O različitim oblicima i vrstama životinja

(9. kolovoz 1872.)

Neki od vas su, a također i mnogi drugi, naprezali svoje mozgove zašto ili zbog čega postoji toliko mnogo različitih vrsta životinja čiju svrhovitost vi, pošto ste ljudi, ne možete razumjeti čija (iz)vanjska forma, štoviše, nije ni najmanje u skladu s principima estetike te je s vašeg gledišta ružna, dok se od Mene, Stvoritelja, očekuje da stvaram sve dostojno Mene, što znači obučeno u najljepše forme.

Tako vi sudite, tako mnogi ljudi i prirodni naučnici sude, koji svugdje očekuju pronaći stvari prema njihovoj imaginaciji, a(li) ne kako sam Ja zaželio da budu u skladu s Mojom mudrošću.

No kako vaša izreka kaže: ’Svaka ptica pjeva u skladu s oblikom svog kljuna’. Tako da čovjek mora oprostiti toj ’učenoj’ gospodi i mnogim drugim pre-suptilnim misliocima i pronalazačima grešaka ako oni u svojoj sljepoći govore o stvarima koje ne razumiju i koje nikad neće razumjeti.

Stoga da bih vam dao još jedan dokaz Svoje suzdržljivosti (forbearing), kakav sam oduvijek bio prema Mojoj nezreloj djeci i da im opraštam također i ta besmislena i nespretna gledišta, Ja ipak želim, bar među malim brojem Svojih sljedbenika, da prevlada bolje mišljenje. I stoga ću vam Ja opet – kao i u drugim slučajevima – dozvoliti da pogledate iza Izisova zastora, dokazujući Mojim sljedbenicima i obožavaocima kako nije sve od onog što sebe predstavlja u svijetu pred vašim očima kao nespretno napravljeno i uistinu tako; i da je ’stari Bog’ zasigurno odavno znao što čini, puno prije nego je postojala ideja o tome da li bi ljudsko srce trebalo kucati ili ne! Stoga, pređimo na stvar.

Vi vidite jako puno životinja čiju svrhu (= razlog njihova postojanja) ne razumijete (= niste u stanju shvatiti), a istovremeno morate pretpostaviti – pošto sam ih Ja stvorio – da iza toga mora biti neki razlog (= svrha).

Gledajte, ako bi uistinu razumjeli vašu aritmetiku kako je Ja sprovodim u praksu, a ne imali samo jedva neodređenu majušnu ideju o dubljem značenju vaše matematike, bilo bi vam lakše shvatiti mnoge stvari.

Istina je, matematika ili aritmetika vas uče zaključivati iz znane o neznanoj količini. Uče vas da uvijek razmišljate logično, uvijek zaključujući od jednog prema drugome. Međutim, ovo neprestano (= opet i iznova) razmišljanje i zaključivanje sadržava/daje naslutiti razliku između konačnog stvorenog bića i Boga. On, dok razmišlja na isti način poput onog kojeg ste vi otkrili u matematici, računa, zaključuje i misli također na potpuno različit način od vas slabe i nezrele djece moćnog Gospodina i Boga.

Iz ovog slijedi da, kada vi primijenite vaš standard razmišljanja i zaključivanja na Mojim riječima, tu se uvijek pojavljuju rupe/pukotine/jame gdje je ljudsko razmišljanje nedovoljno, pošto između njih leži Božanska misao.

Vi recimo znate (za) veliki broj insekata čiju korisnost/svrhovitost ne uspijevate razumjeti (whose usefulness you fail to understand), osjećajući muku/pošast svakodnevno osim ako se od njih ne zaštitite sa svim raspoloživim sredstvima. Vi poznajete i veliki broj ostalih životinja koje žive jedino da bi konzumirale druge životinje ispod njih i, stoga, jedino žive sa ciljem/zbog lova.

Vi znate jako puno drugih životinja koje vašim očima postaju bliske (= u smislu, ’oko ih može upoznati’) jedino uz pomoć mikroskopa i koje su bile obdarene produktivnom energijom, životnim vijekom u odnosu na kojeg onaj (životni vijek) u viših životinja, i čak u čovjeka, daleko zaostaje.

Vi stoga u životinjskom carstvu vidite mnoge kontradikcije za koje nemate objašnjenja, ali ako temeljito promotrite jednu od tih životinja pojedinačno, pokazuje se da je bila stvorena sa takvom prekrasnom/savršenom formom i da je održavana sa tako velikom brigom zato da se njezina vrsta ne bi izgubila. To iz nužnosti vodi do zaključka, uzimajući u obzir takvu jednu životinjsku formu, njezin život i ogromnu moć razmnožavanja/reprodukcije, kako je morao postojati veliki/jako dobar razlog zbog kojeg je Stvoritelj ili Ja, obdario takvu sićušnu životinjicu atributima, koje sam Ja Osobno odbio dati (= uskratio) vama inteligentnim ljudskim bićima, Svojoj djeci.

Vas stoga muče sumnje i ne znate što da mislite o stvorenom ili o Stvoritelju.

Gledajte, s ciljem da vam pobliže rastumačim/razjasnim ovu anomaliju, moram vas odvesti u polje sasvim drugačije od materijalnog. Jer mi moramo započeti s duhovnim, kojem materijalno služi samo kao pokrivač.

Jedino duhovnim očima može biti ugledano ono što će zauvijek biti skriveno fizičkom oku a također i oku intelekta.

Ideja o Bogu kao duhovnom Biću, pretpostavlja/uvjetuje da Njegove tvorevine moraju biti duhovni proizvodi.

Međutim, ako Bog želi stvoriti svijet ili vidljiv izražaj Svoje Božanstvenosti, On također mora u stvorenome postaviti određen stepenasti niz/po-red-ak, koji odgovara razmišljanju u skladu sa zakonom skalu koja korespondira sa regularnim/sistematskim/pravilnim razmišljanjem i koja mora postojati kao temelj za postojanje i trajnost stvorenoga svijeta. Jedino onda je tamo život, težnja i kretanje prema gore od najnižeg pa sve do najvišeg mogućeg, koji pronalazi svoju pravu svrhu izraženu u riječima ili pojmovima ’nastajanje, postojanje i usavršavanje (coming into being, existing, and perfecting).’

Prema tome, sve što je stvoreno ima kao svoj temelj više ili manje duhovni princip; u svemu postojećem je skriveno nešto od Mojeg Božanstva!

Kako se to Božanstvo može, i mora (ras)prostirati/pružati na druge nivoe, bilo Mu je (kao takvome) također određeno analogno tijelo, analogno unutrašnje uređenje i analogno trajanje života.

U prirodi nema preskakanja, već uvijek prijelazi/tranzicije iz jedne životinje u drugu. Ti prijelazi su onda zahtijevali mnoge kreacije, koje su, pošto je riječ o karikama (links), učinile te pripreme mogućima za prijelaz/tranziciju iz jednog nivoa u drugi. A te posredničke vrste, shvaćene u duhovnom smislu, (je)su one iste životinje koje vas jako često toliko muče (= prave neprilike) zbog toga što ne znate zašto su one u stvari ovdje (= koja im je svrha?).

Kada vi izvlačite svoje zaključke vi u potpunosti zaboravljate kako su za napredak u duhovnom smislu, u skladu sa razmišljanjem Stvoritelja Svemira, potrebni drugačiji i sasvim drugačiji od vaših nivoa logike.

Međutim, u slučaju većine ovih životinja je postojao još i drugi razlog za njihovu formu i njihov život, naime, ne samo da služe kao posrednička i prijelazna bića, već također da vrše uzajamno djelovanje za stimulaciju duhovnog napretka bićâ koja su daleko superiornija od njih.

Gledajte, bube/insekti, uši i muhe, i svi ostali insekti koji vas posebno muče, su za vas duhovni stimulatori da pazite na svoje tijelo i na vaše obitavalište na način da bi prijašnje (= tijelo) moglo biti dostojno inteligentnog duha a ovo potonje (= obitavalište), pridavanjem pažnje čistoći, također unaprijedilo vaše zdravlje tako da se ne bi, poput svinja, spuštali u prljavštinu i blato, umjesto da se uzdižete nagore.

Te životinje i mnogi drugi mučitelji čovjeka imaju mnogo uzvišeniju životnu svrhu nego što vi mislite. U njima je ostvaren posrednički nivo između niske i nešto više inteligencije, (i) obučen u tijelo, što je nešto što vi ne možete shvatiti. Snagom i upornošću koja je daleko iznad vaše, oni bi vam mogli demonstrirati (samo ako bi mogli gledati na duhovne nivoe stvaranja duhovnim očima) koliko je potrebno da bi se skromnu Božansku iskricu učinilo prijemčivom za čak milijunti djelić više inteligencije.

Za tisuće i tisuće nižih životinja je napredak prema gore nemoguć i one moraju započeti svoj postepeni uspon jedino služeći kao hrana višim životinjama kada se tisuću (tih malih životinjica) kombinira u jednu jedinu višu životinju.

Najmanji infuzorij/naljevnjak i monade, kako ih vi nazivate, baš kao i koraljni crvi i drugi ljuskavci, su ovdje jedino da bi sa svojim tijelima pomogli izgraditi koru vaše Zemlje, čineći ju na taj način čvrstom, a također da bi stvorili značajnu/priličnu količinu minerala i kamenja iz oceanskih voda, koju oni koriste da bi stvrdnuli svoja vlastita tijela a koja su onda pretvorena u čvrste planine ili kamenje (kredu).

Pošto vrlo često milijuni takvih mikroskopskih životinjica mogu živjeti u jednoj kapljici vode, morate shvatiti da ondje produktivna moć mora biti izuzetna, da bi se unutar vremena kojeg Sam odredio, izgradila zemaljska kora, uključujući i planine, koja sve na sebi nosi s lakoćom te je u stanju izdržati rastuću silu isparavajućih elemenata unutar svoje unutrašnjosti.  

Gledajte, plaćom koja mu je određena vaš vojnik mora platiti svoju odjeću, uzdržavanje/prehranu, čak i za sve svoje potrepštine. U vašoj zemlji ne postoji ni jedan autoput čiji putnici ne moraju platiti za cestu i njezino održavanje kroz samonametnute cestarine. Zaista, cijeli kompleks vašeg carstva živi i opstoji jedino budući da svi njegovi stanovnici moraju platiti za potrebe cijele države s njezinim službenicima i kraljevima, čineći državu, koja kao takva nema novaca, jedino upraviteljem novaca koji joj je povjeren.

Kao što vi postupate u državi, Ja činim u svjetovima. Jer svaki se svijet mora razviti, održavati i usavršavati, tako da bi mogao pripremiti prijelaz u druge odnose koje će forme (koje žive na njemu) pod drugim okolnostima zahtijevati.

Najmanje životinje, (koje su) jedva vidljive vašem golom oku, grade koru vaše Zemlje, podržavaju/podupiru život milijuna drugih životinja i pomažu da se Zemljina kora uljepšava i učvrsti. Nešto više životinje, u kojima Moja Božanska iskra, kao skoro razvijeno čulo, već može asimilirati druge stvari, moraju biti nositelji i održavatelji opet drugih viših životinja, i tako sve dalje/naprijed u stupnjevima sve do čovjeka. Gdje postoje velike produktivne sile, potrošači tih sila, koji zauzdavaju tu reprodukciju tako da ona ostane unutar zakonom određenih granica, su blizu.

Na taj način postoji (= se održava) sklad/harmonija cjeline. Od duha koji je zarobljen u čvrstom kamenu sve do slobodnog čovjeka ’se proteže’ tiha veza asimilacije i time jedan može postojati kroz drugog, jedan može sebe usavršiti kroz drugog i tako se, kroz čovjeka, ponovno vratiti u duhovno carstvo odakle je jednom (pro)izašao.  

Godine ne bi bile dovoljne da vam objasnim razlog i ’zašto’, počevši od najmanjeg infuzorija pa sve do slona, da vam na pravi način (dearly) demonstriram čak i jednu vrstu/klasu najnižih školjki i razlog zbog kojeg sam ih takve stvorio; zašto su ti mali inteligentni dijelići vegetativnog života baš u toj formi, u tom elementu, bilo da je voda, zemlja ili zrak, i zašto su takve transformacije nužne, tako da bi se takva očigledno zanemarena životinja mogla formirati na taj a ne na neki drugi način da bi ispunila svoju svrhu.

Prema tome, vi prvo morate prepoznati ova uređenja, i njihovo ’zašto’, prije postavite pitanje zašto je cijela životinja tu, sa kojom svrhom, i na kojem dijelu (te velike) skale?

Gdje je vaša nauka koja to može objasniti!

Samo pogledajte na mali živčani centar u živućem tijelu, što je to? Da li je vodič; da li je propagator organskog animalnog života? Da li je živ ili samo propagira život?

Ako želite shvatiti cijelu životinju najprije sva ova pitanja moraju biti raspravljena. Gdje su knjige koje bi bile dovoljne da vam dadu nit kroz ovaj labirint ’Zašto-pitanja’?

Ovdje je čovjek, kao konačno biće, dosegnuo granice svojeg znanja, granice svoje intelektualne sposobnosti. Ovdje počinje Bog, Stvoritelj, koji čovjeku jedino može reći: ’Nezrelo dijete! Što želiš učiniti sa svojim ograničenim razumijevanjem onoga što je Bog, kao beskonačno Biće, stvorio? Živčano vlakno je, i ostaje, za vas vječna zagonetka. Kako vi možete kritizirati i suditi stvoreno biće koje se sastoji od milijuna dijelova koje, pod različitim formama, i dalje izražavaju jednu jedinu stvar, naime, trenutačni stupanj (ili ’trenutnu razinu’) duhovne čestice, sićušnu česticu velikog Stvoritelja? Stvoritelja koji sva ta uređenja smatra nužnima da takva majušna iskrica ne bi zauvijek bila lišena mogućnosti razvoja? Gdje je vaša mudrost, a gdje je Moja? Ja sam vam dozvolio samo jednu stvar, a to je, da gledajući kroz Moje stvaranje sa duhovno otvorenim očima naučite svemu pretpostaviti velikoga Stvoritelja i voljeti Ga kao vašeg duhovnog Oca! Međutim, razumjeti Ga je iznad granica čak i cijelog duhovnog carstva. Jer Ja jedini sam u potpunosti beskonačan, nisam nikad bio stvoren, a vi, ma kako blizu Meni, ste ipak kao stvorena bića zauvijek konačna i nesavršena!’

To, Moja djeco, razumijte! Shvatite to i onda ćete biti u stanju lako shvatiti da, baš kao u slučaju sporog napretka duhovnih čestica u pojedinačnim bićima i vrstama, također i vanjska forma tih životinja mora biti adaptirana potrebama duha baš kao i tijela koje mu pripada!

Baš kao što u vama ljudskim bićima lice i cjelokupna forma dijelom izražavaju duhovnu unutrašnjost i čovjek može djelomično biti prepoznat po svojim karakteristikama, koje daju izražaj ili plemenitoj ili običnoj ljudskoj duši, također i forma čak i najnižih životinja sve gore do onih blizu čovjeka, naime majmuna je izražaj njihove urođene iskre. To je razlog zašto forme,  i dalje s nerazvijenim čulima i sposobnostima, ne mogu korespondirati sa estetskim konceptom najviše ljudske duhovne forme. Jer taj duh u svojoj nezrelosti (nerazvijenosti) i dalje treba druge uvjete da bi ispunio svoju svrhu. Tamo je sam duh u svojoj duhovnoj formi i dalje jedan embrio na najnižem razvojnom nivou i prema tome može jednostavan kakav jeste, također i omotač koji ga okružuje jedino biti jednostavan.

Jedini faktor koji određuje formu životinja je regija/oblast u kojoj moraju živjeti, umnožavati se i reproducirati. To u jednom slučaju zahtjeva tisuću, a u drugom pak ni jednu jedinu nogu. Kod jedne životinje, jedno oko, u drugih, mnogo. Ali uvijek je vanjska forma fizički izražaj stupnja/razine na kojem se nalazi zatvorena duhovna iskra.

To je razlog zbog kojeg vi često pronalazite životinje koje, sudeći podcjenjivački,  proglašavate ružnima. Međutim, ako bi duhovno mogli vidjeti (= duhovnim očima) sve vrste i stupnjeve/razine, počevši od samog dna, kroz koje taj duh mora proći prije nego postigne veću samo-svjesnost (ili ’dođe do veće samo-svjesnosti’), smatrali bi formu danu joj u njezinoj izolaciji najpogodnijom, koja može korespondirati s njezinim duhovnim i materijalnim potrebama jedino na taj način i nikako drugačije.

Vi ste utvrdili/izveli sve vaše estetske koncepte prema čovjekovoj estetskoj formi, uzimajući/uzevši ljudsku formu kao bazu, kao osnovni tip, pošto sam vas Ja jednom također stvorio na Svoju sliku. Ali životinjske forme ne mogu biti suđene prema ljudskoj formi, jednostavno zato što u životinja unutarnja duhovna forma nije usavršena, nije jasno izražena te joj i dalje treba mnoštvo dodataka da bi se mogla približiti ljudskoj formi duhovno i fizički. I čak gdje se najviše približi čovjeku, kao što je to slučaj s majmunom, životinji nedostaje jedini, ali najviši atribut koji čini čovjeka čovjekom. To je oslobađanje od prirodne-niti-vodilje (= instinkta) i kao osnovni princip stvaranja, visoki duhovni dar slobodne volje, emancipiran (razvijen) od instinkta, da kao slobodno biće oslobođeno i od svih okova i veza njegove njemu podređene prirode, može biti gospodar samog sebe i duhovni gospodar stvaranja!

Paukova forma, (forma) bube ili nekog drugog insekta, ptice ili nekog četvoronošca je također dana u skladu sa estetskim principima koji su samo Meni znani i daje nam predznanje o raznoraznim praiskonskim počecima ljepote, baš kao i njezinu kulminaciju u ljudskoj formi. Ona je, međutim, i dalje uveliko skrivena ispod utjecaja koji na nju vrše faktori kao što su lokacija, prehrana i svrha njezina postojanja. 

Ondje skrivenoj duhovnoj formi nedostaje ljepote, i stoga također njezinom omotaču mora nedostajati ljepote. Ali u ovo možete biti sigurni; lanac ideja se proteže kroz cijeli organski svijet, koji iz jedne forme polako priprema drugu, uvodeći jednu u drugu. Uvijek je to dodavanje, uvijek usavršavanje, sve dok se u ljudskoj formi ne dosegne/ostvari osnovni princip sveg nastojanja (= svih tih težnji). Počevši s tvrdim kamenom pa sve do čovjeka, potonji je razvio logičnu ili matematičku ideju o naj(uz)više(nije)m Biću, o Bogu, Koji je u čovjeku želio stvoriti Svoju duhovnu (i fizičku) sliku u kojeg će svaka druga životinja gledati sa poštovanjem, pretpostavljajući ako ne i prepoznavajući u njemu ne samo svoga gospodara već i prijatelja i najviši cilj.

Međutim, ne razmatrajte (= ne uzmite u obzir) čovjeka kakav je sada, već mislite o čovjeku kakvog sam ga Ja stvorio, kada je, čist i ne-iskvaren, proizašao iz Moje ruke, kao Moja slika, i konačni produkt duhovne mogućnosti i najljepša materijalna forma.

Stoga je ljudska forma jednom bila istinski izražaj njegova duha koji je proizašao iz Mene; i on to opet mora postati!

Jednom kada se on na taj način oplemeni, također će i životinjski svijet koji ga okružuje sudjelovati u tom oplemenjivanju. Neće zaostajati (= misli se na životinjski svijet) tako da će čovjek, iako više oplemenjen, ostati u istom odnosu sa životinjskim carstvom koje ga okružuje kao i onda kada je jednom bio stvoren.

Jednom davno prije je čovjek razumio životinjski svijet puno bolje nego sada; potonji ga je više slušao i nije bio njegov neprijatelj. Međutim, čovjek je sebe odvojio od svoje iskonske/prvotne (primal) forme. Postao je drugačiji, dok je životinjski svijet ostao isti. Prema tome, pošto je većina životinja upoznala čovjeka jedino kroz njegove neprijateljske namjere, životinjski svijet promatra današnjeg čovjeka uz više poštovanja i straha (no/ali) kao svoga neprijatelja. Nježan odnos koji je među njima postojao na početku je uništen/upropašten, mjesto prijatelja zamijenio neumoljiv i sebičan vladar.

Sada je čovjek jako često prisiljen zaštititi svoj vlastiti život od napada životinja koje su u najranija vremena mirno ležale pored njegovih nogu, izvršavajući samo njegove zapovijedi.

Time je čovjek zloupotrijebio svoju slobodu i okrenuo miran svijet u leglo ubojica i razbojnika gdje, naravno, ne više ljubav i povjerenje, već jedino mržnja i strah prevladavaju.

Vama nekolicini, koji i dalje vjerujete u Mene, u Moje učenje, Ja šaljem ove redove/riječi tako da vidite novi dokaz Mojeg nastojanja, bez da vam se dodiruje (= i tako narušava) slobodna volja koju sam vam dao, da od vas opet napravim takva ljudska bića poput onog koji je jednom (pro)izašao iz Moje ruke i paralelno s njime, ova Zemlja treba postati Raj, Edenski vrt za njegove stanovnike!

Vama su upućeni ovi redovi kako bi iz njih mogli (pr)očitati beskrajnu ljubav i dobrotu, koju Ja imam za vas i sa vama, kako niti jedna duševna niti duhovna čestica ne bi bila bila izgubljena, čestica koju sam Ja jednom odaslao u daleka/ogromna prostranstva Moga stvaranja, već kako bi se prije svega poštivale/kako bi se prema njima odnosili kako im dolikuje i kako bi se za njihovo usavršavanje doprinijelo što je više moguće, kako bi sve – jednostavne i komplicirane, infuzoriji, monade, životinje i ljudi – dugim putem usavršavanja opet bile pročišćene i (kako bi) sazrele mogle ući u duhovno carstvo, odakle sam ih jednom odaslao, kako bi prošli svoj životni ispit (= probu života) kroz sve stupnjeve Moga duhovnog i materijalnog carstva, i kako bi združeno/sjedinjeno sa najvišim i najinteligentnijim duhom stvorene zemlje i svijeta u čovjeku mogli tvoriti/činiti Meni milu cjelinu.

Što je sažetak do sada rečenog? Da je ljubav, jedino, odlučujući faktor koji, iako na početku odvaja duhove, služi samo jednoj svrsi, naime, da ih na kraju vidi što intimnije (pošto su savršeniji/usavršeni) ujedinjene.

Međutim, da bi se ovo ujedinjavanje poštovalo, kako priliči duhovima, Mojim izdancima, za isto se treba boriti, (mora se) zaslužiti, jer jedino ‘ispunjenje zaslužuje krunu!’

Svjesnost o ispunjenju/dostignuću rezultira u blaženstvu posjedovanja. Prema tome, i vi bi također trebali težiti postići ono što sam vam ukazao tako da vi, kao Moja naličja (images), budete dostojni i zaslužni imena: ‘Moja Djeca!’

Sva ova svjetla milosti koja vam šaljem s vremena na vrijeme služe da bi se ovo postiglo, naime, da vi trebate sve više i više shvatiti da vam u najmanjoj monadi, baš kao i u vašem bližnjem, isti Bog nastavlja propovijedati jednu te istu stvar koju vam priroda za vrijeme svake šetnje, svakog otkucaja srca kao vremenskog intervala uzvikuje:

‘Nikad nemojte zaboraviti u koju ste svrhu bili stvoreni! Iskoristite svaku minutu i svaku Moju riječ da bi ispunili tu svrhu!’, jer uskoro će doći vrijeme kada će se se pšenica odvajati od pljeve. Sretni će biti oni koji su iskoristili vrijeme i riječ na takav način da oni, izrastajući poput žita za plodonosni, snažeći nebeski kruh, mogu sa sigurnošću nastaviti put ka savršenstvu, kad ću Ja doći kao jedini Pastir,  sakupiti Moje ovce pod Svoju zaštitu, što će se zasigurno uskoro dogoditi! Amen.

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života – 18’ G.Mayerhofer