Bertha Dudde, br. 0250, 7 Siječanj 1938
PATNJA … SUDJELOVANJE U DJELU SPASENJA … PATNJA I RADOST KRATKOG SU VIJEKA …
“Primajući Moje Riječi nalaziš se u Mojoj Ljubavi ….” Ove riječi upiši si duboko u srce i odupri se svim mislima kušača …. Vidi, u vrijeme poniženja uvijek iznova prepoznaješ milost neba, ako ih (poniženja) uvijek promatraš kao zabrinuto ukazivanje na vječnost. I u takvom vremenu moraš se boriti sama sa sobom, i tad ispunjavaš zadatak koji ti je namjenjen na Zemlji. Tiho i neprimjetno u tebi nešto jača, i uskoro ti takva poniženja ne mogu oteti unutarnji mir, u njima prepoznaješ vodeću Očevu ruku i voljno se pokoravaš. Gospodnji put na Zemlji išao je preko kamenja i trnja ….
Na Njegovoj se Milosti trebate krijepiti pa ćete tada i shvatiti kako je beskrajno blagotvorno to što vam Ju Gospod neprestano daje …. Stoga težite tome da ste uvijek u posjedu Božanske Milosti, pa će vam postati jasno kako je Njegova Ljubav neprestano i oko vas, i tad niti jedan od vaših dana neće biti izgubljen, jer tada ćete ispuniti vaše određenje na Zemlji, i to utoliko lakše, ukoliko vam više Božanske milosti pritječe …. Spasiteljevo srce na Zemlji je patilo za vas ljude …. Svaku muku na ovoj Zemlji vi (pod)nosite skupa s Gospodom i Spasiteljem kad mislite na Njegove patnje i ako ste pri spoznaji istih Njemu spremni žrtvovati vašu patnju ….
Nek’ se svatko pokuša osloboditi mišljenja da biste bili sposobni bez patnje ući u Vječno Kraljevstvo …. Samo onome je to određeno koji je putem svoje patnje sudjelovao u djelu spasenja Kristovom …. tko je pridonio svoj dio kako bi umanjio patnju čovječanstva na Zemlje, jer ono što on Spasitelju prindonosi iz Ljubavi, to Gospod prima s milošću, i opet je jedan dio velikog sagrešenja otplaćen za spas i sreću čovječanstva ….
Morate imati potpuno povjerenje u Gospoda, pa ćete bit sprovedeni kroz svu patnju Zemlje bez da je duša ugrožena tom patnjom, naprotiv; time vam nastaje još više neslućenog blagoslova, samo ako uvijek s pogledom na Isusa Krista žudite patnju i smrt na križu kako bi si priskrbili time stečene milosti …. Gospod u najvećoj nevolji zemaljsko dijete skrbi Svojom pomoću, uvijek kad Mu se ono moleći obrati, stoga će svaka patnja uvijek i biti okončana ako je žrtvujete Gospodu u usrdnoj molitvi i isprosite si utjehu u svakoj nevolji ….
U ovom životu ništa nije trajno …. Niti patnja niti radost dugo traju …. Pošto je sve zemaljsko prolazno i samo je s tom svrhom čovjeku nametnuto ili dano da u tome spozna kako bi trebao biti oprezan da kako iz patnje tako i iz radosti izvuče korist za vječnost …. oboje čovjeku donosi blagoslov samo onda kad on to prihvati u vjeri i u Ljubavi prema Stvoritelju i voljno Mu se podredi kako god da mu Gospod da …. Jedino se tada čovjek prokušava i ničega se na ovom svijetu ne treba bojati, jer patnja ga sve više približava vječnosti gdje će mu jednom biti preračunato u blaženosti.
AMEN
