18

Cvjetna nedjelja

Kristov ulazak u Jeruzalem

Sv. Matej 21:1-9:  „Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: “Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k Meni. Ako vam tko što rekne, recite: ‘Gospodu trebaju’, i odmah će ih pustiti.” To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašući na magarcu, na magaretu, mladom magaričinu (Zaharija 9:9). Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i prostirahu ih po putu. Mnoštvo pak pred Njim i za Njim klicaše: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj Koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!“

(18. veljače 1872.)

1. Ovo poglavlje započinje Mojim ulaskom u Jeruzalem. Jašući na magarici, simbolu krotkosti, primio Sam, kao najponizniji čovjek, počasti od mnogih vjernih i onda produžio do najarogantnijih ljudi tog vremena – vrhovnih svećenika i farizeja u hramu.

2. Tamo Sam izvana očistio tu kuću štovanja od materijalnog otpada izbacujući vani mjenjače novca i prodavače golubova. Što se tiče čišćenja od duhovnog smeća umova moćnika unutar tih zidina, morao Sam to prepustiti vremenu, koji od njih će ući u Moje Kraljevstvo pročišćeni.

3. Sve što se dogodilo tamo tijekom Mojeg zemaljskog života, imalo je svoje duhovno značenje za cijelo kraljevstvo duhova i duša. Ja, kao Sin čovječji na vašoj Zemlji, predstavljao Sam veliki princip Mojeg učenja Ljubavi kroz kojeg su svi stadiji života trebali proći tako da on nije jedino trebao poslužiti svim stvorenim bićima kao primjer i dostižan cilj za kojim treba težiti, nego, zbog toga što Sam Ja Osobno dao taj primjer, on je također mogao služiti i kao putokaz na dugom putu prema duhovnom savršenstvu u sjaju Moje Božanske Svemoći, Ljubavi i Mudrosti, da vas ohrabri da ga slijedite.

4. Ono što Sam napravio u hramu – njegovo čišćenje, baš kao i Moje poredbe upućene pismoznancima i farizejima, duhovno se odvija u svačijem srcu čim se on pokaže imalo prijemčiv za Moje učenje, jer tamo također, Ja ulazim u slici blagosti i nježnosti. Tamo radosna duša, poticana Duhom unutar nje, također susreće Mene hvalospjevima slave i radosti. Tamo, također, Ja prvo usmjeravam Moju pažnju na odstranjivanje svjetovnih požuda, uglavnom sebičnosti, za koju je trgovina najupečatljivija ilustracija.

5. Sljedeći korak je opskrbiti dušu duhovnom ishranom u skladu sa njenim zasebnim potrebama koje odgovaraju poredbama koje Sam ispričao pismoznancima i farizejima. Oni nisu sve razumjeli u svom duhovnom smislu kako Sam Ja to mislio, ali nisu mogli zanijekati istinitost poredbi.

6. Što su pismoznanci i farizeji učinili nakon što su saslušali Moje riječi? Oni su odbili Moje učenje i pokušali podignuti ruku na Mene. Mnogi ljudi u čija srca Sam Ja prethodno trijumfalno ušao, rade isto. Čim su oni suočeni sa samo-odricanjem i žrtvom, oni Mi okreću svoja leđa, i radije bi izbrisali dojam Mojeg prvog dolaska, nego da podrede svoju materijalnu težnju za bogatstvima i prolazni život užitaka, višem duhovnom životu.

7. Moj ulazak u Jeruzalem i hram također ilustrira proces preobraćenja pojedinca baš kao i čovječanstva kao cjeline. Pripremni rad na duhovnom preporodu prvo je popločio put izvana, zatim je nastavio voditi sve bliže i bliže centru života, srcu, tako da bi se sa konačnim naporom mogla zadobiti pobjeda nad svim vanjskim nedaćama.

8. Tijekom Mojeg boravka na Zemlji, ostao Sam uglavnom u gradovima i selima izvan utabanih staza, tražeći vjernike među ipak manje izopačenim ljudima tamo i poganima. Tek kako se približavao kraj Mojeg zemaljskog života, namjerno Sam posjetio ona mjesta – od kojih je jedno bio Jeruzalem i njegov hram – za kojag Sam unaprijed znao da će se tamo Moje učenje susresti s najvećim protivljenjem. Međutim, Ja Sam također znao da će duhovno, čim se materijalna situacija pogorša za Mene, trijumf Mojeg pravila Istine i Ljubavi, doseći svoj vrhunac. Bio Sam sasvim svjestan da onog trenutka kada prestanem izbjegavati Moje neprijatelje i protivnike te im se približim, više neću izbjeći njihovoj osveti. Kako god, to je kako Sam Ja planirao i kako se moralo dogoditi. Samo na ovaj način je Moje učenje moglo dobiti trajnost za vječnost.

9. Tako sjeme koje Sam posijao u Judeji i Palestini i drugdje ne bi palo na pusto tlo; jer sa Mojim uskrsnućem kojim Sam okrunio Moje djelo i svim progonstvom koje je uslijedilo, svim mukama i patnjama koje su Moji vjernici morali izdržati, samo se uvećao njihov broj i osnažilo ih. Svaki takav događaj je dodao građevni kamen velikom zdanju Mog duhovnog stvaranja, koje bi jednog dana, kao duhovni Jeruzalem, trebao postati središte sveg duhovno-nebeskog života.

10. Što je Jeruzalem bio za Židove, Moje stvaranje će postati Mojim duhovima i dušama. A ono što je hram predstavljao kao prebivalište Jehovi u Svetinji nad Svetinjama, jednog dana će postati svako živo srce, – hram u kojem Ja mogu prebivati bez srama. Kako Sam Ja tada prošao, ljudi će morati proći općenito i pojedinačno. Što će se više osoba započeti okretati prema Meni u svom srcu, više protivljenja će on iskusiti, jer sa duhovnim napretkom nastavlja rasti i broj protivnika koji se žele boriti i spriječiti je.

11. Nakon Mojeg posljednjeg pojavljivanja u hramu, morao Sam se suočiti s najvećom patnjom koju ljudsko biće može izdržati. Tako je i čovjek suočen s uvijek rastućim poteškoćama u njegovom napretku na duhovnom putu. Svijet mu postaje sve više i više stran i on će se osvetiti jer je bio zanemaren. Prepreke će se visoko nagomilati u društvenom svijetu i utjecaji iz duhovnog svijeta će učiniti teškim prestrašenoj duši da hoda Mojim stazama. Sve to će predstaviti vjernu sliku Moje vlastite patnje i borbi dok, kada se dosegne velika prekretnica, svijet mora biti potpuno ostavljen i duhovno Kraljevstvo biti silom zauzeto.

12. Tada će zastava duhovnog trijumfa na jednoj strani i ona svjetovnih užitaka na drugoj strani voditi čovjeka bilo prema Meni, bilo od Mene. Ako slijedi Moj primjer, on će također ustati iz mrtvih u njegovom duhovnom ponovnom rođenju. Ali, ako on slijedi svijet, njegova sudbina biti će ona od Jeruzalema koji se, nastavljajući uživati svjetovna zadovoljstva, brzo pretvorio u hrpu ruševina, a njegovi su stanovnici morali živjeti raspršeni svugdje po svijetu kao robovi drugim narodima.

13. Ulazak u Jeruzalem ima daleko veći duhovni značaj za cijelo čovječanstvo, nego je to shvaćeno. On označava Moje približavanje čovječanstvu i stvarno je posvećenje živih ljudi i duhova. Kroz Moj ulazak u Jeruzalem, Ja Sam posvetio te zidove, priznao ih javno kao Moje vlasništvo i dokazao da Ja, Gospod stvaranja, nisam smatrao ispod Mog dostojanstva jahanje na magarcu u jednostavnoj odjeći, tražeći ponizno i nježno da budem prihvaćen od ljudi.

14. Duhovno je ovaj ulazak imao sljedeće značenje: Ja želim učiniti ljudsko srce Mojim prebivalištem. Tamo Ja želim biti slavljen i ljubljen kroz vršenje Mojeg nauka. Baš kao što je Jeruzalemski hram bio sagrađen kao Božja Kuća u Moju čast sa svim sjajem i veličanstvom dostupnim u ona vremena, tako ljudska duša također treba biti ukrašena svim duhovnim vrlinama koje je istinsko ljudsko biće namjeravano posjedovati kao Moja duhovna slika za koju Sam ga Ja jednom stvorio i odredio.

15. Hram u Jeruzalemu je bio jedno zdanje svjetovne raskoši, a duhovna slava je trebala prebivati u njemu. Tako čovjek treba postati biće postavljeno na granici između dvaju svjetova, svojim nogama na materijalnom tlu, ali svojim pogledom i svojim srcem usmjeren prema duhovnome. Ovo pročišćavanje od materijalnog i privlačenje duhovnog je čovjekova misija na ovom svijetu, to je misija duhova. To je bila Moja misija i još uvijek je vaša.

16. Duhovni vjetar sada svugdje puše da očisti ljudska srca od svjetovnih isparenja, jer Gospod i Otac je blizu. Naslonjen na Svoju magaricu, simbol krotkosti, On čeka na pravi trenutak kada će trijumfalno moći ući u vaša srca tako da Ga vi, također, možete primiti sa: ‘Hosana!’

17. Veliko vrijeme duhovnog preporoda je na dohvat ruke, potražujući ulaz u ona mjesta koja su od početka Stvaranja bila pripremljena samo za Gospodara svega što jest. Otvorite širom vrata da vjetar Ljubavi može očistiti vaša srca od mjenjača novca i prodavača golubova, odnosno, od svjetovnih, sebičnih aktivnosti. Dolazi vrijeme kada će vas Gospod tražiti račun za vrijednosti koje vam je povjerio, za duhovne darove koje ste svi vi primili na kredit. Kao što je hram u Jeruzalemu bio naumljen da bude Dom Božji, tako je i vaše srce određeno da bude Moje prebivalište.

18. Imajte na umu da se materijalno vrijeme ubrzava i da vaš život iz minuta u minut istječe. Uskoro će vas anđeo smrti pitati račun za darove koji su vam bili povjereni. Ne skrivajte ih, nego ih iskoristite da vam može biti dozvoljeno ući u veliko duhovno kraljevstvo, veliki duhovni Jeruzalem i njegov hram – prebivalište vašeg Oca i da nećete biti prisiljeni, kao tvrdoglavi farizeji, lutati izgubljeni u golemim prostranstvima Mojeg Stvaranja kao robovi vaših vlastitih strasti. Tamo ćete pronaći sve što vam je jednom davalo užitak, ali s ovim prolaznim užitkom bi propustili veće, mnogo važnije uživanje Moje Ljubavi, Moje Milosti i Moje Prisutnosti. Jer, morate znati da, ako vaše srce nije Moje prebivalište i ako Me ne nosite u svojem srcu gdje god išli, nećete Me pronaći nigdje, čak ni u velikom duhovnom Jeruzalemu koji je ništa drugo nego duhovni princip Ljubavi koja je sve stvorila, sve održava i to postupno dovodi do sve većeg blaženstva.

19. Uzmite to u obzir! Promatrajte vrijeme u kojem živite duhovnim očima, njegove događaje i težnje, i uskoro ćete razumjeti da je blizu vrijeme kada ću Ja, Gospod, ulaziti u duhovni svijet, u ljudske duše, jašući na magarcu! Sretan je onaj koji je spreman, jer neće biti iznenađen Mojim dolaskom! Ovaj ga neće uplašiti, nego će za njega biti svetkovina Mojeg ulaska u Jeruzalem kao što je jednom bio Mojim sljedbenicima prije više od tisuću godina.

20. Stoga, budite spremni da primite Mene i Moje učenje Ljubavi sa svim počastima i povicima ‘Hosana!’ Amen.