Put ka vječnom životu…

4/76 [9] ‘Duh je dušin najunutarniji organ vizije čije svjetlo prodire u (ili ‘ispunjava’) sve pošto je unutarnje i, time, najčišće svjetlo. Iz toga sad možeš uvidjeti kako se uče različite stvari, i kako čovjek za sve što želi naučiti mora imati odgovarajućeg učitelja, inače ostaje vječita šeprtlja; ali kad se već pronađe odgovarajućeg učitelja, onda je vrlo bitno točno i marljivo činiti to što je učitelj zapovjedio ili sugerirao činiti.

[10] Kako se tvoj duh budi u tebi, ti ćeš čuti njegov glas u svome srcu u obliku prosvjetljenih misli. Na njih moraš obraćati dobru pažnju i udovoljavati im (= ispunjavati ih, povinovati im se, pridržavati ih se) u cijeloj svojoj životnoj sferi, i duh u tebi će rasti/razvijati se i postepeno prožeti tvoju cijelu dušu i sa njom tvoje cijelo materijalno biće. Ali sada moraš naučiti što trebaš napraviti da bi probudio svoj duh.

[11] Da bi te to naučio ja nisam kvalificiran, ali jedan drugi jeste, koji je ovdje među nama i čije cijelo biće je prožeto Duhom Božjim.  

4/78 [1] (Gospodin:) Na Zorelovo veliko zaprepaštenje Ja sam mu sada rekao: ‘Tko god sa grizodušjem (ili ‘grižnjom savjesti’ = pokajnički) prizna svoje slabosti te vrši pokoru/pokajanje u istinskoj, živoj blagosti/poniznosti/krotkosti svoga srca Mi je draži od devedeset i devet pravednih koji se nikad nisu trebali pokajati. Prema tome, dođi k Meni, pokajnički prijatelju, jer tobom sada upravlja ispravan osjećaj poniznosti, a Ja tome (osjećaju) dajem prednost nad onim u uvijek pravednih koji u svojim srcima uzvikuju: ‘Hosanna (u smislu, ‘Slava i hvala’), Bogu na visinama, da nismo nikada oskvrnuli Tvoje sveto ime tako što smo svjesno/znajući i dragovoljno griješili!’ Oni to kažu i imaju pravo to reći; ali oni također gledaju na grešnika sa sudačkim očima i bježe od njegova prisustva kao od kuge.

[2] Njih se može usporediti sa vrlo zdravim doktorima koji su nevoljni pohoditi/posluživati bolesnu osobu koja zapomaže (= traži/moli za pomoć) zbog straha da bi i sami mogli uhvatiti bolest. Zar nije doktor koji se ne plaši nikakve bolesti te žuri svakom bolesniku koji ga poziva bolji i više vrijedan poštovanja? Čak ako se ponekad i razboli, on ne mari, već nastavlja pomagati bolesniku kao i sebi samome. I tako bi trebalo biti.

[3] Prema tome, dođi k Meni sada i Ja ću ti ukazati ono što Moj učenik nije mogao, naime, jedini, istinski put života i ljubavi i istinske mudrosti koja rezultira iz potonje.’

[4] Ohrabren Mojim riječima, Zorel polako hoda prema Meni.

[5] Kada je stao preda Me, Ja rekoh: ‘Prijatelju, put koji vodi ka životu duha trnovit je i tijesan (Matej 7:13, 14). To znači da strpljivo i sa blagošću/poniznošću trebaš podnositi/trpjeti sve neugodne/škodljive, gorke i nezgodne stvari koje će ti ljudi napraviti u ovom životu; i ako ti netko učini nepravdu (= nešto loše, neko zlo), ti mu ne smiješ vratiti na isti način, već sa protivnim, i skupljat ćeš ražarene žerave nad njegovom glavom. Ako te čovjek udari, ne uzvraćaj mu na isti način, već radije prihvati od njega drugi udarac, tako da mir i sklad može biti i ostati među vama; jer srce se i rast duha unutar duše mogu razviti jedino tamo gdje je mir (Matej 5:38, 39; Luka 6:29; Rimljanima 12:17-21).

[6] Nikome nemoj uskratiti uslugu/službu ili dar, pod uvjetom da usluga/služba koja se (od tebe) traži nije protivna Božjim zapovijedima i zakonima države, koje ćeš biti u stanju pro-suditi/cjeniti.

[7] Ako (bi) te netko traži(o) kaput, daj mu također i ogrtač tako da te može prepoznati kao učenika iz škole Božje (Matej 5:40, 42). Ako on to prepozna, ostavit će ti ogrtač; ako ga uzme, njegova spoznaja je i dalje vrlo slaba i ne bi ti trebalo biti žao zbog ogrtača, već radije (zbog toga) što brat još nije prepoznao koliko blizu je došlo Kraljevstvo Božje.

[8] Sa onim koji te traži hoditi sa njime jedan sat, hodaj dva (Matej 5:41), tako da tvoja spremnost može svjedočiti o školi iz koje mora doći onaj koji ima tako veliki stupanj samo-prijegora/odricanja. Ovim putem (ili ‘na ovaj način’) će čak gluhi i slijepi biti u mogućnosti prepoznati koliko blizu se primaklo Kraljevstvo Božje.

[9] Da ste Moji učenici će se prepoznati po vašim djelima i akcijama, jer lakše je propovijedati nego činiti što je ispravno/pravedno. Ali čemu koristi zaludna riječ ako nije oživljena djelom? Čemu vam koriste najljepše misli i ideje ako ste ih nesposobni ikada/ijednom sprovesti u praksi? Stoga, i najljepše i najistinitije riječi su beskorisne ako vi nemate čak ni volju prakticirati ih. Djelo jedino vrijedi dok su misli, ideje i riječi bezvrijedne ukoliko na neki način nisu sprovedene u praksu. Prema tome, svatko tko može dobro/ispravno/prikladno propovijedati mora također i djelovati na ispravan način, ili je njegovo propovijedanje tako bezvrijedno kao i prazan orah (= misli se naravno na ljusku u kojoj nema jezgre, tj. jestivog ploda; Matej 5:19, 20).

U svezi siromaštva i ljubavi prema bližnjemu (Ponovljeni Zakon 5:11; Mudre Izreke 19:17; Izaija 58; 2 Korinćanima 9:9; 1 Ivanova 3:17, 18)

4/79 [1] (Gospodin:) Na svijetu ima jako puno opasnosti za dušu. U jednu ruku, imate siromaštvo; njegovi koncepti u svezi toga što je moje a što tvoje postaju sve neodređeniji/maglovitiji što je osoba više pogođena njime (= siromaštvom). Prema tome, ako želite hodati sigurno, ne dozvolite siromaštvu da se previše razvije među ljudima.

[2] Onaj koji je već siromašan bi ako je to nužno trebao tražiti pomoć od svoje bolje-stojeće braće. Ako pronađe otvrdnuta srca, neka se okrene k Meni i primit će pomoć. Siromaštvo i oskudica nisu izgovor za krađu i razbojstvo, a ponajmanje za ubojstvo žrtve razbojstva. Onaj koji je siromašan zna gdje se treba okrenuti.

[3] Iako je siromaštvo velika neprilika/smetnja ljudima, ono u sebi nosi plemenitu klicu blagosti i istinske skromnosti i stoga će uvijek ostati sa čovječanstvom (= u smislu, ‘uvijek će ga biti među ljudima’). Ipak, bogati ne bi trebali dozvoliti da previše naraste ili će biti u velikoj opasnosti ovdje baš kao i jednog dana također u onostranom.

[4] Što se tiče siromašnih u vašoj sredini, svima vam govorim ovo: Ne morate im (po)dati tako da oni, također, postanu bogati, ali ne smijete dopustiti da trpe oskudicu. One koje vidite i koje poznajete, njima pomozite onako kako dolikuje! No na ovoj ogromnoj zemlji će biti još mnogo onih koji su užasno siromašni i koji pate od neimaštine. Ali vi ih ne poznajete i ne čujete ih kako plaču; prema tome, Ja vas ne smatram odgovornima zbog njih, već jedino zbog onih koje znate i koji bi vam mogli doći za(tražiti) pomoć.

[5] Onome među vama koji će biti prijatelj siromašnima iz dubine svoga srca, Ja ću također biti prijatelj i istinski brat vremeno i vječno, i on neće morati naučiti unutarnju mudrost od drugog mudrog čovjeka, već ću mu je Ja izobilno udijeliti/dati njegovom srcu (ili ‘u svoj punini isporučiti/uliti u njegovo srce’).Onaj koji će voljeti svog najbližeg siromašnog brata poput sebe samog i neće izbaciti siromašnu sestru bez obzira koje narodnosti bila i koliko stara mogla biti, njemu ću uvijek doći i Sebe mu vjerno objaviti/otkriti (Ivan 14:21). Govorit ću njegovom duhu, koji je ljubav, i ova(j) će ispuniti cijelu njegovu dušu; i što će on onda govoriti ili pisati, to će biti izgovoreno ili zapisano s Moje strane za sva vremena.

[6] Duša onog sa tvrdim srcem će međutim biti zaposjednuta zlim duhovima koji će ju uništiti i napraviti poput duše jedne životinje, u obliku koje će se onda i pojaviti u onostranom.

[7] Davajte dobro-voljno i izdašno, jer kako dajete tako ćete i primiti (Luka 6:38). Tvrdo srce neće biti prožeto/ispunjeno svjetlom Moje milosti, već će tama i smrt sa njihovim užasima prebivati u njemu.

[8] Međutim, nježno i meko srce će biti lako prožeto/ispunjeno sa Mojim svjetlom milosti koje je izuzetno profinjene i nježne prirode, i onda ću Ja Osobno ući u takvo srce sa izobiljem Svoje ljubavi i mudrosti.

[9] Ovo možete itekako vjerovati. Jer riječi koje vam sada govorim su život, svjetlo, istina i ostvaren čin, a njihova stvarnost je očigledna svakome tko na njih obraća pozornost (ili ‘tko se na njih obazire’).’  

O požudi

4/80 [1] (Gospodin:) ‘Sada smo razmatrali siromaštvo i opasnosti koje mogu nastati ako mu se dopusti previše prostora (tj. proširiti); no također smo vidjeli što se može učiniti da bi se to spriječilo i koje prednosti čovjek može steći ako slijedi ovaj Moj savjet svima vama. Sada kada smo obradili ovu nepriliku, produžit ćemo do drugog polja koje je, iako poprilično različito, i dalje blisko povezano sa prethodnim. To je požuda dijela.

[2] Ovo je više manje glavno zlo sveg čovječanstva. Skoro sve fizičke bolesti izviru iz ove požude i definitivno sve bolesti duše.

[3] Čovjek otkriva/nalazi kako mu je lakše odustati od bilo kojeg drugog grijeha nego od ovog; jer drugi grijesi imaju samo izvanjsku motivaciju dok ovaj grijeh ima motivaciju u sebi samome i u grešnom tijelu. Prema tome, svoje oči trebate svrnuti sa primamljivih opasnosti tijela dok niste postali gospodari nad svojim vlastitim tijelom.

[4] Zaštitite vašu djecu od prvog pada da mogu sačuvati njihovu čednost, i oni će sa lakoćom upokoriti njihovo tijelo kao odrasli ljudi. Ali i najmanja neopreznost, i zao duh tijela će ga zaposjednuti. Ni jednog vraga nije teže otjerati od osobe od tjelesnog vraga. To se može postići jedino uz puno pošćenja i molitve.

[5] Prema tome, pazite se da ne raspaljujete malene i uzbuđujete njihovo tijelo time što ćete ih ukrašavati sa previše nakita. Jao si ga onome tko će na taj način sagriješiti protiv prirode malenih!

[6] Ja Osobno ću kazniti prijestupnika protiv svete prirode mladih sa svom silom Svojega gnjeva. Jer, jednom kada je tijelo postalo krhko, duši nedostaje čvrst temelj i njezino usavršavanje se nikako dobro ne razvija.

[7] Kakav zadatak je za slabu dušu izliječiti svoje krhko tijelo i još jednom ga napraviti neozlijeđenim! Koliko straha mora često podnijeti kada spozna krhkost i slabost svoga tijela, svojeg zemaljskog prebivališta. A tko je odgovoran? Nedovoljna kontrola djece i mnoge smetnje kojima su maleni bili izloženi na raznorazne načine.

[8] Izopačenje morala je uvijek gore u gradovima nego na selu. Kao Moji učenici vi morate pažnju ljudi skrenuti na to i ukazati im mnoge loše posljedice koje će nastati ako se tijelo prerano prelomi/pokida/ošteti. Mnogi će poslušati vaše upozorenje, i rezultat će biti zdrave duše u kojima duh može biti probuđen puno lakše nego što je to sada primjer u mnogim slučajevima.

[9] Pogledajte na slijepe, gluhe, osakaćene, gubavce, paralizirane i pogledajte također na svu djecu koja pate od svake bolesti, sve one su posljedica preranog slamanja/kidanja/oštećivanja tijela!

[10] Muškarac ne bi trebao dodirnuti djevojku prije nego napuni dvadeset godina – vi znate kako se to uglavnom treba razumjeti – a djevojka bi trebala biti osamnaest godina stara, ili bar imati punih sedamnaest. Prije tog vremena ona nije kako treba zrela, i ako je prerano popipana od strane požudnog čovjeka, njezino tijelo postaje krhko a njezina duša slaba i puna žudnje.

[11] Dovoljno je teško izliječiti krhko tijelo čovjeka, ali puno teže je izliječiti ono u djevojke ako je njezino tijelo bilo slomljeno/pokidano/oštećeno prije vremena. Prije svega, ona će teško poroditi potpuno zdravu djecu i, drugo, njezina žudnja za spolnim odnosom će rasti i ona može vrlo lako završiti kao bludnica, sramota za ljudsku rasu, ne toliko za sebe samu već za one čija je nepažnja bila odgovorna za to.

[12] Jao si ga onome tko se okoristi siromaštvom djevojke i prelomi/pokida/ošteti njezino tijelo! Bilo bi mu zasigurno bolje, također, da se nikad nije rodio. A onaj koji spava sa već pokvarenom bludnicom, umjesto da ju nastoji odvratiti od njezinog pogubnog puta i pomoći joj vratiti se na ispravan put, će jednog dana biti podvrgnut višestrukom strogom sudu s Moje strane; jer istući zdravu osobu je daleko manje grešno nego zlostavljati hromog čovjeka.

[13] Onaj koji je spavao sa potpuno zrelom i zdravom djevojkom je također sagriješio, ali tamo nije napravljena velika šteta, posebice ako su obadva partnera potpuno zdravi, i kazna u takvom slučaju nije jako stroga. Al ako čovjek to čini – čak ako je djevojka potpuno zrela – bez začinjanja ploda, kao što bi napravio sa droljom, onda će se on morati suočiti sa dvostrukim sudom. Ako to čini sa droljom, međutim, sud će biti desetorostruk.

[14] Jer drolja je djevojka koja je već potpuno upropaštena i slomljena/pokidana/oštećena u njezinom tijelu baš kao i u njezinoj duši. Tko god će joj pomoći izaći iz njezine velike bijede sa poštenim srcem koje Mi je vjerno, će jednog dana biti velik u Mojem Kraljevstvu. Ali tko spava sa droljom za novac, čineći ju tako još gorom nego je to bila prije, će jednom primiti nagradu koju će svaki zlonamjeran ubojica primiti u jami bez dna koja je bila pripremljena za sve vragove i njihove sluge.

[15] Jao si ga zemlji i gradu gdje se prakticira prostitucija, i jao si ga zemlji kada se ovo veliko zlo rasprostrani! Ja ću postaviti tirane da vladaju nad takvim zemljama i gradovima, i ovi će morati tlačiti ljude sa teretima iznad njihovih mogućnosti, tako da tijelo može trpiti glad i zadržavati se od najopakijeg čina kojeg čovjek može počiniti protiv svoga bližnjega.

[16] Ali drolja će izgubiti svu čast i poštovanje, čak kod onih koji su je iskoristili za novac, i njezino tijelo će biti zaražno sa svakojakim neizlječivim, ili bar teškim za izliječenje, bolestima. Ako jedna od njih, međutim, popravi svoje pute, Ja ću se još jednom smilovati također i njoj.

[17] A ako besramna/raskalašena osoba pribjegne ijednim drugim, neprirodnim sredstvima zadovoljavanja svoje žudnje, on će jedva ikad biti u stanju postići savršenstvo. Mojsije je odredio smrt kamenovanjem, i Ja ne ukidam u potpunosti ovu najstrožiju kaznu za takve grijehe i grešnike koji su pali u ruke vragu, već vam dajem očinski savjet da takve grešnike udaljite iz zajednica, neka najprije trpe veliku bijedu u njihovom mjestu izgnanstva, i jedino kada se skoro goli vrate na granicu njihove domovine, primite ih nazad i postavite u instituciju za liječenje duša. Kada su sebe dokazali jedno određeno vrijeme, mogu se vratiti u zajednicu; ali ako su i najmanji tragovi čulnih kušnji i dalje primjetni, bolje ih je držati pod kontrolom do kraja njihovog života, ili bi posredstvom njih neiskvareni ljudi u zajednici mogli biti zaraženi.

[18] Niti ti, Zorel, nisi bio sasvim neokaljan po ovom pitanju; jer već si kao dječak bio pogođen raznoraznim nečistoćama i bio si loš primjer tvojim mladim drugovima. Međutim, ti za to ne možeš biti odgovoran pošto nisi primio nikakvo obrazovanje koje bi te dovelo do čiste istine i moglo ti ukazati što je ispravno u skladu sa Božjim redom. Ti si jedino počeo shvaćati što je ispravno kada si se kao advokat upoznao sa pravima rimskih građana. Od tog vremena više nisi bio neciviliziran čovjek, već prvoklasni iskrivitelj zakona, varajući svoje bližnje gdjegod je to bilo moguće. Međutim, sve to je sada prošlost, i sa tvojim sadašnjim saznanjem ti stojiš preda Mnom kao bolji čovjek.

[19] Usprkos tome, Ja i dalje primjećujem priličnu količinu raskalašenosti/bludnosti u tebi. Na to ti posebice skrećem pažnju i savjetujem ti da se u vezi s time jako dobro pobrineš. Jer, jednom kada ćeš se naći u nešto boljim okolnostima, tvoje vrlo slabo tijelo koje još ni izdaleka nije izliječeno od svoje oštećenosti će početi čačkati/komešati se i mogao bi imati puno muke da bi ga umirio i, naposlijetku, u potpunosti izliječio njegovu oštećenost. Prema tome, čuvaj se svakog pretjerivanja, jer sjeme sve pohotnosti leži u pretjerivanju i neumjerenosti! Budi umjeren u svemu, izbjegavaj bilo kakvu neumjerenost u hrani i piću, ili će ti biti jedva moguće ukrotiti tvoje tijelo.

[20] Sada smo se također pozabavili predmetom tijela u onoj mjeri koliko je to za vas nužno i možemo se okrenuti drugom predmetu koji je za vas također vrlo važan.’

O pravilnom, Bogu milom davanju.

4/81 [1] (Gospodin:) ‘Ovo je u vezi s čistim konceptom mojeg i tvojeg. Mojsije je rekao: ‘Ne ukradi!’ (Izlazak 20:15) i opet: ‘Ne poželi ono što pripada tvome bližnjemu, osim kada je to zakonito! (Izlazak 20:17)’

[2] Vi možete pošteno kupiti nešto od vašeg bližnjega i onda je to vaša zakonska imovina pred svim ljudima. Ali uzeti nešto potajno od osobe protiv njegove volje je prijestup protiv reda Božjeg koji je kroz Mojsija bio dan ljudima, jer takva akcija je očigledno protivna ljubavi prema bližnjemu. Što ne bi željeli da drugi naprave vama, vi isto tako ne bi trebali napraviti vašem bližnjemu (Matej 7:12).

[3] Krađa obično ima porijeklo u samo-ljubavi koja uzrokuje lijenost/nemar, jednu sklonost ka dobrom životu i neaktivnosti. Iz ovog rezultira određeno očajanje umotano u određenu vrstu ponosnog stida, koji ne dopušta čovjeku da se spusti do u neku ruku neprijatnog moljenja, već radije potajne krađe i lopovluka. Na dnu krađe, stoga, počivaju mnoge slabosti, od kojih je najočiglednija prerazvijeno samo-ljublje. Ova bolest duše se može uvijek najbolje parirati sa aktivnom ljubavlju prema bližnjemu.

[4] Razumljivo je da sada razmišljate: ‘Bilo bi dovoljno lako prakticirati ljubav prema bližnjemu ako bi uvijek imali za to potrebna nužna sredstva. Ali među stotinu ljudi ima uvijek jedva više od njih deset čije okolnosti bi im dopustile prakticirati ovu izvrsnu vrlinu; devedeset su obično oni u odnosu na koje bi bogati trebali prakticirati ovu vrlinu. Međutim, ako krađa može biti jedino uspješno obuzdana aktivnom ljubavlju prema bližnjemu, devedeset siromašnih će teško biti u stanju u potpunosti se sudržati od nje pošto im nedostaje sredstava za prakticiranje ove vrline.’

[5] Sa intelektualnog stajališta je vaše razmišljanje sasvim ispravno i nitko mu svojim racionalnim razmišljanjem ne može prigovoriti. Međutim, srce govori drugačijim jezikom, i ono kaže: Dobročinstvo se ne prakticira jedino pomoću darova, već radije kroz svakojaka srdačna/milostiva dobra djela i poštene/iskrene službe kojima, naravno, ne smije nedostajati dobre volje.

[6] Dobra volja je duša i život dobrog djela; bez nje bi čak i najbolje djelo bilo bezvrijedno pred Božjim sudom. Ali ako, ne posjedujući nikakva sredstva, vi imate iskrenu volju pomoći vašem bližnjemu kada ga nađete u određenoj poteškoći i vaše srce je zabrinuto pošto ste mu u nemogućnosti pomoći, onda vaša dobra volja vrijedi puno više pred Bogom nego djelo druge osobe koje na ovaj ili onaj način mora biti primamljeno.

[7] Ako je bogataš pomogao osiromašenoj zajednici ponovno stati na svoje noge pošto mu je obećala platiti desetinu jednom kada se financijski oporavila, njegovo dobro djelo pred Bogom ne vrijedi ništa, jer on je sam već uzeo svoju nagradu. Što je učinio, to bi bilo koji zelenaški tvrdica bio napravio za profit.

[8] Iz ovog možete vidjeti da ispred Boga i za dobrobit svojeg vlastitog unutrašnjeg, duhovnog života svatko, bio bogat ili siromašan, može prakticirati dobročinstvo. Najvažnija stvar je iskrena/prava dobra volja koja je spremna napraviti štogod se može napraviti.

[9] Sama dobra volja, međutim, ne bi vrijedila puno ako bi bili prilično bogati, ne nedostaje vam dobre volje, ali dijelom zbog sebe samog, dijelom zbog vaše djece, druge rodbine i nekih drugih stvari, niste u dovoljnoj mjeri ili ponekad ni najmanje pomogli onome kome treba dobročinstvo, pošto čovjek ne može uvijek znati da li molitelj može biti lijeni hahar/prefriganac/nevaljalko nedostojan zatražene pomoći. Na taj način bi čovjek mogao podržavati hahara u njegovoj ljenosti a netko dostojniji pomoći bi mogao ostati bez podrške. Kada se dostojniji pomoći pojavi, vi bi imali iste sumnje, jer nemoguće je zasigurno znati da li je ovaj uistinu dostojan.

[10] Da, prijatelju, dobra volja čovjeka koji čak sa najboljim namjerama ima sumnje da li ili ne napraviti neko dobro djelo u sebi još nema pravog života. Prema tome, u njegovom slučaju niti njegova dobra volja niti njegova dobra djela ne vrijede previše ispred Boga. Gdje ima sredstava, volja i djela moraju biti jednaki, inače jedno reducira vrijednost drugog i Božje priznavanje.

[11] Štogod činite ili dajete treba biti učinjeno ili podano sa zadovoljstvom, jer ljubazan davaoc ili pomagač je dvostruko vredniji pred Bogom i dvostruko je bliži svojem duhovnom savršenstvu.

[12] Jer srce ljubaznog davatelja se može usporediti sa plodom koji sazrijeva sa lakoćom i rano pošto u sebi sadržava izobilje topline. To je suštinski za sazrijevanje ploda, pošto toplina sadržava životni element, što je ljubav.

[13] Tako, dobrovoljnost i ljubaznost davatelja i pomagača reprezentiraju to visoko preporučljivo izobilje pravilne unutarnje, duhovne topline života zahvaljujući kojoj duša sazrijeva više nego dvostruko brže prema potpunom primanju duha u svoju prirodu. To mora biti tako, jer baš ta toplina i jeste prijelaz vječnog duha u njegovu dušu, koja mu tim prijelazom postaje sve sličnija.

[14] Najrevnosniji davatelj i dobročinitelj je utoliko više udaljen od istinskog, unutrašnjeg duhovnog savršenstva života što je natmureniji i što mu više nedostaje ljubaznosti prilikom davanja i pomaganja. Takvo neljubazno i natmureno držanje i dalje otkriva materijalne, svjetovne elemente i prema tome je puno više udaljeno od čistog nebeskog elementa od ljubaznog i prijateljskog.

[15] Niti bi trebali popratiti vaše dobročinstvo sa ozbiljnim i često gorkim prijekorima koji mogu proizvesti veliku tugu u siromašnom bratu i žudnju da više ne prihvati dobročinstvo od dobročinitelja koji ga nastavlja prekoravati. Pored toga, takvi neblagovremeni prijekori ne rijetko čine dobročinitelja malo ponosnim i primatelj dobročinstva se osijeća poniženim i još više svjesnim svojeg siromaštva u usporedbi sa bogatstvom dobročinitelja. Pod takvim okolnostima primanje postaje puno teže nego davanje.

[16] Čovjek bogat i dobre volje rado daje, ali siromašan primatelj milosrđa je čak sa najviše prijateljski raspoloženim davateljem u strahu da ne bude teret dobročinitelju zbog svojeg siromaštva. Koliko više ga moraju brinuti mrzovoljno lice i mudra prekoravanja dobročinitelja. Ovo će daljnji pristup učiniti puno više teškim pošto se drugi puta može očekivati još mudrija, duža te više naglašenija grdnja, što bi značilo isto kao: ‘Pobrini se da se ovdje više ne vratiš prebrzo – ili čak ikad!’, iako davatelj možda ni daleko nije razmišljao na ovaj način.

[17] Prema tome, dobrovoljni i prijateljski davatelj se preferira u puno većoj mjeri od smrknutog prekoravatelja pošto on daje utjehu i uvjerava srce siromaha i čini da se on osjeća zahvalnim. Također ga ispunjava sa blagonaklonim i blagotvornim povjerenjem u Boga i u ljude, i njegovo inače teško breme postaje puno lakši teret, kojeg on onda može podnositi sa više strpljenja i rezignacije nego što je to bio slučaj ranije.

[18] Što je sigurna i privlačna luka za mornara na olujnom moru, to je radosni i ljubazni dobročinitelj za siromašnog, potrebitog brata. Ali mrzovoljni dobročinitelj je poput donekle zaštićenog zaljeva koji štiti brod od nasukavanja, ali drži kormilara u tjeskobnoj napetosti i nedoumici ako neće nakon oluje zaljev biti preplavljen opasnom plimom koja bi uzrokovala više štete od oluje na moru.

[19] Sada znate sve što Bog želi da znate o istinskom, duhovnom savršenstvu lako-ostvarive ljubavi prema bližnjemu; djelujte sukladno tome i ostvarit ćete jedini istinski cilj života lako i vrlo brzo.’

O blagosti/poniznosti i ponosu/oholosti

4/82 [1] (Gospodin:) ‘Zatim ima još jedno najvažnije područje života kroz kojeg se može postići konačna životna pobjeda i najuzvišeniji cilj, potpuni preporod duha u njegovoj duši. Ovo područje je direktno nasuprotno ponosu i oholosti i naziva se blagost/pokornost/poniznost.

[2] U svakoj duši prebiva osjećaj uznošenja i ambicije koji se na najmanju provokaciju može potpaliti u sveuništavajuću strast bijesa koja se ne može ugušiti ili potpuno ugasiti sve dok nije uništila uvreditelja. Ova ružna strast ta/toli-ko oštećuje i pod-jarmljuje/ređuje dušu materiji da ona za unutarnje, duhovno savršenstvo postaje beskorisna više od vrućeg pijeska velike Afričke pustinje za utaživanje žeđi.

[3] Zahvaljujući strasti bijednog ponosa duša, naposlijetku, postaje poput vrućeg pustinjskog pijeska gdje čak ni najprimitivnija mahovina ne može rasti, a kamoli neka druga sočnija i blagoslovljenija biljka. Takva je duša ohole osobe. Njezina divlja vatra žeže, konzumira i uništava sve što je plemenito, dobro i istinito u životu, i proći će tisuću puta tisuću godina dok se Afrička pješčana pustinja neće promijeniti u prijazne, izobilno blagoslovljene pašnjake. More će ju opet i iznova morati preplavljivati prije nego se to dogodi.

[4] Gledajte ponosnog kralja kojeg je njegov bližnji uvrijedio u nekoj maloj stvari. Njegova duša započinje gorjeti, plamenovi gnjeva izbijaju iz njegovih očiju, a to znači najokrutniju osvetu nad sramotnim uvrediteljem. Poznata posljedica je uništavajući rat u kojem stotine tisuća mora trpjeti zbog ponosnog i uobraženog kralja. Razjareni kralj promatra klanje i ubijanje sa velikim zadovoljstvom i ponosno nagrađuje sa zlatom i dragim kamenjem najmahnitije ratnike zbog toga što su neprijatelju prouzročili posebice veliku i tešku štetu.

[5] Takav kralj nije zadovoljan time što je svog uvreditelja lišio gotovo svega, već inzistira na njegovom okrutnom mučenju do smrti i da se njegovo tijelo prokune i baci gavranovima. Takav kralj nikad ne osjeća ikakvo žaljenje u svojem poput dijamanta tvrdom srcu, a njegov gnjev ili goruća Afrička pustinja ostaje, donoseći okrutnu smrt svakome tko se ponosnom kralju usudio ukazati nedostak poštovanja.

[6] Uvjeravam vas da bi duša takvog kralja izgledala gore nego najužarenija točka velike Afričke pustinje. Potonja ima tisuću puta veće šanse uroditi najsočnijim datuljama, smokvama i grožđem nego što takva duša ima ikad biti transformirana u plodni vrt Božjeg Neba i sadržavati čak najmanju kapljicu Božanske ljubavi.

[7] Prema tome, najprije se čuvajte ponosa/oholosti, jer na cijelom svijetu ne postoji ništa (što je) više uništavajuće za dušu nego neprestano razdražena/ljutita oholost i ponos. Ona je popraćena sa trajnom žeđu za osvetom koja je usporediva sa žeđu velike, vruće pustinje za kišom. Isto važi za sva stvorenja koja su ikad stupila na ovo tlo i, korespondentno, također sluge ponosnoga postepeno postaju ohole i osvetoljubive. Jer onaj koji služi ponosu mora na kraju i sam postati ponosan; kako bi drugačije mogao služiti ponosnog gospodara?’

Podučavanje blagosti/pokornosti/poniznosti

4/83 [1] (Gospodin:) ‘Kako čovjek sebe može zaštititi od ove najopakije od svih zlih strasti, pošto je njezino sjeme sadržano u svakoj duši a u djeci često ostvaruje brz rast? To je jedino moguće kroz blagost/pokornost/poniznost.

[2] To je razlog zašto na ovoj Zemji među ljudima ima toliko znatno više siromaštva nego bogatstva, – da bi se ponos od samog početka držao na čvrstoj uzdi. Samo pokušajte od siromašnog prosjaka učiniti kralja i njegova prijašnja poniznost i strpljenje će nestati brzinom munje. Prema tome je mudro određeno da ima samo nekoliko kraljeva i jako veliki broj poniznih siromaha.

[3] Svaka duša, porijeklom iz Boga, Čija ideja i volja ona i jeste, posjeduje osjećaj uzvišenosti/uznositosti čije je prisustvo već primjetno u djetetovoj stidljivosti.

[4] Stidljivost djece je osjećaj duše koji se javlja kako ona postaje svjesna sebe, kroz kojeg bez riječi otkriva svoje nezadovoljstvo kad sebe vidi kao duhovno biće oklopljeno u teško i nezgrapno tijelo kojeg se ne može bezbolno osloboditi. Što je priroda duše više nježna, to će veći biti njezin osjećaj stidljivosti. Ako iskusni odgajatelj djece zna kako kanalizirati ovu neuništivu emociju u pravilnu blagost/pokornost, on pri tom stvara anđela čuvara za dijete i postavlja ga na ispravan put. Prateći taj put on onda može sa lakoćom ostvariti duhovno savršenstvo. Međutim, i najmanje nepravilno rukovođenje ove prirođene emocije može trenutno voditi do arogancije i ponosa.

[5] Već je velika greška okrenuti osjećaj stidljivosti u tako zvanu dječju ambiciju, jer to čini da dijete sebe smatra nešto boljim od drugih. Lako je povrijeđeno i uvrijeđeno i gorko plače, ukazujući jasno svojim suzama kako je netko povrijedio njegov osjećaj uzvišenosti/uznositosti.

[6] Ako, onda, slabi i kratkovidni roditelji teže zadovoljiti/ublažiti povrijeđeno dijete pretvarajući se kako smatraju odgovornim i kažnjavaju osobu koja ga je povrijedila, oni na taj način usađuju u svoje dijete prvo sjeme za zadovoljavanje žeđi za osvetom. A ako roditelji tako nastave zadovoljavati/umirivati njihovo dijete, ne rijetko oni u njemu odgajaju vraga za sebe i mnoge druge. Gdje su, međutim, roditelji mudri i rano počnu ukazivati njihovom djetetu veliku vrijednost u drugim ljudima i djeci, time kanalizirajući osjećaj stidljivosti u pravilnu blagost/pokornost, oni će svoju djecu odgojiti da izrastu u anđele koji će kasnije sjajiti drugima kao istinski primjeri i sa njihovom krotkošću i strpljenjem će biti utjeha za njih.

[7] Ali pošto se ne događa često da su djeca odgojena na takav način da je duh probuđen u njihovoj duši, kada čovjek odraste i kada je stekao čistu spoznaju mora prije svega težiti k postizavanju istinske blagosti/pokornosti. Ukoliko on sebe nije lišio i najmanjeg traga arogancije, on neće biti u stanju ostvariti – ni u ovom svijetu niti u drugom – potpuno savršenstvo čistog duhovnog nebeskog života.

[8] Tkogod sebe želi testirati da li je već usavršen u blagosti/pokornosti, neka zapita svoje srce da li ga išta i dalje može povrijediti i da li sa lakoćom i iz dubine svoga srca može oprostiti svojim najvećim uvrediteljima i progoniteljima i činiti dobro onima koji su ga povrijedili (= koji su mu nanijeli zlo/štetu), ako tu i tamo ne žudi za nekim svjetovnim statusom i da li uživa osjećaj da bude posljednji među najnižima tako da bude u stanju služiti svima na svaki mogući način. Onaj koji je sve to sposoban učiniti bez žaljenja i tuge je već ovdje stanovnk Božjeg najvišeg Neba i tako će ostati zauvijek. Jer kroz takvu blagost/pokornost/poniznost se ne samo duša potpuno ujedinjuje sa svojim duhom, već većim dijelom također i tijelo.

[9] Prema tome, takva osoba neće nikada osjetiti ili kušati smrt svoga tijela, jer svi su eterični dijelovi njegovog tijela, zajedno sa dušom i duhom, postali besmrtni već u ovom svijetu (primjer ovog potpunog produhovljavanja tijela imamo naravno u samom Gospodinu, no također i u Enohu i Iliji koji su također, i njihova tijela što se tiče, bili uznešeni na nebo!; Postanak 5:24 + Hebrejima 11:5; 2 Kraljevi 2:11).

[10] Kroz fizičku smrt je jedino čulni- i beživotni sjenoviti element odvojen od duše. Ovo duši ne može prouzročiti ikakav osjećaj bola ili straha, pošto je sve u tijelu što ima ikakav osjećaj, i živo je, već odavno u potpunosti ujedinjeno sa dušom. Prema tome, takav usavršeni čovjek ne može osjetititi odvajanje od uvijek neosjetljivog i, posljedično tome, mrtvog vanjskog tijela-sjene, baš kao što mu tijekom njegovog života šišanje kose ili rezanje noktiju, ili ljuštenje njegove kože, nisu stvarali nikakvu bol.

[11] Sada znate što je stvarna blagost/pokornost/poniznost i što postiže, i tako ćete težiti postići ovu vrlinu. Tko god će svjesno i brižno vršiti ono što sam vam sada rekao će u sebi pronaći uvjerenje da ove jednostavne riječi ne dolaze od čovjeka, već od Boga. Onaj koji će živjeti i djelovati u skladu sa njima će biti na pravom putu do istinskog, unutarnjeg savršenstva života. – Ali recite Mi sada da li ste sve ovo razumjeli?’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/78-83’ J.Lorber