Gottfried Mayerhofer

‘Ja sam za vrijeme tih ‘diktata’ poprilično pasivan, te jako često uopće ne znam o čemu se u njima radi. Često sam zahvaćen jednim neobjašnjivim nemirom, nakon čega se moram sjesti za stol, i tek kada uhvatim pero u ruku naučim što Gospod želi od mene, a čak ni tada ne znam ni početak ni nastavak a ni kraj, ni jedna jedina riječ mi nije unaprijed poznata.’

Gottfried Mayerhofer

‘Ja sam za vrijeme tih ‘diktata’ poprilično pasivan, te jako često uopće ne znam o čemu se u njima radi. Često sam zahvaćen jednim neobjašnjivim nemirom, nakon čega se moram sjesti za stol, i tek kada uhvatim pero u ruku naučim što Gospod želi od mene, a čak ni tada ne znam ni početak ni nastavak a ni kraj, ni jedna jedina riječ mi nije unaprijed poznata.’

6 (Dijete Isus u Hramu)

Print Friendly, PDF & Email

6

Nedjelja poslije Božića

Dijete Isus u Hramu

Sv. Luka 2:33-40:  „Otac Njegov i majka čudili se što se to o Njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci Njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na Njemu.“

(25. prosinac 1871.)

1. Ovo poglavlje započinje Mojim rođenjem, govori o Mojem obrezanju i zatim se bavi s tri dana koja sam proveo u Jeruzalemskom hramu, kada mi je bilo dvanaest godina. Dolazak tri mudraca sa istoka, pokolj djece, i druge stvari – kao, primjerice, bijeg u Egipat i povratak nakon Herodove smrti – ovdje nisu spomenute, i tako ću većinu toga preskočiti jer sa time ste već svakako upoznati čitajući iz Jakovljevog Evanđelja, tj. priče o Mojem djetinjstvu (radi se o zasebnom djelu pod tim imenom diktiranom u pero Jakob Lorbera), baš kao i iz zapisa Mojih učenika.

2. Zato se zaustavimo na gore spomenutom tekstu: „Josip i Marija su se čudili…“ U svezi čega?

3. Oni su se čudili Šimunovim proročkim riječima i Aninim izjavama, koje su obje prepoznali u djetetu, da je u Jeruzalem na obrezanje bio doveden Spasitelj, ne samo Židova, nego cijelog čovječanstva, Koji je došao osloboditi duh iz ograničenja materije. Razumljivo je da Josip i Marija nisu shvaćali što je ovo dvoje prorokovalo, jer – gledajući na sva tajnovita zbivanja, počevši od Marijinog začeća, pa sve do rođenja i predstavljanja u hramu, – očigledno je da ni Marija ni Josip nisu znali što misliti o svemu ovome.

4. Iako su Židovi bili naviknuti na primanje direktnih poruka od Mene kroz proroke, oni im nisu pridavali mnogo pažnje dok su proroci još bili živi, i njihova su proročanstva zadobila važnost tek kada su se počela ostvarivati.

5. Oni su čekali na Mesiju, ali njihove nade su bile utemeljene na svjetovnim razmatranjima; oni su čekali Mesiju koji bi ih, najvjerojatnije rođen u palači, jednoga dana kao veliki junak oslobodio od mrskog rimskog jarma. Da će sin stolara – kako im je bio poznat Moj očuh – postati njihov Spasitelj, bilo je sasvim iznad njihovih očekivanja i shvaćanja.

6. Stoga su se Josip i Marija čudili riječima Šimuna i Ane. Marija je bila imala najčudesnije doživljaje unutar kratkog vremenskog razdoblja, njoj sasvim nepojmljive. Rodila je sina bez da je spavala s čovjekom. Postala je majka bez da je iskusila majčinstvo u njegovoj punini; jer obično, dijete je veza koja povezuje živote čovjeka i žene, ujedinjujući ih u cjelinu, u obitelj.

7. Marija je bila majka i doživjela je radost da vidi svojeg potomka pred sobom, ali to je bio prije osjećaj sažaljenja za malu bebu, nego majčinsko blaženstvo pri prislanjanju na njezine grudi spone ljubavi njezinog muža. Time ona i nije mogla razumjeti što se zbilo kod začeća, rođenja i kasnije. Ona je samo djelovala u skladu s višim vođenjem i bila je prije pasivna nego aktivna, prateći kao žena i majka samo svoje osjećaje koji su je povezivali s njezinim djetešcetom. Naravno, ovaj neodređeni osjećaj, dvojbe i sumnje za koje je vjerovala da ih jedino ona sama nosi u srcu, rasli su kada je čula druge da izražavaju slične, čak i veće stvari dok je vodila dijete u hram. Kroz obrezanje i žrtve izvedene u skladu sa zakonom, kao dijete sam trebao biti primljen u židovsku religiju i odgojen te školovan u njoj.

8. Šimunove riječi su za Mariju bile najtajanstvenije, jer je on prepoznao dijete kao ono o čemu ona još nije imala nikakvu ideju. Ali njegove posljednje riječi su bile još više zbunjujuće: “Gle, ovo je dijete postavljeno na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i  za znak osporavan  (a i tebi će samoj mač probosti dušu)  da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”

9. Mogla je zamisliti da bi od njezinog sina moglo postati nešto izvanredno, budući su začeće, rođenje i sve dalje bili praćeni takvim izvanrednim pojavama. No, da je pod svojim srcem nosila Boga i očekivanog Mesiju, duhovnog iskupitelja – ne samo njezinog naroda, nego cijelog čovječanstva – to je bilo nešto iznad njezinog razumijevanja. Još pri Mojoj smrti na Križu, ona je jecala nada Mnom kao nad svojim sinom – čovjekom, ne Bogom. Jedino je kroz Uskrsnuće ona bila uvjerena – kao i Moji učenici – u ono što Sam im Ja opetovano bio rekao.  

10. Mač koji će joj probosti srce je bila majčinska bol; jer da je znala i prepoznala tko Sam Ja zaista bio, ona se trebala radovati Mojoj smrti, a ne jadikovati.

11. Često Sam bio predskazao njoj i Mojim učenicima ono što je bilo ispred Mene i kako ću prevladati smrt i pakao. Međutim, kako su oni mogli zamisliti – posebno u tim vremenima proroka i čudotvoraca Esena  – da bih Ja, čovjek od mesa i kostiju kao oni, koji jede i pije, mogao biti Bog, Gospodar nad Vojskama Koji je, nakon što je odrastao iz ljudskog djeteta, trebao završiti na Križu – u to vrijeme, simbolu sramote i poniženja.

12. Stoga su se Josip i Marija čudili. Oni nisu razumjeli tko je bio Onaj Koji je došao da dovede do propasti i ponovnog uzdignuća Židova. “Propast” je bila uništenje židovskog kraljevstva pedeset godina nakon Moje smrti; a “ponovno uzdignuće” prijelaz mnogih Židova na Kršćanstvo, kao i promjena znaka Križa od simbola srama u ono najvišeg slavljenja.

13. Vjerujete li da će u vrijeme Mojeg Drugog Dolaska biti boljeg razumijevanja među ljudima? Ni najmanje! Tada će, također, biti mnogo štovatelja koji će Me smatrati  kao ništa više nego čovjeka koji je nadahnut od strane Boga. Pri Mojem Drugom Dolasku Ja neću, naravno, doći kao dijete, nego kao zreo čovjek i biti će također mnogo onih koji sumnjaju, kojima ću Ja morati dokazati Moje Božanstvo putem čuda, ako snaga Moje Riječi njih ne bi uvjerila.

14. Priča Mojeg djetinjstva će sebe ponoviti u svojim glavnim točkama i događajima, ali samo u duhovnom smislu, jer će onda duhovno razumijevanje biti daleko više razvijenije, tako da će vjernici biti u većini, a nevjernici i oni koji sumnjaju u manjini.

15. Vidite, djeco Moja, kao što Sam jednom podložio Sebe židovskom običaju obrezanja, vi bi sebe trebali podložiti duhovnom krštenju, krštenju sa Duhom Moje Ljubavi. Uklonite iz svojih srdaca ono što tamo ne pripada i počnite svakoga dana bolje razumijevati Mene i Moju Riječ, tako da vaša srca ne budu probodena mačem, jer pridavanjem previše važnosti svjetovnim stvarima, vi žalujete za onim što nije vrijedno žalosti.

16. Pobrinite se da vidite stvari onakvima kakve zaista jesu i da dnevno ispunjavate svoju dužnost na ovoj Zemlji dok ovdje trebate živjeti, tako da onda kada dođe smrtni čas odlaska ne žalite i ne trebate za ničim tugovati.

17. Da Me prepoznate, poput Marije kada Sam se vratio Ocu i shvatite da je Onaj Kojega poznajete kao Krista daleko veći i više pun Ljubavi nego što ste zamišljali, ali da su također i Moji zahtjevi prema vama daleko oštriji nego li ste mislili.

18. Mnogi su danas koji vjeruju u Mene i ljube Me kao što Me Marija ljubila tijekom Mojeg zemaljskog života. Međutim, to nije dovoljno. Marija je prepoznala tek na Križu i pri Mojem Uskrsnuću da Onaj Kojeg je rodila nije bio čovjek nego Sin Božji, odnosno, Mudrost koja je bila odvojena od Ljubavi, Koji se vratio u Njegova nebesa nakon tri dana u grobu i poslije se prikazao Njegovim učenicima i majci Njegovog ljudskog tijela, ne fizički, nego produhovljen.

19. Pobrinite se da Krist također može uskrsnuti unutar vas – kakav On jest i kakav je bio – tako da se ne trebate čuditi ako Ga pronađete drugačijim od onoga što ste očekivali.

20. Ovo je za upozorenje, da možete djelovati u skladu s tim! Amen.

Spread the Truth