Gospodin objašnjava Philopholdu na koji način On može biti paralelno prisutan sa ljudima u vremenu i prostoru te, istovremeno, kao Bog, izvan vremena i prostora

6/31 [1] Reče Philopold: ‘Primjer sa svjetlom mi je pružio veliku količinu informacija o ovoj stvari. Ali mnoge stvari u pozadini i dalje ostaju uvelike zastrte/prekrivene, osobito Tvoje najsavršenije Božansko prisustvo ovdje (= među ljudima), o kojem ja sada očigledno mogu samo reći: Ako si Ti, prije Tvojeg utjelovljenja, živio kao Jehova negdje u najunutarnijem/najuzvišenijem nebu zajedno sa Svojim čistim anđelima, izvan vremena i prostora, to nebo sada mora biti lišeno Tvojeg, tako reći, ljudskog-osobnog prisustva, pošto Ti sada živiš sa nama u potpunosti unutar prostora i vremena. Kako Ti sada možeš postojati unutar vremena i prostora ali, kao Bog, istovremeno također i izvan vremena i prostora? Gospodine, ovo za moj intelekt i dalje predstavlja ogromnu pukotinu/jamu, koju ja sam ne mogu premostiti. Ja te stoga molim za istinsko svjetlo također i u ovom slučaju.’

[2] Reče Gospodin: ‘Pošto si ti istinski svjetovni mudrac iz Platonove, Sokratove i Aristotelove škole, Ja sa tobom moram djelomično pričati na njihov način, tako da bi Me što lakše mogao razumjeti.

[3] Gledaj, u stvarnosti zaista nema nikakve razlike između ‘od vječnosti’, ‘nekada’ i ‘sada’ kada se govori o Mojem postojanju, baš kao i o Mojem biću ili pak prisutnosti (ili ‘kada se to koristi u svezi sa Mojim postojanjem, a također i Mojim bićem ili pak prisutnošću’), ukoliko se to tiče Mojeg čistog Božanskog sebstva (self). Da to nije bilo tako, uistinu, Ja u ovom ljudskom tijelu ne bi imao nikakve moći i sile nad cijelim materijalnim stvaranjem. Jer svako stvoreno biće, uključujući i njegovo vrijeme i prostor, se subjektivno odnosi jedino prema Meni, svom objektu, pošto je sve proizašlo iz Mene, a ne Ja iz svega toga.

[4] Ja sam, prema tome, uvijek jedini prethodnik (precedent) i praotisak (archetype), i stoga vječni objekt, i ne mogu nikad i nigdje Sebe staviti sa stvorenim bićem u subjektivan odnos.

[5] Međutim, pošto sve jeste proizašlo iz Mene i Ja, kroz Moju volju, jesam u svemu ono najunutarnije kao sve-održavajući, vodeći, određujući, regulirajući i oživljavajući princip, Ja sam, što se tiče Moje volje i Moje mudrosti, također i subjekt i, prema tome, Alfa i Omega ili početak i kraj, kao i prvo i posljednje u svakom stvorenom biću. Zahvaljujući ovom Mojem objektivnom i, istovremeno, u svemu također i subjektivnom obilježju Ja mogu, s obzirom na moć Moje volje i Moje mudrosti, sasvim dobro živjeti/postojati kao čovjek ovdje među vama a isto tako biti istovremeno vječni, jedini živući i stvaralački objekt u odnosu na svako stvoreno biće.

[6] Kao subjekt koji je trenutno utjelovljen u ljudskom tijelu Ja sam Osobno manji po važnosti (lesser = ‘nižeg značaja’) i kao takav sam subjektom Svojeg vlastitog vječnog objekta unutar Sebe, mada (sam) kroz ovo Svoje striktno podređivanje u stvari potpuno jedno sa vječnim objektom. Bez takve najstrožije subjektivnosti ove Moje vanjske osobnosti ova/takva najintimnija veza nikada ne bi bila moguća.

[7] To je ostvareno (= ta najintimnija unija) kroz Moju neizmjernu ljubav prema objektu i njegovu posve jednaku ljubav prema Meni, i prema tome smo Ja i Otac jedna ljubav, jedna mudrost, jedna volja, jedan život i jedna moć, pored koje nema i ne može biti druge u cijeloj vječnoj beskonačnosti.

[8] Da Ja sada sa vama postojim u prostoru i vremenu, to vidite; ali da istovremeno s obzirom na Moju unutrašnjost postojim i izvan vremena i prostora, to vas naučavaju Moja djela, koja ne bi ni mogao izvoditi kad bi se sa Svojim Božanskim (elementom) sad nalazio u vremenu i prostoru. Jer vremensko i prostorno je, i za vijeke vjekova ostaje ograničeno, čime nije potpuno i savršeno; samo van-vremensko i van-prostorno je u svemu neograničeno, čime je savršeno i potpuno. A da je to tako i da nije nikako moguće da bude drugačije, pokazat ću ti na nekoliko daljih primjera, zato dobro obrati pažnju.

6/32 [1] Gledaj, ovdje je zrno žita u svom njegovom jedinstvu i jednostavnosti. Njegov zadatak je očigledno dvojak. Prvo, služi čovjeku kao hrana i, drugo, budući da je zrno žita, služi svojoj vlastitoj svrsi, naime, svojem vlastitom rasplođavanju i reprodukciji. Kao hrana ono dodjeljuje (imparts) svojih mnoštvo sastavnica ljudskom tijelu i kroz njega također i formalnom-supstancijalnom tijelu duše, u kojem (= u tom duševnom supstanicionalnom tijelu) raste preko u viši i slobodniji život.

[2] Ali mi ćemo ovdje to zrno žita pobliže promatrati samo kao sjeme/zrno i iz toga uvidjeti kako je Božansko-duhovno, iako izgleda tako reći kao subjektivno, ipak temeljno prisutno u ovom istom zrnu žita objektivno i izvan vremena i prostora.

[3] Gledaj, ako postaviš ovo zrno žita u dobru zemlju, ono ti u sljedećoj žetvi mora dati 100 žitnih zrna istog roda i vrste kao nagradu za tvoj trud. Ako bi uzeo tih novo-ubranih 100 žitnih zrna te ih ponovo postavio u dobru zemlju, pri sljedećoj žetvi bi ti očigledno postigao/dobio već 10 000 istih pšeničnih zrna.

[4] Da bi nadalje svo to silno zrnovlje za jednu sljedeću godinu stavio u zemlju, bit će ti nužan dobar komad oranice. Prilikom žetve ćeš tada zasigurno dobiti stotinu puta više zrnovlja nego si dobio prilikom prošlogodišnje žetve. Ali da bi za još jednu sljedeću godinu skroz veliku količinu žitnih zrna mogao posijati tako da ti urodi plodom, prvo ćeš morati imati stotinu puta veću njivu na kojoj ćeš onda dobiti punih deset milijardi istih zrna; i nastaviš li to tako sljedećih deset godina, imat ćeš takvu jednu ogromnu masu zrna, da bi za iduću sjetvu bila nužna njiva veličine pola planete.

[5] Ti sa lakoćom možeš izračunati kako bi se ovom brzinom reprodukcije žitna zrna mogla umnožavati beskonačno, i otkrio bi kako nakon samo stotinjak godina više od milijun planeta ne bi bilo dovoljno da osiguraju tlo/zemlju za ogroman veliki broj žitnih zrna. I vidi, ova reprodukcija se može nastaviti do u vječnost. Da li bi to bilo moguće da u ovom jednom zrnu, baš kao i u svom drugom zrnovlju, nije već bio prisutan ovaj beskrajan broj kroz nastanjujuće Božansko-duhovno koje je izvan prostora i vremena? Zasigurno ne!  

[6] Ono što je prisutno u ovom zrnu žita je isto tako prisutno i u svom sjemenju i biljkama, u svim životinjama a posebice u čovjeku gdje se približava Bogo-sličnosti/Božanstvenosti. Prema tome, on može biti obdaren sa razumom i intelektom, ima jezik i može u Bogu inicijalno pretpostaviti svoga stvoritelja i kasnije Ga sve jasnije i jasnije spoznati, voljeti Ga i u potpunosti podrediti svoju vlastitu volju prepoznatoj Božanskoj volji.

[7] Ovo je, onda, kao čisto duhovno u čovjeku i kao Bogo-sličnost (godlikeness), također izvan vremena i prostora; jer kad bi bilo nešto vremeno i prostorno, čovjek nikad ne bi mogao prepoznati sebe ili Boga i bio bi sasvim nesposoban za bilo kakav razvoj/napredak, nikad ne bi dobio razum i intelekt, nikad ne bi imao ni najmutniju ideju o Bogu i, pored toga, nikad Ga ne bi mogao prepoznati i voljeti te svoju volju podrediti Njemu. Onda bi on bio samo vanjska, mrtva ljuska od jajeta, bez života unutar i, najmanje od svega, vječnog života izvan prostora i vremena.

[8] Ja mislim da sam ti sada učinio ovu za tebe tako problematičnu stvar dovoljno jasnom, u onoj mjeri koliko se ona može objasniti samo čovjekovom intelektu.’   

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/31, 32’ J.Lorber