Što je Otac a što Sin?… Gospodin razjašnjava ovo pitanje Svojim učenicima na primjeru unutarnje žive vatre sunca i proizlazeće svjetlosne sile
4/252 [1] Kažem Ja: ‘Skroz si dobro rekao! Otac je u Meni u svoj punini; ali Ja kao vanjski čovjek sam ipak samo sin od Njega i u Mojoj duši znam samo ono što Mi On otkrije! Dakako da sam Ja plamen Njegove ljubavi, i Moja duša je svjetlo vatre ljubavi Oca; a znate kako svjetlo uvijek i svugdje djeluje čudesno!
[2] Sunce od kojega izlazi svjetlo, ima čudesnu unutarnju i najunutarniju uređenost; ali to je samo unutrašnjosti samog sunca poznato. Vanjsko, iako sve-animirajuće/oživljavajuće svjetlo ne zna ništa o tome i nigdje ne daje sliku iz koje bi se mogla vidjeti unutarnja i najunutarnija uređenost sunca.
[3] Da, Otac jeste u Meni od vječnosti; ali Njegova unutrašnjost se u Mojoj duši otkriva samo onda kad On Sam to želi. I pored toga, Ja znam za sve što je od vječnosti bilo u Ocu; ali Otac opet ima puno toga u Svojoj unutrašnjosti, o čemu Sin ne zna. I ako hoće o tome znati, mora Oca za to moliti!
[4] Ali uskoro dolazi čas, u kojem će Otac u Meni sa Svojim najunutarnijim biti potpuno jedno sa Mnom, jedinim Sinom od vječnosti, isto kao što će Duh Oca u vašim dušama uskoro biti potpuno jedno sa dušama u vašim tijelima; I tek tada će vam putem Očevog Duha sve biti otkriveno, što je za sada još nemoguće da vam bude otkriveno! I tako da Otac u Meni zna štošta što Sin ne zna! – Razumijete li to?’
[5] Nekoliko učenika tada rekoše: ‘Ma to je opet neko učenje tvrdo poput kamena! Moramo opet tražiti objašnjenje! Jer, ako ste Ti i Otac jedno, kako Otac u Tebi onda može znati više nego Ti? A po Tvojim dodatnim učenjima si ipak Ti Sam Otac?! Ma, tko će to shvatiti, – mi to ne razumijemo! Moguće je da ima nešto u tome, a što nam to koristi? Mi to ne razumijemo! Gospodine, zato Te molimo da nam Ti to pojasniš; jer za sada nam ovim baš ništa nije jasno!’
[6] Kažem Ja: ‘O djeco, djeco! Koliko dugo ću vas još morati trpjeti dok Me ne shvatite?! Sada vam govorim kao čovjek, i vi ne razumijete čovjeka; kako ćete onda kasnije shvatiti čistu Riječ Božju? Kako bi vas ipak za to osposobio, malo ću vam raščlaniti ovu stvar, tako da Me sada dobro slušajte!
[7] Zamislite si pod ‘Ocem’ tijelo ovog našeg sunca u kojem su prisutni svi uvjeti putem kojih neprestano biva stvaran vama vidljiv svjetlosni omotač. Svjetlosni omotač je oko sunca otprilike to što je kod ove Zemlje atmosferski zrak, koji isto tako ovu Zemlju nekoliko tisuća čovjekovih visina ravnomjerno okružuje, i time sa zemljom, gledano naprimjer s mjeseca, tvori prilično jako svjetleći, veliki prividni krug.
[8] Ali kako se stvara zrak na Zemlji? Iz najunutarnijih životnih procesa Zemlje! Zemljina unutrašnjost je po tome puna zraka, i samo taj vrlo bitni dio se u istom omjeru neprestano skuplja oko Zemlje. Ali kako bi unutrašnjost Zemlje neprestano stvarala/proizvodila zrak, mora unutra djelovati neprestana vatra, koja biva proizvedena velikom aktivnošću unutarnjih duhova.
[9] Zamislite si sad ovako: najunutarnija vatra odgovara onome što Ja nazivam ‘Ocem’, i iz svih elemenata koji bivaju tom vatrom razloženi stvara se zrak, koji odgovara onome sto nazivamo ‘dušom’.
[10] Ali vatra ne bi mogla postojati bez zraka, niti bi zrak mogao biti stvoren bez vatre. Prema tome, vatra je isto zrak, a i zrak je isto tako vatra: jer plamen uistinu jeste samo zrak čiji duhovi se nalaze u najvećoj mogućoj aktivnosti, i zrak je u sebi isto čista vatra, ali u stanju mirovanja njenih duhova koji ga sačinjavaju. Tako da je sada lako uvidjeti kako su vatra i zrak u principu jedno. Ali prije nego duhovi zraka do određenog nivoa budu pobuđeni/uzbuđeni, zrak ostaje samo zrak, i zbog toga se pobuđeni/uzbuđeni vatreni zrak i još miran ‘običan’ zrak uvelike razlikuju.
[11] U samoj vatri je svjetlo i time, duhovno gledano, najjasnije i najviše znanje i spoznaja; u zraku koji je prožet svjetlom vatre, je isto tako prisutno puno znanje i spoznaja, međutim očigledno u jednom nižem stupnju. Ali kada mirni zrak bude tako pobuđen, da on sam postane vatra i svjetlo, onda je u njemu (= zraku) prisutno najviše znanje i spoznaja.
[12] Prema tome Zemlja sa svojim takvim uređenjem sliči čovjeku. Najunutarnija vatra je duh ljubavi duše u njenoj aktivnosti, i zrak odgovara duši koji može biti sasvim i duh vatre, kad je skroz prožet ljubavlju duha, odnosno njenom aktivnošću, gdje je zrak onda jedno sa duhom! I duša to postaje preporodom duha.
[13] I vidite, skroz isti odnos nalazite u suncu. U njegovoj unutrašnjosti je najžešća vatra, čija svjetlosna sila uvelike prevazilazi silu njegove vanjske svjetlosne atmosfere. Iz tog svjetla istovremeno se razvija najčišći sunčev zrak, i taj zrak na njegovoj površini postaje i sam vatra i zrak, međutim u jednom manjem stupnju, nego je to slučaj sa vatrom i najmoćnijim svjetlom u velikom centru sunca. Ali vanjska sunčeva zračna atmosfera zbog toga je po prirodi još sasvim ista sa vatrom u centru velikog sunca! Njoj je potrebna samo ista najjača pobuda, da bi postala skroz poput najunutarnije vatre.
[14] E, ta najunutarnija vatra sunca isto je što i Otac u Meni, i Ja sam to iz centralne vatre neprestano proizlazeće svjetlo kao i vatra, putem koje sve što postoji, bi stvoreno, živi i opstaje. Dakle Ja sam u Svome sadašnjem biću vanjski i djelujući aspekt najunutarnijeg Oca u Meni, i po tome je sve Očevo Moje i obrnuto, sve Moje je Očevo, i Ja i Otac moramo neizbježno biti potpuno jedno, sa jedinom razlikom, da u najunutarnijoj vatri mora biti neprestano prisutno dublje znanje spoznaja nego u vanjskom svjetlu, koje od strane unutarnjeg svjetla neprestano biva pobuđeno samo onoliko koliko je to neophodno.
[15] Ali Ja bi se isto tako mogao i Sam dodatno pobuditi; ali tada to ne bi valjalo za vas kao ni za sva nebeska tijela koja kruže oko ovog sunca, kada bi se sunčeva vanjska atmosfera zapalila silom najunutarnije sunčeve vatre i svjetla, čija moć bi sve duhove u ogromnom kozmičkom prostoru tako uzbudila, da bi se on (= kozmički prostor) istovremeno pretvorio u beskrajno, ultra-snažno more vatre koje bi trenutačno dovelo do raspadanja sve materije! E sada, naravno da je unutrašnja materija sunca uređena tako da izdrži tu vatru, i neprestano cirkulirajuće moćne vode uslijed neprestane cirkulacije – kao kod čovjeka cirkulacija krvi – pružaju vatri stalno zaposlenje oko razlaganja i novog stvaranja zraka i iz toga opet vode, i zbog toga vatra ne može djelovati razorno na sunčevo tijelo. I tako mora sve ostati u neprestanom redu.
[15] Želite li ovu sliku pobliže osmotriti, mora vam bar donekle postati jasno što je u stvari Otac, a što Sin, i što je duša, a što duh u njoj! E, recite Mi sada da vam to još donekle nije jasno!’
Gospodin Isus Krist(Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/252’ J.Lorber