Suština ŽIVOTA

(12 Kolovoz 1872)

Gledajte, ova riječ ponovno obuhvaća toliko toga što je zagonetno, (pre)puno zabluda (ili ’nesporazuma’) i (što je) loše/nedovoljno dokazano od strane vaših učenjaka, prirodnih naučnika i liječnika (ili ’ljudi u medicini’), da sam sklon (= u smislu da osjeća sklonost) dati vam iznova svjetlo koje će zauvijek sjati i za vas i za sve buduće generacije.

’Što je ŽIVOT?’ Dobro, ako bi raspravljao ovo pitanje na način kako vam je ono bilo (pre)dano (= prikazano) od strane vaših učenih ljudi, i Ja bi također, poput njih, morao doći do krivih zaključaka. Jer svi oni bez izuzetaka gledaju (regard) na efekt/posljedicu kao na uzrok, i smatraju kako su produkti/proizvodi (u stvari) činioci/činbenici, sudeći jedino po onome što im je vidljivo i opipljivo.

Ako bi vam prikazao koncept ’Život’ prema jednoj ranijoj riječi u njezinom izvornom kontekstu/objašnjenju, gdje kaže: ’Gdje je (ili ’postoji’) svjetlo, tamo je i toplina, (a) gdje je toplina, (tamo je i) život’, Ja bi opet objasnio vidljivi efekt (ili ’vidljivu posljedicu’) ili pojavljivanje života kao proizvod svjetla i topline. Međutim, sa današnjom riječju vam ne želim reći ni jedno ni drugo, već vam želim ukazati život sa još dubljeg (more profound) i još uzvišenijeg duhovnog aspekta/stajališta. To će mnoge koji dvojbe i ateiste uvjeriti u njihovo ne-vjerovanje tako da i oni također, preobraćeni zdravim razumom, mogu na kraju (uz)vjerovati, ili pretpostaviti, ono što su do sada tako tvrdoglavo negirali.

Pređimo sada na stvar; (naše) pitanje je: ’Što je život?’

Gledajte, ako bi Ja uzeo stvar onako kako se ona predstavlja vašim čulima, ’život’ postoji gdje god se manifestiraju transformacija, promjena i pokret. Vi kažete: Biljka, ova životinja, ova osoba je živa. Gdje život nije vidljiv, gdje je ne-perceptibilan vašim čulima, kao u mineralnom carstvu, vi više ne pretpostavljate/zamišljate život (= vi zamišljate da tamo više nema života), već u najbolju ruku oksidaciju/sagorijevanje u skladu sa određenim zakonima prema kojima također i kamen, iako polako ili neperceptibilno, doživljava/iskušava transformaciju koju je, međutim, prema vašem vjerovanju, spontano uzrokovao utjecaj drugih elemenata (= na taj kamen).

To je način na koji vi gledate život (ili ’ovako vi gledate na život’). Vaši botaničari vam uz pomoć svojih marljivih studija dokazuju cirkulaciju sokova u biljkama, govore vam, u onoj mjeri koliko im to dozvoljavaju mikroskopi i ostale kemijske analize, kako i od čega se sastoje stablo, list, cvijet i plod, objašnjavaju vam vlakanca i kanale kao i samu srž stabala i biljaka. Međutim, sa svim ovim vam oni objašnjavaju samo medij i vodič/sprovodnik života, ali ne i život sam.

Vaši anatomičari seciraju žive i mrtve životinje, i traže među mučenjem prvih i neživim stanjem ovih drugih, naravno na pogrešan način, kada je život otišao (= napustio tijelo), efekte istoga. Objašnjavaju vam živce, bijelu i sivu masu, kao činbenike senzacije i pokreta. Oni vam objašnjavaju organski i životinjski život u čovjeku a ponekad također pronađu i centar odakle život izvire. Konačno, oni vam također objašnjavaju i mozak sa njegovim vijugama i račvanjima, njegovu korespodenciju sa, i ovisnost o, ostatku živčanog sistema uz pomoć hotimičnih i nehotimičnih živaca, te vam objašnjavaju strukutru živaca kao upraviteljâ volje i životne sile; međutim, sam život ne uspijevaju shvatiti/dohvatiti. Oni ne znaju zašto živac, poput telegrafske žice, transmitira ljudskim organima volju duše ili nastanjujućeg života (= koji je nastanjen u tim organima). Oni samo kažu: Živac je tako izgrađen i stvoren da služi (ili ’može služiti’) kao vodič. Ali fluid koji oživljava ovaj telegraf, životna potencija kao takva, im je nepoznata a takva će i ostati sve dok istražuju/razmatraju samo sa svojim intelektom. Jer misao, koja je u moždanim vijugama transmitirana sve do jezika ili pak pera (za pisanje), taj neizmjeran/neprocjenjiv faktor oni nikad neće biti u stanju zahvatiti sa mozgom, iako se on kroz njega/mozak transmitira!

Misao je duhovni proizvod, a nju (and this), i kako i zašto ona dolazi u postojanje, jedino vidi i razumije/shvaća duboko i daleko-vidni (profoundly seeing) duhovni čovjek. 

Iz toga razloga je ovaj život, koji je iznad organskog i životinjskog života, još manje objašnjiv. Jer niti moždana masa a niti živci koji iz nje izviru (= se u toj masi začinju) mu neće nikad biti u stanju reći tko i što im je omogućilo da izvanjski svijet obavijeste o unutarnjem, ili da unutra prime impresije iz vanjskog svijeta te da ih iskoriste za daljnji duhovni napredak psihičkog čovjeka.

Uzaludno se neki materijalisti muče/zamaraju sa pokušajima da sve pokrete i fenomene u ljudskom a također i u životinjskom i biljnom životu poprate (u)nazad do zakona kemijske asimilacije; to je, i ostat će ubuduće, krivi zaključak. Jer, kada vam vaši naučnici izrecitiraju sve elemente koji formiraju vaše tijelo ili tijelo životinje ili pak biljke; kada vam dokažu da se to/ovo ili ono sastoji od fosfora, vapnenca, soli, itd., Ja ću im samo reći: Uzmite sve ove prvobitne/osnovne elemente i promiješajte ih, i vidite da li će se arterija, vena, živčano vlakno ili čak pulsirajuće srce ikad formirati od njih.

Gledajte vi slabi i slijepi naučnici, bez ikakve sumnje je da vi možete vidjeti kako se u organskom životu određeni bazični elementi kombiniraju u sastavnice, stvarajući (tako) druge supstance višega reda. Međutim, cijela kemijska laboratorija neće uspjeti u pokušaju da proizvede jednu jedinu vlat trave od svih tih supstanci, a kamoli živo biće obdareno sa organskim životom!

Da se to postigne je potrebna drugačija vrsta energije, koja posjeduje grube materijale ovog svijeta kamenja i minerala prema drugačijim zakonima do što su zakoni privlačenja i odbijanja, i formiraju od njih organe kao podržavatelje organskog života. Za to je potreban (= to potražuje) drugi zakon, drugačiji život, i baš taj život je misterija za vas i za mnoge druge, te svrha riječî koje vam danas govorim.

Taj život, koji u kamenu pritiska/navaljuje prema njegovoj transformaciji, koji čini da kamen dođe u postojanje, da prestane postojati ili da se razloži na druge elemente; taj život, koji u biljkama izgrađuje organe, u živim životinjama sačinjava njihov ’onaj-koji-ih-vodi’ instinkt a u čovjeku, kombinirajući cijelokupni prijašnji život kamena i biljke, od istoga razvija duhovno za drugi, vječni život; taj život ne može biti pronađen i klasificiran kroz kemijsku analizu niti kroz mikroskop ili kroz skalpel. Taj život je višeg reda nego što to vi slabi istraživači vjerujete, pošto on nije proizvod materije, već ’izdanak Mojeg vlastitog, vječitog, ’onog-što-nikad-ne-prestaje’ života!’

Kako vi konačna, slaba bića namjeravate izmjeriti život beskonačnoga Boga? Vi vidite kako se Njegove akcije manifestiraju u svemu što vas okružuje, možete pretpostaviti Njegovo postojanje samo ako dobro razmislite o vašem vlastitom sebstvu (= vlastitom ’ja’), koje je, i koje će ostati prepuno zagonetki.

Svugdje ćete pronaći da postoji još jedna druga potencija/sila pored/uz svakojake vrste zraka, uz magnetizam i elektricitet. Jer svi oni postoje samo da bi propagirali život i da bi izgradili i održali cijeli vidljivi svemir, vodeći ga na taj način prema duhovnom, višem cilju.

Sve apsurdnosti na strani materijalističke gospode će jednoga dana biti, od njih osobno, požaljene i proklete, jednom kada dođe trenutak u kojem se otvara poklopac na mrtvačkom sanduku a toliko slavljeno nespretno djelo, tijelo, bude postavljeno u lijes te se, htjelo to ono ili ne, vrati zemlji da ponovno postane ono iz čega je jednom proizašlo.

Tamo, na tom ’mostu-koji-vodi-u-vječnost’ će drhtati pred opustošenim predjelom, kojeg su oni za sebe i za druge pokušali učiniti nepostojećim, no koji ih također naposlijetku ipak sustiže!

Međutim, onda će biti ’pre-kasno’, oni će ući ulaziti u nesretno/bijedno onostrano, u ’prazninu’, baš kako su zamišljali (= oni = bezbožnici/ateisti su naime zamišljali da nakon smrti ’nema ničeg’ = praznina). Tamo će im biti dano vrijeme sve dok, odbacivši svoj materijalistički koncept stvaranja, postepeno ne budu u stanju trpjeti nešto malo duhovnog svjetla.  

To će biti njihova sudbina, sudbina koju su oni, a ne Ja, pripremili za sebe. Zar nije jednom apostol Pavle rekao: ’Kako drvo padne tako i ostane ležati!’

Bez vjere su pali i bez vjere će se iznova probuditi tamo. Bili su prisiljeni predati zemlji život svoga mozga i intelekta, zajedno sa mehanizmom koji im je služio, a duhovni život, kojeg su za vrijeme njihova zemaljskog putovanja poricali, je dosegnuo nulu. Vi, Moja djeco, ne shvaćate i ne možete shvatiti nesretne/jadne okolnosti koje ih tamo čekaju!

No, dopustimo im da nastave raditi sa njihovom ponosnom mudrošću i vratimo se našoj riječi ’Život’, jer Ja vam ovdje ne želim opisivati sudbinu nevjernika, već vjernika. Imajte to u vidu; a što se ovog prijašnjeg tiče, na svakom je pojedincu da za sebe pripremi, prema svome guštu, ono što će ga (do)čekati (u vječnosti).

Shvatite sada kako jedino život, kako sam vam ukazao, kao ’ono što izvire iz Mog vječnog, neuništivog života’, koji, ispreplićući cijelo stvaranje, prožima u svjetlu najudaljenije prostore gdje kroz vibraciju stvara toplinu. Taj život onda, u skladu sa Mojim neopozivim zakonima, najprije sili/tjera iskonske elemente da se međusobno ujedine i onda, iz koraka u korak postignu više stupnjeve anorganskog/neorganskog života, prelazeći naposlijetku polako u organski život. Tamo, uz pomoć organa, svi prijašnji elementi, transformirani za druge svrhe i kroz drugačije procese/postupke iz čvrstog u tekuće stanje, mogu jedino biti poslužni (= dobro poslužiti) novo formiranom životu.

Na ovaj način, do sada prividno/naoko ’unutarnja supstanca’ postaje živa, okrećući/pretvarajući se u životinjama u duševnu-supstancu i konačno, u čovjeku, u duhovno.

Ugodno(st koju stvara) proljetno udisanje zraka nije proizvod kisika i ugljika (= ne prouzrokuju kisik i ugljik), kako ih vi nazivate, već je to duhovni život iznova probuđen iz svojeg zimskog sna, koji dolazi preko jedne zemljine hemisfere (ili ’koji prekriva jednu zemljinu hemisferu’), dok se druga žuri prema svojoj točci odmora koja će trajati nekoliko mjeseci.

Nije (to) samo materijalni osjećaj zdravlja (well-being) ili snažeći materijalni utjecaj kojim planine utječu na putnika kada on, planinareći među njima, ugleda planinske struje kako se obrušavaju sa strmih litica ili vremenom oštećene planinske mase i snježne sprudove kako gledaju dolje prema njemu iz svojih nepristupačnih visina. Ono što ga prožme/obuzme je daleko uzvišeniji, duhovniji zamah (pull) duhovnog života, koji mu ulijeva pred znanje da, daleko iznad nijeme materije u prirodi, struji drugačiji duh, koji mu prijateljskim tonom govori ove riječi: ’Gledaj, maleni sićušni putniče! Ono što vidiš i osjećaš blizu mene je Božji glas koji ti govori, koji ovdje, za tvoju dobrobit, kroz svoju vječnu upravu želi uz pomoć nekoliko smisalica raširiti među vama zadovoljstvo, mir i blaženstvo te vam reći:

”Nemojte se, o ljudi, izgubiti/pogubiti u materijalnim interesima koji se tiču jedino ovog kratkog perioda zemaljskog života! Obratite više pažnje na vaš duhovni razvoj! Mi drevni svjedoci prastare prirode, koja je postojala prije nego je vaša noga dodirnula ovu zemlju, vam uvijek svjedočimo o Božjoj veličini, Njegovoj svemogućnosti, Njegovoj ljubavi! Postanite poput nas (close ranks with us)! Budite jednostavni i uvijek u skladu sa prirodom, onda vaš fizički baš kao i vaš duhovni život neće biti poput naših rijeka, koje bučeći/urlajući i pjeneći moraju pronalaziti svoj put među kamenjem i pukotinama, već će polako i nježno, među poljanama u cvatu i hladovitim šumama, krivudati prema svome cilju!’

”Smatrajte da je život ono što izvire iz Stvoriteljeva Duha, kroz čiju smo najmoćniju volju i mi također bili uzdignuti, da bi na kraju ponovno potonuli propadajući u dubine udaljene budućnosti. Kao tvrdi kamen mi stojimo ovdje, prkoseći vjetru i vremenu, sve do vremena kada će također naši elementi, naš život, s obzirom da je sazrio za viši nivo, preći u drugi, uzvišeniji život!”  

Tako vam govore planine, tako duhovni život u njima govori vašem duhu, koji u vodi koja se survava može čitati ne vodu, u snježnim vrhovima planina ne hladni snijeg, već duhovne korespodencije, koje su hrana (food) za njegovu dušu i hranjiva materija (nutriment) za njegov duh.

Kultivirajte ovaj život, i stoga gledajte na život, koji vam, sproveden kroz posude i živce, objavljuje da tamo postoji nešto uzvišenije, nešto veće od samog privlačenja i odbijanja ili pak asimilacije sličnih kemijskih elemenata. Onda ćete puno lakše shvatiti da vaš mozak sa svojim vijugama mora naravno biti tu da bi vam priopćavao život i da bi ga održavao; da su to sve samo sprovodnici, posude i raspršivači višeg života, koji dodjeljuju životinji baš kao i organskom ili neorganskom životu impuls prema manifestaciji, ali nisu sam život!

Jadni su svi oni koji smatraju manifestaciju vegetativnog života njegovom suštinom i odbijaju prepoznati uzvišeno Duhovno, koje je iznad svih nevolja/nesreća/propasti ovoga života! Jadna stvorena bića! Oni se brinu za materiju, koja im ne može pružiti/dati ništa, koja ne može zamijeniti ništa. Oni su prisiljeni propustiti mnoge blažene impresije/utiske i sate koje uživa onaj koji, prepoznajući postojanje višeg života, može u njemu pronaći utjehu kada ga zemaljske, materijalne situacije pokušavaju baciti u prašinu iz koje je bio rođen!

Da, Moja djeco! Postoji uzvišeni život, život koji (do)seže puno dalje iza svega što je prolazno i koji je beskonačan čak i u kamenu. Jer čak i kamen mijenja samo svoju formu i kemijsku strukturu, no on također ne postaje ’ništa’, i što god da je beskonačno u kamenu, zahvaljujući tome što je proizašlo iz Mene, što je u biljnom i životinjskom carstvu i u ljudskom rodu čak još više i još jasnije izraženo, to neuništivo ’nešto’ je veza koja ujedinjuje materijalni sa duhovnim svijetom, i oboje sa Mnom!

Što više prevlada osjećaj kako ono što aktivira pulsirajuće srce, ono što nagoni dušu da misli, nije mehanički napor, koji je (ili ’kao’) proizvod materijalnih čimbenika, to je više uzdignuta svjesnost o višem, duhovnom životu, (svjesnost) koja se proteže čak puno dalje iza ovih prolaznih manifestacija energije životinjskog i organskog života, nastavljajući se čak do tamo gdje završava sva materija.

Stoga razumite život, taj poriv ka napretku (urge to go forward), i otkrit ćete čak i u najsitnijoj monadi ili mikroskopskoj životinjici nadmoćni život, neovisan o dijelovima koji sačinjavaju ovo sićušno stvorenje. Razumite da su svi organi ove sićušne/mikroskopske životinjice (animalcule), iako nevidljivi vašim očima, baš kao i veliki svjetovi, animirani/oživljeni i prožeti istom energijom koja te male životinjice nagoni/tjera da se usavršavaju.

Taj duhovni život se prirodno manifestira kroz vegetativni, organski život, pošto drugačije to nije moguće. Bilo kako bilo, on nije isti, on je superiorniji i ima daleko više trajnosti nego bilo što drugo.

Organski život se manifestira samo dok su tu organi koji su u stanju ispunjavati svoje funkcije. Jednom kada organi više nisu aktivni, život u njima naoko prestaje. Međutim, pokretačka sila koja ih je nagonila na aktivnost nije nestala već je jedino nevidljiva zbog nemogućnosti organa da ju prime u sebe/apsorbiraju (to take it up).

Moj duhovni život nije prestao; jer, kada više ne može napredovati na ovaj način, onda on vodi materiju, kroz rastvaranje iste, u nove kombinacije gdje na uzvišenim nivoima i u drugačijim okolnostima život iznova počinje, tako da bi se približio svome krajnjem cilju, konačnom povratku k Meni.

Stoga je život, kao duhovna iskra koja vječno izvire/istječe iz Mene, ono što je dalo prvim atomima u velikom eteru energiju da se zgusnu/stvrdnu/udruže (solidify), stvarajući od njih svjetove i sunca, obdarivši ih sa svim čudesima stvaranja i nastanjujući ih. Ista iskra će ih konačno voditi nazad istom cestom, tako da od ostataka nagradi iznova druga duhovna i nadmoćnija staništa za slobodnije, veličanstvenije duhove.

Život koji izvire iz Mene je beskonačan; a takav je i efekt kojeg stvara. Onaj koji ne uspije shvatiti na ovaj način svoj vlastiti život ili život svijeta koji ga okružuje, ne uspijeva razumjeti značenje Božjeg i Stvoriteljevog koncepta. On je u nemogućnosti shvatiti ideju o voljenom Ocu, Koji čini sve, kao što je oduvijek činio, da bude voljen, štovan a također i prepoznat od Svojih stvorenih bića. Niti on razumije zašto i kako vam Ja sada, više nego u bilo kojem drugom vremenu, šaljem dolje jednu poruku iza druge, svjetlo na svjetlo, tako da ne bi hodali u mraku, da se ne bi borili sa predrasudama i krivim razumijevanjem, već da bi mogli prepoznati pravo svjetlo istinskog života. To je poziv koji vam je upućen i koji vam govori kako je svaki otkucaj vašeg srca milost, izdanak tog Božanskog života koji je bez početka i bez kraja.

Uzmite ove riječi k srcu. Tamo ih držite i svarite. Jer postoji mjesto gdje duhovni život, podržan od strane organskog života, uplivava u vaše tijelo, gdje vam može predati zdravlje, blaženstvo i mir.

Tako će Moje riječi postepeno ispuniti sve pukotine i otkloniti sve sumnje i dati vam sve više i više sigurnosti da ne živite u materijalnom već čak i sada u duhovnom svijetu, gdje je materija samo grubi omotač, koji je subjekt raznoraznim promjenama, dok je stvarno Duhovno, Uzvišeno, koje se manifestira kao život, uvijek i zauvijek trajno.

Ne postoji apstraktna materija, već jedino zarobljeno Duhovno, i to je ono što nagoni prema budućim transformacijama prijašnjeg, što se manifestira u formama, prvo neorganskim a zatim i organskim, odakle prelazi u svoj originalni izvor, Duhovno.

Stoga je u vidljivom svijetu sve ono što vidite ili osjetite sa vašim čulima sredstvo koje vodi do cilja. Uzrok leži dublje i kao takav može jedino, kao duhovni život, biti pretpostavljen i djelomično shvaćen sa duhovnim čulima.

Tamo počiva ognjište nepresušnog izvora života. Tamo je velika električna baterija, koja kroz svoje telegrafske žice šalje svoje impulse u svjetove, nagoneći (urge) sve prema napretku, prema savršenstvu. Tamo počiva život, duhovni osnovni element koji, vječan poput Mene, ima samo duhovni cilj, teži samo Duhovnome, iako mora iskoristiti materijalna sredstva koja ovise o organima.

Ovaj duhovni život će koristiti ta (materijalna) sredstva onoliko dugo koliko su mu potrebna. Jednom kada sve bude produhovljeno, njegova će aktivnost postati sve intenzivnija i moćnija a ono što se sada mora dogoditi na sporoj materijalnoj cesti će onda biti izvedeno spontano i sa svom silom, na način kao što Ja mogu stvoriti ili uništiti svjetove spontano/odjednom kad god to Moj veliki plan zahtjeva i ako se ne želim držati ceste polaganog razvoja.

Vi ne poznajete silu ovog duhovnog života iako o njoj možete imati nagovještaj. Ove riječi će vam poslužiti da vas dovedu do njega, tako da možete uvijek biti svjesni da vi ’djeca duhovnog svijeta’ uistinu posjedujete Duhovno koje morate razvijati i za koje morate učiniti više nego za zemaljsko, prolazno materijalno, koje je samo kratkoga trajanja, dok će ovo drugo zauvijek ostati sa vama vječnim stvorenim bićima.

Tako vaše zemaljsko putovanje ima svoju svrhu a vaš konačni prijelaz u drugi život određeni cilj, naime, da upotrijebite vrijeme za eksploataciju/iskorištavanje vašeg životnog kapitala koji vam je dan na takav način da vam može donijeti stvarne kamate i plodove u drugom životu (= onostranom)! Amen.’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 19’ G.Mayerhofer