58
Fantomi i zaposjednuće
[1] Mnogi od vas ste čitali u svezi čudnovatih slučajeva zaposjednuća, ali nemate detaljno znanje o tome kako se ova zaposjednuća događaju, odakle i pod kojim okolnostima. Za vašu informaciju, ovdje je dramatičan prikaz.
[2] Sotona, koji ima mnoštvo zlih sljedbenika, traži od njegove bande (ili ‘svojih kompanjona’) da u izvjesnim vremenima dođu među ljude. Njima je dan zadatak da ni jedan kamen ne ostave neprevrnutim tako da bi uhvatili u zamku svaku dušu za dvor princa svih zala i laži. Zloće nakon toga prosljeđuju njihovom tajnom stazom nagore do gornjeg svijeta. Oni maskiraju njihove namjere što je vještije moguće, tako da svaki dobar duh kojeg bi mogli susresti neće postati sumnjičav. Ako bi takav dobar duh tražio za razlog, zloće bi dali pristojan odgovor i pokorno molili njihovog moćnog čuvara da im dopusti uzdići se, tako da mogu naći priliku da poprave mnoga njihova prošla zla i sebe poboljšaju.
[3] U kraljevstvu dobrih i zlih duhova, ništa se više ne poštuje od slobodne volje, pod uvjetom da namjere ovih duhova nisu previše zle. Njima će biti dozvoljeno uzdići se, naravno, pod neprestanim tajnim promatranjem. Budući je ova dozvola uglavnom zloupotrebljena, oni se ne mogu tužiti kada se povrate u više neugodne uvjete od onih u kojima su bili ranije.
[4] Što ove zloće čine kada se popnu do gornjeg svijeta? Neki od ovih duhova ljudskih bića, koji su, tijekom njihova zemaljskog života, bili vrlo oholi i bogati zemljoposjednici, prosljeđuju do njihova zamka, ako on i dalje postoji. Ove oni opsjedaju, budući žele učiniti ljude svjesnima kako se u zamku nalazi skriveno blago. Kada su ovi ljudi toga postali svjesni, oni preklinju zlog duha da im ukaže gdje i kada kopati kako bi pronašli blago.
[5] Kada im zao duh ukaže svakojake vrste znakova, nagovještavajući gdje je blago navodno zakopano, ljudi kopaju, ali ne pronalaze ništa. Oni nastavljaju njihovu potragu sa najvećom revnošću. I to je kada se događa da takav zao duh odabire žrtvu, i uzrokuje mu da bude zaposjednut. I najlakši način kada se ovo može dogoditi je kada su hrana i piće unijeti i zaboravi se zatražiti Me za Moj blagoslov. Jednom kada je takav opsjedajući duh ostvario njegovu svrhu, onda je opsjedanje u starom zamku obično dokončalo.
[6] Kada je opsjedajući duh ušao u ljudsko biće, on smjesta iztražuje srce toga čovjeka. Duh uskoro zna njegove slabosti, i započinje u-dah-njivati njegove zle naklonosti, želje, i žudnje. Kada su ove prihvaćene od strane srca sa odobravanjem, zloćko ostaje nijem/potiho kao promatrač, da bi vidio kako će ljudsko biće postepeno, u skladu sa ovim paklenim na-dah-nućima, započeti djelovati. Kada je ljudsko biće dovoljno ispunilo volju inherentnog zlog duha, onda ovaj duh obično uzrokuje smrtonosnu bolest u tijelu. Kroz ovo zli duh hoće trgnuti iskvarenu dušu što je brže moguće iz fizičkog tijela i kao plijen ju izručiti njegovom gospodaru i učitelju.
[5] Međutim, posljedica nije nikada u skladu sa planom takvog duha. Čim duša napusti tijelo, bila ona dobra ili zla, ona će uvijek biti primljena od strane anđela. Zao duh će biti grubo discipliniran i vraćen njegovom gospodaru, gdje će primiti drugu vrlo tešku kaznu. I takav promašeni slučaj neće opet biti poslan gore tako skoro.
[6] Duša je, sa njezinim inherentnim duhom, postavljena od strane anđela u takvo stanje da postepeno prepoznaje kako je vodila njezino zemaljsko postojanje. Ako se voljna obratiti, ona će se penjati sve više i više. Ako bi bila tvrdoglava, to će je voditi više dublje prema dolje, i stoga do teške kazne. Ako ovo ne prouzroči njezin povratak, ona može slobodno, u skladu sa njezinom slobodnom voljom, proslijediti na probnu vožnju u pakao. Ako se duši tamo svidi, ona tamo može ostati u skladu sa njezinim sklonostima. Ako joj se tamo ne svidi, ona se onda može vratiti. To se, međutim, događa jako rijetko, budući je pakao ispunjen sa svakojakim obećavajućim mamljenjima. Ima bezbroj obmana za dovesti dušu do stvarnog Sotoninog bića, tako da ona može postati dio koji je u potpunosti harmoničan sa njime.
[7] Naravno, to se nikada neće dogoditi, budući svaka duša sadrži njezin vlastiti duh, i ona ne može sebe razdvojiti od ovog duha. Ovaj čisti duh je suprotan od Sotoninog duha. Kada se takva duša želi približiti Sotoni, duh unutar nje joj se suprotstavlja kao sudac, nameće kaznu, te dušu muči kao jedna unutarnja vatra. Kroz ovo mučenje, duša je koliko god je to moguće otklonjena od Sotone, tako da sebe može poboljšati. Ako nastavi sebe poboljšavati, onda njoj postaje sve lakše i lakše, što se bliže približava čistoći njezina inherentnog duha.
[8] Ako se ovo poboljšavanje nastavi, i ako ona postigne stanje njezinog duha, onda duša može postići blaženstvo. Jer ovo je razlika između blaženstva i prokletstva: u blaženstvu cijela duša prelazi u duh, i duh je onda njezino stvarno biće. U prokletstvu, duša želi izbaciti duh i uzeti drugoga, naime Sotonin duh. Ali budući duh unutar nje ima suprotni polaritet, on vrši protivnu silu koja ju snažno odbija od Sotone. Što se duša više približava Sotoninom biću, to je grublji učinak duha unutar nje spram Sotoninog duha. Ova je reakcija vrlo bolan osjećaj za dušu. I to je odakle patnja i bol pakla dolaze. Ova reakcija sebe prikazuje u pojavi kao neugasiva vatra; to je crv u duši koji nikada ne umire, i čija vatra se nikada ne gasne (Izaija 66:24; Marko 9:48). To je jedna te ista vatra koja uzrokuje najveće blaženstvo u anđelu i najveću bijedu u vragu.
[9] Iz ovog opisa, možete formirati pravilnu ideju o prirodi pakla i Sotoninim praksama. To, naravno, nije jedina metoda pomoću koje Sotona pokušava uhvatiti duše za sebe kroz njegove kompanjone. Ako bi takvi duhovi bili bolje vrste, ne bi im se miješalo u to da zaposjednu tijelo nevinih ljudskih bića, i čak fizička tijela djece. Ali duše su ovih ljudskih bića pažljivo zaštićene, i čuvane su u srcu od aluzija. Ako jedan emigrant iz pakla koji je manje opak želi napraviti nešto dobro, onda on može sudjelovati u milosti i milosrđu koje takvo jedno nevino ljudsko biće uživa. Ako bi se takav duh ponašao neprikladno i sprovodio svakojake vrste prljavih igara u tijelu kojem uzrokuje zaposjednuće, on će ili uskoro biti izbačen ili će biti umiren u ovom tijelu.
[10] Povremeno, nekolicini je duhova dozvoljeno zaposjednuti jedno tijelo. Ali oni moraju obećati unaprijed da traže jedino njihovo spasenje u ovom tijelu, i njihova će želja biti uslišena. Takvi duhovi ne slijede savjet anđela; radije, oni se okrenu direktno ka Gospodu. Oni tvrdoglavo inzistiraju da jedino na ovaj način mogu dohvatiti Gospoda. Stoga je njihovoj želji udovoljeno, budući anđeli dopuste ovim duhovima koji su im povjereni naučiti kroz njihova vlastita iskustva.
[11] Na putu zaposjedanja, većinu puta željeni rezultati nisu postignuti. To je zašto je takvo dopuštenje dozvoljeno samo jednom, i vrlo rijetko po drugi puta. Onda se poduzima drugi put, naime put suda, kazne, i boli. Ponosna duša može puno otrpjeti; međutim, kada za nju postane nepodnošljivo, ona se od-vraća jedno izvjesno vrijeme.
[12] Glavno zlo duše se sastoji od prijekora/zamjerki koje ona daje sebi samoj čim se osjeća bolje, koji nastaju od Sotoninih aluzija. Oni nisu od pokajanja, nego ona dopusti sebi biti zastrašena i otjerana mučenjem. Da je bila otrpjela boli, onda bi bila postala jedno sa Sotoninom moći, i veličanstvenost Gospoda bi dokončala. Kroz ove obmane/prijevare duša se obično vraća sa čak još većom opakošću. U nižem paklu, tamo doista postoje oni koji neće odustati od ovih obmana ni pred neprestanim, uvijek rastućim mučenjem i boli, i nalaze, na jedan način, u ovome pobjedu, kada se suprotstavljaju Gospodu u najvećem mučenju. Njihova tvrdokornost je tako velika da ih čak ni puna sila vatre gnjeva neće natjerati nazad. Ali u danima koji dolaze, nakon što je njihov duh bio oduzet, oni će morati tolerirati, sa njihovim centrom, putovanje u vječno uništenje. Ne budite previše zastrašeni oko toga da budete zaposjednuti, budući skoro svako ljudsko biće ima takve goste u svome tijelu. Zašto i kako, naučit ćemo razumjeti iz opisa koji slijedi.
