23
Kantata nedjelja
Vječno odredište
Sv. Ivan 16:5-6: ‘A sada odlazim k Onome Koji Me posla i nitko Me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah.’
(18. ožujak 1872.)
1. Pazite, ovo je tekst za ovu konkretnu Nedjelju i premda on izgleda lagan za razumjeti, sadrži daleko više nego sumnjate.
2. Vi vjerujete kako Sam rekao ove Riječi Mojim učenicima – uvijek govoreći o Ocu i Sinu – kako bi ih pripremio za događaje koji su bili nadomak, događaje koji su bili kompletiranje Mojeg života na Zemlji. Ja Sam im mogao objasniti Moj odnos sa njihovim Jehovom jedino kao onaj oca i sina, metafora što je dokučiva njihovom svjetovnom razmišljanju i u njezinoj duhovnoj podudarnosti u punini izražava odnos između Ljubavi i Mudrosti, budući da Sam Ja kao Mudrost postao čovjek, ali kao Ljubav ostao vječni Očuvatelj i Stvoritelj cijelog svemira.
3. Rekao Sam im: ‘Ja idem Mojim putem k Onome Koji Me poslao i nijedan od vas Me ne pita “Gdje ideš?”, već je tuga ispunila vaša srca poradi misli da bi Me mogli izgubiti.’
4. Ovo neočekivano pretskazanje da bi razdvajanje između Mene i njih moglo biti moguće, ova misao koja se nije uklapala u njihovu ideju o Mojem Božanstvu i Mojoj misiji ih je rastužila i zato oni nisu pronašli odgovor na ove riječi niti su znali što zapitati. Prema tome Sam ih podsjetio na ovo, govoreći da Me nitko ne pita: ‘Gdje ideš?’ Ovo je bilo pitanje o kojem oni nisu razmišljali. Oni nisu mogli zamisliti da bi ih Ja ikada napustio. I ako nisu mogli vjerovati u Mene kao Boga Koji je bio došao na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo od njegovih svjetovnih okova, oni naravno nisu znali gdje ću otići. Jer, premda su pod utjecajem Mojih Riječi i čudesa oni bili uvjereni u Moje Božansko porijeklo, oni su i dalje pretvorili mnoge duhovne pojmove u svjetovne ideje. Kao rezultat, slijedili bi pogrešne zaključke, što se često događalo kada nisu shvaćali Moje metafore ili Moje Riječi i optuživali Me da Sam govorio grubo ili neshvatljivo.
5. Rekoh tada: ‘Idem Onome Koji Me poslao!’ I sada, nakon što je toliko puno stoljeća prošlo, Ja postavljam pitanje vama i cijelom čovječanstvu: ‘Gdje idete i tko vas je poslao?’ Jer, baš kao što Ja imam Svoju misiju, Moj cilj ili ‘Zašto’ Mojeg postojanja, tako isto imaju sva bića stvorena iz Mene, čak i najtvrđa i najdeblja materija, jer ova, kao vidljivi izražaj zavezanih i ukrućenih duhova, mora imati svoju svrhu, svoju misiju.
6. Prema tome, sada kada se probni period približava svojem kraju, Ja pitam ljude kroz političke, religijske i elementarne događaje: ‘Gdje idete?!’, tako da se mogu prisjetiti tko oni u stvari jesu i zašto su bili poslani na ovu Zemlju.
7. Duhovni vjetar koji prethodi Mojem dolasku kako bi očistio zrak od kužnih isparivanja, stimulira aktivnost u svemu kao što nježni povjetarci proljeća čine u materijalnom životu. Svugdje se čuju pitanja: ‘Zašto sam ja u stvari ovdje?’, ‘Što sam ja u stvari?’ i ‘Koje je moje konačno odredište ili gdje idem?’ jednom neočekivano zahvaćen od strane takvih misli, umna osoba će naravno, sebe naći postavljenom između dva svijeta – vidljivog i nevidljivog. On više neće biti zadovoljen s nekoliko tragova (naznaka; ključeva) ponuđenih od strane kratkovječnosti svih stvorenih stvari, da mu daju utjehu i mir uma.
8. Sve što dolazi u postojanje pred njegovim očima, on vidi kako iznova prolazi, mijenja se. I ovi primjeri ga potiču pitati stvari koje vidi kako nastaju i nestaju pred njegovim očima, baš kao i sebe samoga: ‘Odakle ste vi, vi čudesna i tajanstvena stvorena bića i gdje idete?’
9. Tako on dočekuje ono što pristiže i tako on pita odlazeće. I on je također prisiljen pitati sebe ista pitanja, budući da je on, sam, samo ako tome posveti vrijeme u promišljanju, čak još veća i više kompleksna enigma nego sve druge vidljive stvari. Ova pitanja, koja nastavljaju izranjati opet i iznova, doista tjeraju ljude, ili bar mnoge od njih, na bolju prosudbu po pitanju postojećih stvari i onog što su stekli proučavanjem. I gdje konačni rezultati takvih istraživanja ne nude dovoljno istine i jasnoće, mnoge sumnje se javljaju koje, nezadovoljene rezultatima, zahtijevaju više izvjesnosti, više jasnoće.
10. Stremljenje je uvijek bilo početak duhovnih i svjetovnih revolucija. To je neminovan duhovni vjetar, koji nastavlja buditi ljudsku prirodu svaki puta kada je na rubu da potone u udoban san svjetovnog užitka.
11. Dvije stvari su još jednom uskomešane od strane ovog vjetra: Najprije, Moj dolazak u skoroj budućnosti kao kompletiranje i krunidba misije koju Sam jednom izvršio na vašoj Zemlji; i drugo, naklonost cijelog čovječanstva – od najvišeg do najnižeg – da se preda svjetovnim užicima i zaniječe (odrekne se) duhovno(g). I poziv još jednom odjekuje u svim umovima, kojeg su mnogi nesvjesni: ‘Gdje idete?’ i ‘Zašto ste ovdje?’ Nezadovoljavajući je odgovor kojeg sadašnji duhovni trend daje na ovo pitanje koji uzrokuje obaranje svih uspostavljenih stvari, čežnju za nečim novim; ne iluzijama, nego istinom.
12. Ljudi osjećaju da se nevidljiva oblast ne može zanijekati. Napori nekih učenjaka da dokažu kako postoji samo materija i da duhovno ne postoji su uzaludni. Ljudi osjećaju kako praznina u njihovim srcima nije ispunjena od strane sveg grubog materijalnog kojeg im razum ubacuje. To iščezava u bačvi bez dna i iznova se moraju suočiti sa starim pitanjem.
13. Čovječanstvo je stoga prisiljeno sebe konačno osloboditi od njegovih okova, od žice vodilje koju su mnogi naklonjeni koristiti jedino za njihovu vlastitu prednost.
14. Ova situacija, ovaj konflikt, treba prethoditi Mojem dolasku, tako da bi se na kraju Ja trebao baviti jedino onima koji su preferirali duhovno nad materijalnim i znaju odakle su došli, zašto su ovdje i gdje su određeni ići. Ovi će biti oni koji su preživjevši sve oluje, sebe čuvali čistima u prljavštini svjetovnog egoizma i lakomislenosti (bezobzirnosti). Jer ovima ću jedino Ja biti pastir i oni će biti Moje ovce.
15. Ovo je vrlo ozbiljno pitanje koje vama također postavljam, Mojoj djeci, koje Sam među mnogima odabrao da mogu – vođeni od strane Moje direktne komunikacije – ukazivati put kao primjer također za druge. Životni vijek koji vam je još dozvoljen na ovoj Zemlji vam postavlja ovo pitanje: ‘Gdje idete?’ To znači: ‘Sjetite se odgovornosti koju ste uzeli na sebe time što ste željeli čuti Riječ Boga, vašeg Oca. Kroz ovo slušanje vi ste također prihvatili dužnost prakticirati učenje, jer čuti a ne prakticirati, je sasvim beskorisno.’
16. Vi koji čujete Moju Riječ bili ste podučeni i svjesni ste toga kako ju treba slijediti; vi ste dvostruko više krivi ako ju podbacite prakticirati (Luka 12:47, 48).
17. Srca Mojih učenika su bila ispunjena tugom kako Sam im govorio o Mojem odlasku k Njemu Koji Me poslao. Kako ćete se vi osjećati kada morate ići k Onome Koji vas je poslao? Pobrinite se da se vratite u Moje kraljevstvo s dobro iskorištenim i investiranim kapitalom i nemojte ga zakopati poput lijenog sluge (Matej 25:18, 24-30). Inače, vi ćete pristići nezreli u svijet gdje ćete otkriti kako je teret živjeti nezrelim među zrelima i nesretnim među sretnima.
18. Kada morate ići k Njemu Koji vas je poslao, budite sigurni da ćete ući u tu duhovnu oblast bar s uvjerenjem da ste učinili sve što se moglo očekivati od vas uzimajući u obzir svo znanje koje ste primili. Stremite koristiti Moje Riječi i Moje učenje na takav način za sebe same i druge da će vaga vašeg života pokazati mnoga dobra djela i jedino nekoliko pogrešaka. Onda ćete biti sposobni nastaviti mirno i, kada budete zapitani od strane vašeg brata: ‘Gdje ideš?’, ukazati na jutro vječnog Ljubavnog-svjetla, govoreći: ‘Ja idem odakle sam došao i gdje je moguće jedan vječan napredak i sve veće približavanje mojem Stvoritelju i Ocu!’
19. Ja Sam također rekao: ‘Ja idem Mojem Ocu Koji Me poslao!’ Ali otišao Sam potpuno uvjeren da Sam ispunio Svoju misiju u svakom pogledu, iako Me kao čovjeka najteži dio tek očekivao. Vi bi, također, jednog dana trebali biti sposobni reći iste riječi i već sada s veseljem očekivati trijumf kada vi, nakon borbi i nadvladanih kušnji, možete pouzdano ispružiti vašu ruku za primanje pobjedničkog vijenca.
20. One koji imaju samo blijedu zamisao ili ama baš nikakvo znanje o Mojoj Riječi, Ja ne mogu učiniti toliko puno odgovornima za njihove akcije kao one koji poznaju Moje učenje i razumiju kako i kada trebaju djelovati u skladu s njime. Kada oni hotimično griješe spram njega, oni zaslužuju kaznu i biti će optuženi – ne od strane Mene, nego od strane njihove vlastite savjesti – za prevrtljivost i malodušnost zbog njihova velikog nedostatka snage i jer su oni, pored sve pomoći odozgor, dopustili sebi da budu uhvaćeni u mrežu svjetovnih zadovoljstava do takvog opsega da su izgubili svoje duhovno dostojanstvo.
21. Prema tome, obratite pažnju na Moje Riječi! Ugodne kako mogu biti kada se samo slušaju, uzmite ih vrlo ozbiljno, jer jedino najstriktnije provođenje u praksu Moje dvije jedine zapovijedi Ljubavi vas može učiniti djecom Stvoritelja sve beskonačnosti, Mojom djecom.
22. Vi još niste sposobni shvatiti u njezinom punom značenju i dubini nagradu koju vam nudim, budući da ne poznajete Moje duhovno kraljevstvo. Međutim, ako bi mogli vidjeti kako vam anđeli i veliki duhovi zavide poradi ove povlastice, vi bi bili ponosni na činjenicu da ste došli od Njega i da ste se sposobni iznova vratiti k Njemu Koji je suština Ljubavi, Ljubavi koju ljudsko srce ne može shvatiti. Koja li nezamisliva Ljubav otkriva sebe u činjenici da vas Najviša Božanska Ljubav želi učiniti Svojom djecom, da je ova Ljubav odabrala najniži status na vašoj Zemlji kako bi dokazala, kao što je Isus jednom rekao – da bi se nakon ostvarene misije Ona kao Mudrost ponovno sjedinila s Ljubavlju, iz koje je Ona potekla, i gdje bi također vi mogli doći ako sebe učinite dostojnima Nje!
23. Jednom Sam se Ja vratio Mojem Ocu Koji Me poslao. Vi također trebate stremiti doći do tog odredišta da bi primili iz Njegove ruke pobjedničku krunu za sve vaše borbe i patnje – kao (što Sam) i Ja (primio), kao Isus, prije skoro dvije tisuće godina. Amen.
