Jehovini ratovi… 7 duhova Božjih

7/17 [12] (Lazar:) ‘Gledaj, tako sam ja jednom čitao jednu staru knjigu sa naslovom ‘Jehovini ratovi’, i u njoj je na nesumnjivo mističan način bio spomenut pad originalno/prvotno stvorenih anđela.

[13] U početku, naravno, eonima prije ikakvog stvaranja svjetova, rečeno je kako je Bog stvorio sedam velikih duhova, koji korespondiraju sa sedam duhova u Bogu, dajući im veliku moć i jednako veliku mudrost, omogućavajući im na taj način da poput Boga stvaraju manje/niže duhove na svoju vlastitu sličnost u ogromnim brojevima i, na taj način, beskonačni prostor je bio ispunjen sa ogromnim mnoštvom duhova.

[14] Prema drevnom zapisu, najveći i najmoćniji od svih sedam praiskonskih duhova je bio Lucifer; ali on je postao pre-ohol/drzak u svojoj moći i veličini. On nije samo želio biti poput Boga već čak iznad Boga i dominirati nad Bogom. Onda se Bog naljutio, ščepao je izdajicu i odbacio ga zauvijek od Sebe u prokletstvo. Šest velikih duhova, zajedno sa njihovim bezbrojnim podređenim duhovima je, međutim, ostalo sa Bogom i služili su Mu, jedino Njemu, iz vječnosti u vječnost, dok Luciferu podređeni duhovi, kao opaki vragovi i bića zauvijek odbačena od Boga, izgaraju zajedno sa Luciferom u vječnoj vatri Božjeg bijesa, gdje trpe najveću patnju bez ikakvog olakšanja. – Dakle, što ti, kao zasigurno jedan od prvih Božjih anđela kažeš na to?’

7/18 [1] Rafael reče: ‘To je samo korespondentna slika onog što sam ti rekao o stvaranju, ili radije sukcesivnom formiranju, cjelokupnog nebeskog tijela.

[2] Veliki originalni/praiskonski duhovi su u stvari misli u Bogu i ideje koje iz njih proizlaze.

[3] Mistični broj sedam treba shvatiti kao ono što je potpuno i praiskonski Božansko i Bogoliko u svakoj misli koja proizlazi iz Boga i u svakoj ideji koja je začeta i kao postavljena izvan Njega.

[4] Prvi Duh u Bogu je Ljubav. Ova se pronalazi u svim stvorenim stvarima: jer bez nje ništa ne bi bilo stvoreno.

[5] Drugi Duh je Mudrost, kao svjetlo koje proizlazi/izbija iz ljubavi. Ovu, također, možete pronaći u formi svakog bića; jer, na što više svjetla biće odgovara/reagira, to će više razvijena, konačnija i ljepša također biti njegova forma.  

[6] Treći Duh, koji proizlazi iz ljubavi i mudrosti, je djelotvorna Božja Volja kroz koju zamišljena bića postaju stvarnost, tako da ona uistinu mogu biti i postojati. Inače bi sve Božje misli i ideje bile iste kao i vaše prazne misli i ideje, koje nikad nisu sprovedene u djelo.

[7] Četvrti Duh, koji naizmjenice izlazi iz troje, se zove Red. Bez ovog reda ni jedno biće ne bi moglo imati trajnu i postojanu formu i, prema tome, nikad konačnu svrhu. Jer ako upregneš vola u ralo a on promijeni svoju formu i oblik, recimo, u ribu ili pak pticu, da li bi sa njime ikada ostvario svrhu? Ili pretpostavimo da si htio pojesti neko voće a ono se okrenulo u kamen ispred tvojih usta, – od kakve bi ti koristi bilo voće? Ili si šetao negdje po čvrstoj cesti a cesta se pod tvojim nogama pretvori u vodu, – da li bi ti i najčvršća cesta bila od ikakve koristi? – Gledaj, sve to – i neizrecivo više – je spriječeno kroz Božanski red, kao Četvrti Duh u Bogu.

[8] Ali Peti Božji Duh zove se Božanska ozbiljnost/smjernost (earnestness), bez koje ništa ne bi imalo ikakve trajnosti, jer ova je istoznačna vječnoj istini u Bogu i daje svim bićima istinsku stabilnost, reproduktivnu moć, rast i eventualno savršenstvo. Bez takvog jednog Duha u Bogu svim bićima bi se crno pisalo. Ona bi naličila opsjenama koje izgledaju stvarne dok su vidljive; ali ubrzo se mijenjaju uvjeti koji su prouzročili nastajanje istih, jer u njima nema ozbiljnosti/smjernosti, i lijepe i predivne forme nestaju! Oni izgledaju dobro organizirani/raspoređeni no, pošto u njihovim temeljima nema ozbiljnosti/smjernosti, oni nisu ništa drugo do prazne i vrlo kratkotrajne prikaze koje ni u kojem slučaju ne mogu (po)trajati.

[9] Vidi, ovdje mi već imamo pet velikih praiskonskih Duhova u Bogu; okrenimo se sada posljednjim dvjema, i zato me slušaj.

[10] Gdje su prisutni najuzvišenija ljubav, najuzvišenija mudrost, svemoguća volja, najsavršeniji red i najčvršća, najčvršća/nepokolebljiva ozbiljnost/smjernost, tamo mora očigledno biti također najuzvišenije i vječno neusporedivo Strpljenje.  Jer bez ovog bi sve bilo oboreno/obrušeno i, naposlijetku, završilo u nerazmrsivom kaosu drevnih mudraca.

[11] Kada arhitekt gradi kuću on mora, pored svih svojih kvalifikacija, također imati strpljenje; jer ako mu to nedostaje – vjeruj mi – on nikad neće uspjeti izgraditi tu kuću.

[12] Ja ti govorim; Da Bog nije posjedovao ovaj Duh, ni jedno sunce ne bi (već) eonima sjalo jednoj zemlji u beskonačnom prostoru i u svijetu duhova bi izgledalo skroz čudno, skroz bez stvorenja. Strpljenje je majka Božje vječne, nepromjenjive milosrdnosti. I da ovaj šesti duh nije/ne postoji u Bogu, gdje i što bi sva bića bila ispred Svemogućeg Boga?

[13] Ako mi na neki način pogriješimo i na taj način se očigledno izložimo uništavajućoj kletvi Božanske ljubavi, mudrosti i Božanske volje, popraćenih – očigledno zbog prethodećeg reda – sa Njegovom ozbiljnošću/smjernošću (earnestness), mi smo suočeni sa Božanskom strpljivošću koja mora – i uistinu to čini – još jednom postepeno obnoviti ravnotežu; jer bez ovog bi sva ma koliko savršena bića bila podvrgnuta vječnom sudu  propasti.

[14] Božanska strpljivost, zajedno sa prethodećih pet Duhova u Bogu, bi, uistinu, stvorila na nebeskim tijelima pojedinačno ili čak nebrojena ljudska bića i također ih o/iz-državala; ali u tom slučaju bi pojedinac, ili bezmjerni brojevi ljudskih bića, eonima živjeli u teškom mesu/tijelu, i tu nikad ne bi bilo konačnog oslobađanja duše iz okova materije. Istovremeno bi se životinje i biljke, a također i ljudi, nastavili množiti i na kraju bi naselili nebesko tijelo ograničene površine tako gusto da se ne bi mogli ukloniti jedni drugima. Ovo jedino ako pretpostavimo da je nebesko tijelo pod kontrolom beskonačne, Božanske strpljivosti ikad stiglo do pozicije u kojoj bi moglo nositi i održavati biljke, životinje i ljudska bića. Uistinu, čak bi stvaranje materijalnog svijeta bilo jedan beskonačno spor postupak da je ovisio jedino o šest već spomenutih Duhova, i bilo bi jako neizvjesno da li bi se svijet ikada materijalizirao. 

[15] Međutim, strpljenje je, kao što je bilo rečeno, majka Božanske milosrdnosti i, prema tome, Sedmi Duh u Bogu je baš ta Milost, koju mi također možemo (na)zvati blagost. Ova postiže sve. Ona usmjerava sve prethodeće Duhove i unutar određenog/podesnog vremena dovodi svijet, zajedno sa svim njegovim stvorenjima, do sazrijevanja. Ona svemu dodjeljuje određeni životni vijek, i usavršeni duhovi mogu gledati naprijed ka lakom i potpunom oslobođenju i biti će sposobni ući u njihovu vječnu slobodu i najpotpuniju neovisnost.

[16] Ovaj Sedmi Duh u Bogu je onaj koji je Boga Osobno prisilio da na Sebe uzme ljudsko tijelo, i time, u najkraćem mogućem vremenu, oslobodi sve zarobljene duhove od teških okova natovarenih od strane nužnog suda materije. Zbog toga se Njegov čin spasenja – novo stvaranje nebesa i svjetova – može nazvati Božjim najvećim djelom, jer u njemu svih Sedam Božjih Duhova igraju jednaku ulogu, što prije toga nije bio slučaj niti je mogao biti zahvaljujući Duhu Reda u Bogu. Ranije je ovaj Sedmi Duh u Bogu, koji vam je sada predstavljen, surađivao sa ostalim Duhovima jedino u onolikoj mjeri da su na taj način sve Božanske misli i ideje postale stvarnost; ali od sada nadalje on djeluje puno snažnije/moćnije, i rezultat je potpuno spasenje.

[17] Ovo je Sedam Duhova u Bogu koje ti nisi mogao shvatiti, i sve što je bilo stvoreno iz tih Sedam Duhova u Bogu korespondira u svakome i svemu sa tih Sedam Duhova i sadržava ih u sebi. I kreacija koja se zauvijek nastavlja i jednako neprekidni čin stvaranja je ono što su drevni mudraci ove zemlje običavali zvati ‘Jehovini ratovi.’

7/19 [1] (Rafael:) ‘Baš kao što su Sedam Duhova, ili posebnih/specijalnih obilježja/karakteristika, u Bogu neprestano u sukobu jer jedan uvijek provocira drugog na aktivnost, tako sa lakoćom možete promatrati isti sukob više ili manje u svim Božjim stvorenjima.

[2] Ljubav je po sebi slijepa, i uvijek teži sve privući k sebi. Ali ona se u toj težnji zapali, i sada je svjetlo u njoj i, prema tome, razumijevanje i spoznaja.

[3] Možeš li sada vidjeti kako se svjetlo bori protiv usamljenog napora čiste ljubavi i poziva ju k redu i prisebnosti?

[4] Iz ovog sukoba – ili rata – se pojavljuje (ili ‘nastaje’, ili pak ‘se uzdiže’) istovremeno volja, kao aktivna ruka ljubavi i njezinog svjetla, stavljajući u praksu ono što je svjetlo mudro organiziralo/uredilo.

[5] Ali Istovremeno, kroz razumijevanje ljubavi zahvaljujući njegovom svjetlu i kroz kombiniranu silu njih dvoje, u postojanje je dozvan red i odsada se bori protiv bilo kakvog nereda kroz svjetlo i volju ljubavi. I tu ponovno imaš zauvijek neprekidni Jehovin Rat unutar Njega i unutar svih stvorenih bića.

[6] Sve ovo bi bilo sasvim u redu samo ako bi se sa sigurnošću moglo reći da bi ono što su četvoro Duhova tako lijepo uređeno proizveli time već imalo postojanost. Ali uvijek tako veličanstvena djela prvih četvoro Duhova i dalje naliče na dječju igru, koja sa velikim uživanjem i veseljem vrlo efikasno izgrađuju nešto, ipak ubrzo nakon toga više ne uživaju u svom radu i uništavaju ga sa više gorljivosti nego što su ga izvorno stvorili. I uistinu, prijatelju, ondje bi, što se tiče trajanja svih stvorenih stvari, i dalje izgledalo jako loše.

[7] Da bi se ovo spriječilo, iz četiri Duha se uzdiže – pošto joj se u stvari svidjelo veliko savršenstvo djelâ – ozbiljnost/smjernost, kao Peti Duh u Bogu i Njegovim stvorenim bićima, i taj Duh se onda bori protiv uništenja i nestajanja jednom stvorenih djela, u istoj mjeri kao što će razuman/pametan i ozbiljan čovjek koji je, na primjer, sebi izgradio kuću i uredio vinograd učiniti sve da očuva i iskoristi kuću i vinograd a ne da ih ubrzo nakon toga uništi, kao što sam vam ukazao na primjeru izmišljenih dječjih igračaka. I gledaj, to je – kao što je ranije rečeno – iznova Jehovin Rat.

[8] Međutim, kako vrijeme prolazi, podignuta kuća pokazuje mane a vinograd i dalje ne daje očekivanog uroda. Onda dr graditelj pokaje zbog svog uloženog truda i svoje ozbiljnosti/smjernosti pri radu. Prema tome, on bi želio uništiti cijeli projekt i zamijeniti ga sa nečim sasvim novim i drugačijim; ali toj se onda namjeri protivi Šesti Duh koji se – kako je već ukazano – zove Strpljenje i, gledaj, to onda održava kuću i vinograd.  I to je ponovo još jedan Jehovin Rat.

[9] Dakle, strpljenje samo, ili također kombinirano sa prethodećim duhovima, bi teško/jedva poduzelo ikakva poboljšanja bilo na kući bilo na vinogradu nego bi lijepo ostavilo stajati i da ode u nepovrat. Ali tu dolazi Sedmi Duh, naime, milosrdnost koja obuhvaća nježnost, brigu, marljivost, aktivnu ljubav i darežljivost i, gledaj, sada čovjek popravlja/obnavlja svoju kuću tako dobro da se na njoj više ne pokazuju spomena vrijedne greške/mane, i on kultivira i gnjoji vinograd tako da on uskoro daje dobar urod. I ovo je još jednom sukob ili Jehovin Rat u čovjeku baš kao i u Bogu i u anđelu.

[10] Na taj način je istinski, savršeni život u Bogu, u anđelu i u čovjeku, neprestan sukob Sedam opisanih ti Duhova. E sad, ovaj sukob u Bogu ili anđelu nije takav kao kad bi jedan ili drugi od Sedam Duhova pokušao potisnuti ili deaktivirati druge duhove, već je taj sukob zauvijek usmjeren tako da jedan duh podržava drugog sa svom svojom silom tako da je svaki duh onda potpuno sadržan u drugom. Stoga, ljubav je unutar ostalih šest duhova i svjetlo ili mudrost je unutar ljubavi i ostalih pet duhova i tako dalje, tako da su u svakom pojedinačnom duhu svi ostali duhovi prisutni, i zauvijek se podupiru/podržavaju u potpunoj harmoniji. 

7/20 [1] U čovjeku bi također trebalo biti isto ali, na nesreću, nije. Ova sposobnost je bila dana svakom ljudskom biću, bez da je ikad bila u potpunosti razvijena i prakticirana. Samo nekolicina ljudi aktivira sedam duhova u sebi do pune i jednake aktivnosti postajući na taj način uistinu poput Boga i nas Božjih anđela; ali – kako rekoh – mnogi su se okrenuli od toga i ne zamaraju se puno i, prema tome, uopće ne prepoznaju u sebi istinsku tajnu života. Takvi slijepi i polu mrtvi ljudi su onda u nemogućnosti prepoznati temeljni smisao života jer dopuštaju sebi da ih kroz život vodi i da njima dominira samo jedan ili drugi od sedam duhova.

[2] Tako, jedan čovjek živi čisto iz duha ljubavi i potpuno ignorira ostale duhove. Takav čovjek je onda ništa drugo nego proždrljiva krvoločna zvijer koja nikad nije zadovoljna. Takvi ljudi su uvijek prepuni samo-ljubavi, prepuni zavisti i pohlepe i tvrda srca prema svim svojim bližnjima. –

[3] Drugi opet posjeduju prosvjetljenu ljubav, i prema tome su prilično mudri i sposobni podučavati svoje bližnje dobrim stvarima; ali imaju slabu volju i nisu sposobni zaista postići ništa.

[4] Onda ima i drugih u kojima su duhovi ljubavi, mudrosti i volje poprilično aktivni; ali sa duhom reda i ispravne ozbiljnosti/usmjerenosti ne izgleda baš predobro. Ovakva vrsta ljudi će biti sposobna govoriti inteligentno, ponekad čak prilično mudro, i tu i tamo će oni možda uistinu biti sposobni nešto i postići; ali osoba koja je uistinu mudra kroz svih sedam duhova će uskoro pobrati iz njihovih riječi, govora i djela da ovima nedostaje reda i sklada/dosljednosti.  

[5] A ima također ljudi koji posjeduju ljubav, svjetlo, volju i red, ali im nedostaje duha smjernosti/ozbiljnosti. Kao rezultat toga oni su bojažljivi, malodušni i rijetko su sposobni učiniti svoja djela potpuno djelotvornima.

[6] Drugi su opet također puni smjernosti/ozbiljnosti i hrabrosti, ali nemaju puno strpljenja. Takvi ljudi obično djeluju ishitreno i često sa svojom nestrpljivom gorljivošću više toga pokvare nego li učine dobra. Da prijatelju, bez potrebne strpljivosti nema postignuća; jer onaj kome nedostaje strpljenja izgovara svoju vlastitu smrtnu kaznu. Čovjek treba čekati dok grožđe nije potpuno zrelo ako želi ubrati dobru žetvu. Ako ne želi čekati, on može samo sebe kriviti ako bi umjesto izvrsnog vina on proizveo samo kiselo, nepitko vino.

[7] Prema tome, strpljenje je neophodan duh u svemu; Prvo, u kontroliranju i davanju smjera duhu kojeg sam nazvao  ozbiljnost/smjernost koji je često sklon istupiti izvan svojih okvira/granica, jer on može, u kombinaciji sa ljubavlju, mudrošću i voljom, degenerirati u ekstremni ponos koji je, kao što znaš, u čovjeku sklon postati neograničen; i drugo, jer strpljenje je iznad svega, kao što ti već objasnio, majka duha milosrdnosti, a ovaj potonji duh je onaj koji djeluje/ima utjecaj na sve prethodeće duhove dajući im Božansko-duhovno savršenstvo i također pomaže ljudskoj duši da ostvari puni i istinski preporod u duhu (= puno i istinsko ponovno rođenje duha).

[8] To je razlog zašto je Gospodin Osobno urgirao svih vas da ljubite Boga i vašeg bližnjeg, dodajući: ‘Budite milosrdni kao što je i vaš Otac Nebeski milosrdan, i budite blagi i ponizni, kao što sam Ja blag i ponizan sa svim Svojim srcem!’

[9] Stoga, Gospodin je naredio vama ljudima da iznad svega razvijete Sedmi Duh pošto su u ovom posljednjem duhu  sadržani i razvijeni svi prethodni duhovi. Prema tome, onaj koji gorljivo razvije i osnaži ovaj posljednji duh razvija i snaži također prethodeće i uzeo je najkraću i najsigurniju cestu ka savršenstu. Međutim, onaj koji započne svoj razvoj sa jednim ili nekoliko prethodećih duhova će postići puno savršenstvo života jedino sa velikim naporom, ili nikako, jer ovi raniji duhovi ne sadržavaju Sedmi Duh, dok posljednji sadržava sve one koji mu prethode.

[10] I gledaj, u ovome se sastoji neprestani pad anđela ili misli i ideja (koje proizlaze) iz Boga – koje mi možemo nazvati silama koje neprestano teku iz Boga -, onoliko dugo koliko one u njihovoj cjelosti u čovjekovoj prirodi nisu uspjele razviti Sedmi Duh u sebi do istinskog i uzvišenog savršenstva. Jer svi prethodni duhovi su bili dijelom dani/dodijeljeni, više ili manje slobodno/besplatno, skoro svim stvorenim bićima, dok Sedmog Duha sam čovjek mora zaraditi/njegovati sa puno marljivosti i truda.

[11] A kako jedino postizavanjem/priskrbljivanjem ovog duha svih prethodnih šest dobijaju svoje istinsko životno značenje i svrhu, cijeli čovjek jedino kroz njega dobija potpunu slobodu i životnu neovisnost. – A sada te ja pitam da li si ti ovo dobro razumio?’

[12] Reče Lazar: ‘Da, ti Bogom inspirirani Gospodinov slugo, Ja ti uistinu nikad neću biti u mogućnosti zahvaliti dovoljno za tvoje veliko strpljenje i milost. Jedino sada ja razumijem mudrost drevnih knjiga. Ali velika je žalost da sam Ja jedini koji ih razumije pošto sam ja isuviše slab pisar da bi ovu informaciju zabilježio u knjigu. Ti bi ovo trebao reći također drugim Gospodinovim učenicima – od kojih su neki itekako dobro vješti u pisanju – tako da ju oni mogu zabilježiti za sva vremena i narode, jer oni najvjerojatnije o ovome još ne znaju.’

[13] Reče Rafael: ‘Ne brini se u svezi toga, jer dok sam ti davao sva ova objašnjenja o čudima, Jehovinim Ratovima i Sedam Duhova Božjih, Gospodin je objasnio potpuno isto jednako razumljivo svima onima prisutnima u dvorani, i Ivan i Matej su o glavnim točkama napravili zabilješke. Međutim, ako imaš praznu, čistu knjigu ja ću to zabilježiti u trenutku također i za tebe, riječ po riječ.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/17:12-20:13’ J.Lorber