22

Treća nedjelja nakon Uskrsa

Gospod navješćuje Svoju smrt

Ivan 16:16-23: ‘Malo, i više Me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete Me vidjeti, jer Ja odlazim k Ocu. Nato se neki od učenika zapitkivahu: Što je to što nam kaže: ‘Malo, i nećete Me vidjeti, i opet malo, pa ćete Me vidjeti’ i ‘jer Ja odlazim k Ocu’? Govorahu dakle: ‘Što je to što kaže ‘Malo’? Ne znamo što govori. Isus je znao da su Ga htjeli pitati pa im reče: ‘Pitate se među sobom o tome što kazah: ‘Malo, i nećete Me vidjeti; i opet malo, pa ćete Me vidjeti’? Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no Ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj Me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u Moje ime.’

(19. ožujak 1872.)

U ovom poglavlju, kao što sam to učinio (i) u prethodnom, Svojim sam učenicima nagovijestio što će se s njima događati kada ih napustim i oni više ne budu pod Mojim vidljivim utjecajem i vodstvom.

U petnaestom poglavlju Ivana, Ja sam Sebe usporedio s trsom/vinovom lozom, a Moje učenike s granama koje jedino mogu davati plod dok su pričvršćene uz trs/vinovu lozu.

U ovoj usporedbi sam im ukazao sudbinu onih koji neće ostati u Meni i da su grešnici jedino oni koji znaju što moraju činiti i vjerovati, a ipak djeluju suprotno svom (sa)znanju, dok se neupućeni (= oni koji to ne znaju) ne kažnjavaju. Ja sam im u paraboli ukazao da onaj koji vjeruje u Mene nije sluga Mojeg zakona, već (je njegov) voljni (iz)vršitelj; da on Meni ne bi trebao biti podređen, već bi kao prijatelj trebao slijediti savjet prijatelja. Rekao sam im da će ako žele slijediti Mene i Moje učenje doći u sukob sa svijetom i da će ih svijet, dok ih Ja istovremeno budem volio, obasuti s mržnjom. Ali Ja sam im također dao i nadu da će, kada ih Moj duh zakrili, duhovna bogatstva bogato nadomjestiti svjetovne užitke koji će se postepeno povući od njih.

Sve to sam Ja morao reći Svojim učenicima unaprijed, jer oni još nisu imali ideju o tome kakva i što će biti njihova misija. Oni su i dalje previše živjeli pod utjecajem Moje osobnosti i iako su stalno priznavali: ‘Mi znamo da Te poslao Bog!’, oni i dalje nisu bili načisto što se tiče Moje misije. Oni nisu shvaćali/spoznavali niti važnost Mojeg dolaska niti su sumnjali o načinu i značenju Mojeg odlaska kući; jer oni su bili ljudski, a takvo je bilo i njihovo razmišljanje. Prema tome, Ja sam u različitim prilikama bio prisiljen razgovarati s njima (ili ‘govoriti im’) o Svom odlasku kući i stoga se ovo poglavlje Mojeg miljenika – Ivana također bavi Mojim pripremanjem učenika za događaje koji će se uskoro dogoditi.

Govorio sam im o Svojem odlasku kući, o Svojem rastanku/odvajanju od njih i nužnosti tog rastanka/odvajanja. Međutim, bilo je baš kao što je citirano u ovom poglavlju: ‘Ja vam imam još puno toga za reći, ali za sada ne možete nositi (Ivan 16:12)’. Moje su riječi stoga zbunjivale učenike i

prema tome, oni također nisu mogli shvatiti riječi: ‘Malo, i nećete Me vidjeti, i opet malo pa ćete Me vidjeti, jer Ja Odlazim Ocu?’

Kako su Moji učenici uopće mogli vjerovati da ću Ja biti uhvaćen i čak ubijen, kad su Me toliko često vidjeli izbjegavati i sprečavati svakojake opasnosti? Kako su mogli zamisliti da se Onaj Kojeg je poslao Bog može ubiti? Sve što sam im govorio o tome kako ću biti uzdignut, o Svojoj smrti i Mojem povratku im je bilo nerazumljivo sve dok ih gruba stvarnost nije uvjerila koliko su Moje riječi bile istinite. Jedino nakon što su se ovi događaji zbili, su oni shvatili koja je bila njihova misija, što sam predstavljao Ja, a što svijet.

Ono što sam u ta vremena učestalo propovijedao Svojim učenicima o Kraljevstvu Božjem, važnosti Mojeg učenja i životu u skladu s njime i što sam im objasnio na primjerima, ukazujući im kako mora proći onaj koji se okrene od Mene i Mojeg učenja,  Ja Sam već stoljećima propovijedao na mnogim jezicima i kroz tisuće različitih svjetskih zbivanja. Ja svih pozivam/zazivam: ‘Ne okrećite se od Mene, jer bez Mene nema utjehe i nema spasenja u svijetu!’ I kako sam predskazao učenicima Svoj odlazak, ali im nisam oduzeo nadu da će Me uskoro ponovno vidjeti, tako sada pozivam/zazivam vas i svakog vjernika: ‘Ne skrećite s puta kojim ste krenuli! Jer dalje od Mene je mrak (= u smislu, što se čovjek više udaljava od Gospoda, Koji je svjetlo, to je oko njega i u njemu sve veći mrak) i bit ćete sretni kada Me nakon lutanja izgubljeni jedno vrijeme, ponovno ugledate!’ Ali jao onima koji se u potpunosti okrenu od Mene! Oni hodaju mračnom cestom, cestom grube materije, gdje su potrebni dugi procesi pročišćavanja da bi se nadoknadilo ono što je bilo izgubljeno i popravilo ono što je bilo zgaženo pod nogama.

Ja sam rekao Svojim učenicima da je bilo u planu Mojeg zemaljskog putovanja da ih moram ostaviti. Rekao sam im unaprijed da ću ih u početku ostaviti samo na kratko da bi im pomogao naviknuti se živjeti bez Moje vidljive Osobe na duže vrijeme: ali kao nadomjestak za gubitak Mojeg vidljivog prisustva Ja sam im obećao Utješitelja, ili Božjeg Duha.

Ako Ja ponekad zazivam ljude: ‘Ne očajavajte ako Me nakratko ne budete vidjeli!’ to je kao da kažem: ‘Dijete moje, ne očajavaj u trenucima kada te svijet i zbivanja u njemu nadvladaju i ti više ne osjećaš Moju ruku ili ne čuješ Moj glas! Ako te zbog tvoje poniznosti, svijet nagradi s ismijavanjem/sprdnjom, mržnjom i progonstvima, izdrži/ustraj, uskoro ćeš Me ponovno vidjeti, osjetiti i čuti – prepoznajući Me u jeziku prirode, osjećajući Me u kontroliranju događaja i slušajući Me u nježnom glasu ponovno uspostavljenog mira u tvojem srcu!’

Kao što Sam predskazao Svojim učenicima da će iskusiti gorke časove muke/tuge, to isto tako važi za svakog vjernika koji je više privržen/odan/pričvršćen Meni nego svijetu. Međutim, Moj ponovni ulazak u grubo (pro)kušano čovjekovo srce, njegovo iz dugih borbi proizišlo čvrsto uvjerenje da će sunce iako ga oblaci zaklanjaju na kraju ipak pobijediti i da će slavno svima unaokolo donijeti dobrobit, će mu pomoći da zaboravi svu gorku patnju i da osnaži svoju vjeru i povjerenje u Mene (Ivan 16:20-23).

Misija Mojih učenika nakon Moje smrti je bila preozbiljna da ne bi bili trenirani u najvećoj mogućoj/krajnjoj izdržljivosti. Oni su se trebali naviknuti na Moje odsustvo da bi mogli djelovati neovisno (o Meni).

Ista škola koju su Moji učenici morali proći je sada put za svakoga tko želi ići Mojim koracima (= tko Me želi slijediti) i koracima Mojih učenika.

Učenicima sam rekao: ‘Svijet će vas mrziti i progoniti, jer vi niste od ovog svijeta (Ivan 15:18, 19)!’ I isto moram reći Svojoj današnjoj djeci; jer što Me više budu voljeli i slijedili, to će više biti u kontrastu/protivljenju sa svijetom i većinom ljudi, (sve) dok ih kroz nadolazeće događaje Ja također ne pripremim da mogu postati prijemčivi za nešto bolje/uzvišenije.

Takve/ove posljedice nisu samo prirodne već su također nužne, jer nije tako jednostavno postati dijete Stvoritelja sveg vidljivog i nevidljivog stvaranja. Ako dijete napravi duhovan napredak, ono mora dolaziti sve više i više u konflikt sa svijetom i običnim ljudima. Mržnja svijeta raste kako ljubav prema Meni nastavlja rasti. Prema tome, ne budite obeshrabreni ako Me na kratko ne vidite; uskoro ćete Me ponovno vidjeti.

Nekad vas moram ostaviti tako da ovisite (ili ‘možete ovisiti’) samo o vašoj vlastitoj snazi; morate iskušati/isprobati da li ste uistinu sposobni javno i bez straha priznati ono što vas ponekad toliko raduje/uveseljava kada se čita Moja Riječ. Vi se morate suočiti s pitanjem, koliko se bojite svijeta.

Da li mislite da ste stvarno toliko junački kako/kao što (po)nekad vjerujete da jeste? Pogledajte u Mog učenika Petra! U vrtu Getsemani Me je branio mačem a uskoro nakon toga Me zanijekao. Ako Petar može pogriješiti, možete zamisliti kako će u trenutku odluke biti s vašom hrabrošću. Prema tome, ovakve situacije se s vremena na vrijeme moraju pojaviti da vas mogu osigurati/očvrsnuti i osnažiti vašu vjeru u Mene. Ako Me onaj, koji Me osobno poznavao, zanijekao (= ako Me se odrekao), što se može očekivati od vas, koji Me nikad niste vidjeli, već Me jedino poznajete preko/po nježnom glasu u vašem srcu?

Ja vas stoga moram ostaviti sa vremena na vrijeme da se borite sa situacijama i sa svijetom tako da shvatite što ste ostvarili, a što vam i dalje nedostaje.

Zapamtite riječi: ‘Volja je snažna, ali je tijelo slabo!’ One su jako važne i karakteristične su za ljudsku prirodu. U trenutku entuzijazma vi vjerujete kako ste u stanju nositi slona na vašim ramenima, no kada dođe vrijeme stvarne akcije (= kada treba djelovati) i muha je često preteška za vas.

Prema tome, marljivo istražujte vaše srce da bi vidjeli koliko ljubavi i vjere posjedujete, tako da kad ponekad osjećate Moje odsustvo, vi ne očajavate, već sa povjerenjem očekujete povratak vašeg vodiča i Oca.

Kada ste prepoznali vašu vlastitu slabost, znat ćete koliko ljubavi treba da bi se sprovelo u djelo ono što se u vašem emotivnom životu čini (= što izgleda) toliko lako; jedino onda ćete sigurno poznavati put koji vodi do Mene. Onda ćete također znati, baš kao i Moji učenici nekad – trenirani kroz Moje odsustvo – koliko je potrebno da bi se sprovela/ostvarila vaša misija ljudskog bića i Mog djeteta u najstrožem/najužem smislu te riječi.

Ovo vam svima govorim kao upozorenje, da ne bi u stanju snene drskosti/hrabrosti vjerovali sebi kako ste sposobni nositi terete koji su iznad vas. I kao utjehu, tako da se toga možete sjetiti kada u teškim situacijama vaš nebeski Otac izgleda odsutan, sjetite se onog što je On nekad rekao Svojim učenicima: ‘Malo, i više Me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete Me vidjeti.’  Amen.