U čemu se sastojala instrukcija u drevnim proročkim školama?
9/56 [7] Ja vam svima govorim: naposlijetku će svatko morati biti podučen od strane Boga u svome srcu, jer onaj koji naposlijetku ne bude podučen od strane Oca ili od strane Božjeg Duha u Meni putevima čiste ljubavi prema Meni i svome bližnjem, taj ne dolazi k Meni, Sinu vječne Ljubavi, koji je vječno Svjetlo, Put, Istina i sâm Život, jer Ja sam u Sebi Očeva mudrost. Iako vi ovo sve sada ne razumijete u potpunosti, ali razumijet ćete kada se nakon Moga uzašća preporodite u Duhu iz Mene, jer to je živi Duh sve istine koji u potpunosti i vječno živi u sebi, i on će vas voditi/uvesti u svu mudrost (Izaija 54:13; Ivan 6:45).
[8] Na to gostioničar reče: ‘O Gospodine i Učitelju, Ja sam čuo mnoge stvari o prijašnjim proročkim školama (ili ‘o proročkim školama ranijeg doba’), koje su bile posebice uobičajene/normalna stvar u doba sudaca, i koje su također nastavile postojati i nakon toga u vrijeme kraljeva sve do današnjeg vremena. Ali ipak, Ja nisam nikad bio u stanju sasvim jasno otkriti u čemu su se u stvari sastojale njihove lekcije/poduke i vježbe. Ali od vremena kada je netko postao prorok u skladu sa potpunom istinom (ili ‘prema potpunoj istini’), Jehovin Duh je nedvojbeno/nepogrešivo progovarao kroz njegova usta, što je također bilo i potvrđeno djelima nekolicine velikih proroka (ili ‘što su djela nekolicine većih proroka također i potvrđivala’).
[9] U čemu su se u stvari sastojale lekcije/poduke i vježbe proročkih škola?
[10] Rekoh Ja: ‘Slušaj, prijatelju Moj, stvari koje su se događale u tom vremenu – kao priprema za današnje vrijeme (i to) jedino u vidu svakojakih korespondencija – stoje sada ispunjene ispred tebe. U toj školi su suci i svećenici, koji su bili probuđeni u svom duhu, prihvaćali, na način kako je to činio Aaron, djecu koja su već od samog rođenja bila odgajana na jedan čist i dobar način od strane svojih Bogo-bojaznih roditelja, naravno, posebice dječake koji su bili iznad svega fizički potpuno zdravi i snažni. Tamo su oni najprije trebali savladati čitanje, matematiku i pisanje (ili ‘najprije su bili prikladno/temeljito podučeni u čitanju, matematici i pisanju’). Nakon toga su primili jako dobru instrukciju iz Svetog Pisma (ili ‘o Svetom Pismu’), naime iz knjiga Mojsijevih, a onda također i iz zemljopisa i etnologije (u onoj mjeri u kojoj je Zemlja bila poznata tadašnjem čovjeku).
[11] Istovremeno se od njih pažljivo zahtjevalo (urged = navaljivati, požurivati) ne samo da poznaju Božje zapovijedi već također da ih dobrovoljno i što je striktnije moguće i vrše, te da samostalno donose odluke. Istovremeno su se oni, u skladu sa njihovom dobi i stupnjem duhovnog razvoja, izlagali mnogim testovima i ispitima, tako da bi iznutra/u sebi postigli živo uvjerenje i znanje o tome u kolikoj mjeri je njihova snaga već porasla da se odupru cijelom svijetu i njegovim privlačnostima/uzbuđenjima/zavodljivostima.
[12] Oni su posebice trebali biti zaštićeni od ljenosti, koja je majka svih drugih grijeha i zala, zbog čega su bili podvrgnuti raznoraznim fizičkim poslovima koji su bili prilagođeni njihovoj fizičkoj snazi.
[13] Jednom kada su odrasli/sazrijeli i kad su postali dovoljno snažni u samo-negiranju izvojevavši (tako) pobjedu nad sobom, onda ih se vodilo do njihova unutrašnjeg bića (ili ‘uvodilo u njihovo najunutarnije biće’) kroz nauku o korespodencijama, uz čiju pomoć su oni stigli do žive vjere te su postignuli nesalomljivu volju u sjedinjenju sa Božjom voljom koju su oni jako dobro poznavali i koju su isto tako u potpunosti vršili još od njihova djetinstva. Tako su oni već bili u stanju izvesti mnoge znakove pošto je njihova vlastita volja postala jedno sa Božjom voljom, a njihova vjera kao istinsko, živuće svjetlo sa nebesa nije više dopuštala da ikakve sumnje uđu u njihova prosvjetljena srca.
[14] Jednom kada se sve ovo ostvarilo unutar istinskog i živog reda (ili ‘jednom kada je istinski i živi red bio postignut’), onda su se studenti, kroz njihovu živu vjeru i njihovu volju koja je bila ujedinjena sa Božjom voljom u svim njihovim akcijama, napunili Božjeg Duha, (naravno) svatko u skladu sa njegovim vlastitim individualnim sposobnostima. Kroz to se njihov unutarnji/duhovni vid/vidik proširio, pa su tako (kroz njega ili uz njegovu pomoć) oni mogli u korespodentnim slikama predviđati buduće stvari i događaje, koje su onda zapisivali za buduće generacije.
[15] Tko god je jednom postigao ovo stanje, i koji je imao ove vizije, taj bi također u svome najdubljem unutarnjem biću postigao i stupanj unutarnje žive riječi te je čuo Jehovin glas u sebi. To je onda bila ‘Riječ Božja’ koju je prorok zatim objavljivao ljudima (i) koja kao da je dolazila iz Božjih usta, koju je u stvari morao objaviti jer ga je na to tjerao Duh Božji koji ga je prožimao (ili ‘koji se u njemu rasprostirao’ ili pak ‘koji je u njemu obitavao’). Gledaj, ovakva je bila proročka škola, i na način kojeg sam opisao su ljudi bili formirani u proroke u stvarnoj i istinskoj školi života.’
