Djevojčica, djevojka, majka i žena
(4. kolovoz 1870.)
1. Pošto se tvoje društvo uglavnom sastoji (predominantly) od ženskog roda/spola, koji pak ima/vrši toliko značajan utjecaj na duhovnu naobrazbu moje djece, Ja ću zbog dobrobiti tvojih sestara dati/objaviti pokoju riječ (ili ‘nekoliko riječi’) i za njih. Onda bi čovjek mogao shvatiti što su one uistinu trebale učiniti, dok će drugi pak razmisliti/uzeti u obzir ono što bi one još trebale učiniti (u budućnosti), dijelom da bi zaslužili ime ‘Moja djeca’, a dijelom da bi operirali/djelovali na takav način da sve duše koje će im od Mene biti povjerene mogu također biti vođene na Mojim putevima u skladu sa Mojim najvišim odredbama. Prijeđimo stoga na stvar:
2. Počnimo kao i s prethodnim četverostrukim diktatom (ili ‘četverostrukom podjelom’), poimence, s ranom mladošću ili s prvom fazom u jednog djeteta, ovdje ženskog roda, djevojčicom.
3. Odmah poslije rođenja, dok u vegetativnom životu nisu prisutne seksualne različitosti po pitanju poriva i strasti i dok je samo vegetativni život ono što prevladava, u dječaka ili djevojčice je jedina primjetna različitost u fizičkom uređenju. U djevojčice je predominantna slabija, mirnija, ‘ona-što-pati’, pasivna priroda, dok je u dječaka već primjetan nasilniji i aktivniji temperament koji poslije formira njegov karakter u suprotnosti s nježnijom i slabijom djevojčicom.
4. Ova faza je, stoga ista kod oba spola. Sve strasti i vrline mirno spavaju snom pravednika sve dok ih drugi uvjeti ne potaknu na razdvajanje i konflikt, i kako smo već ukazali na primjeru dječaka, u djevojčice su također samovolja i bijes prve vidljive (ili ‘one što se manifestiraju’) loše kvalitete.
5. Ono što sam tamo rekao (vidi Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac, ‘Tajne života – 6’, ‘Dječak, mladić, čovjek i starac’) u svezi ova dva impulsa, sada također važi i za djevojčicu. Jedino što je ovdje, u slučaju djevojčice, samo-volja još opasnija strast nego u dječaka pošto u kasnijim godinama dječak posjeduje više voljne moći da ju zauzda/suzbije, dok se slabija djevojčica nije u stanju oduprijeti tom porivu. Štoviše, ona lakše pronalazi potvrdu za svoje akcije/djelovanje pošto se, obzirom da je slabijeg spola, svuda susreće s više popuštanja (ili ‘svi joj više popuštaju’). Ali baš ovo popuštanje pred njezinim prkosom (ili ‘izazivanjem’) uzrokuje kasnije jako puno loših/teških/mučnih sati djevojci i majci, pošto će ona tada doći u kontakt sa suprotnim spolom, koji je od Mene Osobno bio određen da vlada, a ne da bi se nad njime vladalo. Toliko o ove dvije karakteristike.
6. Koja god od tvojih sestara bude morala podizati/odgajati djecu, mora paziti na ove dvije otrovne biljke (samo-volja & bijes). Iako je žena bila stvorena da svugdje na svom putu (ili ‘gdje god ide’ ili pak ‘gdje god se pojavi’) povrati/obnovi mir i blagoslov među uznemirenim ljudima, ona može, s druge strane, transformirati i najljepši raj u pakao samo ako joj nedostaje snage da podredi/obuzda/pokori ove loše karakteristike. To onda rezultira najgorim mogućim posljedicama, i to ne samo za tvrdoglavu i ‘onu-koja-se-lako-razbjesni’ ženu, već kako se ovaj rak bude širio i za njezinu djecu i unuke.
7. Ono što je u dječaka koji odrasta ratobornost, želja da bude jači od drugih i da vlada nad svojim drugovima, što je naširoko rasprostranjena karakteristika, to je kod djevojčica taština/sujeta/uobraženost/ispraznost (vanity). Dječak želi da ga njegovi ‘prijatelji-sa-kojima-se-igra’ smatraju za najjačeg, najpametnijeg i najokretnijeg/najbržeg te da ga se kao takvoga boje, dok djevojčica želi biti najljepša i najbolje odjevena (i najatraktivnija) među svojim prijateljicama. Ovo prijašnje važi također i za dječaka, ali nije ni blizu tako opasna strast kao kod djevojčice, gdje je ljubomora jako (ili ‘još više’) izražena.
8. Ljubomora je najgora i najužasnija strast koja o-tjera/potiskuje iz ženskog srca sve druge, bolje karakteristike te spajajući/vežući se s mržnjom, bijesom i osvetoljubivošću, potvrđuje kako je ono što sam jednom rekao u jednoj od Svojih objava istinito (ili ‘i to bi bilo ono što sam Ja mislio reći sa riječima’): ‘Ako želite vidjeti Sotonu osobno, pogledajte na taštu/ispraznu i nakićenu/pomodnu gospođicu ili ljubomornu ženu [Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/167’ J. Lorber]!’
9. Uistinu, žena kojom jedino strasti vladaju je uosobljena/personificirana furija. Jer kod osvetoljubivog i bijesnog čovjeka na kraju obično ipak razlog/razum prevlada. Ali kod žene, nema više razmišljanja sa glavom i jedino srce, pošto je sjedište svega onoga bilo lošeg bilo dobrog, vodi i nosi sve njezine namjere i akcije.
10. Žena, posebice kada joj njezina pozicija dopusti da si da oduška (ili ‘da ispusti ventile’, kao kada se ispušta para) svojim strastima, je u stanju, ako joj se za to ukaže prilika, razoriti/opustošiti cijelu zemlju te je u stanju mirno gledati kako teku rijeke krvi i posvuda širiti bijedu. Zadovoljna je tek kada je osveta zadovoljena/potpuna, kada njezina tobožnja ambicioznost ostavlja u njezinoj Sotonskoj duši slatku svjesnost: Osvetila si se!
11. Pogledajte na povijest vašeg čovječanstva; od onog trenutka od kada je ženski spol prestao biti podređen (muškom), od kada je istupio iz svoje istinske sfere, poimence, kućnog života, koliko je samo jada/bijede ovaj spol raširio među čovječanstvom, bilo u porodičnom životu bilo u životu naroda/nacije! Iako je (baš) ovaj spol bio određen da od Mene primi pobjedničku palmu zbog vrline svoje nježnosti i pasivne moći koju ona ima nad grubim strastima muškarca, on sada trijumfira kroz Sotonine trikove, zavodi i vodi čovjeka, ne kroz ljubav do pobijede, već kroz svoju želju za moći, u propast i potpuno uništenje! (To se raširilo) do tolike mjere da Ja sad ponovno moram intervenirati i osloboditi čovjeka od ovih okova isprepletenih s trnjem koji su od Mene bili određeni da budu ruže i da otjeram iz ženskog srca te loše i zle strasti kroz bijedu, siromaštvo i bolest, tako da bi Moje stvaranje moglo ponovno doći na ispravan put gdje će žena na ovoj planeti biti čovjekov pomagač, njegov umirujući, a ne dominantni i ‘onaj-koji-jedini-vlada’ dio.
12. Ovo sve sam rekao unaprijed sa ciljem da vam ukažem što je postalo od ženskog spola, koji je s Moje strane bio obdaren sa toliko mnogo plemenitih karakteristika i da (vam ukažem kako) je sada samo u nekoliko (ženskih) srdaca ostavljeno mjesta za nešto bolje osjećaje nego što su ambicija i ljubav prema modi (ili ‘skupoj odjeći’).
13. Ukazao sam vam kako iskra, jedva primjetljiva u ranoj mladosti, jednom kada je zapaljena može uzrokovati neizrecivu/bezmjernu patnju/bijedu/mizeriju oko sebe, tako da shvatite što trebate izbjegavati (ili ‘čega se morate kloniti’) i od čega morate zaštititi svoju djecu.
14. Pogledajmo sada sliku sa druge strane, imenom, kako sam Ja u stvari stvorio ženu te čime je ona bila obdarena tako da ne bude smetnja Mojim namjerama (ili ‘Mom dizajnu’).
15. Ja ću vam sada predstaviti ženu u njezine četiri faze, kakva bi trebala biti, kako ona samo na ovoj cesti može postati Moje dijete i na taj način u potpunosti ispuniti njezin zadatak na ovoj zemlji.
16. Već sam vam dao naznake o onome što se treba promatrati prilikom odgajanja. Potrudite se (ili ‘težite’) da očuvate srce mlade djevojke nježnim, probudite na vrijeme u njemu ljubav, sve-umiruću/ublažujuću ljubav prema Meni i bližnjem te probudite sažaljenje/milosrdnost u njoj. Jer kada srce nauči osjećati bol/patnju drugog čovjeka (ili ‘drugih ljudi’), onda ono nastoji pomoći što je više moguće (ili ‘što više može’). Sažaljenje/milosrdnost/suosjećanje čini/održava srce mekim/blagim i spremnim da pomogne gdje može te eliminira/odstranjuje mnoge neumjerene/razuzdane želje i misli koje bi inače prisvojile sav prostor u ponosnom srcu.
17. Sažaljenje/milosrdnost/suosjećanje vodi do poštovanja, jednakosti sa bližnjim te je u potpunoj/dijametralnoj suprotnosti sa ponosom, koji obmanjuje čovjeka kako je nešto bolji od drugih.
18. Sažaljenje/milosrdnost/suosjećanje, ovaj cvijet na kruni bratske ljubavi, sladi život, smiruje svaku bol te daje utjehu u svim situacijama. A koga sam u stvari obdario sa više sredstava da vježba ovakvo sažaljenje na naj-efektivniji/naj-efikasniji mogući način?
19. Zar vas nisam obdario, Moja dražesna ženska dječice, sa najljepšim mogućim, najmekšim formama, nježnim crtama lica (ili ‘facijalnim konturama’), sa očima prepunim duše (soulful eyes) čijem pogledu, do suza dirnut sa milosrdnošću, ni jedan od pripadnika jačeg spola ne može odoljeti?
20. Zar vas nisam obdario sa mekšim glasom, čiji omiljeni ton bi trebao pirkati balzam na rane drugih ljudi?
21. A u koju svrhu većina od vas to koristi? Ja moram okrenuti Svoje oči od te slike koju bih mogao odviti pred vašim očima ako bih htio opisati koja se zločinačka djela sada poistovjećuju s tim Božanskim darovima, što uistinu nije u Moju čast! No dosta ovoga; vratimo se našoj ženi kakvom sam ju stvorio.
22. Dakle stražarite nad ovim najopasnijim karakteristikama u mladenačkom srcu djevojčice. Jednom kada postane djevojka (virgin) je prekasno čak i pomisliti obrisati krivo usmjerene porive. Jer u toj cvjetajućoj fazi žensko srce juri punim jedrima prema svojim strastima, imenom, još ne spoznatom/jasno prepoznatom statusu majke i čovjekove životne suputnice. Tamo ona ili vidi sve svoje slavne ideje o životu kod kuće ostvarene te je u trudu obiteljskog života sposobna razmišljati i o drugim užicima; ili je sa svime razočarana, te mora slušati golu istinu koju možda nikad prije nije čula iz usta iz kojih su, kako je prije znala misliti, samo med i mlijeko trebali teći prema njoj. A ako uistinu bude tako, to je onda pravedna plaća za krivo odgajanje koje je djevojčica ili djevojka primila, što je šteta za koju su više odgovorni roditelji nego samo dijete.
23. Bilo kako bilo, čovjek postaje mudar baš kroz teret grijeha neke druge osobe, pa stoga takva ‘teška-mučna’ stvarnost možda omekša strasti ‘upravo-vjenčane’ pa će ona, kao majka, mudrija kroz iskustvo, paziti da ne odgaja svoju djecu na način na koji su njezini roditelji nju odgajali.
24. Na taj način ja uvijek vodim grješna srca kroz osobna neugodna iskustva nazad do točke na kojoj ranije nisu trebali zalutati.
25. Tada/onda majka, dok sjedi pored djetetove bolesničke postelje, diže pogled ka Meni, okreće svoje srce od ispraznosti ovog svijeta i zalazi ‘unutra’ (ili ‘u sebe’); te često uz drhtaje shvaća kako je prazno i pusto tamo unutra/u njezinom srcu. To su onda dani iskušenja/ispita i pomirenja sa sudbinom i dok je djevojka vjerovala da će se sretni dani (ili ‘dani veselja’) neometano nastaviti u bračnom životu, ona umjesto noći provedenih u plesu i uživanju pronalazi bez-radosne dane i noći pune nenaslućene tuge i nezamislivih briga.
26. Oko, nekad vlažno od suza radosti i, kroz prve poglede pune ljubavi, usmjereno prema svom budućem životnom suputniku, može sada iznova biti ispunjeno suzama nad bolesničkom ili samrtnom posteljom svojeg voljenog (djeteta). Tamo su je suze radosti odvlačile-odvukle od mene, ali su sada suze tuge prvi znaci na putu do Mene. Onda Ja često stojim sa raširenim rukama u usamljenoj sobi pored ozalošćene majke, gledam kako majci srce krvari, gledam kako njezine nade nestaju-kako se ruše kao kule od karata i – o Očeva radosti! Iz ruševina raspršenih nada nebeski cvijet se probija; to je cvijet vjere i tihog podređivanja Mojoj volji.
27. Ono što nikad nije bilo moguće kroz (tjelesna) uživanja i ovosvjetovnu zasljepljenost (kakvima su preplavljeni ‘mladi’ i ‘zaljubljeni’ budući i tada bezbrižni roditelji), ono što se uzalud odbijalo od gluhe uši djevojčice i djevojke, ovdje na djetetovoj bolesničkoj postelji počinje cvjetati/pupati. Ono što ljubav nije uspjela postići, strah/bol je postigao; vratio Mi je srce koje bi u drugačijim uvjetima bilo potpuno izgubljeno.
28. Da li vi, Moja draga djeco, sada znate/razumijete Moje metode/načine i da Ja također znam voditi Svoju i ne toliko poslušnu djecu?
29. U velikoj vrevi-metežu života Ja jako često dopustim da mnogi od vas teturaju/posrću od jedne zabave do druge, od jednog zadovoljstva/uživanja do drugog. No, budite sigurni, kad Mi je stalo do toga da spasim neku dušu, Ja uvrebam trenutak i mala ptica koja je do sada slobodno letjela i veselo fijukala po zraku užitaka, sjedi sa spuštenim krilima i potpuno zaboravlja da ima krila kojima može pobjeći/uzdignuti se sa zemlje pošto je ono što najviše voli (ili ‘najvoljenije’) ‘vezano/pribito’ za zemlju.
30. I tako majka nastavlja svoj trnoviti put, i rijetko biva nagrađena za sve ono što je morala izdržavati za svoju djecu, ali baš zbog tog razloga ona najbolje prepoznaje/shvaća ispraznost ovog svijeta i svojih pogrešnih ideja i navika, te se konačno okreće ka Meni. A jednom kada se svi seksualni odnosi umire, žena će ili početi pronalaziti bolju podršku u svom ranije ne toliko cijenjenom životnom drugu ili će podršku potražiti jedino u Meni, gdje će pronaći dovoljno utjehe i pomoći.
31. Stoga, Moja draga djeco! Vi, od kojih ste mnogi već gazili putevima suza i patnje, vi, na koje sam se smilovao, dajući vam Svoju riječ, ne gubite hrabrosti! Vaša prošlost vam neće biti skupo naplaćena kako neki to možda misle, a Ja ću koliko to bude moguće zasladiti vašu budućnost, tako da ne bi zaboravili ni Mene a ni Moje učenje.
32. Neka vam ove riječi budu za utjehu od strane Onog Koji vas voli i blagoslivlja kao svu Svoju djecu! Amen.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života – 11’ G.Mayerhofer
