Zdravlje, bolest i smrt

(13. srpanj 1870.)

Ovdje ponovno imate tri riječi koje, ako ih uzmemo u prirodnom smislu i nije tako teško protumačiti u njihovom istinskom smislu/značenju.

Zdravlje predstavlja normalno/prirodno stanje vašeg vegetativnog života kada/u kojem svi organi ispunjavaju svoje funkcije (baš) kao što bi i trebali i na taj način vas ne sprječavaju u praćenju/vršenju vašeg zvanja/poziva ili pak (ili ‘niti’) ometaju vaš duhovni razvoj i materijalnu okupaciju.

Zdravlje, istinsko zdravlje se može pronaći u tijelu samo kada je čovjek nesvjestan pomicanja/kretanja i funkcija svojih organa. Kada se u ovim pomicanjima/kretanjima (organa) pojavi smetnja, jedan ili više organa koji su obuhvaćeni (tim smetnjama) počinju djelovati u suprotnom smislu. To vam uzrokuje neugodu ili bol, duša postaje tužna pošto se osjeća hendikepirana u svojim aktivnostima (koje vrši svojim) tijelom i iz ove neugode i patnje se (naposljetku) razvija ono što vi nazivate ‘bolest’.

Ako se ovo stanje pogoršava, onda još više organa odbija funkcionirati ili su pak (time) ometeni u svojim funkcijama od strane onih organa koji pate, ta neugoda se širi, cijeli životni proces je time prekinut i sa prestankom redovnog uzimanja nove vitalne energije i izbacivanja otpada – naposljetku u cijeloj mašineriji nastupi neizbježni zastoj kojeg vi nazivate ‘smrt’.

Na taj način nastaje raspadanje/razbijanje pojedinačnog skladnog/jedinstvenog tijela na njegove prijašnje primitivne elemente. Ali duša, oslobođena svoga omota(ča), mora (za sebe) unaokolo tražiti/gledati drugu odjeću, drugo tijelo, pošto je prijašnje postalo potpuno beskorisno.

Ono što izgleda kao fizički život se završilo; započinje duhovni život koji sa svojim stupnjevima i gradacijama prati povlačenje na gore ili dolje u skladu sa željom duše. To je novi duhovni život u kojem su funkcije tijela zamijenjene s funkcijama duhovnog života koje, razvijajući se spontano, postižu savršenstvo.

Na ovaj način teče život u onostranom. Međutim, da bi se ovaj tok/kurs olakšao i da bi čovjek na njemu imao što manje poteškoća, osoba (za života) na materijalnoj zemlji mora nastojati održati zdravlje duše što je više moguće ukorak s tjelesnim zdravljem.

Jer baš kao što zdravlje tijela uključuje i unaprjeđuje blagostanje istog, na drugoj strani zdravlje duše, tamo gdje su duhovne funkcije duše neometane od strane oblaka i zamagljujućih strasti, uključuje zdravlje tijela.

Kad god čovjekov duh može redovito vršiti svoj utjecaj na dušu, tijelo je zdravo. Zaista, u cjelini baš kao i u pojedinačnim dijelovima moralna ljepota duše će pronaći korespondentan izražaj u svojim formama, kao što je to obično slučaj na ljudskom licu, gdje se sve njegove sklonosti, udaljavanja/lutanja i strasti reflektiraju bez/izvan utjecaja čovjekove volje. Samo što vi ne možete čitati ovaj jezik valovitih i uglastih linija koje na svakom licu otkrivaju stanje njegove duše, jer bi ugledali u  istinskom ogledalu duše mnoge stvari koje bi, umjesto da vas privuku mnogim ljudima, bile odbijajuće za vas.

Ja u svojoj mudrosti nisam dozvolio da ova tajna fizionomije bude otkrivena svima, kao što je to zamišljao Moj dragi Lavater. Jer kroz ovo jasno/čisto očitavanje karaktera svakog ljudskog bića u njegovom vlastitom izrazu lica, za mnoge bi ljude napredak/progres ka duhovnom boljitku bio otežan, a u mnogim slučajevima uistinu nemoguć.

I tako Ja dozvoljavam da se pod krinkom ulagivanja, laskavog govora ili naučenog pristojnog ponašanja/vladanja društvu dobrih može pridružiti čak i đavao, bez da drugi o tome imaju i najmanji nagovještaj. Prema tome riječ (misli se na ono što ljudi govore pred drugim ljudima) u društvu ni najizopačenijim ljudskim bićima ne zatvara prolaz ka boljitku (ili ‘put na kojem se donekle mogu popraviti’), što bi bilo nemoguće ako bi svatko mogao odmah procijeniti svog bližnjeg iz izraza njegova lica. Jer onda bi svatko zasigurno odbacio zle ljude, dok bi sami zlotvor bio ograničen na druženje sa sebi sličnima ili bi bio izoliran bez mogućnosti komunikacije (s ostalim ljudima/sa ostatkom svijeta); i ovo bi ga samo učinilo gorim nego što je bio ranije. 

Da budemo sigurni, u onostranom je drugačije; tamo svaki duh zna (onog) drugog duha na prvi pogled i stoga može izbjeći ono što je loše i pridružiti se onome koji mu je jednak ili (koji je) bolji (od njega); otud proizlazi za čovjeka velika poteškoća da se tamo poboljša (ili ‘promijeni na bolje’), pošto tamo najprije dolazi prepoznavanje (nečijeg stvarnog karaktera), dok ovdje na zemlji, najprije (dolazi; ili ‘čovjek najprije upozna’) pretvaranje.

Stoga, Moja djeco, težite tome da imate zdrave duše, ne opirite se utjecaju duha; opirite se svemu što može isprljati vašu dušu i možda ostaviti neugodne otiske na vašem licu.

Budite sigurni da ti otisci strasti na vašem licu, u vašem izgledu (ili ‘formi’), kao na ruci i pokretima cijelog tijela, ili čak u opakom/zlobnom svjetlu odaslanom iz oka, koje je za vas neobjašnjivo, nisu pod vašom kontrolom. Tamo, bilo kakvo skrivanje misli, bez obzira koliko tajnih, drugim riječima, sakrivenih/prikrivenih, ničemu ne koristi. Ne možete sakriti utisak zlog ili neopreznog pogleda koji susreće čisto oko nevinosti, dodirujući ga neugodno i opominjući/upućujući njegovu dušu na povlačenje, kada iza rascvjetanih/cvjetnih riječi i uglađenog ponašanja/manira leži guja izdaje i čeka u zasjedi.

Stoga, gajite/njegujte zdravlje vaše duše tako da vaše oči mogu susresti oči bilo koje druge osobe, slobodno i bez krivnje.

Budite sigurni – ništa što je duhovno veliko/značajno u čovjeku ne pokazuje svoje uzvišeno porijeklo i svoju od Mene naslijeđenu plemenitost više od ‘oka ispunjenog dušom’ (soulful eye), pogleda punog mekoće, nježnosti i ljubavi!

U oku se cjelokupna materijalna priroda ogleda izvana; iz oka sjaji cijeli duhovni svijet, od najvišeg raja do najnižeg pakla.

Sve dok u svome srcu nosite Moju Riječ, sve dok prijanjate uz Mene a ne uz svijet, vaša duša će postati zdrava, uistinu, ona će nastaviti rasti sve zdravija (i zdravija). Ovo stanje zdravlja će rasti do te mjere da će tijelo koje je bilo zdravo za svoje prethodno stanje sada biti samo smetnja/prepreka vašem duševnom napretku/razvoju te duša, produhovljena kroz Moje učenje, Moju Riječ i Moju milost, potražuje kao organ duhovnu a ne više materijalnu ovojnicu.

Jednom kada je postignuto ovo stanje, Ja ću uzeti od vas taj teret kojeg ste vukli unaokolo za vrijeme vašeg zemaljskog života i zamijeniti ću ga za eterično tijelo koje će vašu prirodu učiniti još providnijom/transparentnijom, koje će u potpunosti prisvojiti korespondentan oblik vaše unutarnje osobnosti/ličnosti.  

Stoga, postanite duhovno lijepi/prekrasni i u onostranom ćete imati isto duhovno odijelo koje će korespondirati mlađahnoj i nepokvarljivoj ljepoti vašeg duha i koje će zauvijek nastaviti svoj rast u ljepoti, uzvišenosti i prozirnosti/transparentnosti

Baš kao što je bolest tijela smetnja/poremećaj u radu/djelovanju njegovih organa, propust/neuspjeh u tome da čovjek živi u skladu s Mojom ljubavlju i Mojim učenjem je smetnja/poremećaj u radu/djelovanju duše. Ona je  sa svoga pravog puta odvraćena od strane svjetovnih žudnji ili duševnih požuda, poput mržnje, bijesa, žudnje za moći i tako dalje te živi lažan/prividan život, a ne istinski život duha. Živi da bi ugodila materijalnim požudama svoga materijalnog (ili ‘živi za požude svoga materijalnog’) dijela, tijela, tako da naposljetku i sama postaje materijalna, gubi iz vidika svoju vlastitu sudbinu/određenje i na taj način ne uspijeva ispuniti svoju obavezu i zadatak/misiju na ovoj zemaljskoj kugli, koja je zamišljena da bude (ili ‘koja bi trebala biti’) probna škola gdje duša prvo uči kako obuzdati/potisnuti svoje strasti, a kasnije kako ih u potpunosti iskorijeniti s ciljem da bi u Moje duhovne sfere mogla pristići kao duhovno čisti ton.

Umjesto težnje za duhovnim zdravljem, svjetovna duša sada ima (ili ‘je dobila’) ono što je preferirala – duhovno ne-zdravlje. Iako je trebala težiti tome da uvijek eliminira loše te da apsorbira nova dobra, novi život, ona je učinila baš ono suprotno. Još je za vrijeme (svog) tjelesnog života prestala koristiti tijelo za/u svoje (stvarne) svrhe, (dakle) produhovljavajući ga, već je sve plemenito, duševno, duhovno, sve što sam (joj Ja) kao kredit dao usađeno/utjelovljeno u nju sâmu oštetila/izgubila, i postala (je) čisto/sâmo tijelo/meso/karoserija/figura ili je, rečeno drugim riječima- izvršila duhovno samoubojstvo!

Kada su sva sredstva da se takva duša istrgne iz svog fizičkog ropstva propala, Ja sam prisiljen rastaviti/rastvoriti ovaj omotač u kojeg je takva duša sebe zakopala.

Vrstu pokrivača/omotača kakvog će (duša) imati u drugom svijetu i kako će on izgledati, možete lako zamisliti. Zasigurno ne odijelo/odoru svjetlosti jer duša već i na ovoj zemlji nije bila prijatelj svjetla, već prijatelj suprotnog, materijalnog, prijatelj tame/noći.

Ovdje imate tri riječi kao instrukciju i upozorenje za vas kao i za sve one koji će ih ikada pročitati.

Neka svi dobro razmotre/razmisle što čine i kakvim putevima hodaju! Moji zakoni materijalnog i duhovnog svijeta su nepromjenjivi, i duhovna težina korespondira (ili ‘je suglasna’) materijalnoj težini, i ono što je Moj Pavle rekao sadrži istinu: “Kako drvo padne, tako i ostaje (ležati)!” Pazite se da ne padnete kao beskorisno, na pola istrunulo drvo, već kao grane i grančice što klijaju (ili ‘koje se razvijaju’) za bolji i divniji/ljepši život

Kada padne, suho deblo drveta ostaje ležati bez života i pokreta. Nema mladih izdanaka, ne sadrži nijedan živući element koji bi ga mogao tjerati na daljnji život. Raspada se i truli te prelazi u druge forme i elemente koji unutar najkraćeg vremena gube svaki trag svojeg prethodnog oblika kojeg su imali kao sastavnice/komponente drveta.

Sa zelenim granama i grančicama/izdancima nije tako. Kada padnu na vlažno tlo koje sadrži i najmanje hranjivih sastojaka, one lako puste korijenje u plodno tlo, počinju se uzdizati, osjećaju se ugodno u svom novom postojanju, izbacuju lišće, cvjetove i plodove. I kakva zemlja, takav je i plod.

Dragocjeni dijelovi grane u kombinaciji s dragocjenim elementima zemlje pretvaraju/transformiraju pale grančice u ljepše i finije vrste te ih vode korak bliže njihovoj sudbini.

Tako i vi, Moja draga djeco, težite tome da postanete (po)prilično duhovno zdravi, iskorijenite svu rđu duhovne bolesti i kada na kraju i vi također budete trebali bolji omotač/pokrov nego što je do sada bilo vaše materijalno tijelo, padnite kao žive/vitalne i svježe grančice na Moje plodno duhovno tlo, gdje je gnojivo ljubav, a zemlja poniznost i ljubav prema bližnjem. Tamo, raširite/pružite vaše ruke kao što ih korijenje pruža u zemlju u potrazi za gnojivom. Tamo, dopustite se oplemeniti tako da od sjemena koje je ovdje posađeno tamo rezultat bude plemenita mladica, s još uzvišenijim i duhovnijim plodovima zahvaljujući novoj zemlji. Na ovaj način ćete se, kroz vaša djela/akcije i ljubav prema Meni, s vašim plodovima koji su sve više i više oplemenjeni i opskrbljujući sve više plemenitih plodova i još uzvišenijih duhovnih proizvoda, nastaviti približavati sve više i više Njemu, Koji vas je tako često hranio sa duhovnim plodovima drugog svijeta i dajući vašoj žednoj duši gutljaje vode vječnog života.

Dobro zapamtite, bez obzira u kakvom obliku vam Ja davao duhovnu hranu, Moja briga je uvijek jedna jedina, (i to) da se možete obrazovati kao zdrave duše za vječni život a ne, opterećeni/ometani bolešću, za smrt.

Ovo je uz Moj očinski blagoslov za vas, djeco Moja (za ovo jutro) – od vašeg dobrog Oca! Amen.

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Tajne Života – 3’ G. Mayerhofer