Dječak, mladić, čovjek i starac
(28. lipanj 1870.)
1. Ovdje imate četiri riječi iz ljudskog života kao i riječi koje pripadaju životu Zemlje i životu stvaranja (ili ‘koje se odnose na život Zemlje i život stvaranja’). Sve ove riječi su podijeljene u razvojne stupnjeve/faze. Prvi označava četiri čovjekova razvojna stupnja ili perioda njegovog života u odnosu na njegov fizički i duhovnog razvoj.
2. Ono što će ovdje biti rečeno o čovjeku, na svoj vlastiti način također vrijedi i za narode koji u svojoj duhovnoj edukaciji/obrazovanju moraju proći kroz ova četiri perioda, kao i za velike epohe/doba u edukaciji/obrazovanju čovječanstva kao cjeline.
3. Tako da bi sistematično započeli sa ovim mnogim značenjima i objašnjenjima, racionalno završavajući sa jednim prije nego se okrenemo k drugom da bi istog objasnili i ukažemo njegovu duhovnu povezanost sa prijašnjim, mi ćemo u odgovarajućem toku prijeći na trećeg. Onda, dovodeći/puštajući vas u Moju radionicu i konačno rasvjetljavajući druge četiri duhovno velike riječi u njihovom najvišem značenju tako da možete vidjeti cjelinu u skladnom sažetku, mi ćemo podijeliti ovu veliku riječ/objavu koju vam dajem u nekoliko odlomaka, započinjući sa prirodnim objašnjenjem prve četiri riječi. I stoga, Moja draga djeco, očekujte krasnu stvar koju će Otac ponovno izgraditi/razviti za vas!
4. Ovdje (= misli se na kurs čovjekovog života koji počinje od djetinjstva, kreće na gore prema mladalačkoj dobi i zrelosti, pa onda na dolje prema starosti) ispred sebe vidite stupnjeve razvoja ljudskog bića gore i dolje (= prema gore i prema dolje), za vrijeme njegovog života na ovoj Zemlji. U fizičkom smislu je to jedno pomicanje (na)gore i (na)dolje na ovoj skali; duhovno bi to trebao biti samo uspinjući pokret.
5. Dječak ili dijete, rođen bespomoćan, njegova duša ovladana/zauzeta životom snova, ne zna i ne prepoznaje ništa i mora sve naučiti, čak kako obući svoje misli, koje se povećavaju/umnažaju s razvojem njegove osobnosti, u jezik, koji je na početku pun grešaka, onda postaje progresivno jasniji i sve točniji što se više tijelo i mentalne sposobnosti razvijaju.
6. Duh se, kao iskra iz Mene, ponaša tiho, zatočen/oklopljen u najunutarnijem dijelu srca; tu i tamo samo nagoni/potiče dušu razviti svoje tijelo u skladu s određenim zakonima tako da ga može koristiti kao dobru alatku/sredstvo i uzeti (to svoje) duševno-tijelo, koje se razvija iz uredno izgrađenog tijela, sa sobom u onostrano za drugačiji život jednom kad zemaljsko tijelo i omotač/ovojnica duše ne budu više korisni za dušu i ona bude potrebovala drugačijeg.
7. U dječaku ili djetetu su sve strasti još uvijek uspavane i uglavnom se manifestiraju tvrdoglavost i bijes. Ovi su prve parazitske biljke koje pružaju svoje izdanke oko mladalačkog drveta života i vješaju se o njemu. Ako rana pomoć nije pružena u pravo vrijeme cijelo stablo je lišeno svoje snage i njegovi sokovi i jedrina se mijenjaju u one dvaju korova, potpuno kvareći/pljačkajući čovjeka koji odrasta s tim kvalitetama. Jer on, pošto je rob tim strastima mora zaboraviti skoro svaki duhovni napredak, tako uzrokujući velike neprilike sebi i drugima koji dođu u kontakt sa njime.
8. Tvrdoglavost i bijes su neke od najmoćnijih karakteristika sotonske prirode. Zbog prve, Sotona odbija krenuti putem k Meni i zbog druge karakteristike, on ne može dopustiti da najneznatniji tračak ljubavi, koji bi ga učinio mekšim, umjesto još nepokornijim, uđe u njegovo srce.
9. Ovo je slučaj s dječakom jer budalasti roditelji često, umjesto da se još snažnije bore protiv ove dvije kvalitete, čak ih podupiru u vjerovanju da, ako se djetetu ne pruži ono što on (po)želi, čovjek šteti njegovom zdravlju; ili imaju spreman isprazan odgovor: ‘Dijete ne zna što želi; jednom kada odraste/bude veći, stvari će biti drugačije.’
10. Budalasti roditelji! Da, uistinu će postati drugačije. Ono što on sada, kao dijete, izražava suzama i neartikuliranim zvukovima, kasnije će se promijeniti u neljubazne i grube riječi protiv vas, onda, kako dijete bude odrastalo, a vi starjeli to će možda završiti u fizičkim radnjama gdje ćete ubrati što ste tako krasno posijali, baš kako ste zaslužili.
11. Dijete, postepeno se razvijajući poput biljke, i sve više pokušavajući pružiti svoje ruke iz majčinog krila prema prostranom svijetu tako da bi dohvatilo naročito ono što je najudaljenije, raste sa svojom spoznajom, a sa spoznajom rastu i strasti, a sa strastima raste pretjerana žudnja da ih se zadovolji.
12. Dosegnuvši na taj način doba kada ovaj potok duhovnih, mentalnih i fizičkih poriva/nagona, koji su još uvijek kao zajedno izmiješani, mora biti pročišćen, izdiže se potreba za učenjem i školovanjem i dijete mora steći razumijevanje o tome što je dobro a što loše, što je dozvoljeno a što je zabranjeno, što je vrlina a što grijeh.
13. Za vrijeme ove faze pročišćavanja svih neumjerenih/prekomjernih mladalačkih čežnji i prohtjeva, roditelji i odgajatelji moraju učiniti sve da bi potisnuli/kontrolirali/prepriječili pritok/strujanje svih čežnji, strasti i neumjerenih prohtjeva, koji je skoro preplavljen mladalačkim visokim duhovima, postavljajući branu tako da ne može poplaviti (= izdići razinu) iza svojih ograničenih obala.
14. Ovjde duša počinje učiti prvu ozbiljnu riječ duhovnog čovjeka. To je obuzdavanje njegovih strasti, snaga da se suprotstavi svojim žudnjama smišljeno i svojim inspiracijama i aluzijama sa izravnim da ili ne.
15. Najprije vođena od strane škole i primjerom roditelja, dječakova mala lađa života, ulazeći u prostraniju sferu, jedri između/pored igre i učenja, poučavanja i kazne, prema mladalačkoj dobi, već više budna/spremna u duhu i duši. Dolazeći u dodir sa sebi ravnima kao i s onima iznad njega ili sa starijim osobama, mladalačka duša osjeća poriv ispitivati stvari koje je kao dijete prihvatilo nenamjerno, bez da ih je iz uvjerenja prihvaćalo kao svoje za produhovljenje svoga vlastitog ja/sebstva.
16. Ulaskom u višu sferu života koja je, da budemo sigurni, isto tako puna pogrešnih ideja, počinju pitanja: ‘Ali zašto ovo, zašto ono?’
17. U skladu s primljenim prosvjetljenjem se onda razvija duhovni čovjek unutra; naposljetku, u mladića se također budi seksualni nagon, on je privučen ženskom spolu prema kojem se u njegovim školskim godinama običavao odnositi ravnodušno a često čak i sa prezirom.
18. Ovaj nagon, tako opasan za neobuzdanu/nekontroliranu prirodu, je usprkos tome jedan od najkorisnijih/najzdravijih, jer on često obuzdava najgrublje strasti razmaženog djeteta i što majka i učitelj nisu mogli postići, čini jedan nesvjestan pogled pun ljubavi iz oka djevojke i unutrašnja sreća. Sa ovim duhovnim magnetiziranjem/privlačenjem ona ostvaruje nešto što će jedino biti shvaćeno i jednom u potpunosti objašnjeno na nebesima, ali što ovdje na ovoj zemlji ostavlja jedino slab, i na nesreću prolazan odjek.
19. Sa pojavom ove prekretnice u životu mladića učinjen je prvi korak prema punoljetnosti/zrelosti; ljubav opliče mladića ružama, otvarajući za njega nebo koje on još ne može razumjeti i obuhvatiti. Ova ljubav, najprije okrenuta jedino prema predmetu njegovih osjećaja, ga onda vodi do svjesnosti (jednog) čovjeka i njegovih ozbiljnijih dužnosti.
20. Na ovaj način silovit/neobuzdan/nagao mladić prelazi u razboritiju/promišljeniju zrelost gdje život postaje ozbiljniji i čovjek, koji više ne živi sam već traži životnog suputnika, kroči iz samačkog života u život obitelji. Tamo, on mora još više obuzdavati svoje strasti, a ozbiljniji pogled na njegov vlastiti život u pokušaju da podrži i sebe i svoje voljene mu nameće dužnosti o kojima kao dječak nije ni slutio, kao mladić nije imao ni(kakvu) ideju, a kojih puno značenje, tek sada kao (zreo) čovjek, može shvatiti.
21. Kao radosna, svježa planinska bujica dječak je suknuo uzbrdo i niz dolinu. Pristigavši na ravnicu, i dalje zadržavajući nešto od svoje brzine spuštanja u planinama, on juri sretno među obalama prekrivenim cvijećem, međutim, gubeći sve više i više od svoje brzine i šireći se sve više i više u ravnici, on prelazi u zrelo/muževno doba.
22. Kao čovjek s njegovim novim životnim zahtjevima, novim problemima i novim obavezama prema svojoj obitelji, on ulazi već u fazu gdje je duhovno-mentalni čovjek u njemu, sve više i više oblikovan u skladu s određenim zakonom, krenuo – ili pravcem prema onome što je dobro -naime putem k Meni, ili suprotnim putem – od Mene.
23. Na taj način struja njegovog života teče dalje, tražeći, dvoumeći, izgrađujući svoje vlastito ja/sebstvo od onog što je pronašao, možda se umirući sve više i više, isplivavajući slavno iz svih sukoba i sumnji i konačno, kao mirna rijeka, puzi prema starosti. Tamo kretanje skoro prestaje i čovjek zaista mora, poput hrčka, živjeti od kapitala nagomilanog tijekom života. Jer teško mu se išta može dodati i cijeli tok ljudskog života je bio proživljen sa svojim zabludama, svojim radostima, i na kraju će žetva ostvarenih djela konačno biti požeta.
24. Tako dakle starac stoji na kraju svojeg vidljivog fizičkog života, iza njega prošlost koja se nikada ne vraća, ispred njega nejasna budućnost, između dva svijeta, vidljivog i nevidljivog, čekajući trenutak kada njegov životni sat staje i aktivno klatno njegova tijela, srce, se zaustavlja.
25. Sretan je onaj starac koji je, naposljetku, nakon velikih sukoba i višestrukih uznemiravanja, za sebe bar osigurao toliko da se odijelo njegove duše približilo praotisku/arhetipu Moje slike (ili ‘Mojeg odraza’), iako ne potpuno. Sretan je on ako je, iako kasno, ispravno prepoznao svoju misiju na ovoj Zemlji, svoga Boga i Gospodina i drugi svijet. On će mirno čekati trenutak odlaska kada će odijela biti promijenjena; on će napustiti svijet bez straha i žaljenja, jer iako kasno, on je pronašao svoga Stvoritelja, svoga Oca, Koji će ga Tamo Gore u skladu sa njegovim i dalje mladalačkim srcem zasigurno odjenuti sa novim, mladalačkim odijelom. Onda, neprestano postajući sve ljepšim i sve više produhovljenim, on se može, na stupnju savršenstva, nastaviti približavati sve bliže Meni tako da bi postao potpuno vrijedan/dostojan imena: ‘Sin Božji’.
26. Ovdje ispred vas imate cestu djeteta, mladića, čovjeka i starca, u nekoliko glavnih crta.
27. Sada ćemo vidjeti istovrsnost/podudarnost ovih životnih razvojnih stupnjeva/faza s godišnjim dobima vaše Zemlje i koliko/u kojoj mjeri zima, proljeće, ljeto i jesen izražavaju duhovno na sličan način istu stvar, koju ćete u poglavlju koje slijedi naučiti u još uzvišenijem smislu.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Tajne Života – 6’ G. Mayerhofer