Bertha Dudde, br. 0677, 22 Studeni 1938
VOLJA JEDINI PUT DO ISTINE I ZNANJA… PONIZNOST… OHOLOST…
Sukladna snazi njegove volje, bit će također i spoznaja čovjeka. Kada je temeljna namjera živjeti Gospodu Bogu ugodan život i ispuniti svoju svrhu na Zemlji u skladu s Božjom voljom, onda će također u njemu samome uskoro biti svjetlo i jasnoća, te će on s potpunom izvjesnošću u srcu osjećati što je ispravno, i Istina će mu se otkriti. Jer, jedino volja ga usmjerava na ispravan put, put Istine i znanja. Kome nedostaje volja, on nikada (vječno) neće stići do pune jasnoće, zbog čega je također uputnije, u dobroj volji se prepustiti Božanskoj providnosti (odluci), nego samovoljno željeti razumski proniknuti istinu… Jer će čovjek uvijek ostati u zabludi, sve dok nastojanje ne otpočne s povodom da se sam jedino Božjoj volji odazove… pokazavši se time poslušnim Stvoritelju od vječnosti. Poniznost i najveća podložnost prema Gospodu su prvi uvjeti da se jednog dana dosegne Gospoda… Ono što je jednom dušu odvojilo od Boga, bila je oholost i vlastoljublje. I tako, jedino putem unižavanja sebe, duša može pronaći put povratka Bogu… Ali, u želji za razumskim istraživanjem nema nikakve poniznosti… Čovjek zamišlja da je sposoban vlastitom snagom prodrijeti u stvaranje i njegove tajne, i stoga nikada neće moći pronaći istinsko prosvjetljenje duha, sve dok se konačno, u samospoznaji svoje slabosti, molećivo i u dubljoj poniznosti ne obrati Samom Stvoritelju… Onda će njegovo nastojanje biti okrunjeno uspjehom i bit će mu preneseno svako znanje. I zbog toga je put k spoznaji poduzet jedino kada dušu obuzme najdublja spremnost za služenje Gospodu Bogu… Ova volja je tako iznimno uspješna, jer u sebi sjedinjuje sve… poniznost i duboku Ljubav prema Bogu, a time također i aktivnu Ljubav prema bližnjemu, jer čovjek ne žudi Istinu samo za sebe, nego istovremeno nastoji djelovati za Gospoda i sam prihvatiti izgubljene duše bližnjih. Takvo će nastojanje također biti blagoslovljeno, budući da je cijeli zemaljski život okrenut jedino izbavljenju od duhovne tame. U izravnom odnosu s aktivnom podrškom, također je neprekidna poduka zemaljskog djeteta, jer volja čovjeka može ostati neprestano aktivna jedino onda kada je održavana u pokretu kroz opskrbu duhovnom hranom… On će biti oblikovan (obrazovan) do najviše učinkovitosti, čim je čovjek u svom zadatku podučen od strane Samog nebeskog Oca… Jer što se više zemaljskom djetetu objavljuje Božanska Ljubav, sa većim žarom će ono nastojati postati dostojno ove Ljubavi, i stoga će ono sebe u potpunosti predati zadatku da primi svjetlo i preda ga svim njegovim bližnjima. Jer jedino ovo je svrha svakoga na Zemlji, izbaviti se od noći duha, kako bi mogao ući u kraljevstvo svjetla… vječne Istine.
AMEN
