19

Uskršnja nedjelja

Gospodnje Uskrsnuće

Marko 16:1-8: Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija majka Jakovljeva i Saloma kupiše slatkih mirodija da bi mogle doći i pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. I razgovarahu među sobom: Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih? I kad su pogledali, vidješe da je kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Gledajte mjesta kamo Ga položiše. Nego idite, recite Njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete Ga vidjeti, kako vam reče! One brzo iziđu i stanu bježati od groba: jer tresle su se od straha i bile su zadivljene/zapanjene. I nikomu ništa ne rekoše jer ih je bilo strah.’

(19. veljače 1872.)

Tekst prethodnog Evanđelja je obrađivao Moj ulazak (ili ‘se bavio Mojim ulaskom’) u Jeruzalem i hram. Ovaj opisuje Moj pogreb i uskrsnuće, a također i Moje pojavljivanje pred nekolicinom Mojih učenika i Marijom Magdalenom. Između Mojeg ulaska u Jeruzalem i Mojeg pogreba je Moja osuda (= sudska presuda), Moja ogromna patnja kao čovjeka i kao Boga, Moje najveće poniženje kao Stvoritelja i Vladara svijeta i dokaz Moje najuzvišenije ljubavi, ljubavi za koju sam sposoban jedino Ja, nestvoreni, vječni Bog i Vladar, podvrgavajući se tome svemu s ciljem da bi postavio primjer za Moja stvorena bića i duhove. Oni su trebali naučiti što je potrebno da bi se postalo dijete Njega Koji je u stanju pozvati u postojanje svjetove, sunčeve sisteme i ogromna duhovna carstva koja je On opet mogao iskorijeniti da Njegova moćna volja nije bila potaknuta Njegovom sveobuhvatnom ljubavlju da sačuva sve stvorene stvari umjesto da ih uništi.

Posljednji dani Moga života na zemlji trebali su dokazati svim duhovima kako je svaki onaj koji nosi Božansku iskru u sebi sposoban čak i za veće žrtve i samo odricanje, daleko iz(n)a(d) shvaćanja svih stvorenih bića i to ne za njegovo vlastito spasenje, već za spasenje drugih.

Druga zapovijed ljubavi nije nikad prije bila ispunjena tako upečatljivo/jasno i potpuno kao sa Mnom u posljednjim danima Moje patnje. Ja sam Se(be) ponizio da bi kao čovjek strpljivo izdržao/pretrpio svu ljudsku patnju koja za smrtno biće izgleda najgora (ili ‘koja se smrtnom biću pričinjava najgorom’): mučenje, smrt i javnu sramotu. I to sam Ja učinio kao čovjek za sve druge ljude, koje sam smatrao za Svoju braću i koji su Me vidjeli kako umirem na križu, moleći se za njih da im bude oprošteno, iako su bili Moji neprijatelji i nagradili su Moju veliku dobrotu s nezahvalnošću i osvetom.

Je li je ljubav prema bližnjem mogla učiniti išta više nego sam Ja učinio u tim trenucima? Zbog toga sam ju (= ljubav prema bližnjem) ja promaknuo u Božansku zapovijed, neodvojivo povezanu s prvom, naime – s ‘volite Stvoritelja iznad svega’. Ta zapovijed također ima socijalno značenje za zajednički život ljudi kroz temeljnu istinu/načelo (tenet): ‘Ne činite drugima ono što vi ne bi htjeli da oni čine vama!’

Moj odlazak s ove malene zemlje, koju sam među milijunima i milijunima nebeskih tijela i sunaca odabrao za poprište Moga najvećeg samo Meni mogućeg djela, taj odlazak je zadnjim izdisajem obilježio (udario pečat) božanstvenost(i na) te dvije od Mene postavljene zapovijedi. Kao čovjek, Ja sam prakticirao obje, ispunjavajući ih do najveće moguće mjere, ostavljajući tako iz sebe za čovječanstvo ideal čovjeka ove zemlje (= kakav bi trebao biti na ovoj zemlji’) kakvim sam Ja htio da bude. Kao duh Ja sam demonstrirao Mojim uzvišenijim bićima i anđelima što bi oni trebali biti u mogućnosti/stanju i nastojati postići kada se približi trenutak njihove kušnje.

Na zemlji je temelj dokazu Mojeg Božanstva bilo Moje uskrsnuće od mrtvih, jer bez toga bi Moje učenje, Moja djela i Moj cijeli život bili uskoro zaboravljeni. Moji učenici bi se raspali/razbili; možda bi Mi ostali vjerni pojedinačno, ali ne bi bili na nikakvu dobrobit svojim bližnjima.

Istina je, Moji učenici su vjerovali u Moje Božanstvo, ali to je bilo pod utjecajem Mojeg prisustva, Moje osobnosti, Moje riječi i djela koji su bili preimpresivni da ne bi izvršili utjecaj na sve oko Mene. Međutim, uklanjanjem Moje osobe i ovog moralnog pritiska, svijet bi ih postepeno ponovno potraži(va)o (claimed = polagao pravo, zahtijevao) , slabeći i konačno brišući/uništavajući utjecaj kojeg sam Ja izvršio nad njima za vrijeme Mojeg života na zemlji. Ništa ne bi ostalo od Mojeg života osim sjećanja na prošle događaje, iako čudesne i neshvatljive. Prema tome, da Moj rad ne bi bio uzaludan, uskrsnuće iz mrtvih – nešto protivno svim poznatim zakonima – je trebalo dokazati Moju Božanstvenost utvrđujući na taj način vjeru Mojih učenika i pristalica/sljedbenika, pripremajući ih za njihovo buduće poslanstvo (= misiju).

Na taj način je Moje uskrsnuće bilo temelj ove ‘nikad-neće-biti-uništena’ građevine vjere i religije, koja je do sada prkosila svim olujama i uskoro će zablistati na zemlji u svoj svojoj čistoći i veličanstvenosti, da bude posrednik (mediator) između dva jako važna čimbenika u stvaranju – materije i duha ili materijalnog carstva i carstva duhova.

To je način kako treba biti i kako će također i biti, tako da cijelo čovječanstvo može shvatiti da materija nije ništa drugo do li kutija za duhovno koja je kao takva bila stvorena jedino poradi duhovnog.

Sva materija mora biti produhovljena da bi čovjeku omogućila da se približi Mojem duhovnom kraljevstvu i da se druga stvorena bića, prateći savršenstvo (= hodeći za savršenstvom) ljudi, mogu također uzdići sve više i više sve dok sama zemljina kugla, oslobođena svoje gustoće, neće trebati nikakvu nasilnu mjeru da bi se ostvarilo njezino razlaganje, već će iskusiti jedino nježnu tranziciju (iz materijalnog u duhovno).

Da bih vam dao jasno razumijevanje ovog procesa produhovljavanja i da bih vam objasnio značenje Mojeg Uskrsnuća i također i Moje Pasije/Muke za vrijeme Mojih posljednjih dana na zemlji, Ja vas moram podsjetiti na činjenicu da će se sva Moja djela i riječi, čak i svjetovni događaji (koji su se zbivali) za vrijeme godina Mojeg služenja, postepeno ponovno događati/pojavljivati sve do Mojeg sada neizbježnog drugog dolaska. Ali sve će se zbiti u duhovnim korespondencijama a ne zaista Mojoj osobi kao što se to dogodilo onda.  

Što sam u ono vrijeme morao trpjeti/patiti kao Sin Čovječji, vrijedi također i za napredak/razvoj Mojeg učenja koje na vašoj zemlji sada duhovno reprezentira Mene (= u duhovnom smislu reprezentira Mene). Ono je također bilo zaprljano/kontaminirano, ismijavano i vrijeđano, onda je bilo zakopano u vašim crkvama – kao velikim grobovima – i teški kamen, kamen praznih ceremonija ga zatvara/blokira. Tamo je ono trebalo počivati zauvijek i biti od koristi jedino onima koji žele od njega izvući koristi u njihovom svjetovnom, ne u njihovom duhovnom životu.

Pravac svjetske povijesti je točan duplikat godina Moje službe. Baš kao što su u vašem životu tri važne duhovne faze: djetinjstvo – koje korespondira s bezuvjetnom vjerom, mladost – koja korespondira formiranju mišljenja o onome u što se povjerovalo, i zrela dob – koja korespondira s lučenjem razlike (= diskriminacijom) između pričine i stvarne činjenice. Tako je također Moje učenje prošlo kroz sve ove faze, dijelom za vrijeme Mojeg služenja, dijelom kasnije nakon Moje smrti, sve do dana današnjeg i budućnosti.

U početku sam Ja, također, prisilio svijet oko Mene da vjeruje, dijelom kroz Svoja čuda i onda obrazovao ljude kao djecu. I jednom kada su Me počeli shvaćati, oni su putem svojeg suda (ili ‘prosudbe’) pronašli istinu onog u što su ranije samo vjerovali, što će reći, ušli su u doba mladosti. Kada su na ovaj način njihova vjera i znanje bili osnaženi, oni su postali zreli, i stajali su pored Mojeg učenja i Mene s uvjerenjem, potvrđujući riječju i djelom što se njima činilo najsvetije, najuzvišenije znanje.

Povijest Moje religije, put kojim se kasnije širila, predstavlja vam iste etape, s tom jedinom razlikom da u vremenu kad sam Ja Osobno naučavao nije bilo razloga za uklanjanje ili protestiranje. Međutim, kada su Me ljudi, pokretani ljudskim strastima i vođeni svjetovnim mišljenjima i interesima, željeli imitirati, oni su okrenuli Božansko u ono što je svjetovno, dali su ljudima samo izvanjsku koru umjesto srži duhovnog života i kao rezultat, kada su ljudi sazreli i kada su mogli koristiti svoj vlastiti sud (ili ‘prosudbu’), dobro je bilo odbačeno zajedno s lošim.

To je ono što je donijelo krajnosti ljudi koji su vjerovali sve što sam naučavao i onih koji nisu vjerovali ništa. Sada, kako duhovno komešanje postaje sve jače, kada se leš u grobnici, zapečaćen i prekriven kamenom sprema uskrsnuti, sada oni i dalje žele – poput Marije Magdalene jednom – započeti sprečavanje truljenja leša uz pomoć mirodija i miomirisa. Ali kao što je u to vrijeme Marija Magdalena bila razočarana pošto je grobnicu pronašla praznom, čuvari duhovne grobnice Mojeg učenja (ljubavi) biti će također razočarani. Oni će grobnicu pronaći praznu s jedino preostalim mrtvačkim pokrovom u kojeg su umotali tijelo Mojeg učenja. Ali Onaj za Kojeg su vjerovali da su Ga tamo držali zaključanog i pod ključem će uskrsnuti, Osobno će pronaći Svoje učenike i sljedbenike i Svojim prisustvom im dati novu hrabrost i gorljivost.

Što se ovo vrijeme više približava to veća postaje gorljivost da se sačuva i brani leš. Kao što je jednom Moj grob bio čuvan od strane Rimskih vojnika koji su bili nevjernici, i sada također postoji ova težnja da strana naoružana sila štiti one koji prljaju i proklinju Moje učenje ljubavi. Ali uzalud. Već se prve zrake svjetla probijaju prema kamenu koji zatvara vrata groba. I kao što svaki kamen počinje vibrirati kada na njega padne prva zraka jutarnjeg sunca i ta se vibracija nastavlja sve dok se kamen ne ugrije i proširi tu toplinu na ono što je ispod njega, poklopac mrtvačkog sanduka već počinje vibrirati. Ta vibracija će se to više povećavati što ju reakcija bude htjela osuditi na vječni počinak. Zraka duhovnog sunca-ljubavi otkotrljati će kamen, otjerati duhovno usnule sile i ostavljajući njima zajedno sa njihovim pomagačima jedino mrtvački pokrov, još jednom oživjeti ‘leš’ i voditi ga do njegova savršenstva na putu svjetla.

U grobnici je mrak, ali Svjetlo-Bog Božanske istine želi jedino svjetlo; a svjetlo daje toplinu, a toplina- život.

Na taj će način također leš Mojeg učenja uskrsnuti iz grobnice u koju ga je postavila svjetovna sebičnost i žudnja za moći. Ono će povećati svjetlo, toplinu i život tamo gdje već gore u ljudskim srcima i raširiti sa blagoslovima ova tri elementa gdje može biti u potpunosti nedostaju.

To je duhovna slika Mojeg uskrsnuća u Mojem učenju ljubavi, kojeg sam Ja u stvari obavio/proveo prije skoro dvije tisuće godina i koje će se uskoro još jednom događati širom svijeta. Kao što su se jednom Moji učenici i sljedbenici radovali na Moje uskrsnuće, ovo uskrsnuće će također biti slavljeno od strane cijelog čovječanstva i svakog pojedinca u njegovom vlastitom srcu. Na taj način ću Ja uskrsnuti u srcima Mojih vjernih kada budu odbacili mrtvački pokrov u kojeg su Me zamotali, ostavljajući sve svjetovne ceremonije i religiozne običaje/obrede daleko iza sebe, vjerujući jedino u duhovno značenje Mojih učenja i stvarno prakticirajući ono u što vjeruju.

Prema tome, probudite se Moja djeco! Otvorite vaše duhovne oči, uši i srca! Isus, predstavljen kroz Svoje nježno učenje blagosti i ljubavi, Koji je na križu volio ne samo Svojeg bližnjeg, već je i molio za Svoje neprijatelje – taj Isus će uskrsnuti u vama! A kako će Zemlja postati Njegova crkva, Njegova kuća molitve gdje će još jednom obitavati mir, spokojstvo i sreća, također će i vaša srca biti rajski okićena jedino cvjetovima ljubavi prema Bogu i vašim bližnjima.

Pripremite se za ovu svečanost (ili ‘gozbu/veselje’) uskrsnuća u vašim srcima! To je svečanost vašeg produhovljavanja, preobraženja vašeg unutarnjeg sebstva/ja.

Kao što sam jednom Ja, preobražen, sa produhovljenim tijelom uskrsnuo iz mraka grobnice, vi ćete također napustiti vaše grobnice svjetovnih strasti i žudnji preobraženi, produhovljeni, poboljšani, oplemenjeni, i vrijedni Mene. Ako su vas do sada svijet, vaše obrazovanje i socijalne okolnosti omotale u mrtvačkim pokrovima s mirodijama i miomirisima da bi spriječili truljenje vašeg zemaljskog bića, odbacite sve te beskorisne stvari, jer one su oruđe materije a ne duha! Zapamtite, vi niste sa ovog svijeta! Vi ste jednom bili duh i opet ćete biti duh! Tamo vam je domovina, (od) tamo vas zove Onaj Koji je, da bi vam omogućio da to osjetite i shvatite, za vas umro tjelesnu smrt (ili ‘tjelesnom smrću’), ali isto tako i duhovno ponovno uskrsnuo, kako bi i vi – prateći Ga, živeći čisto poput Njega i na kraju pobjednički odbacujući od sebe svjetovno – duhovno uskrsnuli i uzvisujući se tim ponovnim rođenjem do Njegove djece odužujući Mu se tako u najmanjem/najsitnijem za ono što je On vama učinio u najvećem/najkrupnijem. Razmislite što znači biti zvan djetetom Stvoritelja/Tvorca i Vladara svijeta i postati bratom onih duhova koji su već odavno, ranije nego svi vi, već pohađali i uspješno prošli ovu školu i sada u vječnoj sreći i blaženosti promatraju to zauvjek trajno uskrsnuće i ponovno rođenje svoje braće i uživaju sa radošću i bratskom ljubavlju.  

Smatrajte uskrsnuće duhovnim (= gledajte na njega kao na duhovno uskrsnuće), što ono i jeste i znajte da je bilo ostvareno kao vječni spomen i primjer za vas i Moje cijelo carstvo duhova i duša.

Ja sam tada, nakon što sam prevladao ljudsku prirodu i prihvatio Božansku prirodu, odbacio sve što je od svijeta. Vi bi trebali učiniti isto. Onda će dan vašeg duhovnog uskrsnuća i ponovnog rođenja biti vaš najvažniji dan na zemlji – temelj vaše zemaljske misije i kamen temeljac vašoj duhovnoj misiji! Amen