Veliki nebeski čovjek

6/245 [5] Naše sunce je točno tisuću puta veće nego naša Zemlja, no već sljedeće centralno sunce (oko kojeg se naše sunce ili naš sunčev sistem okreće) ima veći volumen nego tisuću milijuna planetarnih sunaca zajedno sa njihovim zemljama, mjesecima i kometama. Oni od njih koji su posebice udaljeni, bez obzira na njihovu veliku brzinu, često trebaju milijun naših zemaljskih godina da kompletiraju svoje široke krugove.

[6] Ovakve cijele solarne regije/sfere zajedno sa svojim centralnim suncima se kreću u još beskrajnijim i prostranijim krugovima oko centralnog sunca slijedećeg višeg reda, a najudaljenijim solarnim regijama treba eon (= bilijun) zemljanih godina da zaokruže samo jednom drugo centralno sunce (kojem ovo prije spomenuto pripada). Takvo drugo centralno sunce formira, zajedno sa svojih milijun solarnih regija, solarni svemir.

[7] Isti ogroman broj takvih solarnih svemira ima u svojim dubinama i daljinama, sasvim neizmjerno za ljudsko razumijevanje, centralno sunce čija veličina premašuje deset milijuna puta veličinu svih nebeskih tijela svih solarnih regija koje ga okružuju.

[8] Taj solarni svemir, opet, čini zajedno sa svojim centralnim suncem solarni super svemir kojih opet ima bezbroj; a svi oni u svojim beskrajnim dubinama imaju praiskonsko centralno sunce takve nezamislive veličine oko kojeg se oni kreću/vrte poput jednog tijela (na isti način kako se naša Zemlja o-kreće oko našeg planetarnog sunca), bez ikakvog uplitanja u njihove mnoge pojedinašne putanje, i to u vrtnji koja je mjerljiva samo anđelima. Takav sistem sunaca i svjetova koji se okreću oko praiskonskog centralnog sunca ćemo nazvati ’nebeska planetarna školjka’ (shell globe) sunaca i svjetova. Taj koncept je za čovjeka razumljiv pošto prije spomenuti super-svemiri predstavljaju ogromnu sferu koja, zahvaljujući svojem ’poput-misli-brzom’ kretanju te posljedičnoj projektilnoj (projectile) sili, formira određenu vrstu školjke koja je debljine otprilike poput atmosferskog zraka.

[9] Rekoše književnik, Rimljanin i Moj Lazar: ‘Gospodine, vrti nam se u glavi od veličine Tvog Stvaranja! Može li ga ikada ikoji anđeo sagledati i uistinu obuhvatiti?’

[10] Rekoh Ja: ‘Sasvim sigurno da; inače ne bi ni bio anđeo! Ali ostavite se vaše vrtoglavice, jer bit će još i ‘deblje’ pošto sam vam sada tek objasnio jedva jednu točku Mog stvaranja!

[11] Stali smo kod velike ‘nebeske planetarne školjke’ koja obuhvaća bezbrojno puno super-svemira. Kako se formira taj omotač, već sam napomenuo. Ali zašto se formira?

[12] Sve što formira jednu cjelinu, od najvećeg pa do najmanjeg, ima određenu koru/školjku ili omotač oko sebe da prekrije i zaštiti njegovu unutarnju inteligentnu strukturu. Taj omotač služi također i za jako važnu svrhu eliminiranja nečistoga i apsorbiranja iz unutarnje strukture animiranog tijela onog što je čisto, tj. eliminiranja onog što je nečisto ili ne-korisno za organski život i, umjesto toga, apsorbiranja iz vani pročišćenih životnih-sastojaka, predavajući ih unutarnjem organskom mehanizmu tijela za njegovo snaženje. To će vam pojasniti zašto Sam taj cijeli kompleks sunaca, svjetova i univerzuma nazvao ’nebeska planetarna školjka’.

[13] Ali ne pitajte za veličinu i dužinu promjera takve jedne nebeske planetarne školjke! Jer za čovjeka na ovoj Zemlji teško da bi ikada bilo moguće izmisliti broj kojim bi dovoljno mogli opisati promjer takve jedne planetarne nebeske školjke, uzevši kao jedinicu udaljenost od Zemlje do sunca koja iznosi 44 puta tisuću tisuća sati, jer eoni te udaljenosti ne bi bili dovoljni primjenjeni na jednom super-svemiru, kojih u planetarnoj nebeskoj školjci, kako smo već pokazali, već ima skoro beskrajna količina. I pored toga sam vam upravo formirao pojam/ideju o gotovo beskrajnoj veličini jedne nebeske planetarne školjke, i na ovom kamenu temeljcu sad možemo dalje graditi.

[14] Ali vidite, takva jedna nebeska planetarna školjka je u stvari jedna jedina točka u Mome velikom prostranstvu Stvaranja! A kako o ovome razmišljati i kako si to zamisliti to ću vam svima sada i pokazati.

[15] Sad zamislite izvan te ogromno-prostrane školjke ili vanjskog omotača tog nebeskog tijela (= misli na cjelokupni sistem koji se vrti oko praiskonskog centralnog sunca), kako je već opisano, ogromni beskrajni prostor koji se proteže u svim pravcima; i to do takve udaljenosti da bi netko tko ima najoštriji pogled mogao od te cjelokupne, ogromne nebeske planetarne školjke vidjeti ne više do sićušnu, jedva svjetlucajuću točkicu, i druga (takva točkica), gledano u suprotnom pravcu, bi, naravno, također bila jedna nebeska planetarna školjka. To bi vam otprilike moglo dati ideju o udaljenosti između dvije takve nebeske planetarne školjke koje su iste veličine, i koje su, zbog neizmjerne daljine, nestale u jedva uočljivu svjetlucavu točkicu; ovime smo se upoznali sa udaljenošću dviju susjednih nebeskih planetarnih školjki .

[16] Što bi sada rekli ako bi vam rekao da u beskrajnim svemirskim prostorima stvaranja postoje za vaš ljudski razum neizračunljiv broj takvih nebeskih planetarnih školjki koje u njihovoj kompletnoj formi (total outline), u skladu sa Mojim redom, predstavljaju potpunog čovjeka?

[17] Kako veliki taj čovjek mora biti, ako samo uzmemo u obzir ogromnu veličinu samo jedne planetarne nebeske školjke te eon puta eon vremena veliku udaljenost od jedne takve planetarne nebeske školjke do druge.

[18] Taj čovjek je također, njegovog vanjskog omotača što se tiče, okružen sa određenom vrstom kože, baš kao i svaka druga nebeska planetarna školjka. Ta koža je po vašim standardima u beskrajnoj mjeri deblja – da bi se izrazili što je razumljivije moguće – nego ona od nebeske planetarne školjke, te u generalnom smislu služi, tj. ispunjava istu svrhu kao i koža jedne nebeske planetarne školjke (= eliminiranja nečistog te apsorbiranja čistog i organizmu potrebnog). Sada ćete se sigurno pitati što se događa izvan tog velikog nebeskog čovjeka, i na čemu taj beskrajno veliki nebeski čovjek stoji, tj. što on, kao čovjek, radi?!

[19] Iza ovog kozmičkog čovjeka se proteže, zauvijek u svim pravcima, slobodni eterični prostor kroz kojeg ovaj čovjek, vođen Mojom voljom, leti za vas neshvatljivom brzinom u uistinu beskrajnom krugu, a sve to zbog hrane iz beskrajnog mora etera kroz kojeg (i u kojem) on pliva kao riba. Pošto u slobodnom, velikom eteričnom prostoru, nema ni gore ni dolje, te ni jedno biće ne može pasti na ovu ili na onu stranu, taj čovjek stoji poprilično čvrsto na tom eteričnom prostoru kao da stoji na ovoj Zemlji, na suncu ili pak na svim bezbrojnim (ili ’eoni/bilijuni puta eoni/bilijuni’) suncima u nebeskoj planetarnoj školjci.

[20] Njegovo aktivno odredište je da odgaja za buduću slobodnu i neovisnu sudbinu duhovnog života sve velike Božje misli i ideje koje su u njemu sadržane.

6/246 [1] Bezbrojna ljudska bića će, baš poput vas, tek proizaći iz njega, i taj će se proces nastaviti sve dok se sve ono što je u njemu ’zarobljeno pod sudom’ (= misli se na materiju koja je u sebi ništa drugo do suđeni ili ograničeni duh!) ne unaprijedi u najslobodniji duhovni život; a sve dok se ovaj cijeli kozmički čovjek u potpunosti ne rastvori/razloži (dissolve) te pređe u slobodno i neovisno stanje, će sud i pakao nastaviti svoje postojanje. Stoga, nitko se od vas ne mora brinuti da će možda najgori od duhova izbjeći patnju i mučenje koje su sami za sebe osigurali.

[2] Ovo sunce (= naše sunce) se okrene oko centralnog sunca u periodu od otprilike 28 000 zemaljskih godina, što je period koji predstavlja jednu sunčevu godinu.

[3] Prije nego je ova Zemlja postojala, sunce je već opisivalo taj krug nebrojeno mnogo puta po vašim standardima, no, ona je taj isti krug opisivala i sa ovom zemljom toliko puta da vi (po zemljanim mjerilima) ne bi mogli pronaći dovoljno veliku (brojčanu) figuru kojom bi izrazili broj tolikih sunčevih godina, a kamoli onih koje će tek morati napraviti dok ne završi svoj užasno-ogroman krug prije svoje totalne rastvorbe. Eoni puta eoni vremena takvih solarnih godina bi se u odnosu na takav broj mogli smatrati kao ništica.

[4] Međutim, što li je dob planetarnog sunca ako je usporedimo sa dobi centralnog sunca solarne regije, koje je postojalo beskrajno prije no što je planetarno sunce počelo davati svjetlo planetama koje se okreću oko njega! A čak je i životna dob ovoga sunca praktično ništa ako je usporedimo sa dobi praiskonskog centralnog sunca u jednoj nebeskoj planetarnoj školjci, koje je u stvari prvi pra-roditelj (ili ’baka’) svih sunaca i svjetova unutar te školjke.

[5] Ni jedno računalo nije u stanju izračunati trajanje toga praiskonskog centralnog sunca i koliko ono tek treba ostariti ili koliko puno centralnih sunaca i cijelih solarnih regija je već proizašlo iz njega, koji su već odavno bili rastvoreni (dissolved) nakon nezamislivo dugog vremena, i koliko novih će (tek) doći na njihovo mjesto.

[6] To praiskonsko centralno sunce će se jednoga dana, nakon što se sva ostala sunca koja su proizašla iz njega rastvore u periodu od beskrajno puno vremena, također rastvoriti, ali Veliki Nebeski Čovjek neće još poduže vrijeme nakon toga. Jer baš kao što je proces starenja i smrti postepen proces kada je u pitanju čovjek, isto je i sa Velikim Nebeskim Čovjekom.

[7] Zašto tijelo osobe koja stari postaje postepeno slabije i slabije? Zato što određena tkiva (fibres) i živci unutar njega umiru s vremena na vrijeme te postaju neaktivni, što posljedično uzrokuje starenje i slabljenje tijela. Ipak, bez obzira na ovaj proces, čovjek može živjeti još mnogo godina bez da izgubi bilo koju od svojih mentalnih sposobnosti, posebno ako je oduvijek živio po Božjoj volji. A tako će jednoga dana biti i sa Velikim Nebeskim Čovjekom. Čak i ako se eoni/bilijuni nebeskih planetarnih školjki u njemu budu već razložili, on će i dalje biti u stanju nastaviti svoje postojanje i to po vašim standardima neizračunljivo dugo, jer nebeske planetarne školjke u njemu su ono što su u vama, ljudima, tkiva i živci.’