Bertha Dudde, br. 0736, 8 Siječanj 1939
POJAM „MILOST“…
Proći će svjetovi i sunca će izgubiti njihov sjaj, ali Božja milost će se vječno i nepromjenjivo spuštati svim Njegovim stvorenjima. Jer, što je proizašlo iz Njega, također ide putem usavršavanja, a bez Božanske milosti, put uistinu nikada ne može biti pređen. Otud je sve tako beskrajno mudro uređeno, da će biće biti zahvaćeno strujom Božanske milosti, samo ako se on sam buntovno ne udalji od struje milosti… Tko živi u milosti, bez napora će moći prevaliti put usavršavanja, ali tko je odbije, morat će savladavati prepreku za preprekom… njegova duša neće pronaći snagu da se oslobodi, i duh će u njoj nemoćno drijemati, neprobuđen za samorazvoj, jer bez Božanske milosti djelo oslobađanja je preteško za bića. Sada, ako je za otkupljenje temeljni uvjet, odnosno prijeko potrebna, Božja milost, onda je također razumljivo, kako djelovanje Božanstva nastavlja iscrpno objašnjavati bićima pojam milosti, jer su na neki način neograničene mogućnosti koje se nude bićima koja teže savršenstvu, da dosegnu svoj cilj. Vječno Božanstvo je, u Svojoj beskrajnoj Ljubavi i Mudrosti, jako dobro promislilo kakvu iznimno tešku borbu oni moraju izdržati, ali ova borba se ne može izbjeći, ako se mora odviti razvoj u Bogu-slična bića, koja moraju u svemu biti jednako savršena kao što je Sam nebeski Otac savršen… Borba vlastitom snagom, da bi se postiglo ovo stanje savršenstva, ne bi bila od velikog uspjeha uz protivni utjecaj zle moći, jer je ovo posljednje jače, i biće ne bi moglo ponuditi dovoljno otpora. I tako Bog stoji s onima koji se izjašnjavaju za Njega, koji u sebi nose želju za sjedinjenjem s Bogom svjesno ili nesvjesno, a ovo u svakom slučaju. Pomoć za uspon k Bogu… tako bi se trebalo zvati sve što je ljudima dostupno pod pojmom „milost“… Čovjek ne zahvaća značenje riječi u svoj njenoj dubini… Svugdje i u svakom trenutku Božja pomoć ide u susret bićima i jedino želi biti otkrivena. Bog je njima daje u svoj punini, sukladno intimnoj molitvi za pomoć, i zbog toga se čovjek može s punim povjerenjem upustiti u rad na svojoj duši, jer ako vjeruje i okreće se nebeskom Ocu preklinjući za pomoć, on će biti tako ispunjen milošću, da mu je osiguran najveći uspjeh. Budući da stoji u Božanskoj milosti Sunca, iznimno lako će izbjeći opasne hridi i bez napora će proći najtežim putem… njegova duša će osjetiti popuštanje lanaca, duh će biti živ i probiti ljusku, i konačno se sjediniti sa Duhom Božje Ljubavi… a sve to samo kroz Božansku milost, koju svako biće može tražiti… koju Bog nikada ne razdjeljuje ograničeno, nego je svatko može primiti u izobilju, ako je samo želi. Božanski Stvoritelj traži od Svojih stvorenja viši razvoj u velikoj mjeri, ali On im istodobno daje u ruke upute i sredstva, tako da mogu ispuniti želju Stvoritelja. Dakle iznova, rad na sebi nije težak, samo ako volja teži istome, jer Bog ne zapovijeda volji bića… njeno oblikovanje je prepušteno jedino njemu samome, ali i ovdje molitva za Božju milost može pružiti snažnu pomoć, jer je Božja Ljubav aktivna svugdje gdje se biće okreće Njemu, i On udjeljuje neograničenu milost, tako da nesavršeno biće uvijek i zauvijek zna da u nevolji i opasnosti može uhvatiti konopac za spašavanje, a biće koje pita neće nikada biti ostavljeno bez pomoći, koje čezne za Božanskom milosti. (8 Siječanj 1939) I bezbrojna bića osjećat će na sebi Božju milost, tako dugo dok su je voljni primiti. Živa vjera i djelotvorna Ljubav dopuštaju da im dotječe struja Božje milosti… Bog će uvijek ići ususret biću spreman pomoći, kako bi mu olakšao put uvis, kako bi ga zaštitio od moći zla i kako bi mu osigurao povezanost sa vječnim Duhom Ljubavi, jer „zaista, kažem vam“, govori Gospod, „vaša patnja na Zemlji će biti malena, ako vi samo iskoristite Moju milost… moći ćete dosegnuti najviši stupanj i ući u neposredni kontakt sa Mnom, a vaša duša će lebdjeti u svjetlu.“
AMEN
