Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

27 (Oblikovanje i svrha materije)

Print Friendly, PDF & Email

DRUGI DIO

DUHOVNA ZEMLJA

27

Oblikovanje i svrha materije

[1] Mi se pri studiranju duhovnog dijela Zemlje nećemo penjati od podnožja/dna prema vrhu, već ćemo se spuštati od vrha prema podnožju/dnu, jer moramo se okrenuti iz vani na/prema unutra sa ciljem da bi dohvatili/dosegnuli duhovno (= došli do duhovnog), koje je najdublje i najunutarnije u svemu.

[2] Već vam je u nekoliko prilika bilo ukazano da, iznutra, materija uvijek skriva nešto duhovno.  Vidljiva materija (ili materijalni svijet) u suštini nije ništa drugo do zavezana/zarobljena/ograničena i fiksirana duhovnost (= zavezan/zarobljen/ograničen duh), pa ipak, zbog temeljnije spoznaje ovog slijedi još pokoje objašnjenje.

[3] Koji god oblik materije promatrali, nećete nikako primjetiti da se ona pojavljuje kao nešto savršeno čvrsto/konkretno, nego je svaka materija djeljiva, pošto se sastoji iz dijelova, i između tih dijelova postoje međuprostori, koji su od strane naučnika nazvani porama.

[4] U dijeljenje materije do sada niti jedan naučnik nije siguran, i nitko ne može utvrditi do koje kona;ne čestice je ona djeljiva. Sva materija je djeljiva pošto se sastoji od dijelova, a među njima (ili ’između tih dijelova’) su još manji razmaci/prostori, zvani pore. Nitko stvarno ne može reći koliko daleko je najmanji dio materije konačno djeljiv. Na primjer: Uzmite malo zrnce mošusa i postavite ga u veliku sobu, pa će u vrlo kratkom vremenu cijela soba biti ispunjena sa mirisom mošusa. Vi to zrnce mošusa možete ostaviti da leži u sobi mnogo godina i ono se neće vidljivo smanjiti u volumenu ili pak težini. A ipak svake sekunde, milijuni dijelića moraju napustiti to zrnce da bi tu cijelu sobu mogli ispuniti sa svojim mirisom. Ako je sva materija djeljiva sve do skoro beskonačnog minimuma, ovo ukazuje izuzetno jasno (this makes it abudantly clear) da je ona iz nužnosti sastavljena od svih tih dijelova (odvojenih pri djeljenju; jedno uključuje drugo!!). Što je ono što drži/vuče sve te dijelove zajedno i sjedinjuje ih tako čvrsto jedne sa drugima tako da oni postaju/da izgledaju (= se pojavljuju) kao čvrsta materija? To je prvi stupanj na kojem započinje duhovno (= gdje duhovno ima svoj početak).

[5] Ti beskonačno mali dijelići originalno (= u suštini) nisu ništa drugo nego jedino snaga ideja koje izviru iz Mene (mere power of ideas flowing from Me), Stvoritelja svih stvari. Takva ideja postiže/dobija formu, a forma prima život iz Tvorčeva života.

[6] On od Sebe daje novo-oživljenoj formi njezinu slobodu, i daje joj Svoje vlastito svjetlo iz Svoga praiskonskog svjetla, i, (zajedno) sa tim živim svjetlom, svoju vlastitu inteligenciju, kroz koju ta novo-oživljena forma prepoznaje sebe te na taj način postaje svjesna sebe kao neovisnog bića.

[7] Kada je forma prepoznala sebe kao takvu, onda joj je dan red, zakon sveg postojanja. A zajedno sa tim redom joj je darovana i najunutarnija vatra Božanstva, iskra vječnoga života, iz čega proizlazi volja. Sada kada novo-oživljena forma ima svjetlo, samo-spoznaju, samo-svjesnost, red, i volju, ona može djelovati  sa svojom voljom u skladu sa zakonskim redom, ili pak može odlučiti djelovati protiv njega.

[8] Kada se novo stvorenje/biće ponaša/kreće u skladu sa redom, onda će se ono pojaviti u velikom carstvu stvaranja, za svoje vječno bivstvovanje (ili ’za svoje vječno postojanje/vječni život’), kao savršeno, slobodno biće, pošto je njegovo cijelo biće izvučeno/stvoreno iz Mene, Koji sigurno vječno Jesam a to ću vječno i ostati (ili ’vječno ću biti’). To je razlog zbog kojeg je ljudsko biće ’stvorenje’, pošto je svo njegovo biće stvoreno iz Mene, i njegova sudbina ne može biti drugačija od Moje vlastite. (Kao) kad netko izvlači vodu iz bunara, voda u vedru je iste vrste i ima istu svrhu ili sudbinu kao i voda u bunaru iz kojeg je bila zahvaćena/izvučena.

[9] Međutim, kada novo biće, zbog svoje slobodne volje, ne slijedi danu zapovijed, ono će susresti (ili ’ono na taj način priziva’) svoju vlastitu propast i razvrgnuće/rastavljanje.

[10] Ako uzmemo, na primjer, biljku koja ima svoju vlastitu slobodnu svijest, i ako bi ona bila u stanju odlučiti da li uzeti vodu, svjetlo i toplinu (ili ne) – što bi se dogodilo sa biljkom ako bi ih onda odlučila ne uzeti? Ona bi se osušila i nestala.

[11] Ili kada bi netko želio da ga umjetnik oslika onakvog kakav jeste, a svoje lice neće (= ne želi) nikada pokazati umjetniku, – kakva će to na kraju slika ispasti?

[12] Kao Stvoritelj, Ja nisam ravnodušan/indiferentan na to da li biće koje je bilo stvoreno iz punine Moga Božanskoga Bića postoji samo na određeno vrijeme (period of time) ili vječno. Ako bi njegovo postojanje bilo samo privremeno, onda bi bilo očigledno da bi jedan dio Mene morao biti uništen, a to je nemoguće. Prema tome, jednom kada biće postoji, onda ono postoji zauvijek.

[13] Ali takvo biće se može dobrovoljno u Mom redu izokrenuti, a to za Mene znači isto kao i da ono više ne postoji. Na taj način bi se, a kao dodatak Meni, vremenom formirala jedna suprotna sila koja bi (kao takva) mogla razrušiti Moje slobodne aktivnosti. Ja, (kao) Najveća Savršenost, bi morao biti ne-savršen da bi takvu ne-savršenost dozvolio pored Sebe (ili ’da takva nesavršenost postoji pored Mene’).

[14] Pošto je tako nešto nemoguće, takvo stvorenje se mora trenutno ’zarobiti’ te držati na jednom mjestu. Gledajte, ta imobilizacija je ono što vi vidite i percipirate kao materiju!! 

[15] U beskonačno mnogo dijelova materije počiva inteligencija sada-zarobljenog bića. Njegova inteligencija nikad ne može biti uništena. Ali ona ostaje zarobljena sve dok ne postigne/dosegne duhovnu zrelost, i kada takvo biće počne prihvaćati božanstvenost u svim svojim dijelovima. Jedino tada je dovoljno zrelo da se vrati odakle je i krenulo/došlo.

[16] Iz ovog razloga sva materija mora biti razložena do u najmanje dijelove, tako da ni jedan dijelić ne postoji koji u sebi nema mogućnost osigurati/u sebe primiti sliku Vječnog Sunca. I u prijemu/prihvaćanju vječnog izvornog obličja leži novo stvaranje, u kojem se inteligencije koje su postale slobodne pretvaraju/okreću u biće, vraćaju svojoj izvornoj formi, i postaju ponovno ono što su morale biti na samom početku.

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i Mjesec – 27’  J.Lorber

Spread the Truth