38

Prvi, najniži predio zraka

[1] Prvi predio zraka, koji je prirodno najniži, nalazi se tamo gdje atmosferski zrak liježe (ili ‘odmara’) na površini Zemlje, i u kojem žive biljke, životinje i ljudska bića. Tu je duhovno toliko usko isprepleteno sa prirodnim, da bi onaj koji je mudar zasigurno morao ovako govoriti:

[2] Ja u ovom najnižem zračnom regionu ne pronalazim ništa drugo do duhovno; samo, to što je duhovnom akcijom fiksirano, trenutačno ili postepeno, jedino to ostavlja utisak prirodnog; ali u principu, sve to je ipak potpuno duhovno.

[3] Zašto se ovdje kaže ‘duhovno’ a ne kompletno ‘duh’? – Jer se u ovom regionu duhovne, time dakle i duševne pojedinačne specifične inteligencije, postupno obuhvaćaju, ujedinjuju u jednu cijelu, savršenu formu opet kompletnu i gdje se moraju pronaći kao jedno biće svjesno samo sebe.

[4] Kako je ovo za shvatiti? Ja vam kažem: lakše nego što mislite.

[5] Svugdje je određen/dan centar za potpuno ujedinjenje svih duhovnih specifičnih sastavnica (specifica). Taj centar je u stvari najuže zarobljen/svezan pra-duh ili iskra ljubavi iz Mene. On sebi silno privlači sve ono što je njegove suštine; koliko god da je to raspršeno, ono će se tom duhovnom centru kojem pripada ipak priviti, i biti će, iako je iste kvalitete, kod svakog centra drugih obilježja/karakteristika.

[6] Jedan primjer će ovo potpuno razjasniti;

[7] promatrajte, na primjer, obrazovanje nekolicine studenata u školi. Recimo da stotinu studenata ima istog učitelja, uči iz istih knjiga, te piše prema istom pravilu. Međutim, promatrajte te studente u kasnijem životu; ni dvojica od njih neće imati potpuno isti način razmišljanja ili isti rukopis; a postojat će i mnoštvo drugih takvih različitosti. A ipak je duhovna hrana u njihovoj naobrazbi bila ista. Svaki pojedinačni duh među ovim studentima je, iz opće instrukcijske hrane, uzeo precizno ono što se posebice slagalo sa njim, bez ikakvog učiteljevog utjecaja.

[8] Ovaj primjer vam ukazuje kako svaki duhovni centar uzima, iz beskonačnog mnoštva inteligentnih specifičnih sastavnica, baš (ili ‘precizno’) ono što mu nužno treba, baš kao što urođena centralna duševna specifična sastavnica svakog sjemena pronalazi i privlači točno ono što joj je potrebno iz iste vode, istog zraka, iste zemlje, i istog svjetla.

[9] Na taj način duševne inteligencije sebe organiziraju u red oko korespondentnog duhovnog centra. One teku prema tom centru, uzimaju inteligentnu formu, te se oblikuju u skladu sa fundamentalnom suštinom tog centra. Istinski duhovni centar se reflektira u formi ljudskog bića.

[10] Riječ je, kao ilustracija, također izvrstan primjer ovog procesa.

[11] Odmah nakon što je dana (= izgovorena), riječ privlači sve što je nužno za razumijevanje njezine ideje.

[12] Uzmimo kao centar dobro poznatu riječ ‘zapovijed’; ta riječ je (jedan) centar, ali u trenu sjedinjuje u sebi ono što je za nju nužno da bi bila zapovijed.

[13] Što pripada riječi ‘zapovijed’? Kao prvo, mudro biće koje postavlja zapovijed, koje ima ogromnu moć uvida/proviđanja i prožimanja svih stvari kao i razlog zašto i kome dati zapovijed.  Drugo, mora postojati slobodno biće, obdareno sa razumijevanjem i voljom, sa ciljem da prihvati, razumije i izvršava tu zapovijed. Što je potrebno da se stvori takvo biće i kakve kvalitete mora posjedovati Stvoritelj da bi mogao stvoriti takvo biće? Treće, zapovijed mora biti sankcionirana; šta je opet potrebno da bi se jedna zapovijed mogla mudro, pravedno i efektivno sankcionirati?

[14] Gledajte beskonačan broj spoznaja/pojmova, osnovnih ideja i silâ koje su istovremeno povezane sa jednom idejom riječi ‘zapovijed’.

[15] Svaka riječ formira za sebe specifični duhovni centar. Ona privlači ogroman broj ideja i ujedinjuje ih sa sobom, tako da u jednoj specifičnoj riječi iste ideje određuju nešto sasvim drugačije od onih u drugoj riječi.

[16] Idejama riječi ‘ljubav’, ‘vrlina’, ‘poniznost’ i ‘Bog’ pripada isto toliko drugih ideja koliko i riječi ‘zapovijed’; ali ono što zapovijed čini zapovijeđu, isto čini i ljubav ljubavlju, vrlinu vrlinom, poniznost poniznošću, Boga Bogom, – isto kao što iste elementarne specifične sastavnice u djetelini postaju djetelinom, u repi repom, u lozi lozom itd.

[17] Ako ste do određene mjere razumjeli što je bilo rečeno, onda ćete shvatiti kako je donji predio (zraka) radionica za obnavljanje/restauraciju i ponovno sjedinjenje duhovnih i astralnih specifičnih inteligentnih sastavnica, koje u usavršenom duhu čine jedno. Ovdje je mjesto za sijanje, to je njiva na kojoj se u svakom pojedinačnom duhovnom sjemenu sve podesne/prigodne povezanosti idejâ kondenziraju u jednu formu. Sakupljanje svih raspršenih/rasturenih specifičnih sastavnica duše se odvija oko specifičnog duhovnog centra.

39

Duhovi upravitelji najnižeg predjela zraka

[1] Gdje god se velika korporacija mora održavati u pogonu, moraju postojati izvršni direktori (koji su) zaposleni da bi sve održavali u najboljem redu. Ovo također važi i za najniži duhovni predio zraka,

[2] čak iako se samo povremeno/rijetko nekoliko rasturenih duševnih inteligencija instinktivno sakupe oko duhovnog centra kojeg su (ili ‘pošto su ga’) prepoznali kao svog vlastitog. Ova sakupljanja bi međutim bila besciljna, ako ne bi bila u skladu sa određenim redom. Bilo bi to isto kao kad bi netko bacio sav građevinski material za izgradnju kuće na jednu gomilu. Time bi kamenje, kreč, malter, drvo, crijep i sve što se koristi za gradnju jedne kuće, bilo bačeno na jednu gomilu; a kakva bi bila razlika između takve hrpe građevinskog materijala i pravilno/uredno uzdignute strukture, u kojoj je svaki materijal zauzeo svoje prikladno arhitektonsko mjesto a u skladu sa umjetnošću gradnje (= arhitekturom)?

[3] Duševne specifične sastavnice i duhovni centri su u našoj nižoj duhovnoj sferi konstrukcije prisutne u izobilju. Svaki dijelić (ili ‘svaka čestica’) je nastanjen(a) sa svojom vlastitom živom inteligencijom, a ipak material se(be) ne može izgraditi u potpuno ljudsko biće, pošto svaka inteligencija prepoznaje unutar sebe samo jednu stvar iz ogromnog mnoštva (out of multitude). Ne prije nego su mnogobrojne inteligencije nužne za biće povezane od strane duhovnog majstora/glavnog graditelja u jednu formu i jedno biće, može takvo biće postepeno naučiti kako postići generalno razumijevanje koje nadgleda/nadzire cijeli red. 

[4] Što se podrazumijeva pod ‘naučiti’? Ništa drugo nego probuditi pojedinačne duševne inteligencije, te ih nakon toga povezati jedne sa drugima u svrhu jedne ili više zajedničkih aktivnosti.

[5] Što je više ovih inteligencija koje su probuđene i spojene jedna sa drugom unutar sebe marljivošću i gorljivošću, to osoba postaje više učena i više zna. No ovakva erudicija/obrazovanje ni u kojem slučaju nije mudrost. Mudrost se postiže potpunim buđenjem (ili ‘aktiviranjem’) duha, kada su sve inteligencije u duši trenutno/istovremeno prožete sa (Božjim) duhom. Kroz to su one probuđene i ujedinjene u potpunu Božansku inteligenciju u ljudskom tijelu.

[6] Isto bi bilo ako bi neko bio odveden po mraku u muzej bez osvjetljenja (ili ‘u kojem ne gori svjetlo’). Čak i ako bi mu bilo dozvoljeno da dodiruje umjetnine, i ako bi mu bili dani detaljni opisi svakog objekta kojeg je dodirnuo, on bi i dalje, bez obzira na sve to, imao samo blijedu percepciju samo jako malo stvari u muzeju; on, naravno, ne bi imao nikakvu ideju o većini objekata. Takva osoba bi sa sigurnošću rekla: ‘Ako bi tu bilo svjetla, mogao bi sa lakoćom vidjeti mnoge stvari u trenutku (ili ‘jednim pogledom’), dok ih sada pokušavam prepoznati sa velikim naporom i nesigurnošću, koristeći svoje čulo opipa/dodira u mraku.’ I duh ljudskog bića sudi na posve isti način. Zbog toga je učenjak/naučnik netko tko je bio podučen/podučavan u mraku jednog muzeja.

[7] Međutim, kada za onoga koji se nalazi u tom muzeju, odjednom izađe sunce i muzej rasvjetli u svim njegovim prostorijama, da li će mu još biti neophodno napipavati uokolo (riječ ‘herumtappen’ se odnosi na akciju slijepca koji se uz pomoć čula dodira kreće kroz prostor) kako bi prepoznavao objekte? O ne, on ih sada obuhvaća jednim pogledom i vidi sve što je u muzeju, i to ne samo djelomično. I ako su objekti u muzeju posloženi, on će sa velikom lakoćom prepoznati glavnu svrhu umjetničkih djela postavljenih u tom muzeju, isto kao i specijanu namjenu svakog pojedinog objekta.

[8] Vidite, tu je prva naobrazba jednaka mehaničkom učenju, i iz tog učenja mogućno upoznavanje sa eksponatima u muzeju predstavlja učenost svjetskog čovjeka.

[9] Mudrost je druga; ona beskrajnu množinu sagledava odjednom na najjasnijem svjetlu, što učenost samo djelomično ‘opipava’ u mraku.

10. Ali iz toga proizilazi da sa udruživanjem/skupljanjem, u skladu sa redom, svih onih duševnih sastavnih inteligencija koje pripadaju (= spadaju u/čine) jednom biću, još ni izbliza nije povezana/prisutna ta razina generalne spoznaje, koja je nužna kako bi se u našoj donjoj regiji stvaranja/izgradnje bića pojedinačne duševne inteligencije slagale i udruživale na taj način da iz toga sa vremenom može proizaći zaista savršena/potpuna spoznaja. Moraju biti prisutni pomagači, koji, nadgledajući red strukturiranja bića, moraju to također i voditi.

[11] Tko su, međutim, ti majstori graditelji? U najnižem predjelu zraka su to mnogi anđeli.

[12] Ja Osobno sam Majstor (Graditelj) nad njima. A gdje sam Ja, tamo mnogi ostaju koji žele biti u Mojoj prisutnosti.

[13] Uvijek kada nebo razvija svoju najveću aktivnost, tamo pakao nije manje aktivan. Tako mora biti i u ovom predjelu, jer inače ne bi bilo ravnovjesja i stoga mogućnosti slobodne odluke između dva pola(riteta).

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Zemlja & Mjesec – 38, 39’ J.Lorber