G. Mayerhofer – Tajne života 18
18. O RAZLIČITIM OBLICIMA I VRSTAMA ŽIVOTINJA
9. kolovoza 1872.
Neki od vas, kao i mnogi drugi, razbijali su glavu pitajući se zašto postoji toliko mnogo različitih vrsta životinja čiju korisnost vi kao ljudi razumijete, a čiji vanjski oblik nimalo ne odgovara estetskim načelima te je, prema vašem mišljenju, ružan. Pa ipak, od Mene, Stvoritelja, očekivalo bi se da sve što stvaram bude dostojno Mene, odnosno obdareno najljepšim oblicima.
Tako sudite vi, a tako sude i mnogi ljudi i prirodoslovci, koji posvuda očekuju pronaći stvari onakvima kakvima ih oni zamišljaju, umjesto onakvima kakvima sam ih Ja, u Svojoj mudrosti, htio stvoriti.
Pa, kao što kaže vaša izreka: „Svaka ptica pjeva onako kako joj je kljun oblikovan.“ Tako treba oprostiti i toj učenoj gospodi, kao i mnogim drugim pretjeranim mudrijašima i onima koji svemu pronalaze mane, kada u svojoj sljepoći govore o stvarima koje ne razumiju niti će ih ikada razumjeti.
Kako bih vam još jednom pokazao Svoju strpljivost, koju sam oduvijek imao prema Svojoj nezreloj djeci, i da im opraštam čak i ova smiješna i nespretna gledišta, ipak želim da barem među malobrojnim Mojim sljedbenicima prevlada ispravnije shvaćanje. I tako ću vam još jednom – kao i u drugim prilikama – dopustiti da zavirite iza Izidina vela* i time dokazati Mojim sljedbenicima i štovateljima da nije sve što se u svijetu vašim očima čini nespretno načinjenim doista takvo. „Stari Bog“ zasigurno je već odavno znao što čini, mnogo prije nego što se uopće pojavila pomisao o tome treba li ljudsko srce kucati ili ne! Prijeđimo, dakle, na stvar.
(* Izida – staroegipatska božica magije, plodnosti, medicine i majčinstva … Pojavljuje se u mnogim egipatskim pričama kao moćna čarobnica.
“Izidin veo“ poznata je metafora i umjetnički simbol koji označava da su najdublje tajne i misteriji prirode skriveni ljudskom pogledu. „Izidin veo“ simbolizira veo koji skriva ono što čovjek još ne može vidjeti, razumjeti ili spoznati o prirodi i stvarnosti.)
Vidite toliko mnogo životinja čiji razlog postojanja ne možete dokučiti. Ipak, budući da sam ih Ja stvorio, morate pretpostaviti da za njihovo postojanje postoji razlog.
Gledajte, kada biste doista razumjeli svoju aritmetiku onako kako je Ja primjenjujem i kada ne biste imali tek nejasnu predodžbu o dubljem značenju svoje matematike, mnoge bi vam stvari bilo lakše shvatiti.
Istina je da vas matematika, odnosno aritmetika, uči da iz poznate veličine zaključujete o nepoznatoj. Uči vas da uvijek razmišljate logično i da iz jednoga izvodite zaključak o drugome. No upravo se u tom neprestanom razmišljanju i zaključivanju očituje razlika između konačnog, stvorenog čovjeka i Boga. Premda slijedi isti način zaključivanja koji ste vi otkrili u matematici, On računa, zaključuje i razmišlja na posve drugačiji način nego vi, slaba i nezrela djeca moćnog Gospodara i Boga.
Iz toga slijedi da se, kada Moje riječi prosuđujete prema vlastitom načinu razmišljanja i zaključivanja, uvijek pojavljuju praznine ondje gdje ljudsko razmišljanje više nije dostatno, jer se između nalazi božanska misao.
Poznajete, primjerice, velik broj kukaca čiju korisnost ne možete razumjeti, premda svakodnevno osjećate koliko vas mogu mučiti ako se od njih ne zaštitite svim sredstvima koja su vam na raspolaganju. Poznajete i velik broj drugih životinja koje žive hraneći se životinjama nižima od sebe te tako žive samo radi lova i plijena.
Poznajete i mnoge druge životinje koje vašim očima postaju vidljive tek pomoću mikroskopa, a koje su obdarene iznimnom sposobnošću razmnožavanja i takvom dugovječnošću da u usporedbi s njima više životinje, pa čak i čovjek, daleko zaostaju.
Tako u životinjskom carstvu nailazite na mnoge proturječnosti za koje nemate objašnjenja. No promotrite li temeljito neku od tih životinja zasebno, vidjet ćete da je stvorena u tako čudesnom obliku i da se o njezinu opstanku vodi tolika briga kako njezina vrsta ne bi izumrla. Sve to nužno vodi do zaključka da, uzmemo li u obzir oblik takve životinje, njezin život i golemu sposobnost razmnožavanja, mora postojati važan razlog zbog kojeg je Stvoritelj, odnosno Ja, tako sićušnu životinju obdario osobinama koje sam Ja Sam uskratio vama, razumnim ljudskim bićima, koji ste Moja djeca.
I tako vas muče sumnje, pa više ne znate što misliti ni o stvorenome ni o Stvoritelju.
Gledajte, kako bih vam ovu anomaliju (neobičnost) pobliže razjasnio, moram vas povesti na područje sasvim drugačije od materijalnoga. Moramo, naime, krenuti od Duhovnoga, kojemu materija služi tek kao omotač.
Tek se duhovnim očima može vidjeti ono što će tjelesnom oku, kao i oku razuma, zauvijek ostati skriveno.
Predodžba o Bogu kao duhovnom Biću sama po sebi podrazumijeva da i Njegova stvorenja moraju biti duhovne tvorevine.
Međutim, ako Bog želi stvoriti svijet, odnosno vidljivi izraz Svoje božanstvenosti, mora uspostaviti određenu ljestvicu stvorenoga (niz stupnjeva od najnižega prema najvišemu). Ta ljestvica mora odgovarati zakonitom načinu razmišljanja i služiti kao temelj postojanja i trajnosti stvorenoga svijeta. Tek tada postoji život, težnja i uzdizanje od najnižega prema najvišemu mogućem. Prava svrha svega toga izražena je riječima, odnosno pojmovima: „nastajanje, postojanje i usavršavanje“.
Stoga se u temelju svega stvorenoga nalazi duhovno načelo (princip), u većoj ili manjoj mjeri razvijeno. U svemu što postoji skriveno je nešto od Moje božanstvenosti!
Budući da se ta božanstvenost može, i mora, širiti na daljnje stupnjeve, dodijeljeni su joj i odgovarajuće tijelo, odgovarajuće unutarnje ustrojstvo i odgovarajuće trajanje života.
U prirodi nema skokova, nego se uvijek odvijaju prijelazi od jedne životinje prema drugoj. Ti su prijelazi zahtijevali mnoga stvorenja (djela stvaranja) koja su, služeći kao karike, omogućila pripremu za prijelaz s jednoga stupnja na sljedeći. Upravo su te prijelazne vrste, shvaćene u duhovnom smislu, one životinje koje vam često zadaju toliko nedoumica jer ne razumijete zašto zapravo postoje.
Kada izvodite svoje zaključke, potpuno zaboravljate da su za napredovanje u duhovnom smislu, u skladu s načinom razmišljanja Stvoritelja svemira, potrebne razine logike posve drugačije od vaših.
Međutim, kod mnogih od tih životinja postoji još jedan razlog za njihov oblik i život. One ne služe samo kao posredna i prijelazna bića, nego svojim uzajamnim djelovanjem potiču i duhovni napredak bića koja su daleko iznad njih.
Gledajte, stjenice, uši, buhe i svi drugi kukci koji vas osobito muče služe vam kao duhovni poticaji da se brinete o svome tijelu i svome domu: tijelo treba biti dostojno razumnoga duha, dok održavanje čistoće u domu pridonosi i vašem zdravlju, kako poput svinja ne biste tonuli u prljavštinu i nečistoću, umjesto da se uzdižete prema gore.
Te životinje, kao i drugi čovjekovi mučitelji, imaju daleko višu životnu svrhu nego što mislite. U njima se ostvaruje posredni stupanj između niže i nešto više inteligencije, zaodjenute u tijelo – nešto što vi ne možete dokučiti. Budući da vas snagom i izdržljivošću daleko nadmašuju, mogle bi vam itekako (dobro) pokazati – kada biste duhovne stupnjeve mogli promatrati duhovnim očima – koliko je toga potrebno da božanska iskra na niskom stupnju razvoja postane prijemčiva čak i za milijunti dio više inteligencije.
Tisućama i tisućama najnižih životinja nemoguće je napredovati prema višem stupnju. Svoj uspon mogu započeti jedino tako da posluže kao hrana višim životinjama, a zatim se, njih tisuće, sjedine u jednu višu životinju.
Najsitniji infuzoriji (mikroskopsi sitni,većinom jednostanični organizmi) i monade, kako ih vi nazivate, kao i koraljni crvi i drugi rakovi, služe jedino tome da svojim tijelima sudjeluju u izgradnji kore vaše Zemlje i tako je učvršćuju. Osim toga, iz oceanskih voda stvaraju znatne količine minerala i kamenja kojima učvršćuju vlastita tijela. Ti se minerali i kamenje potom pretvaraju u čvrste planine ili stijene (kredu).
Budući da često milijuni takvih sićušnih životinjica mogu živjeti u samo jednoj kapi vode, morate shvatiti da njihova sposobnost razmnožavanja mora biti izvanredna kako bi se, u vremenu koje sam Ja odredio, izgradila Zemljina kora zajedno sa svojim planinama. Ona s lakoćom nosi sve što se na njoj nalazi, a ujedno je sposobna oduprijeti se sili širenja isparenih elemenata u svojoj unutrašnjosti.
Gledajte, vaš vojnik od dodijeljene mu plaće mora podmiriti troškove svoje odjeće, uzdržavanja i svega ostaloga što mu je potrebno. U vašoj zemlji nema ceste čiji korisnici ne bi morali putem cestarine koju su sami sebi nametnuli plaćati samu cestu i njezino održavanje. (eng. “There is in your country not a highway whose travelers did not have to pay for the road and its maintenance through a self-imposed toll”). Doista, čitav ustroj vašega carstva može živjeti i postojati samo zato što svi njegovi stanovnici svojim davanjima podmiruju potrebe cijele države, uključujući njezine službenike i kraljeve. Država, koja sama po sebi nema novca, tako je samo upravitelj novca koji joj je povjeren.
Kao što vi postupate u svojoj državi, tako Ja postupam u svjetovima. Svaki se svijet mora sam razvijati, održavati i usavršavati kako bi u sebi pripremio oblike koji će mu tada biti potrebni za budući prijelaz u promijenjenim uvjetima.
Najsitnije životinje, jedva vidljive golim okom, izgrađuju koru vaše Zemlje, održavaju život milijuna drugih životinja te pridonose uljepšavanju i učvršćivanju Zemljine površine. Nešto više životinje – u kojima Moja božanska iskra, kao gotovo razvijena svijest, već može usvajati druge stvari – moraju biti nositelji i održavatelji još viših životinja. I tako se, stupanj po stupanj, dolazi sve do čovjeka. Ondje gdje postoje velike sposobnosti razmnožavanja, postoje i njihovi potrošači koji to razmnožavanje obuzdavaju kako bi ono ostalo unutar zakonitih granica.
Tako postoji sklad cjeline. Od duha zatočenog u čvrstoj stijeni pa sve do slobodnog čovjeka provlači se tiha veza asimilacije, zahvaljujući kojoj jedno može postojati kroz drugo, jedno se može usavršavati kroz drugo te se tako, preko čovjeka, ponovno vratiti u duhovno carstvo iz kojega je nekoć došlo.
Ni godine ne bi bile dovoljne da vam objasnim uzrok i ono „zašto“, počevši od najsitnijeg infuzorija pa sve do slona. Ne bi bile dovoljne ni da vam na primjeru samo jedne skupine najnižih mekušaca jasno pokažem zašto sam ih oblikovao upravo tako: zašto se te sićušne čestice inteligencije vegetativnog života nalaze u tom obliku i u tom elementu – bilo u vodi, zemlji ili zraku – te zašto su takve preobrazbe potrebne da bi takva očito zanemarena životinja bila oblikovana upravo tako, a ne drukčije, kako bi ispunila svoju svrhu.
Stoga najprije morate spoznati ta ustrojstva i njihovo „zašto“, prije nego što postavite pitanje zašto životinja kao cjelina uopće postoji, koja je njezina svrha i na kojem se stupnju ljestvice stvorenoga nalazi.
Gdje je ta vaša znanost koja bi to mogla objasniti!
Pogledajte samo neko malo živčano središte u živom tijelu – što je ono? Je li ono upravitelj? Je li ono prenositelj organskog i životinjskog života? Je li ono samo živo ili tek prenosi život?
Sva ta pitanja najprije treba razmotriti želite li razumjeti životinju kao cjelinu. Gdje su knjige koje bi bile dovoljne da vam pruže nit vodilju kroz taj labirint svih tih „zašto“?
Ondje gdje čovjek, kao konačno biće, doseže granice svojega znanja i svojih umnih sposobnosti, nastupa Bog, Stvoritelj, koji čovjeku može samo reći: „Nezrelo dijete! Kako svojim ograničenim shvaćanjem želiš dokučiti ono što je stvorio Bog, beskonačno Biće?“ Živčano vlakno za vas jest i ostaje vječna zagonetka. Kako onda možete kritizirati i suditi o stvorenom biću sastavljenom od milijuna dijelova koji u svojim različitim oblicima ipak izražavaju samo jedno: sadašnji stupanj razvoja jedne duhovne čestice, sićušne čestice velikoga Stvoritelja – Stvoritelja koji je sva ta ustrojstva smatrao potrebnima kako tako sićušna iskra ne bi zauvijek ostala lišena sposobnosti napredovanja? Gdje je vaša mudrost, a gdje Moja? Dopustio sam vam samo jedno: da, promatrajući čitavo Moje stvaranje duhovno otvorenim očima, naučite naslućivati i ljubiti velikoga Stvoritelja kao svojega duhovnog Oca! Međutim, razumjeti Ga nadilazi mogućnosti čak i čitavoga duhovnog carstva. Jer jedino sam Ja potpuno beskonačan i nikada nisam bio stvoren, dok vi, koliko god Mi bili blizu, kao stvorena bića ipak zauvijek ostajete konačni i nesavršeni!”
Ovo, djeco Moja, razumijte! Shvatite to, pa ćete lako razumjeti i da, kao što duhovne čestice polako napreduju u pojedinim bićima i vrstama, tako i vanjski oblik tih životinja mora biti prilagođen potrebama duha kao, i tijela koje mu pripada!
Kao što kod vas ljudi lice i čitav oblik donekle odražavaju duhovnu nutrinu, pa se čovjeka dijelom može prepoznati po crtama lica koje odražavaju plemenitu ili običnu (priprostu) ljudsku dušu tako i oblik svake životinje – od one najniže pa sve do one bliske čovjeku, odnosno majmuna – odražava duhovnu iskru koja je u njoj prisutna. Zato, dok su njezini osjeti i sposobnosti još nerazvijeni, ni njezin (vanjski) oblik ne može odgovarati estetskoj predodžbi najviše ljudske duhovne forme. Jer taj duh u svojoj nezrelosti još ima drukčije potrebe i potrebna su mu drukčija ustrojstva kako bi ispunio svoju svrhu. Na tom je stupnju sam duh, u svojoj duhovnoj formi, još zametak na najnižem stupnju razvoja te, budući da je i sam još jednostavan, i omotač koji ga okružuje može biti samo jednostavan.
Jedini čimbenik koji određuje oblik životinja jest područje u kojem moraju živjeti, množiti se i razmnožavati se. Tako je u jednom slučaju potrebno tisuću nogu, a u drugom nijedna; u jednom jedno oko, a u drugima mnoga; kod jednih jedan organ za opip, a kod drugih mnogi. No vanjski je oblik posvuda tjelesni izraz stupnja razvoja na kojem se nalazi duhovna iskra koja je u njemu zatvorena.
To je razlog zbog kojeg često nailazite na životinje koje, sudeći o njima svisoka, proglašavate ružnima. No kada biste duhovnim očima mogli vidjeti vrste i stupnjeve, počevši od najnižih, kroz koje takav duh mora proći prije nego što dosegne veću samosvijest, shvatili biste da je oblik koji mu je dan najprimjereniji njegovu zasebnom postojanju, jer jedino takav, a ne drukčiji, može odgovarati njegovim duhovnim i materijalnim potrebama.
Sve svoje predodžbe o estetskom obliku izveli ste iz ljudskog oblika, uzimajući ga kao temelj i osnovni obrazac, jer sam i Ja vas nekoć oblikovao na Svoju sliku. No oblici životinja ne mogu se prosuđivati prema ljudskom obliku jednostavno zato što njihova unutarnja duhovna forma još nije usavršena ni posve jasno izražena. Potrebne su joj još mnoge nadopune prije nego što se, duhovno i tjelesno, može približiti ljudskom obliku. Čak i ondje gdje se životinja najviše približava čovjeku, kao što je slučaj s majmunom, još joj nedostaje ona jedina, ali najviša osobina koja čovjeka čini čovjekom: oslobođenost od uzice prirode, odnosno nagona. Kao zaglavni kamen stvaranja, čovjeku je dan najvišiza duhovni dar slobodne volje, oslobođene nagona, kako bi kao slobodno biće bio oslobođen i svih okova i spona prirode koja mu je podređena, bio gospodar samoga sebe i duhovni gospodar stvaranja!
I oblik pauka, kornjaša ili nekog drugog kukca, ptice ili četveronožne životinje dan je prema estetskim načelima poznatima samo Meni te nam već daje naslutiti različite prvotne začetke ljepote, kao i njezin vrhunac u ljudskom obliku. Međutim, ta je ljepota još u velikoj mjeri prikrivena utjecajem čimbenika kao što su stanište, prehrana i svrha postojanja.
Ondje skrivenoj duhovnoj formi još nedostaje ljepote, pa stoga ljepote mora nedostajati i njezinu omotaču. Ali u jedno možete biti sigurni: kroz čitav organski svijet provlači se lanac ideja koji polako priprema jedan oblik iz drugoga i uvodi jedan u drugi. Neprestano dodaje, neprestano usavršava, sve dok u ljudskom obliku nije dosegnut zaglavni kamen svih težnji. Taj lanac, počevši od tvrde stijene pa sve do čovjeka, razvija logičku ili matematičku ideju najvišeg Bića – Boga, koji je u čovjeku htio stvoriti Svoju duhovnu (i tjelesnu) sliku, kako bi svaka druga životinja prema čovjeku gledala sa strahopoštovanjem, naslućujući, ako već ne i prepoznajući, u njemu ne samo svojega gospodara nego i svojega prijatelja i najviši cilj.
Međutim, nemojte čovjeka promatrati onakvim kakav je sada, nego onakvim kakvim sam ga Ja stvorio, kada je čist i neokaljan izišao iz Moje ruke kao Moja slika, kao najviši plod duhovnih sposobnosti i najljepšega materijalnog oblika.
Tako je ljudski oblik nekoć bio istinski izraz njegova duha koji potječe od Mene; i takvim ponovno mora postati!
Kada se čovjek tako oplemeni, u tom će oplemenjenju sudjelovati i životinjski svijet koji ga okružuje. Ni on neće zaostajati, tako da će čovjek, premda više oplemenjen, ostati u istom odnosu prema životinjskom svijetu koji ga okružuje kao kada je nekoć bio stvoren.
Nekoć je čovjek bolje razumio životinjski svijet nego danas; životinje su mu se više pokoravale i nisu mu bile neprijatelji. Međutim, čovjek se udaljio od svojega prvotnog oblika. On se promijenio, dok je životinjski svijet ostao isti. Budući da je većina životinja čovjeka upoznala samo kroz njegove neprijateljske namjere, danas ga smatraju svojim neprijateljem te prema njemu osjećaju veće strahopoštovanje i strah. Blagi odnos koji je od početka postojao između čovjeka i životinjskog svijeta uništen je, a mjesto prijatelja zauzeo je neumoljivi, sebični vladar.
Danas je čovjek često prisiljen braniti vlastiti život od napada životinja koje su u najranijim vremenima mirno ležale do njegovih nogu i pokoravale se njegovim zapovijedima.
Tako je čovjek zloupotrijebio svoju slobodu i pretvorio miran svijet u jazbinu ubojica i lopova, u kojoj, naravno, više ne vladaju ljubav i povjerenje, nego samo strah i mržnja.
Vama malobrojnima koji još vjerujete u Mene i Moj nauk šaljem ove retke kako biste u njima vidjeli novi dokaz Mojega nastojanja da vas, ne zadirući u slobodu koju sam vam dao, ponovno učinim onakvima kakav je bio čovjek kada je nekoć izišao iz Moje ruke. U skladu s tako obnovljenim čovjekom, i ova će Zemlja ponovno postati Raj, Edenski vrt za svoje stanovnike!
Vama šaljem ove retke kako biste iz njih mogli iščitati beskrajnu ljubav i dobrotu koju imam prema vama. Nijedna duša ni duhovna čestica koju sam nekoć poslao u prostranstva Svojega stvaranja ne smije se izgubiti, nego svaka treba biti primjereno cijenjena te, koliko god je moguće, treba pridonositi njezinu usavršavanju. Tako će svi jednostavni i složeni infuzoriji, monade, životinje i ljudi jednoga dana, nakon dugoga puta usavršavanja, pročišćeni i sazreli, ponovno moći ući u duhovno carstvo iz kojega sam ih nekoć poslao da prođu svoj život kušnje na svim stupnjevima Mojega duhovnog i materijalnog carstva te da se naposljetku, sjedinjeni u čovjeku s najvišim i najinteligentnijim duhom stvaranja svjetova i Zemalja, oblikuju u cjelinu koja Mi je ugodna.
Što je, dakle, sažetak svega prethodno rečenoga? Da je jedino Ljubav odlučujući čimbenik koji, premda u početku razdvaja duhove, ima samo jednu svrhu: da ih na kraju vidi još prisnije sjedinjene jer su usavršeni.
Međutim, da bi to sjedinjenje mogli istinski cijeniti, kako i dolikuje duhovima, Mojim potomcima, moraju se za njega izboriti i zaslužiti ga; jer „zasluzi pripada njezina kruna!“
Svijest o postignuću donosi blaženstvo posjedovanja. Stoga i vi trebate težiti tome da postignete ono što sam vam pokazao, kako biste kao Moje slike bili dostojni i zaslužili ime: „Moja djeca“!
Sva ova svjetla milosti koja vam s vremena na vrijeme šaljem služe tome da sve više spoznajete kako vam isti Bog, kako u najmanjoj monadi (jednostanični organizam) tako i u vašem bližnjemu, neprestano propovijeda isto ono što vam i priroda pri svakoj šetnji i svaki otkucaj pulsa kao vremenski odsječak dovikuju:
„Nikada ne zaboravite za što ste stvoreni! Iskoristite svaki trenutak i svaku Moju riječ kako biste ispunili tu svrhu!“ Jer uskoro će doći vrijeme kada će se žito odvojiti od pljeve. Blago onima koji su vrijeme i riječ tako iskoristili da, uzgojeni kao žito za plodonosan i životvoran kruh za nebesa, mogu s pouzdanjem nastaviti putem usavršavanja, kada Ja dođem kao jedini Pastir okupiti Svoje ovce pod Svoju zaštitu, što će se zasigurno uskoro dogoditi! Amen.
