Bertha Dudde, br. 0347, 26-27 Ožujak 1938
A NAJVEĆE OD SVIH ČUDA JE LJUBAV …
A najveće čudo je Ljubav …. I Njena snaga uvelike prelazi granice ljudskog razmišljanja. Sveobuhvatna Ljubav Božja će vam neprestano davati ono što vam nedostaje. O tome svjedoči Riječ Božja, Koja vam biva objavljena iz svijetlih visina, vama na utjehu i na izgradnju u živom novom stvaranju …. Jer, sve to čini Gospod iz ogromne Ljubavi prema djeci, kojoj On želi pružiti vječno Kraljevstvo u nebeskoj blaženosti, no čovječanstvo tako malo cijeni dokaze Njegove Ljubavi.
Životna volja čovjeka je tako jaka, da on samo sa nelagodnošću promišlja o trenutku smrti …. A opet, kad tjelesna muka ili briga čovjeka teško opterećuje, tad si čovjek priželjkuje čas smrti, u tihoj nadi da bi time mogao umaći svoj patnji …. završetkom života …. No, kad Božanska Ljubav ne bi bila tako strpljivo nastrojena ljude uvijek iznova upućivati na Vječnost, gdje bi bila ikakva svrha života jednog takvog čovjeka …. I onaj koji nerado predaje svoj život, njemu bi isto tako život prošao bez koristi, kad mu Gospod uvijek iznova ne bi slao dokaze Ljubavi. No, Svijet ne može pojmiti Ljubav Neba u svoj Njezinoj veličini.
Zemaljski čovjek dobro zna da Ljubav oživljava sve, no u zemaljskom stanju je shvaćanje Božanske Ljubavi samo ograničeno …. Sve što on može spoznati, ako nađe volju za to, je, da su zemaljska djeca neprestano njegovana od nebeskog Oca i da Ga ona mogu moliti, te da će neprestano biti uslišena, ako su te molbe usmjerene njihovom duševnom spasenju. No samo je mali broj onih koji mogu obuhvatiti neopisivo veliku Ljubav koja je Gospoda pokrenula da se za čovječanstvo i njegove grijehe Sâm žrtvuje. Kako bi se taj silni događaj mogao cijeniti u svoj svojoj veličini, zemaljskom djetetu mora sjajiti jasno svjetlo spoznaje.
(27 Ožujak 1938) Mora shvatiti da bi svim zemaljskim stvorenjima divota neba jednom trebala biti sudbina i da Božja Mudrost u beskrajno dugom vremenu primjenjuje sva sredstva i puteve kako bi tim stvorenjima mogla tu divotu i učiniti dostupnom, jer, ono što ulazi u Kraljevstvo Božje, mora biti savršeno i Bogu-slično, i opet, potrebno je mnogo strpljenja i Ljubavi da bi se često stvorenjima u otporu pokazao put koji jedini može voditi tamo gdje ih očekuje vječno blaženstvo.
U doba patnje čovjek često misli da je napušten od nebeskog Oca, no tad mu je On bliže nego ikada. Svaka duboka patnja je znak Božje Milostivosti i Ljubavi, iako vi to kao to ne možete ili ne želite vidjeti …. Jer, ako se, prisiljeni tom patnjom srca, okrenete Vječnosti, Ljubav nebeskog Oca nije bez traga prošla pored vašeg srca ….. Zov Ljubavi čuli ste i slijedili ste ga ….
I tako Ljubav Gospoda djeluje od Vječnosti i Njegovo beskrajno strpljenje nikad neće prestati Sebi privlačiti bića uz pomoć te Ljubavi …. U trenucima Njegove najveće patnje, kad se Gospod mučio na križu i umro za čovječanstvo, božanska Ljubav spustila se na cijeli Svemir …. Ona je obuhvatila svako stvorenje i učinila da se u svim dušama začme Božanska iskra, kako bi time svakoj onoj duši koja je dobre volje i koja je u Duhu iz Ljubavi ponovno rođena, dala mogućnost sjedinjenja s Bogom, vječnom Ljubavlju.
AMEN
