Duhovni život, duševni život, anđeoski i Božanski život
(29. srpanj 1970.)
Pod duhovnim životom, Ja u stvari mislim na život svih onih duhova ili prirodnih sila koje uzrokuju kontinuitet/stalnost postojanja cijelog materijalnog svemira ili postojanje i trajnost svih metala, kamenja i zemlje (earths).
Ti duhovi, koji u svemu sačinjavaju aktualne/stvarne nositelje svih formi, svih proizvoda kao i svih živih bića, osim stanovnika nebeskih tijela koji naliče Meni, su, iako u sebi čiste Božanske iskre, na različitom nivou u skladu sa stupnjem svoje inteligencije, i postavljene su s Moje strane u sve sto postoji. Stoga oni uslovljavaju postojanje stvari i njihovo usavršavanje penjući se također s jednog stupnja/nivoa na drugi. Međutim, oni još nemaju osobnosti, već su jedino inteligentni u onoj mjeri u kojoj djeluju na materiju koja ih zarobljava zbog svoje stabilnosti, postižući sve više inteligencije na svakom višem nivou postojanja. Oni se najprije pojavljuju kao poriv, poslije toga kao animalna duša, nakon čega postepeno prelaze u duhovno biće sa samo-svjesnošću.
U velikom duhovnom carstvu, ti duhovi korespondiraju sa uspavanim porivima (urges) i strastima u dječaku kao i sa embrijima zakopanim pod zimskim snijegom, prvim počecima koji spavaju u sjemenju biljaka i zametku životinja čekajući na prvi poticaj/impuls da bi započeli njihov život i aktivnost napredovanja prema gore od najnižih nivoa sve dok ne dosegnu doba mladosti, gdje oni kao duše imaju više samo-svjesnosti iako/dok su i dalje vođeni uzicom-vodiljom univerzalnog velikog prirodnog duha. Iščekujući kroz sve svjetove i prostore, on (na)goni sva stvorena bića da ispune svoju svrhu, a vi ga poznajete kao instinkt.
Duševni život započinje u jednoj već više ograničenoj, određenoj formi; on u sebi već ima kvalitetu reprodukcije kroz spermu ili rađanje, a na višim nivoima u životinjskom životu, također više ili manje slobodan pokret. To je poput mladalačkog doba sa njegovim porivima i kvalitetama-koje-tek-treba-postići u pripremi za zrelo doba, vrhunac ovog postojanja.
Razvijena biljka (plant) ili drvo već ima više instinkte, a nastanjena duša u njoj već teži prema nečemu uzvišenijem, prema prijelazu u životinjsko carstvo, dok istovremeno ostaje čvrsto vezana za zemlju. Međutim, postoje također neke biljke (herbs) i biljke penjačice koje posjeduju čak i pokret-koji-gura-prema-naprijed (pushing movement) i stoga su najbliži prijelaz u slobodno-pokretljivo životinjsko carstvo (vidi Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – ‘Saturn – 6:15-17’ J.Lorber). Duša jedne životinje, počevši od najprimitivnije školjke i infuzorija sve do majmuna – životinje koja vam naliči što se tiče vaše forme (ili ‘kada je u pitanju vaša forma’), ali jedino vaše forme, ne i što se tiče vaše duše – svaka ima poriv (urge) za usavršavanjem. Do određenog stupnja oni imaju tu kvalitetu koja im omogućava usavršavanje i u stanju su to ostvariti, posebice ako su što bliže čovjeku i ako sa njime dolaze u dodir.
Oni (na taj način = u čovjekovoj blizini) sve više i više oplemenjuju/usavršavaju/pročišćavaju svoju inteligenciju te nakon svoje smrti prilaze svojoj sudbini bržim putem nego duše (životinja) koje su od čovjeka više udaljene, poput recimo životinja koje žive u dubinama oceana i jezera i u najgušćim šumama te pustinjskim predjelima. Umjesto da osjećaju potrebu/poriv da pristupe/da se približe čovjeku, one su njegov najveći neprijatelj koji, umjesto da uživa na suncu koje ih u njegovoj blizini grije, čak žude za njegovom krvlju.
Većina drugih životinjskih duša je obdareno sa dovoljno inteligencije da pristupe k vama ljudskim bićima i kada bi samo znali koliko ljubavi i privrženosti/odanosti jako često leži u životinjskoj duši koja se gnijezdi uz/pored vas (nestling against you), (duši) koja bi se osjećala sretnom ako bi se uzvišeniji ljudski duh zainteresirao za nju (concern himself with it = pozabavio sa njom), zasigurno bi bili zaprepašteni nad kvalitetama koje su prisutne u jednoj takvoj životinji, (kvalitetama) koje bi zasramile mnoge ljude i prisilile ga da ponizno odbaci svoju ponosnu ideju o tome kako je vladar nad svime što je bilo stvoreno.
To cijelo duševno carstvo sa milijunima i milijunima svojih gradacija je poput kraja mladalačkog doba koje juri (pushes) prema zrelosti čovjeka zrelosti ili muškog karaktera, gdje se u potpunosti zaustavlja na svim zemljama u posljednje stvorenom, ali sa već čisto duhovnim sposobnostima i kvalificira obdarenog čovjeka, kao sliku sve-obuhvatnog vječnog Boga.
Ovdje, (baš kao) i u svim materijalnim kreacijama, ovu duhovnu skalu zaključuje/završava čovjek koji je kroz svoj borbeni napredak prema gore i duhovno nastojanje – jer on mora produhoviti svoju dušu da bi nastavio napredovati sve više i više kao duhovno biće – na najboljem putu ka anđeoskom životu, životu koji duhovno korespondira sa zrelim dobom (ili ‘zrelošću’). Tamo moraju biti ostvareni veći, ozbiljniji zadaci, ne više za njega (= samo za njegovu korist), već za mnoge milijune (ili ‘u korist mnogih milijuna’) drugih duhovnih bića za čiji duhovni razvoj se mora preuzeti/voditi briga. To korespondira sa čovjekovim porodičnim životom, kao velikim odgajalištem/uzgajalištem Božanske djece.
Za ovaj nivo anđeoskog života su posebice bili odabrani stanovnici vaše zemlje; sva druga ljudska bića i stanovnici ostalih zemalja i solarnih svjetova, ako žele postati Moja djeca, moraju proći/izdržati cestu utjelovljenja na ovoj zemlji. Jer osim te ceste nema druge ceste do Mene, što će reći, do Mojeg najdirektnijeg prisustva gdje sam Ja, u korespondenciji s ljudskom starošću, kao najsavršeniji Duh koji živi jedino unutar Svog najunutarnjeg bića, konačni cilj i točka kulminacije za sve što je stvoreno, (za sve) što postoji i živi.
To je onda Božanski život, odvojeni/samostalni život, a ipak – kroz svih – za sve!! To je centralna, kulminacijska/vrhunska točka i kako je prije bilo ukazano, točka početka, poput beskonačnog kruga koji reprezentira Moj efekt i Moju moć, jer sve proizlazi iz Mene, prolazi kroz sve faze mogućih promjena da bi se onda, sve više i više pročišćeno, ponovno vratilo k Meni.
Ovdje stoga imate četiri faze duhovnog života: u materiji – kao nešto zarobljeno/ograničeno bez samo-svjesnosti, u duši – kao nešto aktivno u samo-svjesnosti, u duhu – kao nešto slobodno ostavljeno svojim vlastitim sredstvima, i u Meni kao Bogu, Stvoritelju i Gospodaru cijeloga stvaranja – kao ono što jedino djeluje/radi i vlada, među ostalim stvarima koje također reprezentiraju ovaj stupanj/nivo, kao najplemenitiji i najuzvišeniji, a ne kao nemilosrdni sudac koji u svojim rukama drži uzde svega što je stvoreno, već djelujući jedino uz pomoć najblažih atributa, naime, kao Otac i jedino kroz ljubav držeći sve na okupu, obuhvaćajući sve i vodeći sve unazad kroz nježnost/blagost Svoga Očinskog srca.
Prema tome, nakon što sam vam ovdje postepeno razotkrio poput ogromne panorame cijelo stvaranje, shvatite, Moja djeco, koje mjesto zauzimate u ovom duhovnom carstvu živih bića i duhova. Shvatite svoju poziciju, za što ste bili odabrani, i uz koliko žrtvovanja sam vas Ja popravio/ispravio/povratio (even reclaimed) sa ciljem da bi od vas učinio/stvorio ono za što vas je, među milijardama bića, odredila Moja Očeva ljubav!
Težite k tome; uhvatite Očevu ruku koja vas želi privući bliže k Sebi. Ta Očeva ruka vas želi poštedjeti mnogih drugih teških i zamornih puteva tako da bi što prije mogli doći k Njemu, Koji ne zna ni jedne druge radosti osim da vidi kako se cijelo stvaranje Njegovih velikih ideja i misli ogledava u duhu i srcima Njegove djece, i Koji kao nagradu za sve što je učinio – jedino žudi da se oni, hitajući prema Njemu, ispovjede i zazivaju Ga po imenu: ‘Oče, što smo mi da bi nas se Ti sjetio!’
Tako da bi Ja, kao Otac koji pruža Svoje ruke prema vama, bio u stanju odgovoriti: ‘Ono, za što sam vas stvorio, naime, (djeca Moje ljubavi!) Moja djeca. Amen. Amen. Amen.
