3

Treća nedjelja Adventa

Ivanovo svjedočanstvo

Sv. Ivan 1:1-27: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po Njemu posta i svijet Ga ne upozna. K Svojima dođe i Njegovi Ga ne primiše. A onima koji Ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo Ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu Njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za Njega. Viče: “To je Onaj o Kojem rekoh: Koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!” Doista, od punine Njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – Koji je u krilu Očevu, On Ga obznani. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.”  Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi  li Prorok?” Odgovori: “Ne.” Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?” On odgovori: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.” A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?” Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji Koga vi ne poznate – Onaj Koji za mnom dolazi, Komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.””

(9 Prosinac, 1871)

1. Ovo poglavlje govori o Ivanu Krstitelju koji je, kao prethodnik i propovjednik, trebao poravnati put za Mene i privući pažnju Židovskog naroda na Moj dolazak i Moje učenje. Ovo obuhvaća njegove odgovore glasnicima iz hrama, njegovo uvjeravanje da on nije Krist, niti Ilija, niti prorok, i da čak nije dostojan odriješiti Moje remenje na obući.

2. Što se tiče ove točke, Ivan je bio sasvim svjestan njegove misije i, pored toga, bio je među Židovima jedini primjer poniznosti i podložnosti Mojoj volji.

3. Evanđelist Ivan počinje njegovo Evanđelje riječima: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.“ Evo, ova prva rečenica Evanđelja Mojeg najdražeg učenika Ivana, dokazuje vam poziciju koju je Ivan držao kod svoje braće baš kao i kod Mene. Ono što je Ivan Krstitelj želio izraziti kroz njegovo materijalno krštenje, duhovno je izraženo od strane Mojeg Apostola, kada on otvoreno ispovijeda da je Riječ ili Božja ideja, izlila duhovno Krštenje nad njega, tako da je on bio prvi među Apostolima koji je razumio dubinu Mog Duha. On je bio prvi koji je shvatio da je cijelo vidljivo Stvaranje došlo u postojanje kroz Riječ (izraz jedne ideje, misli ili volje), i da je Riječ, šireći život, stvorila Svjetlo, istinsko Svjetlo koje je u ono vrijeme bilo shvaćeno samo od nekolicine.

4. Bio je to on, moj najdraži učenik, koji je prvi srcem shvatio ono što je nespoznatljivo samom razumu i što daje život i svjetlo samo onome tko posjeduje onu Ljubav koju Ja širim, podupirem i zahtijevam kroz cijeli svemir. On Me je ljubio u Duhu, dok su Me ostali učenici razumjeli u Istini. To objašnjava njegove prve riječi Evanđelja, koje svjedoče o Mojoj moći, Mojoj Ljubavi i Mojem stvaranju i kako Ja nisam bio prepoznat u onome što je Moje vlasništvo kada Sam se pojavio kao Krist.

5. Ovim njegovim riječima koje dokazuju njegovo duboko razumijevanje Mojeg učenja i misije, značajno je pridonijela ispovijed njegovog imenjaka, Ivana Krstitelja – koji je bio poslan preda Mnom da poravna put i pripremi Židovski narod za primanje Mojeg učenja. Korak kao onaj kojeg Sam Ja poduzeo, trebao je biti pripremljen. Baš kao što slijepci, nakon oporavka njihovog vida, trebaju prvo biti zadržani u prigušenom svjetlu, jer njihove oči ne mogu odmah podnijeti sjajno svjetlo, Ivan Krstitelj je bio buditelj i priprematelj srdaca da ih učini prijemčivijima za nešto plemenitije. To je zbog čega je Ivan uzviknuo: „Koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!“ On je govorio o Riječi koja je stvorila cijeli svemir. To je ova Riječ, ili moćna snaga volje, koja je osjetila potrebu da obuče Sebe u ljudsku formu i – kao jednom materijalno – sada donosi duhovno svjetlo i život osobno onima koji su hodali u tami.

6. Jer Ivanove riječi, „U početku bijaše Riječ… i Riječ bijaše Bog!“ žele reći: U početku bijaše Bog, moćni Stvoritelj, Koji je proširio živo svijetlo kroz ogromna prostranstva da bi probudio život. I sada je u Kristu isti Bog, Koji  još jednom šalje Svoju Riječ kao Svjetlo kroz golema prostranstva duhovnog svemira da tamo proširi Svjetlo, Ljubav i Život.

7. I kao što je jutarnja zvijezda glasnik sunca, Ivan je bio prethodnik i priprematelj staze za Krista. Ivan Krstitelj je prepoznao svog Gospodara kada Ga je prvi put ugledao, jer mu je bila dana duhovna vizija, i vidio je Kristovu vezu sa duhovnim svijetom u obliku goluba (duhovno gledano, simbol nevinosti). Ivan je na Meni izvršio izvanjsko Krštenje, dok Sam Ja izvršio unutarnje Krštenje na njemu.

8. Njegovi su učenici, također, uskoro prepoznali tko je u stvari bio Gospodar, a tko sluga. Stoga su oni ostavili Ivana i slijedili Mene. A Natanaela Sam pridobio kada Sam mu otkrio stvari za koje je mislio da ih samo on zna. Bilo je tada da Sam izgovorio proročke riječi: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega!”

9. Sve što se u ona vremena dogodilo, na početku Mojeg služenja, Moje duhovno rođenje na vašoj Zemlji, ponovit će se sada i ponavlja se već svakodnevno. Sada, također, postoje Ivani Krstitelji i Ivani, Moji najmiliji i Apostoli, samo je postupak njihove aktivnosti drugačiji.

10. U ono vrijeme su samo Mojsije i proroci bili cijenjeni od Židovskog naroda. Oni nisu trebali biti opozvani, nego su njihove riječi trebale biti zaštićene od podcjenjivanja – ruda oslobođena od šljake – i trebalo je biti dokazano da Ja, kao Krist, nisam želio donijeti novo učenje, nego jedino protumačiti duhovno i primijeniti u praksi ono što je bilo shvaćeno doslovno.

11. U sadašnje vrijeme, međutim, uoči Mojeg Drugog Dolaska na ovu Zemlju, kulturni i intelektualni stupanj ljudi je prilično drugačiji. Sada Sam suočen sa filozofima koji umuju i knjiškim crvima, ili sa onima koji se fanatično lijepe za Riječ u njezinom doslovnom smislu, sa ljudima koji previše ljube udoban život da bi se podložili religiji koja od njih zahtjeva žrtve i samo-odricanje umjesto užitaka i zabave.

12. Ja sada opet dolazim među vas ljude, kao što Sam jednom učinio. „I Svjetlo u tami svijetli i tama Ga ne obuze.“

13. Već jedno prilično vrijeme se čuju glasovi koji propovijedaju nužnost pokajanja i ispitivanja vlastite duše. Uspavani ljudski duh biva probuđen na mnoge načine. Ali danas također Ivani propovijedaju uglavnom gluhim ušima. Gluhi su čak i oni koji su se postavili kao Moji predstavnici na ovoj Zemlji, često i više gluhi nego li oni kojima žele prenijeti Moje učenje. Sada također ove vođe gube svoje sljedbenike koji traže Svjetlo, Riječ, kao izražaj njihovog Boga, – koji traže ono što im njihove vođe nisu u stanju dati. Stoga, nastaje opće stremljenje prema Svjetlu, prema duhovnom Životu, Ljubavi i doista duhovnom učenju koje zagrijava srce. Postoji duhovna težnja usprkos otporu onih koji su do sada bili jedino zaokupljeni vlastitim interesima. Tendencija je sve veća i veća prema slobodi mišljenja, duhovnoj slobodi. A iako oni otvorena uma u vašem svijetu, svjetlom njihovog razuma ne vide duhovnu baklju koja gori iznad njihovih glava, sumrak znanstvenog života će biti uskoro rastjeran od  strane njih, i ‘bebe’ će jasno vidjeti ono što je do sada ostajalo skriveno onima koji za sebe misle da su duhovno zreli.

14. To je opet Riječ koja je u početku stvorila nebo i zemlju, kao što je Mojsije to izrazio, Riječ kao stvarni Život i Svjetlo koje zrači iz visina i izlijeva toplinu i Ljubav u vaša srca. U početku bijaše Riječ, i Riječ Sam bio Ja, i na kraju će Riječ nastaviti dalje i dalje odjekivati, i Ja ću zauvijek nastaviti širiti Svjetlo, Život i Ljubav i voditi djecu koja su Moja u duhu.

15. Jednom je Riječ tijelom postala i oni koji su tada živjeli vidjeli su Njenu slavu, ali ju nisu prepoznali. A Riječ će još jednom postati tijelom, odnosno, produhovljenim tijelom, i biti će prepoznata i shvaćena od strane živućih u Njenoj slavi, i oni će primiti milost na milost iz Njezinog izobilja.

16. Ivan je jednom krstio vodom, ali sada će biti Krštenje Duhom. Rijeke nebeske vode će se izlijevati u ljudska srca, omekšavajući i budeći mnoge od njih; ali mnogi će također ostati nedirnuti ili će se sakriti od ove kiše. Sretan je onaj čije je srce  još prijemčivo za vodu iz visine, koji je usmjeren prema gore i ne opire se nebeskim blagoslovima! Na sve ove ljude će se izliti svjetlo Božanske milosti – kako se jednom zraka Božanskog svjetla spustila na Krista u obliku goluba – i ono će razliti mir i spokoj u njihova srca i cijelo njihovo okruženje.

17. Mnogi će propovijedati i širiti Moje učenje kao što su to jednom činili Ivan Krstitelj i Moj omiljeni učenik, Ivan. Već postoji neko kretanje i, kao što su mali valovi na obali preteča velikih valova, tako je i sadašnji religijski pokret prvi početak jednog velikog izazvanog komešanjem duhovnog života koji, takoreći, stiješnjen između materije i duha, želi pronaći put van. Duhovno ima svojstvenost da ono može biti i sabijeno, ali će raspuknuti  svoje spone kada pritisak postane pretežak.

18. Vi također, Moja djeco, koji ste pozvani da svjedočite riječju i djelom da ste vodiči na ovoj duhovnoj putanji života, često ćete biti upitani: „Tko ste vi? Što vi u stvari želite?“ Svijet neće odmah povjerovati svemu što kažete, kao što je jednom bio slučaj sa Ivanom. Ali, raspoložite se! Posijte sjeme, dajte voljno onima koji od vas traže hranu, i ne budite zabrinuti ako sjeme koje ste posijali često ne donese plod kakvog ste priželjkivali! Također u šumi ne rastu sva stabla ravno. Ima osakaćenih, savijenih i bolesnih stabala, ali šuma sa svojim stablima još uvijek daje tisućama živih bića zaklon i hranu, i čak su i loša stabla i biljke ipak od neke koristi. Isto je primjenjivo na duhovne šume ljudskih duša.

19. Ivan je za mnoge propovijedao uzalud, kao i Ja kasnije. Moje Riječi, međutim, ipak nisu bile izgubljene i ostat će zauvijek – dijelom zbog toga što Sam ih Ja izgovorio, dijelom stoga što su nepobitne istine. Težite prije svega da sebe pročistite, da oslobodite sebe svega što je od svijeta, kao što je Ivan bio učinio. On se nije prepustio ugodnom životu tijela – prolazne haljine jednog neraspadljivog, vječnog duha. Ne, kroz skroman način života, za standarde tadašnjeg vremena, on je učinio svoje tijelo prikladnim da služi duhu i njegovoj duši.

20. Tako i vi, također, trebate izbjegavati sve što je nepotrebno i mazi tijelo. Trebate se koncentrirati na jačanje duha i duše, i težiti da postanete dostojni krštenja duhovnom, a ne materijalnom, vodom, tako da možete postupno vidjeti i doživjeti veće stvari i kroz duhovni vid naučiti razumjeti vezu duhovnog svijeta sa materijalnim. Trebate težiti preporodu u duhu. Onda nećete trebati pitati kao što su jednom učinila dva učenika Ivana Krstitelja: „Učitelju, gdje stanuješ?“, jer će onda Moje prebivalište biti u vašem srcu. Tamo ćete sklanjati Gospoda, Koji je od početka bio Svjetlo, Ljubav i Život i Koji će sve to darovati onima koji dopuste sebi biti krštenima duhovnom vodom da postanu Njegova djeca. Amen.