Pisarev san i njegovo tumačenje

9/79 [1] Ujutro kada se sunce već dizalo iznad planina a Ja i učenici smo kao i obično već bili vani, probudili su se također Farizej i pisar/pismoznanac. Oprali su se prema strogim židovskim pravilima, i Farizej je upitao pisara ako je možda nešto sanjao.

[2] Pisar/pismoznanac reče: ‘Da prijatelju, kao što sam i rekao prije nego što smo otišli na spavanje, ali sanjao sam samo bedaste stvari koje su sve bile ispremiješane.

[3] Poslušaj: Nalazio sam se između visokih planina i gdje god bih pogledao, vidio sam samo rudnike zlata i srebra, i vidio sam mnogo rudara koji su vadili te metale u velikim komadima iz planina. No, kada sam vidio taj metal u tako velikim količinama ispred mene, odjednom je izgubio vrijednost za mene, i kada su rudari iznosili sve više i više tog metala na svjetlo dana, uplašio sam se i počeo sam tražiti izlaz. Ali, gdje god sam krenuo da bi od toga pobjegao, izlaz je uvijek bio blokiran sa najvećim hrpama zlata i srebra, tako da je bilo nemoguće preskočiti/zaobići ih i pronaći izlaz.

[4] Tada sam se u svom velikom strahu i gotovo potpunom očaju okrenuo ka rudaru koji je stajao blizu mene i upitao ga da mi pokaže izlaz iz tog zlatnog- i srebrnog kanjona.

[5] Ali on mi je vrlo grubim glasom odviknuo: ‘Odavde nema izlaza! Tko se jednom izgubi u ovom kanjonu, nikada više neće izaći, jer mi odmah možemo vidjeti kada netko završi s nama, i mi mu stojimo na putu (= u smislu, ‘zatvorimo izlaz’) čim se on počne diviti našemu blagu. Već je puno moćnih i važnih/velikih ljudi pronašlo svoju propast u ovom kanjonu, a (ni) ti nećeš biti jedan od posljednjih.’

[6] Nakon tih vrlo prijetećih riječi tog neuljudnog rudara, koji je onda odmah otišao od mene, moji su strahovi i užas dosegli svoj vrhunac, i zbog toga sam u potpunosti izgubio svijest i pao na zemlju, i u tom lošem stanju sam opet ušao u novi san.

[7] Tada mi je prišao čovjek koji me vrlo ozbiljnim glasom upitao što radim ovdje (ili ‘na tom mjestu’).

[8] Ja sam odgovorio: ‘Zašto pitate mene, ja ne znam ni kada, kako niti zašto sam došao ovdje, jer ja to nikada nisam niti želio, ali ipak me evo ovdje (ili ‘a ipak sam tu’).’

[9] Tada je čovjek isčeznuo, i ubrzo nakon toga sam vidio zloćudnu životinju kako ide na mene. Tada sam se još više uplašio. Međutim, ugledao sam munju iz neba kako je pogodila tu zlu životinju kojoj ne mogu opisati oblik. Počela se uvijati oko sebe i prema nazad, i ubrzo je (pro)pala u duboki bezdan, i ja sam osjetio olakšanje.

[10] Ustao sam i požurio kako bih se udaljio sa tog mjesta, do nekog mjestašca koje je bilo dosta udaljeno od mene, a izgledalo je prijateljski i pozivalo me. Ubrzo sam stigao blizu tog mjestašca. Ugledao sam vrlo lijepe vrtove u kojima je bio veliki broj svakojakih stabala voćaka koje nisam poznavao čije grane su bile pune čudesnog voća.

[11] U jednom od tih vrtova sam također vidio i prekrasne žene i djevojke velike ljepote, i žudio sam popričati sa njima. Ali mojoj žudnji je brzo došao kraj, jer kada su me žene i djevojke vidjele, počele su vriskati i pobjegle su od mene.

[12] Pomislih: ‘Zašto je to tako?’

[13] Onda sam začuo glas iz nekog skrivenog mjesta: ‘Ovo je naš neprijatelj! Bježite od njega tako da nam i ovdje ne bi uzeo svo naše vlasništvo, našu čednost i nevinost! Vi, naši muškarci, uhvatite ga i čvrsto ga svežite, bacite ga u tamnicu gdje žive zmije i žabe!’

[14] Kada sam to čuo, počeo sam trčati po kamenju i strništu. Na kraju sam bio tako umoran da sam pao na zemlju i tada sam se probudio.

[15] Uistinu, to je zasigurno bio bedast i loš san, a ja sam još uvijek mokar po cijelom tijelu kako sam se oznojio od straha.

[16] I što sad kažeš prijatelju o mojem lošem-bedastom snu?’

9/80 [1] Farizej reče: ‘Prijatelju, san koji si mi sada objasnio ne izgleda tako loše-bedast kao što ti misliš, i što se mene tiče ima za tebe vrlo duboko životno značenje, koje ti ja mogu razjasniti u nekoliko riječi.’

[2] Pisar/pismoznanac reče: ‘Onda učini to, ja te drage volje želim poslušati.’

[3] Farizej dalje nastavi: ‘Poslušaj: zlatno- i srebrni kanjon kojeg si se tako uplašio i iz kojeg više nisi mogao naći izlaza, ti je pokazao u kakvom ti je stanju duša koja oklopljena čistom žudnjom za zlatom i koja unatoč svom razmišljanju i traženju više ne može pronaći izlaz iz tog stanja u slobodni prostor čiste i žive Božje istine. Rudari koje si vidio, koji su spomenute metale u velikim komadima vadili iz planina, su tvoje vlastite nezastine žudnje za takvim zemaljskim bogatstvima. A rudar koji ti je rekao da nema izlaza iz tog kanjona, i koji ti je grubo rekao da ćeš sigurno otići u svoju propast, je tvoja vlastita savjest koja te  po zadnji put- ozbiljno upozorava zato što više nisi obraćao pažnju na njezin mekši upozoravajući glas.

[4] Onda si se toliko užasnuo i uplašio da si bez svijesti pao na zemlju. To je znak za tebe koji bi prema meni trebao razumjeti ovako: zato što si počeo mrziti svoju žudnju i bježati od nje, i na taj način si uklonio oklop svoje duše, ti si odustao od svoje stare/prijašnje ljubavi, a stoga i od svog materijalnog života, i kao mrtav si pao na zemlju. I zato što si sve to učinio, ubrzo se drugi i već slobodniji život otvorio u tebi.

[5] Čovjek koji ti je uskoro prišao i koji te pitao vrlo važno pitanje na kojeg nisi mogao odgovoriti (ili ‘kojemu nisi znao odgovora’), je opet bila tvoja savjest – tvoj onostrani duh (spirit of the beyond) od Boga. Kada se on udaljio od tebe, odmah si vidio zlu životinju koja nije bila ništa drugo nego tvoja stara žudnja, koja te unatoč slobodnijem stanju tvoje duše progonila u tvom umu. Ali zbog toga što sada osjećaš gađenje prema svom starom grijehu, čak i spomen/sjećanje na njega ti je odvratno i mrsko, i ti si se potrudio pobjeći toj zloj životinji, tako da te opet ne zgrabi, i odvede u tvoju  propast te ubije. Nebesa su vidjela tvoj opravdani strah od te zle životinje, i ona šalju munju žive Božje istine. Ona pogađa tvoju zlu životinju tako dobro da ona, nakon uvijanja i povlačenja, napokon pada u bezdan i više se ne pojavljuje u tvojoj duši.

[6] Sada ti je, još uvijek sa velike udaljenosti, ukazano malo ugodno mjesto koje čini da se osjećaš u potpunosti miran/spokojan. Brzaš prema tom mjestu i prema prekrasnim vrtovima u susjedstvu koji su bogati sa čudesnim voćkama i plodovima. To ugodno mjesto je predah/odmor koji ti se vratio, a vrtovi predstavljaju nove Božje istine koje su ti vrlo ugodne. Ali budući da one nisu tvoje vlasništvo jer ti i dalje ne djeluješ u skladu sa njima, ti ih još uvijek vidiš kao izvan sebe i ne usuđuješ se ubrati plodove.

[7] U jednom vrtu si također vidio prekrasne žene i djevojke s kojima si se drage volje htio upoznati i pričati. Ali kada su te one, koje su najdublje žive istine, vidjele kao čisto izvanjskog čovjeka od razuma, one su pobjegle, a ti si mislio:  ‘Zašto me ne žele, zašto bježe od mene?’ Tada se tvoja savjest opet budi i pokazuje ti kako si siromašan u djelima ljubavi prema Bogu i svojim bližnjima, i koliko ima nepravde koju si nanio ubogim udovicama i siročadi za koju se još moraš iskupiti, zbog čega se tvoj razum još uvijek suzdržava.

[8] Tada tvoja savjest opet progovara: ‘Uhvatite ga i svežite ga’ – što znači tvoj izvanjski (= prirodni um) um – ‘bacite ga u mračnu tamnicu gdje žive zmije i žabe.’ Drugim riječima, to znači ni više ni manje: ti sam/osobno, zarobi svoj svjetovni razum uz pomoć žive vjere u Boga i Njegovog Pomazanika Koji nam je došao, i prognaj/protjeraj ga i vrati ga mračnom svijetu i njegovim otrovnim brigama, jer iz Božje Riječi se mora pojaviti novi i čisti duhovni razum, inače ne možeš ući na mjesto ugodnog odmora duše (= na kojem se duša ugodno/udobno odmara).

[9] Onda si ponovno preplašen zato što misliš da u tvojem izvanjskom razumu posjeduješ svoj cijeli život, i prema tome ti još uvijek bježiš neko vrijeme preko teških i mrtvih strništa i kamenja o koje se spotičeš. Ta strništa i kamenje su ludosti/gluposti ovosvjetske mudrosti koja te umara i uzrokuje da ponovno padneš. Ti si sretan kada kroz taj pad postaješ kao budan u duhu potpune istine koja dolazi od Boga, kao što si se sada ponovno probudio iz svog dobrog i za tebe vrlo znakovitog/bitnog sna nazad u svoj zemaljski fizički život.

[10] Gledaj, tako sam ja vidio značenje tvog sna, i rekao sam ti ga bez ustručavanja. Ali ako sam ja to dobro osjetio, ovo tumačenje/objašnjenje nije u potpunosti (pro)izašlo iz mene samoga, jer ja sam jasno imao ideju da je viši Duh stavio riječi u moje srce i moja usta. I ja vjerujem također da je i Duh Onog Kojem služe sve nebeske sile i svi elementi ove Zemlje – kao što smo vidjeli – doveo tebe u to stanje sna.

[11] Ali ipak, ti možeš vjerovati što želiš. Ja sam rekao, i ja sada ću sada odmah potražiti i pogledati što veliki Učitelj čini, a ti možeš činiti što želiš.

[12] Pisar/pismoznanac, koji je bio jako iznenađen ovom interpretacijom sna, reče: ‘Slušaj, ja ću učiniti ono što ćeš ti učiniti. Stoga krenimo.’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/79, 80’ J.Lorber