Bertha Dudde, br. 8880, 8 Studeni 1964
GRIJEH SE SASTOJAO U ODBIJANJU LJUBAVNE SILE…
Ako vam se govori od gore to vam je znak ne-prolaznosti Moje ljubavi, koja je milostiva s/prema ljudima i koja im dolazi u pomoć. I ta ljubav vam je usmjerena stalno i neprekidno, jer vi ste (i) Moji i pored toga što ste slobodne volje Moga protivnika slijedili u dubinu. Ali vaše pra-biće je ljubav. I Ja se neću umiriti sve dok se ponovo niste preobratili u svoje pra-biće. I sad kad vam se obraćam, po Mojem govoru možete prepoznati kako na djelu može biti samo dobra sila, jer se neprestano trudim odgajati vas ka ljubavi i usmjeriti vas ka Isusu Kristu i Njegovom djelu spasenja, jer tada idete pravim putem koji za rezultat ima obraćenje još na (ovoj) Zemlji.
Vi dakle ne smijete sumnjati u porijeklo onoga što vam pristiže od gore. Ne može biti drugačije no dobro u svom sadržaju, tako da mora biti lišeno zabune/zablude/pogreške. Jer Vječna Istina Osobno vas podučava, i možete biti uvjereni da vam neće servirati pogrešna učenja. A ovo osiguranje je u završno doba vrlo bitno/neophodno, jer se čak i Moje svjetlonoše pokušava uvesti u neodlučnost/sumnju u istinitost njihovih poruka. Ali neka vam bude dovoljno što/da znate kako Ja Osobno štititm Moje svjetlonoše od greške. Jer tko vam drugi može dati garanciju za čistu Istinu osim Mene, Koji znam/poznajem svačiju volju kao i žudnju za Istinom?
I uvijek iznova vam govorim da je djelovanje protivnika usmjereno posebno ka vama koji hoćete širiti svjetlo …. da on to želi spriječiti i zbog toga pribjegava svim mogućim sredstvima, kako bi u ljudska srca unio sumnju u istinitost ovih poruka/primitaka. Međutim i Moje djelovanje će biti sve jasnije izraženo. Ja ću vam sve jasnije osvjetljavati zabludu, u koju vas je već stjerao/naveo, jer njegov je cilj držati vas dalje od Istine …. ali to mu neće uspjeti kod onih koji zbiljski žude za Istinom. I svatko se dakle mora ozbiljno preispitati da li žudi za čistom Istinom …. tada više ne može biti obmanut, jer tada će je sâm prepoznati i osloboditi se od zablude.
Trenutak stvaranja je kako za Mene tako i za Moga svjetlonošu bio akt neopisive sreće/blaženosti, jer proizvodi njegove volje i Moje ljubavne moći/snage/sile su bili tako divno oblikovani, da su nas obojicu neopisivo usrećivali, i ljubav svjetlonoše prema Meni se sve više razbuktavala. Jer u njima je bila prisutna ista stvaralačka moć …. koja ih je razveseljavala, a uz što su isto mogli biti aktivni u duhovnom stvaranju, kroz što su svoju sreću/blaženost mogli neograničeno umnožavati/povećavati.
Kada dakle polazim od toga da tim stvorenim bićima nije ništa nedostajalo, da su sva bila postavljena van (Mene) kao Moje slike i prilike i da su stvarajući i oblikujući mogli djelovati sve dotle dok su bili prožeti Mojim ljubavnim svjetlom …. tako da vam mora biti jasno da je i njihova aktivnost pretrpila gubitak/štetu kada su odbili dotok Moje ljubavne sile …. time su izgubili svoje svjetlo, svoju spoznaju, time im se poremetilo razmišljanje i time su postali nesposobni za stvaranje …. otvrdnuli/ukrutili su se, ali su isto tako još uvijek bili nekada od Mene isijana snaga/sila, koju sam zbog toga preoblikovao u kreacije/stvaranja najrazličitijih vrsta.
Taj vam je proces već toliko puta bio opisan, i to možete prihvatiti kao najčišću Istinu, bez dvojbe možete prihvatiti to da je samo odbijanje Moje ljubavne sile bio grijeh protiv Mene, jer bilo im je upaljeno najsvjetlije svjetlo u kojem su skroz naskroz bili svjesni svoje pobune/otpora protiv Mene. Zbog toga ću svako predstavljanje Mene kao onoga koji je pred-odredio ili potakao kako svjetlonošu tako i pala bića na pad, osvjetljavati kao pogrešno. Ta bića su sva bila aktivna u Mojoj volji i to do vremena (trenutka) odbijanja (do-)toka Moje ljubavne sile. A tada je uslijedilo ukrućivanje/otvrdnjavanje duhovne supstance …. i Moja sila, koju sam nekoć isijao kao bićâ, je sada morala postati aktivna na drugi način, što se je desilo kroz razlaganje supstance na sitne i najsitnije čestice i iz kojih je dakle nastalo stvaranje/svemir/svijet. Tek tada se biće imalo boriti protiv svakojakih otpôra, koje je moralo savladavati kako bi se opet razvijalo ka gore.
Aktivnost bića koja nisu bila pala se sastojala u korištenju sile koja im je dotjecala iz/od Mene …. a ta bića su bila u stanju najsvjetlijeg/najjasnijeg svjetla …. dakle spoznaje …. i time ta sila od bića nije bila korištena drugačije nego u Mojoj volji.
Sve dotle dok Mi je biće dakle bilo vjerno, djelovalo je i stvaralo u Mojoj volji. Kada se od Mene okrenulo, izgubilo je moć stvaranja i oblikovanja. Otvrdnulo je i postalo ne-aktivno ….. što je onda imalo za posljedicu nastajanje stvaranja/svemira/svijeta.
Dakako da sam još od Vječnosti znao za pad Lucifera i tih bića, i nisam ga spriječavao zbog njegove slobodne volje. Ipak se nisam uplitao, jer sam svjetlonoši …. Luciferu …. dao istu moć, koju mu nisam želio suziti/uskratiti, kako bi dakle sâm od sebe mogao djelovati i odlučivati. I tako mu je bilo moguće pokretanje bića protiv Mene, čime je istovremeno bio stvoren jedan drugi (ovaj materijalni) svijet, svijet pun otpora protiv Mene.
Ali sve to je bilo mogućno samo jer se je …. on, a za njim i njegova pratnja …. (jer su se oni) zatvorili pred dotokom Moje ljubavne moći/sile. Tako da je odbijanje Moje ljubavne sile stvarni grijeh, jer on je bio usmjeren protiv Mene i pored potpune spoznaje svoga nekadašnjeg izvorišta u Meni.
Da se je sposobnost razmišljanja izrazila u potpuno Meni-nasuprotnoj volji, da je ona izrodila nešto sasvim Bogu oprečno/suprotstavljeno, nije imalo u Meni svoj začetak, ali odbijanje Moje ljubavne sile je imalo za posljedicu ovu izvrnutu/obrnutu volju, jer je značilo zamračivanje duha, duhovno sljepilo. Onda je Lucifer postao Mojim suprotnim polom, koji je sve loše misli …. koje je on sâm prouzročio …. mogao prenijeti na (ostala) bića. Jer od tog trenutka, kada su Mi ona svjesno otkazala ljubav, je imao punu moć nad tim bićima, i zadržao ju je sve dok nije došlo do stvaranja (lit. sve dok nisam dopustio stvaranje), kako bi ih iščupao iz njegove vlasti i započeo proces povratka. A onda su ta bića morala ići putem muke sve dotle dok kao ljudi …. u stadiju Ja-svjesnosti i slobodne volje …. ne odbace sve svoje krive misli, dok svoju volju ne promijene/okrenu potpuno i mogu postati potpuno božanstveni. Dakle moraju odložiti satansko i u slobodnoj volji težiti božanskom.
Već samo to dokazuje kako zlo nije moglo imati svoj začetak u Meni, inače Ja ne bih mogao biti zvan Božanskim, pod čim se podrazumijeva samo dobro …. da istovremeno ne može postojati svjetlo i tama, da u Sebi ne mogu imati istovremeno ljubav i mržnju, niti sve nasuprotno.
Slobodna volja se mogla odlučiti za Mene ili Moga protivnika, koji je već bio zao kad je postao Mojim protivnikom …. koji je tada stvorio sve protiv Mene usmjereno (Meni na-suprotno) …. (koji je bio sila kao i Ja Sâm …. jedino što je on imao početak.) To je najgadnija varka kojom se služi Moj protivnik, kako bi vas uvjerio da je izvorište svega lošega isto u Meni. I zato vam uvijek iznova skrećem pažnju na to da je stvarni grijeh bilo ovo: odbijanje Moje ljubavne snage/sile, jer su si time bića na sebe navukla stanje poremećenosti/zbunjenosti …. stanje u kojemu su odbijala ikakvu vrstu aktivnosti po Mojoj volji i zbog toga kao razložena bila fiksirana/’utkana’ u kreacije svih vrsta. Jer zakon je od Vječnosti da od Mene isijana sila mora biti aktivna …. da ta sila u slobodnoj volji mora biti zatražena/željena kako bi se omogućio povratak ka potpunosti/savršenosti bića.
Da onê u propalo usađene misli imaju Lucifera za izvor i da se protiv njih za vrijeme utjelovljenja u čovjeka mora boriti, je kroz Moju ljubav postalo procesom koji bi iz Mojih stvorenja trebao stvoriti Moju istinsku djecu. Tako da Lucifer protiv svoje volje radi na procesu povratka, što sam Ja itekako predvidio od Vječnosti, ali čime ga Ja Osobno nikada nisam predodredio za Moj protu-pol, jer i on je bio slobodno stvorenje, koje je u svoj savršenosti proizašlo iz Mene.
AMEN
