40

Četrnaesta nedjelja nakon Trojstva

Gospod upozorava protiv svjetovnog razmišljanja

Sv. Matej 6:24-34:  “Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu,  a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.”

(20. travanj 1872.)

1. Ovi stihovi daju pravila ponašanja za živote Mojih učenika. Prilagođena njihovim životima, ova pravila su bila namjeravana usaditi u njih vjeru u budućnosti kada Ja više ne budem hodao među njima.

2. Cijelo šesto poglavlje sadrži mjere za budući misionarski život Mojih učenika. Ovo su bile posljednje Očinske opomene i savjeti koje su oni primili od Mene, a bili su namjeravani podučiti ih uzeti Moje Riječi u njihovom duhovnom smislu, a ne doslovno, što je često bilo napravljeno. Prije nego su oni mogli druge podučavati i voditi ih na put istinske spoznaje, oni su morali sami imati jasno razumijevanje.

3. Stoga ovo poglavlje sadrži detalje o tome kako davati milostinju, kako moliti i kako prakticirati religijske obrede duhovno, na dobrobit duše. Ono također razmatra stvarnu vrijednost vremeno – materijalnih i vječnih – duhovnih stvari te kako životne poteškoće mogu biti usklađene s povjerenjem u Mene. Ova posljednja točka je bila suštinski važna jer, nakon Moje smrti, Moji su učenici morali izabrati između duha i svijeta ili – kako je pisano – između Boga i bogatstva.

4. Moji su učenici ostavili sve što ih je vezivalo za svijet i slijedili Me, žrtvujući svjetovna vlasništva i veze zbog duhovnih vrijednosti. Stoga, budući da Sam Ja tako često predskazivao Moju smrt, bilo je razumljivo da će se u njima pojaviti misao: „Što će biti s nama? Istina je, u Njegovom prisustvu Mi nemamo briga; ali kada On više ne bude s nama, – što onda?“

5. Morao Sam odgovoriti na ove misli koje su nastavile ugmizavati , da uvjerim njihove uznemirene umove, ne samo tijekom Mojeg prisustva na Zemlji nego također i za kasnija vremena, tako da ih briga za hranu i odijevanje nije previše pritiskala, što bi značajno utjecalo na njihovu duhovnu misiju.

6. To je bio razlog za Moje Očinske Riječi i Moje ciljanje (aluziju) na ljiljane u polju, i na to da voljeni Otac na nebesima ne zaboravlja ništa što je stvorio i stoga neće napustiti njih, koji su bili izabrani za veliki zadatak.

7. U okolnostima pod kojima su živjeli Moji učenici, ono što Sam im govorio je za njih imalo doslovno značenje; ali za vas i za cjelokupno buduće čovječanstvo, to se mora protumačiti duhovno. Jer vi živite pod sasvim drugačijim uvjetima i za vas nema potrebe da sve napustite kako bi Me slijedili duhovno na određenom putu.

8. Ako Sam u onim vremenima rekao da ni jedan čovjek ne može služiti dvojici gospodara, namjeravao Sam reći da je nemoguće prigrliti dvije različite stvari sa istim stupnjem Ljubavi. ‘Služiti ili Bogu ili bogatstvu’ znači stremiti bilo jednom bilo drugome kao vrhovnom cilju; jer ‘služiti’ znači predati se cijelom dušom onome što je čovjekova glavna ljubav.

9. U ovom značenju, ova riječ se odnosi također na vas baš kao i na sadašnje i buduće čovječanstvo. Onaj tko živi samo za svijet i njegove užitke, teži za njihovim ispunjenjem i koristi sva moguća sredstva da se domogne toga što mu izgleda kao najvažnija stvar, odnosno, vremeno blagostanje, – može prirodno imati samo vrlo ograničenu zamisao Boga i duhovnih vrijednosti; i on će uvijek podrediti ovu zamisao svemu ostalome jer njegova najviša težnja, njegov cilj, nije duhovna već samo svjetovna sreća. U ovom smislu se primjenjuju riječi: „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“

10. Međutim, sasvim je druga stvar koristiti bogatstvo ili svjetovno dobro za duhovne svrhe, ne držeći ga za više nego što ono zaista jest. Onda ono može biti korišteno za vlastitu dobrobit, kao i za dobrobit bližnjega, posebno ako Sam Ja osigurao osobu sa osobitim bogatstvom.

11. Bilo je bogatih i dobrostojećih ljudi i onih na visokim pozicijama koji su ostali vjerni Meni i gledali na svijet na način na koji Sam Ja želio da gledaju. Stoga, bogatstvo povjereno njima je bilo samo sredstvo do cilja, ne jedina svrha svih njihovih stremljenja. Imajući ovo u vidu, iznimno je važno razumjeti riječi: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara.“

12. Stoga, druge riječi utjehe koje Sam izgovorio Mojim učenicima ne smiju se uzeti doslovno, jer u sadašnjim životnim uvjetima je čak dužnost svakoga da osigura za njegove zemaljske potrebe. Međutim, ova briga ne bi trebala ići tako daleko da spriječi čovjeka od stremljenja za njegovim duhovnim ciljem i činjenja dobra njegovom bližnjemu!

13. Istina je da „ptice ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani nebeski Otac“. Međutim, životinje su zavisne i podržavane njihovim instinktima koji vode gladnog k hrani i žednog izvoru. Većina životinja ne brine za ništa osim za sebe, ili kroz jedno kratko vrijeme za njihove male obitelji.

14. Sa čovjekom je drugačije. On je slobodan i nije upravljan glasom prirode ili instinkta, nego njegovim vlastitim duhom koji ga, uz pomoć njegovog razuma, navodi da poboljša svoje stanje kako bi mu omogućio da radi na njegovom duhovnom ja, bez da je spriječen brigom za svoj fizički organizam.

15. Stoga, on mora priskrbiti za svoj budući život, za sebe i  svoju obitelj koja treba njegovu brigu jedan duži period nego li je to kod životinja.

16. Međutim, glavna svrha njegovog života mora biti Kraljevstvo Božje i njegova viša, duhovna sudbina koja se, po završetku ovog kratkog probnog života, nastavlja zauvijek u onostranom. Stoga, njegova je dužnost upravljati darovima koji su mu povjereni – talentima i svjetovnim bogatstvom – na takav način da on nikada ne izgubi svoju duhovnu odjeću za taj vječni život.

17. Riječi: „Ne brinite stoga za sutra… svakom je danu dosta zla njegova“ su bile izrečene Mojim učenicima u drugačijem smislu nego bi ih vi danas protumačili. Ovo – kao i svi prethodni stihovi – jedino naznačuje da čovjek ne bi trebao previše proširiti svoje brige ili podmetati klin kotaču sudbine, ili uplitati se u Božansko vodstvo pojedinca, jer ovdje sfera njegovog djelovanja prestaje.

18. Vi ljudi bi trebali uzeti u obzir vaše brige i napore samo u mjeri u kojoj su oni odobreni Mojim učenjem, Mojom Riječi i obećanjem da će to donijeti uspjeh. Onda su oni ispravni, i također nisu preveliki; jer vi sami ćete uvijek trebati ispuniti samo manji dio vaših težnji, a ispunjenje većeg dijela će biti na Meni. Ako još uzmete u obzir da je vama kao konačnim bićima, vaš uvid samo ograničen, dok je Moj, kao onaj Svemogućeg Gospoda i Stvoritelja, beskonačan, shvatit ćete da vam ne može uvijek biti uslišeno ono za što žarko molite, nego da vam Ja, Koji Sam dalekovidniji, moram to često zanijekati.

19. Iz tumačenja ovih stihova možete vidjeti kako, kroz ograničenu zamisao, ove riječi koje su imale sasvim drugačije značenje u onim vremenima, mogu biti neshvaćene. U to vrijeme, bile su prilagođene budućoj misiji i društvenoj poziciji Mojih učenika. Danas su one i dalje istinite, jer ništa osim Istine ne može izići iz Mojih usta; ali zvijezda vodilja za vaše djelovanje mora biti uglavnom njihovo duhovno značenje. Riječi utjehe koje Sam izgovorio Mojim prvim učenicima moraju imati drugačije značenje za Moje sadašnje, možda posljednje, učenike. Sve što Sam rekao ostaje istinito, ali razumijevanje ove Istine je motivirano duhovnim stupnjem svakog pojedinca. Ako je ova istina uvijek prilagođena postojećim okolnostima i odnosi se na Mene, ona može donijeti rezultate koje Sam jednom namjeravao, i koje sada još jednom želim postići kroz ovo duhovno tumačenje.

20. Stoga, uložite svaki napor da postignete duhovno razumijevanje, tako da svjetlo koje na vas sjaji može, svojom punom snagom, obasjati, zagrijati i oživjeti vašu dušu i sjediniti je sa Mojim Duhom. Tada će doći trenutak kada će pokrov materijalnog stvaranja prestati postojati za vaše oči, kada će otvoriti put za vašu duhovnu viziju, omogućavajući vam da svugdje prepoznate samo duhovno i Mene, kao Gospodara duhovnog, jednog vječnog Ljubavi punog Oca.

21. Tamo su mir i sklad vaši kao konačni cilj svih vaših tjeskoba, bilo opravdanih bilo ispraznih. Postoji nadoknada za svako gorko iskustvo i nagrada za sve istinske zasluge. Tamo je posljednje gradivo kamenje materijalnog svijeta bilo transformirano u prvo duhovno, na kojem počiva golemo zdanje beskonačnog svijeta duhova. Materijalnim stvarima je dodijeljeno njihovo duhovno mjesto, a duhovnim bićima je pokazan put do daljnjeg pročišćavanja tako da oni, uzdižući se iz stupnja u stupanj, iz svijeta u svijet, od sunca u sunce, mogu nastaviti razvijati svoje sposobnosti, uživati uvijek rastuće blaženstvo, i kao konačni cilj njihovih nastojanja, mogu konačno dosegnuti to stanje gdje je Otac kao Jedini Pastir okružen sa Njegovom djecom kao jedinim stadom, čije Spasenje počinje u fizičkom, i završava u najvišem duhovnom životu.

22. To je vaše odredište i svrha svih Mojih poruka vama! Kako možete vidjeti, Ja dajem sve od Sebe, i ovisi samo o vama da shvatite Moje Riječi na način na koji Sam ih Ja, Koji Sam Duh, jedino mogao promisliti. Uložite svaki napor da ih razumijete, i konačno postignuće će vam dokazati da je ovo jedini način na koji je Otac mogao dovesti Njegovu djecu do takvog cilja! Amen.

Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga i pisar Gottfried Mayerhofer, zapisao u knjigu ‘Gospodnje Propovijedi – 40’