5
Božić
Isusovo rođenje
Luka 2:1-14: ‘U one dane izađe naredba/dekret cara Augusta da se provede popis svega svijeta. A taj popis je prvi puta izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem (jer bijaše iz Davidove kuće i porodice) – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom, koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga u pelene i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom istom kraju bijahu pastiri: u polju (pod vedrim nebom) su čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: ‘Ne bojte se! Evo donosim vam radosnu vijest o velikoj radosti za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Koji je Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.’ I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: “Slava Bogu na visinama, i na zemlji mir, i zadovoljstvo/milina ljudima!’
(25. prosinac 1871.)
Ovo poglavlje se bavi Mojim rođenjem, blagdanom (svetkovina, praznik) kojeg u skladu s crkvenim običajima slavite svake godine 25. prosinca.
Već ste upoznati sa događajima iz vremena Mojeg rođenja, ali ima još puno nejasnih točaka/pojedinosti u svezi ovog čina Mojeg prvog vidljivog pojavljivanja na vašoj Zemlji, čije je dublje značenje, u svojoj duhovnoj korespondenciji, vama i dalje nepoznato. Ja ću prema tome, zbog vaše dobrobiti, a isto tako i zbog dobrobiti Moje vjerne djece u budućnosti, dati dodatna/daljnja otkrivenja da bi vam ukazao kako je čak i najmanja stvar u vezi (= koja se tiče) Mene i Mojeg dolaska na Zemlju od najvažnijeg značenja i kako će se ponoviti pri Mom Drugom Dolasku na ovu malu planetu, obitavalište Moje djece koja će jednog dana biti velika.
Kao što su uvjeti na Zemlji jednom učinili nužnim da ti osobiti ljudi u tom osobitom vremenu budu svjedoci velikom djelu milosti i ljubavi kojeg sam izvršio/ostvario za vas i cijeli duhovni svijet, pri Mom Drugom Dolasku će vrijeme i mjesto opet biti odabrani tako da ponajbolje posluže Mojoj svrsi.
U pravu ste bili kada ste ovaj blagdan (ili ‘ovo veselje’) nazvali ‘Sveta noć’. Bila je to (jedna) sveta noć u kojoj sam se Ja, vama i čitavom materijalnom stvaranju za ljubav posvetio kao žrtva poniznosti, time što sam kao beskrajni Gospodar stvaranja, na Sebe navukao/obukao krhko ruho/odijelo podložno propadanju/raspadanju, koje obzirom na vanjštinu, uvelike zaostaje za najvišom praformom (= arhetipom) čovjeka. Mnogi stanovnici drugih svjetova su tako bogato obdareni da čovjek na ovoj Zemlji izgleda jedino kao slaba imitacija onog što sam postavio u ovu formu kao sliku Mojeg vlastitog Ja (= sebstva). A ipak, iako stanovnici na drugim planetima nadmašuju čovjeka ove zemlje na mnoge načine, duhovno su ovi potonji određeni za nešto beskrajno veće/više nego stanovnici na raju-nalik svjetovima i suncima. Iako oni (= stanovnici tih raju-nalik svjetova i sunaca) uživaju vječno proljeće i žive u uvjetima koje ne možete čak ni zamisliti, njima nedostaje jasna spoznaja o Meni, Mojem duhovnom stvaranju i Mojoj očinskoj ljubavi.
Oni su dobri, pošto nema nikakvih zlih (= tamo nema nikakvih grješnih/opakih) nastojanja koja bi ih navela/podstaknula na suprotno. Oni prepoznaju Uzvišeno Biće i klanjaju se pred Njim u strahopoštovanju, ali nitko od njih se ne usuđuje misliti da bi to Uzvišeno Biće moglo željeti pritisnuti jedno od Svojih stvorenih bića na Svoje očevo srce i dati mu slatko ime djeteta.
Jedino oni koji su postignuli/ostvarili ovu poziciju kroz borbu i pobjedu stječu pravo na to, i oni mogu postati Božja djeca. U školi gdje se takva Božja djeca odgajaju, pored najvećeg duhovnog ushićenja/uzdignuća, mora također postojati i tome suprotno – najveće moguće poniženje, i oni se moraju biti u stanju u potpunosti okrenuti od dobra, ako tako žele. S ciljem da bi vam demonstrirao kako je moguće napraviti pozitivan napredak između takvih krajnosti i savladati sve prepreke, Ja sam se obukao u jednu od najnižih i naj-nepretencioznijih ljudskih formi i spustio se na ovu mračnu planetu koja se, što se tiče darovitosti i veličine, u Mojem stvaranju rangira slično kao infuzorij (= raznorazni mikroskopski organizmi koji se mogu pronaći u infuzijama trulećih organskih tvari) u usporedbi sa svim ljepotama i čudima vaše Zemlje.
Ali pošto su u Mojem stvaranju čak i najsitniji infuzoriji na svoj vlastiti način bili napravljeni savršeni poput čovjeka, gospodara ove Zemlje, tako da vam Moj stvaralački princip koji se provlači (ili ‘koji prolazi’) kroz sve stupnjeve stvorenoga, ukazuje na to da sam baš u najmanjem najveći i da baš u najmanjem stojim (= u smislu, ‘nalazim se’) kao moćni Stvoritelj i Gospod(ar). To je bio razlog zašto sam odabrao jednu od najmanjih planeta da bi otkrio Svoju veličinu, dokazujući na taj način Svome cijelom svijetu duhova i duša da je najveće moguće jedino u najmanjem, i da se najveća slava postiže u najvećoj poniznosti: da je onaj koji žrtvuje sve vrijedan posjedovati sve.
Prema tome, Ja se nisam rodio u palači roditelja visokog položaja, već u skromnim uvjetima. Međutim, okolnosti Mojeg rođenja su morale sugerirati uzvišeno, duhovno. Stoga je od strane Heroda bio određen popis stanovništva i Ja nisam bio rođen u kući koju su izgradili ljudi, već u Mojoj vlastitoj kući, tj. na otvorenom, u pećini.
Ni carevi ni kraljevi nisu prisustvovali Mojem rođenju, čak ni obični ljudi, već jedino životinje – neiskvarena stvorenja.
Popis stanovništva je bio odgovoran za Marijino putovanje u Bethlehem s ciljem da izvrši ono što će proslaviti Kralja sveg stvaranja.
Milijuni uzvišenijih duhova su pjevali pjesmu slave/hvale: ‘Slava Bogu na visinama i mir na Zemlji svim ljudima dobre volje!’ Oni i životinje, kako (ili ‘pošto’, ili ‘s obzirom da’) su proizašli iz Moje ruke, su bili prisutni pri Mom rođenju. Takvi svjedoci su dolikovali Meni, u pelene umotanom Gospodaru nebeskih vojski.
Zbog popisa stanovništva Moje rođenje nije moglo ostati nezapaženo. Stoga je, u to vrijeme, morao vladati Herod, okrutni guverner i vladar u Jeruzalemu, otežavajući na taj način Moje daljnje obrazovanje i Moju kasniju karijeru. Kroz prevladavanje svih tih teškoća trebalo je biti dokazano da ću Ja, iako sam sebe (po)stavio na najnižu poziciju – čemu će svjedok biti Moj cijeli svijet duhova – ipak ispuniti Svoj zadatak. Naime, pored postavljanja primjera najveće poniznosti i samo-odricanja, učiniti ovu malu Zemlju školom za trening Moje djece, koja su određena da jednog dana promijene, za sva bića koja žive na drugim planetima i suncima, sliku Velikog Duha i Stvoritelja cijele vidljive prirode, u onu voljenog Oca.
Što sam planirao prije više eona (ili ‘eonima unazad’) i što sam počeo ostvarivati prije više od tisuću godina, sada je blizu svog dovršenja. Moje religijsko učenje, Moja riječ, koju nije moguće zamijeniti boljom, Moje učenje ljubavi mora biti univerzalno prihvaćeno. Ljubav jedina mora vladati: sve strasti ljudskog srca, koje sam postavio u njega tako da bi se borbom protiv njih mogla postići ljubav, sve te strasti moraju biti kontrolirane i postavljene pred oltar ljubavi. Mržnja, osvetoljubivost, ponos i bez obzira kako se nazivali ti moćni impulsi zla u čovjeku, moraju biti utišani. Križ, na kojeg sam jednom prikucan tražio oprost za grješno čovječanstvo mora, kao simbol pomirenja, biti voljen i slavljen od svih a ponekad čak i nošen u sjećanje na put kojeg sam ukazao, koji je jedini koji čovjeka može voditi do duhovnih visina.
Kako je pred kraj Mojeg zemaljskog putovanja izgledalo da okolnosti djeluju protiv Mene, prividno dovevši do Moje propasti i do Moje smrti, ali su kroz uskrsnuće iz materije i Moj povratak u Moje duhovno kraljevstvo u stvari donijele Moj najveći trijumf, u današnje vrijeme također ljudi izgledaju napadnuti sa sve većim brojem nesreća i katastrofa. Međutim, čovjek će se podići poput feniksa iz pepela, iz sagorjelih svjetovnih mišljenja i predrasuda, neozlijeđen kao duhovni produkt svog Stvoritelja, kao duhovno dijete uzvišenog duhovnog Oca.
Poput broda bez kormila čovječanstvo se kreće prema ovom odredištu. Ali najprije svi umjetni zidovi koje je ljudski intelekt poput čeličnog oklopa izgradio oko srca koje kuca za ljubav, sve barijere rođenja, položaja i svo površno/plitko znanje moraju biti srušeni. Čovjek mora prestati razmišljati svojim intelektom i naučiti osjećati svojim srcem. Jedino kada je topla vatra ljubavi ugrijala njegovu cijelu dušu, mudrost može, kao regulirajući impuls, postaviti granice ljubavi i dopustiti da ljudi osjete sve ono čime sam ih obdario i zbog čega sam ih stvorio (baš) na taj način, a ne drugačije.
Kad god sam se Ja, kao Krist na zemlji, molio Svome Ocu, to je bila Mudrost koja zaziva/zaklinje Ljubav da ograniči svoje bezgranično djelovanje. Baš kao što mudrost i ljubav jedino mogu postojati jedno s drugim, Ja, kao Krist (= Mudrost), sam bio jedno sa Mojim Ocem, Koji je Ljubav i prema tome sam mogao reći: ‘Mene nitko ne zna (ili ‘poznaje’), osim Oca na Nebu i Ja jedini Njega poznajem’, ili ‘Ja idem k Ocu’ i tako dalje. Čime sam mislio reći: Svi svjetovi su bili stvoreni iz ljubavi, ali je mudrost regulirala njihove uvjete. Ljubav stvara, a mudrost održava. Ljubav, kao ‘Otac’, bila je najuzvišeniji simbol čistoće; dok sam Ja, mudrost, kao ‘Sin’, to dokazao djelom. Tako će isto čovjek, kao Moj potomak, postati manifestacija ljubavi i mudrosti. On će najprije voljeti i jedino onda će naučiti biti mudar tako da može u potpunosti razumjeti Moje stvaranje i svoju misiju u njemu.
To je ono što sam imao na umu za vas i svi događaji vas vode u tom pravcu. Ja sam Svojim duhovima demonstrirao kako je ono što su oni smatrali nemogućim postalo moguće. Ja sam Svojim primjerom (pred)vodio i od Svojih bića na ovoj maloj Zemlji sam učinio/izgradio stanovnike Mog beskonačnog kraljevstva, Moju jedinu djecu.
Ono što sam jednom započeo kao beba u pećini blizu Bethlehema i što je bilo slavljeno od strane milijuna anđeoskih duhova, ali ne shvaćeno od strane ljudi, što je nekolicina eventualno naslućivala, je sada bilo ostvareno.
Ja sam ostvario djelo pomirenja/izmirenja, ljubavi i opraštanja. Svijet je očišćen od sveg nečistog otpada sebičnosti. I čak ako nevolje i katastrofe unište čovjekovo fizičko tijelo, one ne mogu naškoditi njegovom duhu i duši. Taj čovjekov dio stoji iznad svjetskih ruševina sa rukama pruženim prema Božanskom Spasitelju Koji – kao i jednom na Zemlji – svima upućuje poziv: ‘Dođite k Meni svi koji ste opterećeni (= teško natovareni) da vam mogu skinuti breme i osvježiti/okrijepiti/obnoviti vas! Dođite vi borci za ljubav i mudrost, primite krunu života; carstvo duhova vam je otvoreno i možete vidjeti vojske anđela kako se raduju i slave Gospodina sa istim riječima kao nekad: ‘Slava Bogu na visinama i mir ljudima na Zemlji!’ Jer On je došao Svojima i Njegova djeca su Ga prepoznala/priznala. Amen.