Ljudsko dostojanstvo
(22 Listopad 1872)
1. Dakle, o ovoj temi, ili što ‘ljudsko dostojanstvo’ doista znači, ili bi trebalo značiti, (pre)vlada(va) onoliko mišljenja koliko ima kulturnih ili obrazovanih ljudskih bića. Jer primitivni ljudi i grube, izopačene/iskvarene osobe zasigurno nemaju ideju o tome što bi pojam ‘humano/ljudsko’ trebao značiti, i kako sebe učiniti dostojnim tog imena.
2. Jedino (tamo) gdje je čovjek etički, moralno odgajan i obrazovan, može se očekivati da će pronaći ideju o istinskom čovjekovom dostojanstvu, koja, međutim, mora opet varirati u ovisnosti o njegovom obrazovanju, njegovom životnom zanimanju.
3. Ali sve te aktuelne i prevladavajuće ideje o pojmu ‘ljudsko dostojanstvo’ nisu razlog zašto vam Ja želim tu riječ objasniti i zašto vam reći od čega se ustvari ljudsko dostojanstvo sastoji, nego vam želim pomoći oko toga kako to Moje učenje spojiti sa praktičnim životom, kako bi na taj način postali dostojni, kao biće postavljeno između dva svijeta, istovremeno duhovno i duševno biti skladni/analogni velikoj stvaralačkoj misli vašeg nebeskog Oca; jer ni(ti) vi, koji doduše već jeste primili dosta od Mene, još nemate ispravnu ideju o tome šta bi u stvari ‘ljudsko dostojanstvo’ trebalo značiti, pošto više nego dovoljno vidite po drugima kako tu titulu prisvajaju, a kako je već s obzirom na svoje strasti i žudnje izvrću i pokušavaju objasniti, kako bi u svojim žudnjama svaki na svoj način bio dostojan čovjek!
4. Sa ciljem da bi bolje razumjeli ljudsko dostojanstvo i što bolje shvatili sljedeće, započnimo ponovno sa pojmom riječi, izvodeći je iz korijena njenog nastanka, i onda odredimo njezin stvarni pojam i vrijednost, kako bi ju vi trebali koristiti i kako je Ja vidim.
(da bi se što bolje shvatile ‘igre riječi’ kojima se Gospodin koristi u nastavku, prijevodu teksta su pretpostavljene Njemačke ‘izvorne’ riječi = originalno otkrovenje je naime na Njemačkom jeziku)
5. Vidite, riječ ‘Würde’ (‘dostojanstvo’, ‘vrijednost’ = ‘biti vrijedan svoga poziva’) je izvedena od ‘Werden’ (postajanje), a riječ ‘Werden’ (postajanje) je u stvari riječ (koja izvire) iz Moje stvaralačke misli koja je, kao baza Moga Bića, bila dana cijelom vidljivom svijetu, jer bez ‘Werden’ (postajanja, dolaska u postojanje) ne bi bilo ni sunca ni planeta, niti velikog materijalnog niti velikog duhovnog carstva, pošto sam Ja animirao/oživio cijelu beskonačnost samo sa riječima: ‘Es werde!’ (Neka bude!) za blagostanje/zbog blažene ekstaze stvorenih bića, i za blaženstvo Moga vlastitog sebstva/ja, koje je personificirana ljubav. Taj izraz ‘ljubav/voljeti’ bi, međutim, trebao značiti SAMO (!) djelovati i nastojati učiniti sve za druge, i pronaći vlastito ushićenje/blaženstvo (bliss) i vlastitu sreću u razumijevanju i usavršavanju drugih.
6. Sa riječju ‘Es werde!’ (neka bude!) su također bili dani zakon i put za svakog duha ili duševni proizvod, ili stupanj savršenstva za kojeg je bio stvoren, gdje su naravno utjelovljeni duhovi zatvoreni u materijalnom svijetu morali krenuti drugačijim putem od onog kojeg prolaze slobodni duhovni stanovnici Mojeg beskonačnog duhovnog svijeta u svojoj (potpunoj) duhovnoj svjesnosti.
7. Dakle, sa ‘werde’ (neka bude) se naravno također pojavilo i pitanje oko toga da li su pojedinačni oslobođeni duhovi, koji su bili ostavljeni svojoj vlastitoj volji, uistinu postali ono što su trebali postati, drugim riječima, DA LI SU ZNALI KOJA JE BILA MOJA NAMJERA SA NJIMA!?
8. Kroz riječ ‘wurde’ (postaje) je započelo stanje koje bi, u slučaju da odgovara/da je sukladno/analogno Mojoj namjeri, bilo istoznačno tituli ‘würde’ (dostojanstvo) ili ‘würdig’ (dostojan/vrijedan), baš kao što (i) vi u svijetu da(ru)jete nekome ‘würde’ (titulu, zaposlenje, dostojanstvo) ili ga nazivate ‘würdig’ (dostojnim/vrijednim), ako je on, zahvaljujući njegovim atributima (koje ima) kao duhovan čovjek (što znači onaj koji svojim djelovanjem potvrđuje ideju svoga zaposlenja), zaslužio tu službu ili predikat ‘würdig’ (= onaj koji je vrijedan titule koju nosi).
9. Dakle ono što vi nazivate dostojanstvom, u stvari izražava kako taj čovjek, koji je ‘obučen’ u dostojanstvo ili zaslužuje da bude nazvan dostojnim, posjeduje one vrline koje čovjeka čine duhovno plemenitim – koje bi ga trebale obilježiti boljim nego što je ostatak njegove su-braće.
10. Tu ideju o dostojanstvu (würde) kakvu vi generalno imate, Ja također imam u odnosu na bića koja sam stvorio, jedino što ju Ja primjenjujem na drugačiji način (applied with different yardstick).
11. Kada sam stvorio prvog čovjeka na vašoj zemlji, Ja sam ga instalirao na način kako vi odjenete višeg službenika sa titulom, tako što mu dajete moć da vlada nad mnogim stvarima i da bude superiorniji svim ostalim stvorenim bićima na zemlji (Postanak 1:28). Ja sam mu, s obzirom na njegova duhovne atribute, kao Mome potomku, posudio/dao punomoć, kako bi postao ono što sam želio da postane, naime ‘Gospodar zemlje!’ Na taj način je on trebao koristiti svoje mogućnosti za svoje vlastito dobro i za napredak/boljitak cijeloga svijeta oko sebe.
12. Da bi on mogao razumjeti svoju vlastitu vrijednost/dostojanstvo na način kako sam Ja htio da ga razumije, Ja sam ga oslobodio (dobio je potpuno slobodnu volju), dozvolio Sam mu da koristi sve svoje težnje/sklonosti koje su bile postavljene u njega, bilo za dobro bilo za zlo. Ja sam prema tome želio da on shvati kako se dostojanstvo/vrijednost koju Sam mu darovao sastoji jedino u tome da on, kao slobodno biće koje neovisno djeluje (sam od sebe), ne kao stroj (!), zna kako kontrolirati svoje karakterne kvalitete, sklonosti i želje, i da on može ostvariti duhovno dostojanstvo jedino kontrolirajući svoje strasti. Sva moguća sredstva da bi to postigao i postao dostojan posredni član između ograničenog (= materijalnog) i potpuno slobodnog duhovnog svijeta, su mu od Mene bila dana.
13. Ja sam ga pozvao da ‘postane’ (werde), a on je postao, što? To sada možete vidjeti svuda oko vas; jao, ne ono za što sam ga pozvao, jer umjesto slobodnog vladara/gospodara on postade rob svojih strasti (Luka 15:13-16), stoga je on, suprotno svom pozivu, osramotio i zloupotrebio samoga sebe kao i prirodu koja ga okružuje. Odatle sve nesreće koje sada duhovno ali i materijalno progone čovjeka zajedno sa raznoraznim nevoljama/opakostima i patnjama. Jer, u suprotnosti sa svojom uzvišenom sudbinom, umjesto da učini sebe vrijednim/dostojnim Mene, on je skrenuo sa pravoga puta, postao je ‘unwürdig’ (ne-vrijedan/ne-dostojan) da se naziva ‘čovjekom’, u kojeg sam Ja jednom ulio Svoj duhovni dah sa željom da ga učinim djetetom Svoga velikoga duhovnog kraljevstva. To duhovno kraljevstvo on sada može dohvatiti samo putem velikih zaobilaznica, boreći se sa raznoraznim nevoljama i patnjama.
14. Pošto je čovječanstvo sa svojom krivotvorenom naukom i učenošću pristiglo do točke gdje ovu riječ ‘ljudsko dostojanstvo’ tumače kako to njima odgovara, nakon što je egoizam, kao protu-pol Moje ljubavi i ljubavi uopće, postao glavni hobi sadašnjih ljudi, kroz ovo suludo ponašanje su se mjera grešaka na vašoj strani a također i mjera strpljenja na Mojoj približile svome kraju. I zato vam je ova riječ ponovno dana da bi spasila mnoge ljude od generalnog propadanja, da oni ne bi u potpunosti izgubili svoje dostojanstvo/vrijednost, svoj jedini udio u duhovnom svijetu.
15. Istina je, ova, i sve Moje riječi koje sam vam do sada dao putem Svojih pisara (J.Lorber i G.Mayerhofer), su dostupne samo nekolicini; ali, strpljenja! Nesreće ljudskog života će uskoro dovesti jednog ili drugog u vaš tabor, tako da će vas on naposlijetku, nakon što je uzalud sve pokušao, zazvati i zamoliti vas riječima:
16. ‘Prijatelji i braćo! Zar nemate utjehe, osvježenja za moju bolesnu dušu? Ja osjećam, izgubio sam (svoje) ljudsko dostojanstvo, pod nogama sam ga gazio i sad zahtjevam utjehu i mir pred licem svih strašila koja su mi znala biti hvaljena kao mudrost, kao religijske dogme, sve to se pokazalo pogrešnim/neistinitim, kratko-trajnim. Cijeli san o racionalnom, logičnom lažnom/kvazi-znanju isparava poput magličaste forme. Vratite mi dostojanstvo duhovnog čovjeka, tako da se mogu osjećati kao pravi/istinski čovjek, kao duhovno biće koje, jednom proizašavši iz ruke voljenog Stvoritelja, Mu se sada želi vratiti, nakon što Ga je ponovno postalo dostojno!’
17. Stoga, djeco Moja, ove riječi koje među ljudima današnjice dajem vama, su ono što donosi osvježenje i utjehu žednom, prisiljavajući ga da zaziva licem okrenutim ka nebu: ‘Što sam ja, o Gospodine, za Tebe da me se sjećaš?’
18. To im je svrha, naime, ponovno vam čisto i jasno ukazati ‘čovjekovo dostojanstvo’, tako da tragač, grešnik, onaj koji dvojbi, može shvatiti koliko se udaljio od njega i gdje mora potražiti sredstva uz čiju pomoć bi povratio izgubljeni Raj.
19. Shvatite ovo: Kada je Adam djelovao u suprotnosti sa Mojom zapovijedi, on je izgubio svoj Raj, to znači da je izgubio svjesnost o svom duhovnom dostojanstvu. Baš taj gubitak je njegove potomke strmoglavio u kaos pogrešnih ideja, predstavâ/misli, koncepata o životu i o svijetu, koji su samo vječno nastojanje da se povrati ljudsko dostojanstvo koje čovjeka uzdiže daleko iznad sve materije, sve putenosti/senzualnosti. Dozvoljava mu gledati daleko iza ruševina opustošenja i katastrofa sa nadom u drugi svijet gdje sve, te nesreće, koje se naposlijetku tiču samo čovjekovog fizičkog blagostanja, potpuno nestaju; gdje je jasno i jednostavno shvaćeno da su one bile samo sredstvo do cilja, naime, da ponovno uzdignu čovjeka, koji je bio potonuo u materiju, do duhovnog kozmopolitana kakvim sam ga Ja jednom stvorio, i što ponovno mora postati bez obzira koliko on to izbjegavao [‘Seitenspruenge machen’; ‘Seite’-strana, ‘Sprung’-skok, ‘machen’-uraditi, učiniti; izraz ‘Seitensprung’ ‘skok u/na stranu’ (s pravca) se koristi u situaciji kada dečko prevari curu ili obrnuto]. Samo je vrijeme drugačije, ali je krajnji cilj isti. Ono što je proizašlo iz Mene se Meni mora ponovno i vratiti, jer bilo je Moje i to ponovno mora postati.
20. Sada kada sam vam sa nekoliko riječi ukazao što je ‘dostojanstvo’, kako vam je ono bilo dano s Moje strane i na koji način je bilo zloupotrebljeno od vas ljudskih bića, Ja također moram dokazati i strogo i uvjerljivo vam predočiti što, u skladu sa Mojom idejom, ljudsko dostojanstvo uistinu znači/predstavlja, tako da i vi također možete dobiti jasan koncept o tome što sam vam dao i što zahtjevam nazad od vas tako da bi udovoljili Mojim željama.
21. Sada gledajte, djeco Moja! Ljudsko dostojanstvo zaista nije ništa drugo do ‘neprestano djelovati, misliti i željeti u skladu sa Mojim zakonima ljubavi!’
22. Ja, Izražaj/Izraz ljubavi, sam vas stvorio iz ljubavi, i stoga vi, stvoreni, morate, koliko god to leži u vašoj moći, težiti oponašati ovog Stvoritelja Koji je u vas položio iskru ljubavi.
23. To je stvarno temeljno značenje ljubavi, dostojanstva čovjeka, koji, zauzdavajući svoje strasti bijesa, mržnje i osvete, čini, podnosi i osjeća sve jedino iz ljubavi, jedino za druge.
24. Time je materijalni, fizički čovjek sa svojim prirodnim potrebama posvećen, te produhovljen kroz uzvišenu žar Božanske ljubavi, postaje više vrijedan svog stvarnog porijekla i više sposoban shvatiti svog Stvoritelja i približiti Mu se.
25. Dakle dostojanstvo čovjeka se sastoji jedino u sprezanju svega neplemenitog, bilo da je to misao, riječ ili djelo! – Jedino tako je čovjek uzdignut iznad životinje, koja sa čovjekom ima dosta zajedničkih osobina; samo, baš te osobine koristiti u plemenitije svrhe, i cjelokupnu putenu žudnju duhovno uljepšati, dati joj plemenitiji ton, kao podlogu joj dati više motive, to čini čovjeka plemenitim, to mu daje njegovo izvorno dostojanstvo, čime postaje građaninom onog duhovnog carstva, koje će jednom postati njegovo stalno boravište.
26. Čovjek nije oplemenjen konvencionalnim pridržavanjem socijalnih pravila i državnih zakona. Ne nikako! Čovjek je oplemenjen svojom vlastitom savješću, kada je svjestan da je učinio sve iz najplemenitijih, najuzvišenijih motiva, kada je učinio sve iz ljubavi prema svom Stvoritelju i iz ljubavi prema svojim bližnjim stvorenim bićima.
27. Ne djelo već ‘Zašto’ je akcija bila izvršena, određuje vrijednost akcije! Da budemo sigurni, čovjek vidi akciju, ali motiv je poznat samo dvojici, Meni i onome koji djeluje, u kojem slučaju Ja predstavljam njegovu odobravajuću (= ona koja pohvaljuje) ili ne-odobravajuću (= ona koja kudi) savjest.
28. Što je ‘grižnja savjesti’ ako ne nelagoda što je čovjek djelovao u sprotnosti sa svojim duhovnim dostojanstvom! Prema tome, kad god nešto radite, kad god vas misli napadaju, obratite pažnju na njih da vas ne bi srozale/ponizile. Jer svatko u sebi nosi svoju knjigu života, i na kraju svoje životne karijere će mu biti ukazana u slici vrsta fizionomije kakvu će njegov duhovni čovjek uzeti na kraju njegova života. I na taj način će prikaz/odsjaj života kakvog je živio na zemlji biti izražaj duhovnog odijela, gdje će totalni zbroj svih misli, žudnji i razuzdanih želja otkriti duhovnog čovjeka drugim duhovima, ne u skladu sa fizičkom već u skladu sa njegovom duhovnom formom.
29. Ovakva forma najplemenitijeg ljudskog obličja bez sumnje mora imati milijun gradacija, završavajući ponekad čak u karikaturi. Svatko markira svoje vlastito lice u skladu sa načinom kako je živio: što više u skladu sa svojim dostojanstvom, to je čišća izvanjska duševna forma koja izražava unutarnje duhovno! I istina je da je nekim ljudima, iako ne svima, prilično očigledno kakva se vrsta duše krije u jednom ili u drugom tijelu iako je (za života) u ljudskom tijelu i dalje moguće tolika/toliko pretvaranja. Međutim, u drugom svijetu, to više nije slučaj.
30. To je razlog što vam šaljem ove riječi i pozivam vas:
31. Živite dostojni sebe! Ne pretvarajte se i pokažite se kao istinska ljudska bića također i drugima, kao prvo biće koje sam stvorio; ljudi koji nose iskru besmrtnog duha u njima i koji su, kroz sva ranija zbivanja, poput Mojeg utjelovljenja, bili određeni i stvoreni za takve velike ciljeve/nakane!
32. Ne zloupotrebljavajte (= u smislu, ‘nemojte ga izopačiti’) vaše dostojanstvo, budite striktni sa vašim svijetom misli; on je prvi zavodnik, koji vas tako lako vodi preko mosta pristojnosti/dostojnosti, iz plemenitog u neplemenito.
33. Ljudsko dostojanstvo je vaša jedina svetinja; kroz njega, vi sve postižete, bez njega, vi tonete nazad u svijet životinja, postajete, poput životinja, materijalna bića koja nisu vrijedna čak ni Božanske iskre, i u stvari tonu ispod životinja. Jer kad god životinja počini djela koja vašim očima izgledaju okrutna i lukava, ona ih ne može suditi, dio su njezine prirode. Ali čovjek tone ispod životinje pošto on ima sposobnost suđenja/prosudbe, on pažljivo uzima u obzir svoje akcije i misli i itekako je svjestan da treba djelovati drugačije, ali ipak djeluje suprotno (boljoj prosudbi) pošto udovoljava svojoj senzualnoj/putenoj a ne svojoj Božanskoj prirodi.
34. Čovjekovo dostojanstvo je kovčeg koji bi trebao biti posvećen, i u toj čistoći leži mirnoća i utjeha u nevolji svake vrste; jer ovo svetište vodi do povjerenja u ruko-vodeću Očevu ruku koja, iako naizgled kažnjava, jedino želi/teži poboljšati/popraviti iz ljubavi.
35. Ovo ljudsko dostojanstvo okreće/pretvara ljude u anđele, baš kao što ih gubitak tog dostojanstva transformira u vragove u ljudskoj formi.
36. Ako ovo tako često neshvaćeno ‘dostojanstvo’ ne bi bilo istinski temeljni stup/potporanj i princip iza svih misli i akcija, Ja vam ne bi do u detalje objasnio da se trebate čuvati strožije, na taj način spoznajući svakog sata i dana koliko često griješite protiv tog istog dostojanstva u vašim mislima, riječima i akcijama.
37. Nečiste misli prolaze pored vaših suvremenika neprimjetno, oni ih ne čuju, međutim, one prianjaju uz vašeg duševnog čovjeka. Tamo će jednog dana drugi, ispunjeni stravom, čitati koliko puno dostojanstvenika vašeg svijeta više ne posjeduje iskru ljudskog dostojanstva koju sam mu, kao Svojoj slici, dao na njegovom životnom putovanju.
38. Prema tome, pustite da ti odličnici (= istaknute osobe) srede svoje stvari pojedinačno; oni će se također suočiti sa situacijama, ako ne u ovom, onda zasigurno u drugom svijetu, gdje će, oni koji su bili priljubljeni jedno uz drugo u prijateljstvu, sa užasom i stravom bježati jedni od drugih.
39. Razočarenje će doći, iako kasno, ipak prebrzo za nedostojne. Prema tome, održavajte vaš svijet misli čistim! Neka tamo vaše ljudsko dostojanstvo sjaji kao čisti plamen ljubavi, tolerancije i poštovanja, i vi ćete, iako neshvaćeni od strane vaših bližnjih, uživati već ovdje na zemlji nebo koje je ovdje samo prolazno, ali koje će tamo biti stalno u vama i oko vas.
40. Vidite, djeco Moja, da Ja nisam znao što se još sprema za vas za vrijeme vašeg zemaljskog putovanja, Ja vam ne bi nalagao ovo ljudsko dostojanstvo u tolikoj mjeri. Ali dobar doktor kada promatra simptome bolesti zna kako organizirati profilaktička sredstva tako da, ako se bolest zaista pojavi, ona može biti spriječena.
41. To isto tako važi za Mene. Uskoro će se pojavljivati nesreća za nesrećom. Proces fermentacije i odvajanja se mora kretati ka kraju. Duhovni zrak vaše zemaljske planete, baš kao i materijalna atmosfera često, je ispunjen zagušljivim isparenjima. Mora uslijediti pražnjenje, i zbog toga vas savjetujem:
42. Utecite k Meni! Nemojte kršiti/zlostavljati vaše ljudsko dostojanstvo. Jedino na taj način možete hrabro izdržati sve oluje. Jer ovo duhovno dostojanstvo vas uzdiže iznad običnog života, dozvoljava vam vidjeti sve nesreće ma koliko velike na drugačijem svjetlu, i ispunjava vaše srce povjerenjem i pouzdanjem u vašeg Oca na nebu, Koji sada, pošto je većina čovječanstva odavno izgubila svoje dostojanstvo, mora dozvoljavati takva sredstva da bi kroz patnju i oskudicu postigao ono što je bilo nemoguće postići kroz ljubaznost/dobrotu.
43. Ljudsko dostojanstvo, ili duhovna svjesnost: ‘Ja nisam sa ovog svijeta, već sa drugog, boljeg i vječnog svijeta’, uzdiže čovjeka, iako on mora patiti pod generalnim nevoljama, daleko iznad ovog zemaljskog svijeta i on je poput osobe koja stoji na visokoj planini, koja ravnodušno gleda u guranje i komešanje ispod nje u uživanju većeg, šireg i puno ljepšeg pogleda kada se u čovjeku često može pojaviti misao:
44. ‘Oh, zašto su ovi ljudi tako slijepi! Tamo dolje, u blatu svojih najnižih strasti, oni zaboravljaju poradi svjetovnih stvari ono što je suštinsko, ono što bi uistinu trebali biti. Oh, da su imali hrabrosti, da su se usudili doći ovdje gore do mene, kako bi samo smatrali budalastim sve ono što im sada izgleda tako važno, tako apsolutno suštinski. Kako bi samo uzdrhtali od pomisli da je sve ono za što su vjerovali kako su postigli bili kupljeno gubitkom njihovog jedinog vlasništva, gubitkom njihova duhovnog dostojanstva kao čovjeka!
45. ‘Ovako će misliti mnogi ljudi koji su, hrvajući se sa blatom i prljavštinom najnižih strasti, povratili svoje dostojanstvo. Ovako bi također trebali razmišljati i vi, koje jedno određeno vrijeme obasipam riječima milosti i svjetla tako da, svjesni svojeg ljudskog dostojanstva, možete uživati uzvišenu poziciju na koju sam vas postavio i, uvijek se sjećajući vašeg vlastitog dostojanstva, nastojite sami postati vrijedni imena kojim sam vas tako često nazivao, naime, Mojom dragom djecom! Ovaj očinski poziv je samo za one koji su u stanju zadržati svoje ljudsko dostojanstvo; jer zadržavajući ga, oni također postižu više i više dostojanstva da postanu Moja djeca, što sam želio da postane prvi čovjek kada je bio stvoren, ali na nesreću on to nije uspio postati!
46. Stoga budite strogi! ‘Bdijte i molite se kako ne bi upali u napast!“, to sam jednom davno rekao Mojim učenicima. U to vrijeme sam itekako znao zašto, i sada vam ponovno govorim: ‘Pazite i molite da nikad ne izgubite dostojanstvo. I uvijek ostanite vjerni onome što ste uz toliko mnogo riječi od Mene mogli sa lakoćom shvatiti, naime, da ljudsko dostojanstvo može biti postignuto, učvršćeno i zadržano jedino plemenitošću duše. Bez dostojanstva, svo čitanje i molitva ne donose nikakve koristi! Unutarnji čovjek mora biti na Moju sličnost, onda će njegova izvanjska slika jednog dana korespondirati sa njegovim duhovnim okruženjem u onostranom. I zato, trudite se doći u drugi svijet obdareni duhovno-duševnim licem/obrazom. Bolje se za to pripremiti već ovdje, umjesto pokušavati postići to jedino tamo. Ono što je potrebno ovdje je ‘ljudsko dostojanstvo’, tamo je ‘dostojanstvo duha’ drugi nivo za kojeg ljudsko dostojanstvo služi kao baza i koji je nemoguće postići bez njega.
47. Ja vas pripremam da u okvirima kratkog zemaljskog života postignete ono što je tamo puno teže postići. Prema tome, obratite pažnju na Moje riječi, one dolaze od vašeg Oca, Koji vas želi učiniti vrijednima Njega. Međutim, vi to ne možete postići dok ne postanete dostojni sebe.
48. Ovo je za vas i za sve one koji dođu i koji su žedni i gladni djelovati sa time u skladu, koji sa vama pokušavaju povratiti ono što su, svjesno ili nesvjesno, jako često bez razmišljanja izgubili, naime, svoje vlastito dostojanstvo, kao jedino sidro u životu, posred sukoba i oskudica svake vrste, kao sidro povjerenja, nade i ljubavi! Amen.
