Bertha Dudde, br.  0370,  7 Travanj 1938

GRUPA SPASITELJEVIH UČENIKA… ŽIDOVSKO KRALJEVSTVO…

Kroz cijelo vrijeme Njegove patnje, na Zemlji nije bilo nikoga tako predanog Gospodu i Spasitelju, kao Njegova grupa učenika, koji su Ga ljubili, i rado bi bili svu patnju držali daleko od Njega, da je to bilo u njihovoj moći… Toliki mnogi su se oko Njega okupljali, a ipak je samo manji krug bio tako prožet Njegovom Božanstvenošću, da su u Njemu prepoznali Njihovog Učitelja, Njihovog Božanskog Stvoritelja, i gdje je sve svjetlo od Njega naviralo u Njihova srca, uskoro je bila ugušena i najmanja sumnja… U Božanskoj savršenosti Njegovog Bića, oni su uskoro vidjeli jedini cilj njihovog života… U čistoći svojega srca, svaki je vrlo brzo shvatio da je Njega nasljedovati, uistinu bilo jedino što je važno na Zemlji… oni su prepoznali da nitko od njih ne bi mogao postići to savršenstvo, ako Sam Gospod ne bi puštao da na njih neprestano stiže Njegova milost, i nadalje su još prepoznali koliko je bilo važno međusobno služenje u Ljubavi za postizanje savršenstva… Njihovo nastojanje je sada bilo u tome da se, u najdubljoj poniznosti i unižavanju sebe, učine dostojnima Božje milosti… oni su sve napuštali, odrekli su se svijeta i živjeli samo u Njegovom učenju, koje im je Spasitelj prenosio, u svakodnevnim općenjima (druženjima) s njima. Tako nijedno drugo zbivanje, osim stalnog boravka u Njegovoj blizini, nije postiglo da njihova srca budu ispunjena ogromnom Ljubavlju za Spasitelja… da se njihovo znanje o Božanskim mudrostima umnaža, što duže oni osjećaju (doživljavaju) i shvaćaju njihovog Učitelja… Oni su Ga prihvatili sa srcem, a Bog im je dao snagu i milost da mogu razumjeti sve što im je On nudio… Jer, bez pomoći Gospoda, oni nikada ne bi bili sposobni snaći se u ovim mudrostima… bez Božanskog prosvjetljenja, nikada im ne bi jasno i zorno došla do svijesti veličina Gospoda… i stoga oni nikada ne bi prepoznali njihovog učitelja kao Sina Božjeg, da njihov duh nije bio prosvijetljen Božanskim svjetlom. U češćim duhovnim nevoljama im je Gospod dolazio u pomoć, kad god su se osjećali slabima… budući je Gospod vidio jedino Ljubav, koja je Njegove učenike Njemu učinila vrijednima… Kao rezultat toga, On nije napustio Njegove, i dao im je utjehu u svakom teškom trenutku, ali je također od njih tražio potpunu predanost, kada On više ne bude… kada On ode nazad Onome, Koji je Njegov Otac. Jer Zemlja je u to vrijeme nosila jedan silno važan narod… Bila je to loza (pleme, rod), koja je bila određena za rasprostranjivanje kršćanskog učenja, istinskog kršćanstva… bilo je to židovsko kraljevstvo… Njegova želja da spasi ovaj narod iz duševne nevolje, nije pronašla odjeka kod njega… on Ga je ismijavao i izrugivao Mu se… on je bio prisutan u vrlo velikom broju, da ostvari propast Ovoga Božjeg Sina, i nije se više dao potaknuti na to, da prihvati vjeru u Njega kao Božjeg Poslanika… On je u Njemu  vidio neprijatelja svojih učenja, on u Njemu nije vidio ništa više od iznimno nadarenog govornika, Koji je iskorištavao svoj dar govora, kako bi odmetnuo narod od učenja otaca… A, budući da je on ostajao u grijehu i prljavštini, nije mu ni moglo doći prosvjetljenje duha… odbio je svu Ljubav Gospoda, i ovu nagradio porugama i krajnjim ciljem da Ga pokuša ubiti… A Njegova blagost i dobrota im je oprostila. Sa anđeoskim strpljenjem im je On korio njihove govore, jer se Njegovo srce okretalo svakome i nastojalo ga spasiti. Božje svemoć, međutim, dopušta ovim ljudima njihovu volju, tako da se ispuni Riječ… da je Gospod došao na svijet, kako bi otkupio čovječanstvo.

AMEN