Kako Kraljevstvo Božje dolazi ka i u ljudima?… ‘Jedite Moje Tijelo i pijte Moju Krv’

9/72 [9] (Gospodin Isus Krist:) ‘Potpuno ste u pravu kada kažete kako je u Meni (tj. sa Mnom) Kraljevstvo Božje došlo k vama i sad je sa i među vama, ali to još nije dovoljno da bi se zadobio i u potpunosti zadržao vječni život duše, jer iako je u Meni Kraljevstvo Božje došlo k vama, ono time još nije proželo/prodrijelo u vaše unutrašnje ja(stvo = self), što se jedino može i hoće dogoditi kada ćete u vašu volju, i time u svemu što činite, u potpunosti prihvatiti (tj. primjenjivati) Moje učenje, i pri tome se ni najmanje ne obazirati na svijet. Jednom kada to bude slučaj, vi više nećete reći: ‘Krist, i sa Njime Kraljevstvo Božje je došao do nas i On živi sa nama i među nama je’, nego ćete reći: ‘Sada ne živim ja, već Krist živi u meni (Galaćanima 2:20).’ Kada ovo/ovakav slučaj bude sa vama, onda ćete također u potpunosti razumjeti da Kraljevstvo Božje ka i u ljudima ne dolazi sa izvanjskom pompom/raskoši i veličanstvenošću/grandioznošću, već da se razvija jedino unutar čovjeka i pov/priv-lači dušu u vječni život tog Kraljevstva Božjeg i u njemu će je stalno držati.

[10] Istina je da čovjeku put najprije treba biti pokazan izvani pomoću Božje Riječi, koja čovjeku dolazi sa Nebesa i po kojoj se može reći: ‘Mir budi sa tobom, jer približilo se Kraljevstvo Božje’, ali radi toga čovjek još i dalje nije u Kraljevstvu Božjem, i Kraljevstvo Božje nije u njemu.

[11] Jedino kada čovjek započne vjerovati bez ikakve sumnje, i oživi svoju vjeru djelovanjem u skladu sa učenjem (= Božjom Riječju), Kraljevstvo Božje se(be) razvija u čovjeku, kao što u proljeće život biljke sebe iznutra nepogrešivo razvija kada je biljka obasjana sa sunčevim svjetlom, zagrijana i time potstaknuta na unutarnju aktivnost.

[12] Iako je sav život stimuliran i probuđen izvani, postajanje, razvoj, razotkrivanje, formiranje i snaženje dolaze uvijek iznutra.

[13] Zbog toga također životinje i ljudi moraju najprije u sebe apsorbirati njihovu hranu izvani, ali ovo apsorbiranje hrane i pića još uvijek nije stvarno hranjenje tijela, već se to događa jedino kasnije, iz želuca u sve dijelove tijela. Kao što je želudac na određeni način srce-koje-tijelo-hrani-životom, tako je također čovjekovo srce hraneći želudac duše za buđenje Duha od Boga u sebi, a Moje učenje je istinska hrana života i istinsko piće života za želudac vaše duše.

[14] Na taj način sam u onome što podučavam ljude Ja istinski snažeći/hranjivi Nebeski kruh, a djelovanje u skladu sa tim učenjem je istinko piće života, vrlo dobro i snažno vino koje putem njegovog duha budi cijelog čovjeka u život i sasvim ga prosvjetljuje rasvjetljujućim blistavim plamenom vatre života. Tko god će jesti tog kruha i piti tog vina, više neće vidjeti, osjetiti ili kušati smrti u vječnosti (Ivan 8:51).

[15] Ako ste ovo sada razumjeli, onda također djelujte sukladno tome, onda će Moje riječi postati puna, živa istina u vama.

Gospodinovo objašnjenje u svezi ‘jedenja Njegovog tijela i pijenja Njegove krvi’

9/73 [1] Sada su učenici rekli: ‘Gospodine i Učitelju, ova lekcija koju Si nam dao se može vrlo dobro razumjeti, ali jednom u Capernaumu gdje Te pratilo toliko puno ljudi iz svih predjela oko Jeruzalema a kada si dao sličnu instrukciju o jedenju Tvoga tijela i ispijanju Tvoje krvi, to je jasno bilo teško učenje, naime za ljude koji nisu razumjeli Tvoju jednostavnu, čistu riječ kako treba biti shvaćena u skladu sa njezinim istinskim značenjem, i to je razlog zašto Te toliko puno ondašnjih učenika napustilo (Ivan 6:25-66). Ni mi sami ga najprije nismo razumjeli, ali nam je gostioničar, koji nikad nije bio Tvoj učenik, dao objašnjenje. I ako mi sada usporedimo to učenje sa ovim, značenje mu je isto ovo koje si nam sada vrlo razumljivo i sasvim jasno objasnio. Da li smo u pravu ili ne?’

[2] Rekoh Ja: ‘Zaista, jer kruh i tijelo su jedno te isto, baš kao vino i krv, i tkogod će u/po Mojoj Riječi jesti kruh sa Neba i piti vino života djelujući u skladu sa tom riječju, time vršiti djela istinske, naj-nesebičnije ljubavi prema Bogu i svom bližnjem, on će također jesti Moje tijelo i piti Moju krv, jer kao što se materijalni/tvarni kruh kojega ljudi pojedu u čovjeku promijeni u meso a vino koje je ispijeno promjeni u krv, tako će također u čovjekovoj duši kruh Moje Riječi biti promijenjen u meso i vino aktivne ljubavi će biti promijenjeno u krv.

[3] Ali kada kažem: ‘Tkogod će jesti Moje tijelo’, onda je time također naznačeno da on Moju Riječ nije samo uzeo/primio u svoju memoriju i svoje mozgove (misli se naravno na dvije moždane polutke), već istovremeno također u svoje srce, koje je – kako je već rečeno – želudac duše, i on je također učinio isto sa vinom aktivne ljubavi, koje time više nije vino nego već krv života, pošto su pamćenje i razum u čovjeka u odnosu na srce, isto što i usta u odnosu na fizički želudac. Sve dok je materijalni/tvarni kruh i dalje u ustima između zuba on još nije tijelo već kruh, ali kada je sažvakan i dođe u želudac i tamo je promiješan sa želučanim sokovima, onda je on, njegovih finih čestica što se tiče, već tijelo, pošto korespondira sa tijelom. Tako je također i sa vinom ili vodom, koja zasigurno sadržava supstance vina, jer bi bez vode, koju Zemlja nosi da bi hranila biljke i životinje, vinova loza umrla. Sve dok se vino drži u ustima ono se neće promijeniti u krv. Međutim, u želucu će vrlo brzo biti promijenjeno u nju.

[4] Zato tkogod čuje Moju riječ i drži je u memoriji, drži kruh u ustima duše. Kada on ozbiljno započne razmišljati o njoj koristeći svoj razum, on žvače kruh sa zubima duše, pošto je razum sa dušu (isto) što su zubi u ustima za fizičkog čovjeka.

[5] Kada je Moj kruh, stoga Moje učenje, sažvakano razumom, ili bilo shvaćeno i prihvaćeno kao potpuna istina, ono onda također mora biti prihvaćeno u srce od strane ljubavi prema istini, i od strane čvrste volje mora biti promijenjeno u djela. Kada se to dogodi, onda se riječ promijenila u tijelo i putem ozbiljne odlučne volje u krv duše, što je Moj Duh u njoj, bez kojeg bi duša bila mrtva isto kao i tijelo bez krvi.

[6] Ozbiljna odlučna volja korespondira sa dobrom probavnom sposobnošću fizičkog želuca putem koje se cijelo tijelo održava zdravim i snažnim. Kada je probavna moć želuca slaba, onda je cijelo tijelo već bolesno i slabo i razbolit će se čak od najbolje i najčišće hrane.

[7] Isto se događa duši u čijem srcu je volja za transformiranje učenja u djela postala oslabljena. Ona ne ostvaruje potpunu, zdravu, duhovnu silu, podijeljena je, lako pada u raznorazne sumnje i prigovaranja, te jednom kuša ovu a onda opet drugu vrstu hrane da bi vidjela da li možda ta neće imati bolji i više snažeći efekt. Ali time duša, koja je jednom postala pomalo/donekle bolesna, i dalje nije u potpunosti pomognuta. ‘Da’, vi se(be) pitate, ‘zar se bolesnoj duši onda više ne može pomoći?’ ‘O da’, kažem Ja, ‘Ali kako?’

Značaj djelovanja u skladu sa Božjom Riječju

9/74 [1] Slušajte, kada netko ima slab želudac, on jednom uzme biljni napitak koji vam je vrlo dobro poznat, uz čiju pomoć se loše probavljena hrana otklanja iz želuca i unutarnjih organa dobro poznatim prirodnim putem. Ta loše probavljena hrana se može usporediti sa primjedbama/zamjerkama/negodovanjima koje su apsorbirane u dušu, naime, da li bi on trebao u potpunosti vjerovati u ovo ili ono i da li bi trebao djelovati sa time u skladu.

[2] Jednom kada je fizički slab stomak očišćen, onda što treba učiniti da bi se ponovno osnažio i da ostane snažan? Takva osoba bi trebala postati zaista aktivna, i istovremeno sprovoditi dobre vježbe na svježem, čistom zraku. Time će želudac na prvom mjestu povratiti svoju potpunu i zdravu snagu. Gledajte, to također i čovjek treba napraviti. On mora očistiti svoje srce od lažnih doktrina, pogrešnih predodžbi i ideja. Onda on treba apsorbirati istinu kako (= koju) vas Ja naučavam, sa ljubavlju, željno i u potpunoj vjeri, i treba se zaokupiti njome i biti aktivan u skladu sa njom, onda će on time uskoro postati puno snažniji i također postati potpuno i trajno zdrav.

[3] Prema tome, nitko od vas ne bi trebao biti samo slušatelj, već bi također trebao najozbiljnije i gorljivo djelovati u skladu sa Mojom Riječju. Onda bi u vrlo kratkom vremenu sve primjedbe i sumnje nestale iz njegove duše (Ivan 7:17).

[4] Fizički želudac tijela, kada je u zdravom, snažnom stanju, može unijeti/primiti u sebe svakojaku čistu i ako je to nužno također i nečistu hranu bez ikakve štete, pošto kroz svoju aktivnost on otklanja sve što je nečisto iz sebe ili pak transformira u nešto čisto. A to je također što snažni i potpuno zdravi želudac duše čini. I tako je za čistog sve čisto i čak najnečistiji duhovni kužni smrad pakla mu ne može prouzročiti nikakvu štetu (Titu 1:15).

[5] Kada ćete u potpunosti posjedovati Moje Kraljevstvo u vama, vi ćete biti sposobni hodati po zmijama i škorpionima i piti otrov iz pakla bez da vam to prouzroči i najmanju štetu (Luka 10:19).

[6] Ako ste sada ovo svi vi dobro razumjeli i dokučili, onda ćete također percipirati u skladu sa potpunom živom istinom što sam u Capernaumu želio da shvatite pod ‘jedenjem Mojeg tijela’ i ‘pijenjem Moje krvi’, i od sad nadalje to zasigurno više nećete nazivati teškim učenjem.

[7] Već u vidljivom prirodnom svijetu su dublji uzroci stvari i mnogih fenomena/pojava teško objašnjivi za čisti ljudski razum na takav način da on može biti oslobođen svih mogućih grešaka koje hrane teško praznovjerje, i da na ovaj način hoda putem istine. Koliko puno teže će čisti razum mozgova razumjeti nebeske duhovne stvari, sile, djelovanja i fenomene koji su nevidljvi fizičkom čovjekovom oku i učiniti ih perceptibilnima duši.

[8] Prema tome vam Ja uvijek govorim: bit ćete inicirani u svu mudrost (ili ‘sa svom mudrošću’) u svezi uvjeta duhovnog, nebeskog života i njegove snage i moći kada ćete u potpunosti biti iznova rođeni u Mojem Duhu na način kojeg sam vam već opširno i jasno ukazao. I zapitajte sebe da li ste također u potpunosti razumjeli ispravnu, punu istinu svega ovoga.’

[9] Učenici rekoše: ‘Da, Gospodine i Učitelju, ako nam otkrivaš tajne Kraljevstva Božjeg na ovaj način, one su za nas također lako razumljive, ali kada govoriš u poredbama, onda je značenje Tvojih riječi za nas uvijek teško i ponekad sasvim neshvatljivo. Ali kada nam nakon toga Ti objasniš poredbe, mi shvaćamo da jedino božanska sveobuhvatna mudrost može dati takve slike i poredbe. O Gospodine, zahvaljujemo Ti se iz dubina našeg srca za Tvoje više nego veliko strpljenje i Tvoju ljubav prema nama. Ako mi kao ljudi ikad postanemo slabi i umorni na putu ka istinskom novom rođenju – pre-porođenju Tvoga Duha u nama – onda nas ne napuštaj, Gospodine, već nas osnaži i ne dozvoli da ikad postanemo slabi. I kada naš um postane preplašen i tužan kada Ti u budućnosti više nećeš hodati među nama, onda dođi sa Svojom milošću i suosjećanjem, i utješi nas, i oživi našu ljubav, našu vjeru, našu nadu i naša očekivanja.’

[10] Gostioničar i njegov ozdravljeni glavni pomagač rekoše: ‘O Gospodine i Učitelju, mi od Tebe također tražimo ono što su učenici zatražili.’

[11] Rekoh Ja: ‘Uistinu, uistinu, Ja vam kažem: ono što ćete u Moje ime tražiti od Oca, to će vam također biti i dano. Gdje možete pronaći oca među ljudima, koji su uglavnom loši/zli, koji bi djetetu dao kamen kada ga je zatražio za komad kruha, ili koji bi kćeri dao zmiju kada ga je zapitala za ribu?

[12] Kada ljudi koji su – kao što je rečeno – jedino loši, mogu dati svojoj djeci sve dobre darove, koliko puno više će Otac na Nebu, Koji je Jedini Koji je više nego dobar, učiniti dobrih stvari za one koji Ga sa ljubavlju i vjerom potražuju.

[13] Prema tome vi uvijek možete imati radosno srce i biti sretna raspoloženja, jer sveti i više nego dobri Otac uvijek pazi na vas i brine se o vašoj dobrobiti i spasenju vaših duša.

[14] A Otac je u Meni, i Ja sam uvijek i vječno u Njemu, i dajem vam potpuno osiguranje da vas nikad neću ostaviti kao siročad, sve do kraja ove Zemlje.

[15] Uistinu vam govorim: tko Me uistinu voli i vrši Moje zapovijedi, Ja ću doći k njemu i otkriti Mu sebe, i onda će svatko biti sposoban uvjeriti sebe da on nije na ovom svijetu poput siročeta. Onaj kome ću se Ja objaviti na ovaj način to međutim ne bi trebao čuvati za sebe, već bi također trebao reći tu utjehu (= ispričati o toj utjesi) svojoj braći, tako da time i oni također mogu biti utješeni i osnaženi.

[16] Onaj koji će radosno osnažiti slabe, utješiti tužne i radosno pomagati onima koji pate, može u svim tim stvarima očekivati desetorostruku nagradu života od Mene. U svezi toga uvijek možete biti u potpunosti sigurni.’

[17] Ove Moje riječi su svih razveselile i razvedrile, a gostioničar je ponovno napunio naše čaše sa najboljim vinom, i mi smo pili i također međusobno pričali u trajanju od otprilike jednog sata.

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/72:9-74’ J.Lorber