Bertha Dudde, br. 0634, 22 Listopad 1938
DAN SUDA… SUDBINA DOBRIH I ZLIH U ONOSTRANOM…
Na Sudnji Dan, vi ćete stajati na vratima raja i žudjeti ulazak, a bit će suđeno živima i mrtvima. Tko je bio pun Života i vjere bit će primljen u kraljevstvo slave, ali jao onima koji su mrtvi… kojima nedostaje vjere, i koji su time u izopačenosti sebe učinili nedostojnima nebeskog raja. Oni neće pronaći prihvat, nego će biti bačeni u najdublju tamu. Njima je Gospodar na Zemlji dao i suviše uputa, kako bi oni mogli pronaći put natrag k Njemu, ali Njegove Riječi su ostale nesaslušane, i svojoj vlastitoj nevjeri su oni još pridodali i krivnju nevjere drugih, dok su im nastojali uništiti svu vjeru, i radovali se što su postigli svoj cilj. O jao njima… Sunovratiti vlastitu dušu u propast (ponor) je neizrecivo tužno i loše, no biti sudionik u prokletstvu (osudi) bližnjih, odnosno njihovih duša, neodgovorno je, i od Božanskog Osvetnika će biti pokriveno s Njegovim gnjevom već ovdje na Zemlji i u onostranom. Radovat će se slavi oni koji su našli Boga… koji Mu vjerno služe i sjedinili su se s Božanskim Duhom Oca. Njima će sjati najjasnije svjetlo u onostranom i očekivat će ih vječne radosti, jer je Očeva Ljubav neizmjerna, i priprema im sve nebeske naslade. I tako će pravedna naknada (nagrada) biti dodijeljena u vječnosti, pravedni će živjeti u Gospodaru, a iz blizine Gospodara će biti odbačeni svi koji su postupali protiv Njegovih Zapovjedi, i Njega nisu htjeli priznati za Stvoritelja i Oca. A ta udaljenost od Oca će njima biti najveća muka; jer će im biti oduzeto sve svjetlo, i njihov udio je najdublja tama. Količina njihove manjkavosti će ih tlačiti i stvoriti bolno stanje žaljenja (pokajanja), i oni će se pobuniti protiv neumoljive moći koja ih drži u sponama. No, sada je zadatak tih dobrih duhova iz Boga, da započnu svoj iskupljujući rad na njima, i da kroz svoju neumornu Ljubav i ove duše privedu svjetlu. Neizrecivo dugotrajan (mučan) je takav početak, i otpori svake vrste se suprotstavljaju Ljubav-nim duhovnim bićima. Tko prepozna i pokaje se, nije nepovratno izgubljen, te iako pod bolnom patnjom, ipak polagano dolazi uvis. Ali, mržnja i poroci često punom voljom blokiraju put koji bi mogao voditi iz vječne tame k svjetlu. Tamo je onda još uvijek stanje najvećeg jada. Takve duše moraju neopisivo dugo vremena prolaziti kroz vatru svojih strasti, dok ne bude prihvaćeno njima uvijek iznova okrenuto milosrđe… No, u tome mogu proći vječnosti… A u istim vječnostima Božjoj djeci sja Božanska Ljubav. Oni su sjedinjeni s Vječnim Božanstvom, Praizvorom svih bića…
AMEN