Trojstvo u Bogu i čovjeku

8/24 [1] Priđe Mi jedan Farizej i reče: ‘Gospodine i Učitelju, u Svojoj raspravi si nam rekao kako će Tvoji učenici koji budu širili Tvoje istinsko učenje o životu, polagajući ruke na ljude, krstiti sve one koji su istinski prihvatili Tvoje učenje. Što znači snažiti ih u ime Oca, Koji je ljubav, u ime Riječi, što je Sin Koji je mudrost Očeva, i u ime Svetog Duha, tj. svemoguće volje Oca-Božanske ljubavi i Sina-Božanske mudrosti.

[2] Ja mislim, ipak, da će se na taj način pojaviti mnoga različita mišljenja/stajališta, koja bi se lako mogla spriječiti kada bi se svi oni koji će vjerovati u Tebe krstili od strane tvojih učenika samo u Tvoje ime ili u Ime Očevo, jer u buduća će vremena ova tri imena – iako najsvetija i najviša – najvjerojatnije uvući ljude, one lišene dobrog razumijevanja, u vjerovanje o postojanju tri odvojena Boga, kao tri Božanske ličnosti. Baš na taj način su stari Egipćani, u procesu vremena, napravili od drevnog čistog vjerovanja u jednog istinskog Boga, veliki broj Bogova od mnogih kvaliteta (ili ‘pojedinačnih manifestacija’) Jehove. Nakon toga ih je slijepa ljudska fantazija promijenila u razna zasebno postojeća i specifično aktivna Božanska bića. Onda su nagradili hramove u kojima su im se klanjali na specijalne izmišljene načine. No istovremeno su toliko duboko zaglibili/potonuli u do tad neviđeni materijalizam da su tim ‘zamišljenim’ Božanskim osobama, često pridavali najobičnije ljudske slabosti i izopačene strasti.

[3] To se također i ovdje može dogoditi u procesu vremena, možda nakon nekoliko stoljeća kad će još gluplji i još zasljepljeniji ljudi početi zamišljati tri Boga, (i to) samo na osnovu imenovanja uzvišene strukture/koncepcije, koju su čuli za vrijeme krštenja. Tada, zasigurno, neće proći previše vremena dok takvi ljudi u svojim hramovima/crkvama, koja/e će izgraditi specijalno za njih, ne krenu naveliko obožavati tri Boga. Bilo kako bilo, ako se to stvarno dogodi, onda sigurno neće proći previše vremena prije no što ljudi, posve istim načinom, krenu obožavati Tvoje učenike – koje su upoznali po imenu – kao i njihove nasljednike, na potpuno isti način, moleći im se u hramovima koje su im prije toga nagradili. Prema mome mišljenju sve to bi se moglo izbjeći na najlakši i trajni način ako bi se ljudima objavio samo jedan Bog i sa jednim imenom za sve ljude. Što Ti kažeš o tome?’

[4] Rekoh Ja: ‘Govorio si vrlo dobro i korektno, no bez obzira na sve to Ja ne mogu izostaviti Moju naredbu da ipak postupiš kao što sam rekao, jer sa ta tri naziva se sâmo biće Božanstva, kao cjelina, objašnjava te posve jasno privodi/predstavlja ljudskoj percepciji/razmišljanju/pažnji.

[5] Istina je da će tako, na neki način, za nekog tko nema tako dobro razumijevanje, ‘trostruka Božanska ličnost’ (Threefold divine personality) proizaći iz ovih riječi. Ali sa ciljem da se reflektira na sve aspekte najunutarnije/najsvetije istine, ovo se ne može izraziti drugačije nego što jeste.

[6] Gledaj, čovjek je bio stvoren potpuno na sliku Božju (Postanak 1:26, 27), i tko god sebe želi potpuno upoznati, mora shvatiti da on kao jedno jedino ljudsko biće u sebi također ima tri osobnosti. Čovjek prvo ima tijelo, kojem su osigurana sva nužna tjelesna čula i djelići tijela, od najvećih do jedva shvatljivo najmanjih, koji su mu nužni za slobodan i neovisan život. To tijelo ima, za dobrobit razvoja duhovne duše, svoj vlastiti prirodan život koji je u svakom pogledu različit od duhovnog života duše. Tijelo živi na materijalnoj hrani od koje se formira krv i ostali hranjivi sokovi za različite dijelove tijela.

[7] Srce ima svoj vlastiti specijalni živi mehanizam po kojem se mora stalno širiti i skupljati ispočetka. Time će krv koja čini tijelo živim, zajedno sa ostalim vitalnim sokovima, biti upućena/pumpana u sve dijelove tijela, dok će sa svojim skupljanjem srce unijeti krv ispočetka da bi je zasitio sa novim hranjivim sastojcima sa kojima će se, ponovnim ispumpavanjem, nahraniti najudaljeniji dijelovi tijela. U svim tim brojnim i najrazličitijim dijelovima tijela živi jednak broj različitih prirodnih duhova, koji iz krvi vade one substance koje služe svrsi i koje su nužne da se taj dio tijela (kojeg kontrolira taj duh) hrani i održava. Onda se supstance usvajaju/pripijaju tijelu u onim dijelovima koji su pod kontrolom baš tih istih duhova. Na taj način oni tijelo čine jačim i moćnijim. Bez te stalne srčane aktivnosti, čovjek, što se tijela tiče, ne bi ostao živ ni jedan sat.

[8] Gledaj, sa ovom životnom aktivnošću, duša nema zaista ništa, jer ova aktivnost nema dodirne točke sa slobodnom voljom duše, ne više od same aktivnosti pluća, jetre, gušterače ili stomaka, bubrega, te ostalih nebrojenih dijelova tijela. Duša ih uopće ne poznaje, pa se također ne može brinuti za njih. Ipak tijelo je kao potpuno odvojena osoba jedno te isto ljudsko biće, i čini i djeluje kao da su ovo dvoje potpuno isto postojanje. No na kraju tko od vas može reći da su duša i tijelo jedna i ista stvar?

[9] Ako bi sada uzeli u obzir samo dušu, onda bi vidjeli da je i ona sama u sebi potpuno ljudsko biće, koje u svom supstancijalno duhovnom ima također, za svoju dobrobit, potpuno iste dijelove kao i tijelo, doduše na višem, duhovnom nivou, te se sa njima koristi baš kao što se tijelo koristi sa svojim materijalnim dijelovima.

[10] Stoga ako duša na jednu stranu, a tijelo na drugu stranu, predstavljaju dvoje potpuno drugačijih ljudskih bića, od kojih svaki ima svoju individualnu zasebnu aktivnost, do te mjere da međusobno ne mogu razumjeti kako se i zašto ta aktivnost odvija, na svjetlu stvarne svrhovitosti života oni ipak nisu ništa drugo do jedno jedino ljudsko biće. Dosljedno tome nitko ne može tvrditi o sebi, a ni o drugome, kako on nije jedna osoba već dvo-osobno ljudsko biće, pošto tijelo mora služiti duši, a duša, sa svojom voljom i razumom mora služiti tijelu. Stoga je dosljedno tome duša jednako odgovorna za djela koja je učinila dok se koristila tijelom, kao što je odgovorna za svoja zasebna djela koja se sastoje od raznih misli, želja ili požuda.

[11] Kad malo bolje pogledamo život duše kao takve, ubrzo ćemo otkriti da je ona suštinsko tjelesno biće, koje samo u sebi nije uzvišenije nego u najboljem slučaju duša jednog majmuna. Iako ona posjeduje instinktivnu misaonu funkciju koja je na nešto višem nivou od jednostavne životinje, intelekt te uzvišeno slobodno mišljenje o nekim stvarima i njihovim međurelacijama nikako ne dolazi u obzir (would be out of question).

[12] Ovaj visoki potencijal duše, onaj koji je najviši i kao takav jednak Bogu, dolazi od čistog suštinskog duhovnog, trećeg čovjeka koji živi u duši. Kroz njega, on može razlikovati ono što je istinsko od onog što je lažno, kao i ono što je dobro od onog što je zlo, i iz njega je u mogućnosti razmišljati slobodno u svim zamišljenim pravcima, te u potpunoj slobodi odabirati svoje ciljeve. Kao što će on – podržan od svog duha – usmjeriti sebe sa svojom slobodnom voljom prema onome što je uistinu istinito i dobro, tako će on polako, u istoj mjeri/proporcionalno, sebe učiniti potpuno jednakim sa duhom koji živi u njemu. Prema tome; jakim, moćnim i mudrim, te tako jednakim sebi, kao biće rođeno u duhu.

[13] Kada se ovo dogodi, duša je potpuno jedno biće kao i duh, baš kao što će se uzvišeniji dijelovi savršene duše – koja se u stvarnosti sastoji od vrlo različitih prirodnih duhova u tijelu – potpuno promijeniti u duhovno supstancijalno tijelo, koje možete zvati ‘tijelo duše’, te će se konačno promijeniti u suštinsko tijelo duha pod kojim se treba razumijeti istinsko uskrsnuće tijela, u najmlađem, naj-istinskijem danu života duše, što započinje sa čovjekovim ponovnim rođenjem u duhu, bilo za vrijeme ovog života na Zemlji ili – što će ga koštati malo više muke i vremena – u životu nakon života.

[14] Iako je tada potpuno novorođeni čovjek u duhu jedno savršeno ljudsko biće, njegovo se biće u sebi sastoji, ipak, od do u vječnost itekako dobro razlučivog trojstva.

[15] Kako je to moguće, objasnit ću vam jasno i glasno, stoga slušajte.

Aktivnosti tri čovjekova tijela

8/25 [1] Ako bar malo reflektirate na temu primjetit ćete da u svakoj stvari i svakom objektu postoji razlikujuće trojstvo. Ono što prvo zapada za oko jeste vanjska forma, jer bez nje ni jedna stvar ili objekt ne bi mogli biti zamišljeni, niti bi imali svojeg postojanja. Kad ovo prvo postoji, drugo je naravno ono što je sadržano, ili sadržaj postojeće stvari ili objekta, jer bez ovog, oni također ne bi mogli doći u postojanje niti bi imali ikakvog vanjskog oblika ili izgleda. No koji je treći, koji je nužan za postojanje stvari ili objekta kao i ova prva dva? Gledajte, to je unutrašnja snaga u svakoj stvari koja tu sadržinu ili objekt održava u vezi, te kao takva formira njeno stvarno biće. A kako se ova moć sastoji od sadržaja i dosljedno tome vanjske forme stvari ili objekta, ona je također istinsko biće sveg što postoji, bez obzira kakve je prirode to postojanje. A bez ove moći, postojanje nekog bića ili objekta bi bilo nezamislivo kao i bez sadržaja ili vanjske forme.

[2] Sad se vidi kako je ova tri dijela lako izdvojiti jer niti je vanjska forma isto što i suština ili sadržaj, niti je sadržaj isto što i ‘vezujuća moć’. A opet, ova tri dijela su posve jedno, jer ako ne bi bilo moći/inicirajuće sile, ne bi bilo ni sadržaja a bogme zasigurno ne bi bilo ni forme.

[3] No vratimo se sad nazad našoj duši. Duša mora, zbog svog sigurnog i nepobitnog postojanja, imati i svoju vanjsku formu, poimenice onu od ljudskog bića. Dosljedno tome, vanjska forma je ono što mi zovemo tijelo ili meso, bila ona materijalna ili suštinski duhovna.

[4] Stoga kada se duša – što se njene forme tiče – sastoji od ljudskog bića, ona će zajedno sa formom imati i svoj korespodentni sadržaj ili suštinu. Ovaj sadržaj, ili unutrašnje tijelo duše, je njezino suštinsko biće, stoga duša.

[5] A ako je sve ovo prisutno, onda također mora postojati i sila koja se sastoji od cijele duše. A ovo je duh koji je konačno sve u svemu, jer bez tog duha bi bilo nemoguće imati čvrstu supstancu, a bez nje ne bi imali ni tijelo ni vanjsku formu.

[6] Iako su ove tri različite osobnosti jedno cijelo potpuno biće, one se ipak moraju spomenuti odvojeno, a mi ih moramo razlikovati međusobno.

[7] U duhu, ili vječnoj suštini, živi ljubav, kao snaga/moć koja sve postiže, najviša inteligencija i živa čvrsta volja. Sve to skupa dovodi u postojanje jezgru duše i daje joj formu ili postojanje tijela.

[8] Stoga, jednom kad je duša ljudskog bića prisutna – u skladu sa voljom i inteligencijom duha – duh se povlači duboko u centar dajući sada postojećoj duši, u skladu sa svojom najdubljom slobodnom voljom i inteligencijom, slobodnu volju kao odvojenu od same sebe, i slobodnu, kao neovisnu inteligenciju, tako da ih duša može, dijelom sa svojim vanjskim čulima, a dijelom sa mogućnošću unutrašnje percepcije, postići za sebe i usavršiti, kao vlastito djelo ove potpuno slobodne inteligencije.

[9] Kao posljedica ovog stanja koje je stvoreno iz nužnosti i u kojem se duša osjeća kao da je odvojena od svog duha, duša je sposobna primiti vanjsko kao i unutrašnje otkrovenje. Ako ga primi, prihvati i djeluje u skladu sa njime, postat će također jedno sa svojim duhom, te na taj način doći do sve veće i veće neograničene slobode duha, ne samo što se tiče inteligencije i slobode volje prema sad prosvjetljenoj inteligenciji, već također i moć i silu da ostvari sve od onog što prepoznaje i želi.

[10] I tako opet iz ovog možete vidjeti kako duša – kao misao duha promijenjena u živu suštinu/srž, koja je u stvarnosti sam duh – može i dalje na određeni način biti shvaćena kao nešto drugo što je proizašlo iz duha, bez da je nešto drugo, do duh sam.

[11] Činjenicu da duša naposlijetku postaje vidljiva kao individualnost, te obučena u vanjsko tijelo izgleda kao treća osoba, možete vidjeti u svakodnevnom iskustvu. Tijelo je za dušu izvanjsko otkrovenje njenog dubokog najunutarnijeg duha, i ima svrhu okretanja inteligencije i slobodne volje duše izvana prema unutra, ograničiti je, te tek od tog trenutka tražiti i pronaći unutrašnju bezgraničnost inteligencije, volje i njihove istinske moći, i sa time, kao beskonačno proslavljena i potpouno neovisna osoba postati jedno sa najunutanijim duhom, koji je u stvarnosti jedino što istinski postoji u jednom ljudskom biću.

[12] Stoga sada, sa ovim Mojim objašnjenjem možete nadam se jasno vidjeti kako je čovjek kao takav – baš kao i svaka druga stvar na nižem nivou – sastavljen od posve različitog trojstva, možemo preći sa ovog objašnjenja od najuzvišenije važnosti, na zaključak u svezi Božjeg trostrukog bića, tako da bi vi mogli posve jasno i čisto vidjeti zašto vam Ja, zbog uzvišene unutrašnje žive istine moram naglašeno savjetovati da krstite ljude u ime Oca, Sina i Duha Svetoga – što znači; da snažite one što vjeruju u Mene i koji su u stvari prihvatili Moje učenje.

[13] Stoga slušajte još jednom vrlo pažljivo ovo što će izaći iz Mojih usta sa ciljem da bi sve bilo potpuno i istinski kompletirano.

[14] Gledajte, kao što većina od vas jako dobro zna, jer se to objašnjava i o tome piše u knjigama proroka, da Ja, Isus, Krist – također zvan Sin Čovječji, iako definiran i nazvan mnogim imenima, poimenice Otac, Sin i Duh Sveti – jesam istinski Bog. A opet, Bog je jedno pojedinačno veličanstvo u najuzvišenijem savršenom ljudskom obliku.

[15] Kao što sad znate dobro, duša, njezino vanjsko tijelo, i njezino unutrašnje biće (duh) su ujedinjeni na takav način da čine samo jedno postojanje, ili ako hoćete jedna su individualna sadržina. No ipak, njihove forme u odnosu jedna prema drugoj jesu vrlo različito ‘troje’. Tako su također Otac, Sin i Duh ujedinjeni, kako je rečeno u Svetim spisima otaca i proroka koje sam baš spomenuo.

[16] Jednom je David izrazio želju da njegova duša, tijelo i duh budu čisti (blameless) u očima Božjim. Kad riječi starog i mudrog kralja tako zvuče, zar se čovjek ne bi mogao pitati: ‘Što? Zar se David sastoji od tri osobe ili tri čovjeka? Ako to nikako nije moguće za čovjeka, kod kojeg se tri dijela osobnosti zbog njegovog razvoja i istinske savršenosti života, mogu jasno uočiti, kao bi Bog, koji je od vječnosti u sebi u najvećoj savršenosti Jedno, mogao razdvojiti na tri različite osobe, ili čak tri Božanstva/Boga?

Božje Biće

8/26 [1] Slušajte, ako je istinito/sigurno da je Bog kao Stvoritelj svih živih bića – a ipak drugačiji od svih ostalih bića koja je stvorio – bio, jeste i bit će vječan, zar nije onda za njega nepromjenjiva (immovable) nužnost da ostane u tom specifičnom centru? Ako je već čovjeku bilo dano da se kreće sa svojim tijelom slobodno u svim pravcima, a još više slobode mu je bilo dano u duhu, kako bi onda Bog sa svojom neograničenom slobodom mogao sebe ograničiti u onome u čemu je neograničenu slobodu dao čak svojim stvorenjima? Ja vam kažem; Božanska beskonačnost također ima mogućnost kretati se u svemu beskrajno slobodno. Stoga bi On također imao pravo promijeniti Svoju slavu u meso/tijelo sa ciljem da postane vidljiv te razumno prisutan ispred svojih stvorenih ljudskih bića kao vječno potpuno savršeni Čovjek.

[2] Ali beskrajna slava Božja nema moći – i ne može je nikako imati – da stvori bogove izvan Sebe koji su potpuno jednaki Njemu. Jer kad bi on to mogao napraviti, onda bi On mogao stvoriti izvan ovog beskrajnog svemira, također druge potpuno jednako beskrajne svemire, o čemu već sa prilične udaljenosti svaka osoba koja uopće ima imalo mozga, može vidjeti da je najveća bez-smislenost. Jer ako je svemir beskrajan u svim zamišljenim pravcima, gdje bi onda vi dragi moji ljudi smjestili još jedan potpuno jednak u kvaliteti, beskrajan svemir, gdje bi on počinjao?

[3] Drugi savršeni Bog sa potpunom beskrajnom slavom je stoga potpuno nezamisliv baš kao i drugi beskrajan svemir. Stoga sada možete jasno vidjeti da Ja koji sada baš kao i vi hodam kao Sin Čovječji u mesu/tijelu, nisam drugi već jedan jedini Bog Koji sam bio od vječnosti prije svih stvorenih bića, a također ću takav i ostati do vječnosti. Stoga Ja ne mogu/ne smijem učiniti ništa što je protivno Mojoj vječnoj slavi, već samo ono što joj pridonosi.

[4] Ako sam Ja izvan Sebe stvorio još dva druga Boga, primjerice Sina i Duha Svetoga, tako da bi oni bili individualno drugačiji od Mene, onda bi oni neminovno mogli tražiti za sebe svu Moju neograničenu moć, bez koje ni jedan Bog ne bi mogao biti zamišljen, kao što nitko normalan ne može zamisliti drugi ili treći beskrajan svemir koji bi mogao biti podijeljen na taj način, ograničavajući se međusobno. No, ako bi ovo i bilo moguće zamisliti, što bi onda bilo sa Božjom neograničenom vlašću koja može biti samo jedna?

[5] Stoga može postojati samo jedan takav beskrajan Božanski autoritet (Endless divine sovereign authority). Jer ako bi bili troje, onda bi se Božje beskrajno jedino Kraljevstvo moglo podijeliti, a njegovo postojanje bi bilo nezamislivo i nemoguće kao i postojanje tri beskonačna svemira, koja bi bila jedno pored drugog.

[6] Jedno Kraljevstvo jednog Boga može postojati od vječnosti, jer samo je On jedini Kralj i Gospodar u njemu, kao što je zapisano u knjigama proroka, koji su govorili ono što im je Bog rekao: ‘Bog Svoju slavu neće dati nikome!’ (Izaija 42:8). Jer jedino Ja, Krist, sam jedini Bog. Ljudska bića, anđeli, kraljevi i moćnici, da, kao i sve stvari na nebu i na svim planetama, klanjaju se ispred Mene, i u vječnosti će se samo ispred Mene klanjati, i nikad ispred nekog drugog, baš kao što su svemirske udaljenosti koje izgledaju beskrajne u vašim očima progutane od strane jednog beskrajnog prostora cjelokupnog stvaranja, i uspoređene sa njime izgledaju kao ništavilo.

[7] Ako bi se pod imenom Oca, Sina i Svetog Duha, razumio, ne jedan samoopstojeći Bog – jedno pra-biće – već umjesto njega Sin kao drugi/odvojen od Oca, i ako bi također prihvatili od njih odvojenog Svetog Duha, kakav bi to onda Bog Otac bio?

[8] Kada je rečeno u knjigama proroka – koje su neshvaćene zbog ljudske grube primitivne pameti – kojoj su sami uzrok – da je Otac Sinu dao svu moć na nebu i na zemlji (Matej 28:18), na svim zemljama  planetama u cijelom svemiru, te da mu je dao Svetog Duha kao pomoćnika/suradnika da posveti i nadgleda novo učenje koje dolazi sa neba, koje vam je sad otkriveno i nad kojim jedino Sin, što sam Ja, ima vlast, baš kao i nad svim drugim stvarima, onda vas Ja pitam: ‘Kakav bi to Bog Otac bio? Možete li još i tada vidjeti Boga u Njemu?

[9] A ako u vašoj materijalističko-ljudskoj sljepoći i dalje možete zamisliti još jednog Boga, onda bi ga zasigurno zamislili kao bespotrebnog i neaktivnog, jer sigurno morate jasno uočiti da pored ovakvih uvjeta On više ništa ne može postići/ostvariti niti nad ičime više može vladati ili uređivati. Sigurno bi morali shvatiti, u vašoj crnoj ljudskoj svijesti da je Bog Otac zauvijek prebacio svoju vlast na Sina zbog svoje poodmakle dobi – baš kao što je stari Faraon u Egiptu predao svoju vlast Josipu – a također možda da je vlast prebacio na Sina zbog umora ili slabosti, pa da onda može svoju ‘penziju’ uživati na miru odmarajući stare kosti u dangubici.

[10] Zar stvarno mislite kako je Otac ostario, pa sad želi odbaciti Svoj posao jer sad ima pored Sebe Sina Koji je u svakom pogledu svemoguć kao On, a također jednako moćnog svemogućeg Svetog Duha kojeg je On stvorio izvan Sebe, izvan Svog Sina, pa da će oni sada imati na svojim plećima svu vlast dok je On, Otac, njima predao nasljedstvo.

[11] O kako izuzetno poganski glup, tup i slijep bi morao biti ljudski razum da padne u takvo ludilo.

[12] Ako postoje Sin i Sveti Duh koji su različiti od Oca, te bi postojali pored Njega, kao što je to slučaj sa anđelima i ljudskim bićima, onda oni ne bi mogli biti ništa drugo do stvorena bića, jer kao takvi onda nisu primili svoje biće – bez obzira koliko ono bilo savršeno – od samih sebe, tj. kao rezultat njihove vlastite vječne savršene moći, već jedino od jednog Stvoritelja.

[13] Međutim, kako onda može postojati potpuni Božanski odnos ili stvarno jedinstvo između duha bez tijela i forme, i duha sa tijelom i formom? Zar se može reći da je Sin – koji je u tijelu Osoba i, kao što vidite, ima tijelo – u Ocu ako Otac nema tijela, ni oblika ni forme? Ili da li može beskonačni Otac, bez tijela, oblika i forme biti u Sinu?

[14] Štoviše; ako je Sveti Duh kao treća osoba, proizašao od Oca i Sina, onda kako ta osoba može imati iste kvalitete kao njih dvoje koji su jednako vječni? Ili može li  ono što svoje postojanje prima od druge osobe, biti ravnopravno onome koji to postojanje ima u samom sebi? Zar vječnost može ikad biti jednaka – uspoređena uvijek prolazećim vremenom, ili se beskonačnost može ograničiti?

[15] Čak i ako bi čovjek prihvatio da su sva vremena u vremenima sadržana u vječnosti te da se u njoj kreću i pokreću, onda bi svejedno bilo nemoguće misliti/izreći da vrijeme, bez obzira koliko mu je trajanje, može uključivati/obuhvaćati vječnost. Baš kao što čovjek može misliti ili izjaviti da beskonačni pra-prostor može zasigurno sadržavati sve prostore – koji, bez obzira koliko da su veliki, ipak ostaju limitirani – i kao takvi nikad ne mogu sadržavati pra-prostor.

[16] Stoga ako bi Sveti Duh stvarno, kao bilo koje drugo stvoreno biće pro-izašao iz Oca i Sina kao takvih, onda bi on očito bio Bog u vremenu a ne od vječnosti (ili ‘Bog vremena a ne Bog vječnosti’). Bez obzira na to, takav Bog bi onda, uostalom kao i sve što je ovovremeno, u procesu vremena prestao postojati. Ali ako je to slučaj ovdje, onda tko bi bio u mogućnosti dati vječni život svim ljudima i anđelima te ga takvog održavati?

[17] Da bi ova stvar od izuzetno velike važnosti bila još jasnija i čišća, nastavit ćemo ovaj subjekt, stoga Me dobro slušajte.

Gospodin kao Sin

8/27 [1] Ako je dakle (po onome što uče vladajuće doktrine) Sin bio prisutan od vječnosti, onda kako bi On mogao biti rođen/stvoren (procreated)? A kad je Sveti Duh također bio tu od vječnosti, kako onda može proizlaziti (came forth) od Oca i Sina te imati Svoj početak u Njima? Ako bi u skladu sa vašim razumom i umom tri Božanske osobe – sporne u vašem slučaju, od kojih će budući ljudi napraviti tri Boga – bile vječne, što znači BEZ POČETKA, onda ni u kojem slučaju neka od njih ne može dati početak ili postojanje drugoj osobi Božanstva.

[2] Ja sam, kao što sam sad među vama kao Čovjek u tijelu, Sin, i nisam nikad bio rođen/stvoren od nikog do od Sebe samog, te dosljedno tome Ja jesam Svoj najveći Otac od vječnosti. Gdje bi drugo Otac mogao biti ako ne u Sinu, a gdje bi drugo Sin mogao biti ako ne u Ocu? Stoga jedini Bog i Otac u jednoj osobi.

[3] Ovo moje tijelo je stoga proslavljen oblik Oca za doborobit ljudi i anđela, tako da mogu za njih biti jedan razumljiv i vidljiv Bog (Ivan 1:1-4,14; 14:8,9). Sad Me možete vidjeti, slušati Me, te govoriti sa Mnom, te kao takvi ostati živi. Jer prije je bilo tako da nitko nije mogao vidjeti Boga i ostati živ. Ja sam sada Bog u svakom pogledu. U meni je Otac. A moć koja iz mene proizlazi u skladu sa Mojom ljubavlju, mudrošću i svemogućom voljom, što ispunjava sve vječne beskonačne prostore i koja je kao takva svuda aktivna, jest Sveti Duh.

[4] Kao što Me vi sad možete vidjeti kao Bogo-Čovjeka ispred vas, tako sam Ja sa svojim cjelim originalnim središnjim Bićem zasigurno potpuno te nepodijeljeno tu među vama, ovdje u sali za večeranje na Maslinskoj Gori. Stoga kao najviši istinski Bog i Čovjek u isto vrijeme Ja nisam nigdje drugdje, ne na ovoj Zemlji a još manje na drugoj. A opet, sa moći koja je Sveti Duh, i koja proizlazi iz Mene, ispunjavam sva nebesa te beskonačne materijalne prostore sa Svojom aktivnošću, mogu vidjeti sve, od najvećeg do najmanjeg dijelića svemira, Ja razumijem sve, znam sve, odlučujem o svemu, stvaram, vodim i vladam nad svime.

[5] Sada kad vam je ovo jasno objašnjeno od moje strane (ili ’kad ste čuli iz Mojih usta’), onda vam je jasno iz kojeg razloga (ili ’zbog čega’) morate stavljati ruke na ljude te ih snažiti u ime Oca, Sina i Svetog Duha, one ljude koji vjeruju u Mene i koji također djeluju u skladu sa Mojim učenjem, NAKON ŠTO IM JE BILO OBJAVLJENO.

[6] Stoga ako ste shvatili razlog zašto, onda ćete također uočiti da ljudi koji su istinski i ispravno od vas podučavani, neće lako pasti u grešku prihvaćanja tri Boga kao takva, jer ste ih vi označili kao tri kvalitete. No Ja vas također upozoravam da date ljudima stvarno i istinito svjetlo, jer ako ono bude nedostajalo, ljudi će istinu lako i brzo promijeniti u razne krive doktrine, a onda će poslije biti teško razuvjeriti ih i izvesti na pravi put istine.’