Gottfried Mayerhofer

‘Ja sam za vrijeme tih ‘diktata’ poprilično pasivan, te jako često uopće ne znam o čemu se u njima radi. Često sam zahvaćen jednim neobjašnjivim nemirom, nakon čega se moram sjesti za stol, i tek kada uhvatim pero u ruku naučim što Gospod želi od mene, a čak ni tada ne znam ni početak ni nastavak a ni kraj, ni jedna jedina riječ mi nije unaprijed poznata.’

Gottfried Mayerhofer

‘Ja sam za vrijeme tih ‘diktata’ poprilično pasivan, te jako često uopće ne znam o čemu se u njima radi. Često sam zahvaćen jednim neobjašnjivim nemirom, nakon čega se moram sjesti za stol, i tek kada uhvatim pero u ruku naučim što Gospod želi od mene, a čak ni tada ne znam ni početak ni nastavak a ni kraj, ni jedna jedina riječ mi nije unaprijed poznata.’

35 (Tuga Gospoda nad Jeruzalemom)

35


Deveta nedjelja nakon Svetog Trojstva

Tuga Gospoda nad Jeruzalemom

Sv. Luka 19:41-46: Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.” Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače. Kaže im: “Pisano je: Dom Moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!”


(12. travanj 1872.)

1. Već u otkrivenjima u svezi ‘Duhovnog Sunca’ nalazite objašnjeno što znači ‘i Isus zaplaka’.

2. Tamo vam je pokazano da ove riječi duhovno izražavaju najdublju žalost Boga Koji je za Njegovu djecu donio Njegovo cijelo Nebesko Kraljevstvo na njihovu Zemlju, čak im je u vidljivom obliku pokazao njihovog Stvoritelja i Gospodara svih svemira i kako slijepi, unatoč svemu tome, nisu prepoznali Njega, očitovanje najveće Ljubavi, blagosti i milosti. Učinili su s Njim sve odvratne i bolne stvari koje se mogu dogoditi čovjeku, a odbili Njegovo učenje, učenje Ljubavi, pomirenja i oprosta. Bilo je to ovo veliko sljepilo većine Njegovih suvremenika koje je uzrokovalo da veliki Stvoritelj, utjelovljen vidljivo u Isusu, prolije suze tuge. On je jadikovao nad propasti glavnoga grada Židovskog naroda predviđajući njihov potpuni kraj kao nezavisne države, praćen u daleku budućnost od strane protivnog načina razmišljanja, kojeg je ovaj narod, jednom izabran od strane Mene za najveću sudbinu, zadržao sve do današnjeg dana.

3. Likovanje Mojih učenika, koji su u Mojem ulasku u Jeruzalem vjerovali kako prepoznaju vrhunac Moje Misije, nije nimalo odgovaralo farizejima i pismoznancima. Kada oni tražili da prekorim Moje učenike, odgovorio Sam: “Neka se raduju, jer ako ovi ušute, kamenje će vikati!”

4. Time Sam želio reći ovom obmanutom narodu da će im, nedugo nakon što se radovanje Mojih učenika okrene u plač, kamenje uništenih zidova njihovog grada i hrama pokazati da nisu prepoznali Mene Koji Sam ušao unutar njihovih zidova sa palmom mira. Oni nisu prepoznali niti Božanskog učitelja niti Njegovo učenje s neba, žudeći samo za svjetovnom slavom i raskoši i svjetovnim Mesijom koji bi ih ojačao i učvrstio još više u njihovom dobrom življenju i odvratnim užicima.

5. Nije prošlo ni punih pedeset godina od Moje smrti kada je Moje upozorenje postalo stvarnost. Izabrani narod je prestao postojati kao nezavisna država. Kao što Sam jednom izbacio iz hrama prodavače i kupce koji su okrenuli kuću molitve u tržnicu, tako su kasnije Židovi bili izvedeni iz Jeruzalema jer, ono što se ranije dogodilo u hramu, oni su nastavili u gradu, odnosno, oni su potpuno zaboravili duhovni, viši život čovjeka i u svom svjetovnom načinu razmišljanja težili samo užicima, moći i bogatstvima. Tako su oni sami ispunili Moje predviđanje u vezi zidova Jeruzalema i hrama koje Sam dao u dubokoj žalosti.

5. Kao što Sam tada usmjerio Moje riječi oplakivanja grješnom  čovječanstvu, Ja i sada želim isto učiniti za sadašnje i dolazeće naraštaje. Sada Sam isto tako ožalošćen nad sudbinom mnogih duša koje čak ni Ja, kao Bog, ne mogu spasiti, jer se Ja ne mogu uplitati u slobodu djelovanja čovjeka.

6. Tako Ja također sada vidim kako se brod čovječanstva brzo približava hridima i grebenima pod punim jedrima, Ja predviđam razbijanje svih njihovih nada i snova o sreći i kako tisuće i tisuće tek prekasno prepoznaju, da, prekasno, što su trebali učiniti, ali su propustili učiniti.  Njima bih također želio reći ono što Sam jednom rekao Jeruzalemu i njegovim stanovnicima: „O kad bi samo prepoznali što vam može dati mir; jer doći će vrijeme kada ćete kroz gorka iskustva osjetiti što niste prepoznali u vrijeme posjete kroz Moj blagoslov i milost!“

7. Danas bih također mogao ponoviti Moje oplakivanje zbog neizbježne sudbine Jeruzalema, jer i danas budalasto čovječanstvo ne prepoznaje njihovu misiju, svrhu njihovog stvaranja i njihovog sadašnjeg i budućeg života. Stoga mora početi reakcija na potpuno prirodno-duhovni način, kroz koju su, u skladu sa Mojim Božanskim zakonima, duhovi, duše i bića još jednom postavljeni na svoje mjesto, koje će im jedino osigurati da postignu stupanj savršenstva koji Sam im postavio kao njihov najviši cilj.

8. Često je tužno za smrtnoga oca gledati svoju djecu, kako bez obzira na sve njegove žrtve, Ljubav i brigu koji su bili posvećeni njihovom duhovnom i moralnom obrazovanju, ispadaju propalice i upućuju se krivom stazom, umjesto da budu utjeha i radost njegove starosti; kako uzvraćaju njegovu Ljubav tugom, tjeskobom i često sramotom! Ali, što on, razočaran, može učiniti? On nema kontrolu nad osobnošću svoje djece; ona su misaono i duhovno slobodna i mogu misliti i raditi što god im odgovara. Tako roditelji često bespomoćno gledaju kako se gase sve njihove nade i jedna za drugom se urušavaju kao kule u zraku.

9. Što se ovdje događa smrtnim roditeljima, događa se i Meni u mnogo intenzivnijem stupnju. Ja, Stvoritelj cijelog svemira, moram gledati Moja stvorena bića, koja Sam odredio za najveću duhovnu veličanstvenost, kako hodaju u suprotnom pravcu umjesto da požure prema duhovnom, u svjesnosti o svojem uzvišenom podrijetlu. Ja moram gledati duhovno biće prezreno, ismijano i opisano kao maštarija ludih fanatika punih predrasuda, dok su grubi materijalni užici svjetovnog života slavljeni kao čovjeku najdragocjenije vlasništvo. Ja sada moram gledati kako se izvanjska odora smatra najvažnijom stvari, a duhovna suština sadržana u ovom kućištu je zanemarena.

10. Ovdje također vrijedi ono što Sam rekao farizejima: Čak i ako bi Moji učenici i pristalice šutjeli, kamenje – odnosno sva materijalna prirodna kraljevstva – bi govorila i svugdje pozivala ljude: „Čovječanstvo, probudi se iz svoje svjetovne opijenosti! Uzalud pokušavate zanijekati svoju sudbinu i svog Stvoritelja! Ako ne želite vjerovati u Zapovjedi, koje vam je On ostavio od vremena Njegovog vidljivog boravka na Zemlji, ako želite ugušiti glas u vašem vlastitom srcu koji vam kao nešto ‘izvjesno’ nastavlja govoriti i urazumljuje vas, ako želite sve to poreći – promotrite prirodu!“

11. Najoštroumniji i najvještiji mislioci, prirodni znanstvenici i istraživači materije, unatoč njihovom otporu, svi na kraju dolaze i moraju doći do shvaćanja da visoko iznad materije prebiva veliki Duh Koji ujedinjuje najmanje atome kao i velike svjetove u cjelinu i koji, kao što može biti sagledano iz svih Njegovih dijela, može biti jedino Bog Ljubavi, milosrđa i strpljivosti i – kao što je jednom rečeno u poredbi o sinu razmetnome – On se mnogo više raduje nad jednim koji se vrati, nego nad devedeset i devet pravednih, koji nisu trebali biti utješeni.

12. „BOG POSTOJI!“ Ovaj poziv odzvanja iz svega. Čak i povezivanje političkih i društvenih okolnosti pažljivom promatraču dovoljno jasno pokazuje da događaji ne krenu uvijek smjerom kojeg je čovjek naumio, nego da u životu pojedinca, kao i u životu cijelih naroda, rezultati napora se često značajno razlikuju od onoga čemu se nadalo. Moć Božanstva postaje svugdje očigledna – s Ljubavlju za one koji ljube, s ljutnjom za ljute, s praštanjem za one koji opraštaju.

13. I kao što Sam Ja jednom prolio suze Božanske tuge nad sljepoćom stanovnika Jeruzalema, jer Sam predvidio kako će Me ova grješna djeca prvo fizički napasti, onda duhovno sagriješiti protiv Mog učenja, konačno sami pretrpjeti smrt i jednom zauvijek prestati biti država, jer drugačije nisu željeli,  sada je također Moje srce ispunjeno tugom zbog sljepoće čovječanstva.

14. Posvuda činim da iskre Mojeg Božanskog Svjetla sjaje, da posvuda odjekuje Moj Očinski poziv: „Zavedeno čovječanstvo, okreni se! Čuj Moj poziv, čuj glas svog nebeskog Oca, Koji vas upozorava prije velike katastrofe – kakva se jednom dogodila Jeruzalemu i njegovim stanovnicima! Čujte glas koji vam želi otvoriti oči i pokazati kako nehajno teturate, kao pijani, blizu ponora vječnosti, riskirajući da svakog trenutka budete progutani od njega za dugo vremena. U svojoj nezrelosti ćete tada, u tim bezvremenim prostorima, jedino uz mnogo teškoća i uz veliki napor, moći postići ono što ovdje, u ovom pokusnom životu na Zemlji, može biti postignuto tako lako.“

15. Kao što se onda uništenje Jeruzalema dogodilo nedugo nakon Moje smrti, ni danas neće proći dugo prije nego se sruši vaš društveni sistem, za kojeg ste vjerovali da će vječno trajati. U ono vrijeme se razaranje ticalo jednog grada i jedne države, ali sada mnogih gradova i mnogih država, uistinu, cijela Zemlja i čovječanstvo koje na njoj živi su uključeni.

16. U onim danima, nakon uništenja Jeruzalema, židovski kult je u cjelini prestao postojati i Moje je učenje počelo donositi prve plodove među poganima umjesto među Mojim narodom, Židovima. Tako će sadašnji takozvani predstavnici Mojeg učenja prekinuti svoju grješnu igru s Mojim Riječima i Mojim učenjem. Tamo su se srušili zidovi hrama koji su, tako reći, odvajali ljude od svetišta, a sada se ruše duhovni zidovi.  Što je prije bilo vlasništvo staleža sada će postati zajedničko vlasništvo. Hram je bio sravnjen sa zemljom i samo su pustošenje i užas označili mjesto gdje je, lažno i neshvaćeno, veliki Bog bio obožavan. Uništeni gradski zidovi bili su jedini ostaci koji su ukazivali da je tu stajao glavni grad države. 

17. Isto će se sada dogoditi duhovno. Teško će čovjek moći prepoznati gdje je nekoć Čista Istina bila skrivena i pokopana pod spletom laži. Tama će nestati. I neće potamnjena svjetiljka sa svoda hrama, već će svemoćno Sunce duhovnog Svjetla osvijetliti i ugrijati sve stvari. Na ruševinama pogreške i obmane biti će posađena vječno zelena stabla nade koja će, uvijek težeći gore prema beskrajnom nebeskom Kraljevstvu, biti simbol staze za preostalo čovječanstvo.

18. Stoga, djeco Moja, budući da Moje Svjetlo milosti uzalud obasjava veliku masu zabludjelih – nešto što moram prepoznati tužnih očiju i ožalošćena srca – vi trebate preuzeti ovo Svjetlo milosti i imati na umu da Sam među tolikim mnogim tisućama Ja izabrao vas, tako da jednog dana možete postati prvo čvrsto građevno kamenje novog hrama u novom Jeruzalemu nakon što je zdanje obmane bilo srušeno.

19. Jednom Sam hodao vidljivo među Mojom djecom i oni Me nisu prepoznali; ali sada kada Me vi prepoznajete ili barem imate priliku – bilo kroz Moje Riječi ili kroz Moja djela – da Me shvatite kao Oca Koji ljubi, nastojte barem sebe spasiti od općeg propadanja, tako da, kada se uruše zidovi starog svijeta navika, možete ostati uspravno stajati. Dokažite vašom izdržljivošću i povjerenjem da, iako Ja također moram sada proliti suze žalosnice nad mnogima koji su izgubljeni, još ima nekih koji razumiju i cijene Očevu Ljubav i koji, unatoč svemu što je tako tužno, mogu postati odlučujući čimbenik u budućoj beskrajnoj radosti.

20. Dok drugi zaslužuju suze suosjećanja, pobrinite se da su u Mom duhovnom svijetu, nad vama i vašom izdržljivošću prolivene suze radosti i užitka i to će onda biti najveći dokaz vaše pobjede. Amen

Spread the Truth