijetku mržnja je dio zla… Mržnja je tako pogubna/opasna (= čovjeku na veliku propast) i neizrecivo depresivna za dušu… ona je najgore zlo… ona je neprijatelj svakog dobrog stava/shvaćanja/odnosa… ona je porok koji guši sve dobro i plemenito… ona je začetnik grijeha… Srce koje je podleglo mržnji nije sposobno na ni jedan plemeniti osjećaj. Gdje mržnja vlada ni jedna vrlina se ne može primjenjivati. Poniznost, blagost/nježnost i milost… to su potpuno strani koncepti srcu koje je kontrolirano mržnjom: jer čovjek nema nikakvo znanje o ljubavi, a to je naposlijetku nužno, ako želi živjeti na čedan, dobar i Bogu mio način.
Strašne posljedice mržnje čovjek će prepoznati u onostranom… kako je unakažena/izobličena duša nekog tko je bio pod utjecajem mržnje u svom zemaljskom životu. Samo kad bi ljudi uzeli u obzir da nasuprotna/protivnička sila (= zlo) postiže potpunu kontrolu nad zemaljskim djetetom koje mrzi tako da će mu biti još teže odustati od ove sile i njezinog utjecaja, da će mu biti još teže pronaći ponovno put nazad do ljubavi, i da takva osoba ne može biti spašena sa ni jedne druge stane osim ako sebe iskreno teži osloboditi od sile zla. Sve dok ne odustane od ovog utjecaja sa čvrstom namjerom da prakticira ljubav biti će mu izuzetno teško osloboditi se.
Zasigurno je razumljivo da je ljudsko biće često naprosto gurnuto u osjećaj mržnje kada promatra i slijedi neosjetljivost drugih ljudi i njihovu nepravednost i naočigled uspješno ponašanje/poslovanje, ali on uvijek mora imati na umu (= zapamtiti) da na nebu postoji Bog Koji će na kraju (= u smislu, ‘kada za to dođe vrijeme’) naplatiti svaku nepravdu (Psalam 73). On se tome također mora suprotstaviti činjenicom da je Isus Krist čak blagonaklono (= sa ljubavlju) opraštao onima koji su bili krivi za Njegovu smrt, i da osvetoljubivost (= osjećaj osvete) u Njemu ni u jednom trenutku nije prevladala, već je On, prepun ljubavi, uvijek na ponašanje zemaljske djece reagirao sa razumijevanjem i suosjećanjem. Ljubav bi trebala, naposlijetku, pobijediti mržnju, i djeca na Zemlji se prema tome također moraju potruditi prigušiti/obuzdati osjećaj mržnje kada se počne podizati u ljudskom biću… i uvijek ga uzvratiti sa ljubavlju čak i ako je kušnja da čovjek osjeti najgorču mržnju protiv tlačitelja/tiranina ljudi presnažna.
Većina ljudi griješi pošto sebe smatraju izrazito nadmoćnima i vjeruju kako moraju izraziti svoju silu nad svojim podređenima na izuzetno bučan/kreštav način, ipak pojedinac ne smije odgovarati sa mržnjom, umjesto toga on treba odlučiti educirati drugu osobu sa ljubavlju.
On prije svega treba uzeti u obzir svoju dušu (= stanje svoje duše) koja treba biti zaštićena od opasnosti mržnje, njezina borba je s vremena na vrijeme užasno teška, ipak prevladavanje nad ovom za dušu naj-štetnijom karakteristikom će voditi do savršenstva, pošto će onda ljubav trijumfirati nad protivnikom… Mržnja će biti učinjena bezopasnom te uništena snagom ljubavi, a duša će biti zahvalna za takve napore pošto će biti oslobođena gorkog mučenja/boli/muke.
AMEN
