Jakob Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

Jakob_Lorber

Jakob Lorber

Jakob_Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

23,24 (O Krštenju sa vodom i sa duhom)

Print Friendly, PDF & Email

O Krštenju sa vodom i sa duhom (Ivan 3:22-36)

23 poglavlje

‘Poslije toga, Isus ode sa Svojim učenicima u Judeju, tamo je boravio sa njima, i krstio.’  Ivan 3:22

[1] Kada je dan u potpunosti svanuo, krenuli smo našim putem i otišli u Judeju koja je, kako u stvari pripada Jeruzalemu, okruživala ovaj grad na isti način kao što u današnje vrijeme županija leži oko svoga glavnog grada. Čovjek bi sa lakoćom mogao propješačiti cijelu zemlju u nekoliko dana.

[2] I što sam Ja u stvari činio u toj zemlji? Stih kaže kako sam tamo boravio sa njima i onda krstio. Ovdje se pojavljuje pitanje tko su, u stvari, bili ‘oni’ i što znači to što sam boravio sa njima. ‘Oni’ su prije svega učenici, čiji se broj u Jeruzalemu ponovno povećao za nekoliko, ali onda također svi oni koji su vjerovali i bili naklonjeni Mojem učenju.

[3] A svi oni koji su prihvatili Moje učenje u punoj vjeri su bili s Moje strane otvoreno kršteni vodom, ali potajno sa duhom Moje vječne ljubavi i mudrosti i na taj način su stekli moć da ih se naziva ‘Djecom Božjom’. To je ono što sam činio dok sam boravio tamo. Učenje i što sam napravio su dijelom zabilježeni od strane ostala tri evanđelista i ovdje to ne treba navoditi. To se uglavnom sastojalo u objašnjavanju svih ozbiljnih nedostataka koje su imali Židovi i Farizeji i u propovijedanju ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

[4] Najprije sam opisao sve slabosti, opominjao grešnike da se pokaju, upozoravao sve koji su prihvatili Moje učenje da se ne povrate starom Farizejskom kvascu i, u potvrdu Mojem naj-blažem/dobroćudnijem učenju, vršio čudesna djela potrebna u tim tako jako materijalističkim vremenima. Također sam izliječio mnoge bolesne, oslobodio opsjednute od nečistih duhova i uzeo sve više i više učenika.

‘Ivan je također krstio u Enonu, blizu Salima, pošto tamo bijaše mnogo vode, i ljudi su neprestano dolazili krstiti se. To je bilo prije Ivanovog utamničenja.’   Ivan 4:23, 24

[5] Kako sam putovao kroz Judejsku zemlju, došao sam također u područje gdje je Ivan krstio u maloj pustinji u Enonu, blizu Salima, pošto je tamo bilo vode u obilju, dok je u predjelu Bethabare Jordan imao jako malo vode a ista je bila mutna, prljava i puna smrdljivih štetočina. To je bio razlog zašto je Ivan promijenio svoju lokaciju, propovijedajući svoje oštre pokajničke propovijedi u Enonu i krsteći ljude koji su prihvatili njegovo učenje i istinski se pokajali.

[6] Među njima je također bilo mnogih koji su već prihvatili Moje učenje, ali još nisu bili kršteni od strane Ivana. Ovi su Me pitali da li je nužno da ih Ivan prethodno krsti. I Ja sam im rekao, ‘Samo jedna stvar je potrebna a to je uistinu se pridržavati Mojeg učenja. Ali tkogod želi biti prethodno očišćen od strane Ivana, dok on i dalje vrši svoj posao, imat će samo koristi od takvog čišćenja.’ Kada sam ovako odgovorio, mnogi su otišli da ih Ivan krsti.

‘Neki od Ivanovih učenika su se posvađali sa Židovima (koji su tamo došli) u vezi s čišćenjem (tj. u vezi s Mojim krštenjem sa vodom u usporedbi s Ivanovim svjedočanstvom).’  Ivan 3:25

[7] Svađa je nastala u vezi s Ivanovim čišćenjem i Mojim krštenjem, jer Ivanovi učenici nisu mogli razumjeti da sam Ja, također, krstio sa vodom, pošto su čuli Ivanovo svjedočanstvo kako neću krstiti sa vodom, već sa Svetim Duhom. Mnogi Židovi, koji su već bili Moji učenici, su držali kako je Moje krštenje bilo istinsko krštenje. Jer, iako sam krstio sa vodom poput Ivana, Moje krštenje je bilo jedino valjano kako nisam krstio jedino sa prirodnom vodom, već istovremeno također sa vodom Božjeg Duha, dajući krštenima očiglednu moć da se nazivaju Božjom djecom.

‘I dođoše Ivanu i rekoše, Rabbi! Čovjek koji je bio sa tobom na drugoj strani Jordana, o Kojem si svjedočio (da će krstiti sa Svetim Duhom), ovdje je, i krsti (sa vodom), i gomile hrle k Njemu!’   Ivan 3:26

[8] Nakon ovih rasprava, Ivanovi učenici su sa Židovima otišli do Ivana i rekli, ‘Slušaj, Rabbi! Isti čovjek koji je bio sa tobom na drugoj strani Jordana; o Kojem si svjedočio kako će krstiti sa Svetim Duhom, je sada ovdje u blizini i također krsti sa vodom kao i ti. Kako da to razumijemo? Da li je ovaj Krstitelj uistinu Onaj o Kojem si dao moćno svjedočanstvo?’

[9] Ivan je međutim rekao svojim učenicima, ‘Odite i zapitajte Ga: ‘’Da li si ti onaj koji treba doći ili moramo čekati drugoga?’’ Obratite dobro pažnju na ono što će vam reći i onda mi recite. Jedino onda ću potpuno odgovoriti na vaše pitanje.’

[10] Odmah zatim je nekoliko Ivanovih učenika došlo do Mene zapitavši Me kako je Ivan predložio. Ali Ja sam im dao dobro poznati odgovor, da trebaju reći Ivanu što su vidjeli, naime, da slijepi progledaju, hromi hodaju, gluhi čuju i kako se Evanđelje o Kraljevstvu Božjem propovijeda siromašnima (Matej 11:5). I sretan je onaj koji se ne sablazni. – Učenici su se ponovno vratili Ivanu i smjesta mu rekli što su vidjeli i čuli.

 

24 poglavlje

‘Ivanov odgovor je bio: ‘Čovjek može imati jedino ono što od Boga dobije.’  Ivan 3:27

[1] No Ivan se sabrao i rekao svojim učenicima, ‘Slušajte, u ovo sam uvjeren: Čovjek ne može uzeti ništa, posebice u stvarima koje se tiču duha, ukoliko mu to najprije nije dano sa nebesa. Neobičan/izvanredan čovjek koji je Osobno krstio pored Mene na drugoj strani Jordana i iznad koga sam ugledao Duha Božjeg kako silazi sa nebesa u obliku malog svjetlosnog oblačka, blago poput golubice koja slijeće u svoje gnijezdo, i o Kome sam svjedočio, nije poput običnog čovjeka mogao uzeti ono što posjeduje. On je više od običnog čovjeka i pokazuje se kako Osobno ima moć uzeti sa nebesa te ili zadržati što je uzeo ili predati dalje kome god želi. I ja vjerujem kako smo svi mi ono što imamo primili od Njegove milosti. Prema tome, mi Mu ni u kojem slučaju ne možemo reći što da čini i kako. On daje a mi smo oni koji primamo od Njega. On ima vijaču u Svojoj ruci i očistit će pod svoje žitnice, ali pljevu će spaliti vječnom vatrom i iskoristiti pepeo kako Mu se bude činilo prikladno.

‘Vi sami možete posvjedočiti da sam rekako kako ja nisam Mesija, nego sam poslan kao Njegov preteča.’    Ivan 3:28

[2] Vi sami ste moji svjedoci kako sam rekao svećenicima i Levitima, koji su došli k meni iz Jeruzalema, da Ja nisam Mesija/Krist, nego sam poslan kao Njegov preteča/glasnik. Kako onda možete pronaći nedostatak/grešku u onome što čini Onaj koji u Svojoj ruci ima Svoju vlastitu vijaču? Bez obzira kako bude pomeo Svoj pod mi Mu ne možemo određivati pravila. Jer polje (svijet) je Njegovo, time također i pšenica (djeca Božja) i pljeva (djeca ovog svijeta ili vraga), a Njegova je žitnica (nebo), i Njegova je vatra (pakao), koja nikad ne gasne. 

‘Zaručnik (Gospodin) je onaj kome pripada zaručnica. A prijatelj zaručnikov, koji stoji pored njega i sluša ga, klikće od radosti kada čuje zaručnikov glas. Ova radost je sada moja.’  Ivan 3:29

[3] Tkogod ima zaručnicu (nebesku mudrost) je istinski zaručnik, ali zaručnikov prijatelj koji stoji pored njega i sluša ga je presretan kada čuje zaručnikov glas. I gle, ova radost je sada moja. Ali kada Gospodin Osobno dođe, vjesnikova misija je završila. Jer jedina vjesnikova dužnost je najaviti Gospodinov dolazak. Jednom kada je Gospodin stigao, vjesnik više nije potreban.

‘Kako On raste, Ja se moram smanjivati.’  Ivan 3:30

[4] Prema tome, ja se sada moram umanjivati, dok On kao Gospodin mora povećavati u ljudima na ovoj zemlji. Vi ste uvijek bili moji učenici od kada sam vam došao kao glasnik. Da li me itko od vas ikada čuo kako se time hvalim? Ja sam uvijek sačuvao odgovarajuću počast za Njega, kome i pripada. Kada sam svjedočio kako nisam dovoljno dobar da odriješim njegove podvezice, ja se zasigurno nisam izdizao iznad Njega, već sam Mu dao sve počasti koje su slijepi ljudi željeli ukazati meni. Prema tome ponavljam: Moja misija je sada završena! Jednom kada je Gospodin Osobno došao, preteča više nije potreban, zbog toga glasnik (tijelo) sada mora slabiti/umanjivati se, dok On kao Gospodin (Duh) mora rasti nad svim tijelom. Postoji ogromna razlika između vjesnika i Onog koji Svojom vlastitom silom šalje vjesnika gdjegod Mu se prohtije.

‘Tko odgore dolazi je iznad svih drugih. Onaj koji je sa zemlje pripada zemlji. Onaj koji sa neba dolazi je iznad svih.’  Ivan 3:31

[5] Onaj koji ima moć odrediti zakone je odgore a onaj koji mora slušati je ispod. – Nitko ne može uistinu biti iznad ukoliko ne potječe od tamo. Ali onaj koji uistinu dolazi odgore je iznad svih drugih. Onaj koji je sa Zemlje nikad ne može biti odgore, već pripada zemlji i ne može govoriti drugačije nego o zemaljskim stvarima. Međutim, Onaj koji dolazi sa neba je iznad svih, jer On je Gospodin i može, prema tome, činiti što God želi. On može krstiti sa vodom, vatrom i duhom, jer Sve njemu pripada.

[6] Ja i dalje ne mislim kako On Osobno krsti sa vodom, već jedino sa vatrom Duha, dok će Njegovi učenici prije toga krstiti ljude sa vodom na način kako ja to činim, to jest, sve one koji nisu od mene primili krštenje sa vodom. Od krštenja sa vodom čovjek nema koristi osim ako nakon njega ne slijedi krštenje sa Duhom Božjim.

‘I svjedoči što je vidio i čuo, ipak jedva netko prihvaća njegovo svjedočanstvo.’  Ivan 3:32

[7] Voda svjedoči jedino o vodi i čisti kožu od zemaljske prljavštine. Duh Božji, međutim, kojim je Gospodin jedini sposoban krstiti, pošto je Božji Duh Njegov Duh, svjedoči o Bogu i onome što jedino On uvijek vidi i čuje u Bogu.

[8] Na nesreću, do sada jedva itko prihvaća ovog svetog svjedoka, jer što je glina ostaje glina i odbija Duh, osim ako glina najprije ne prođe kroz vatru da bi tamo i sama postala Duh. Prava vatra uništava sve osim Duha, koji je sâm silna vatra. Prema tome, Gospodinovo duhovno krštenje će uništiti mnoge, i poradi toga će se mnogi bojati prihvatiti ga.

‘Ali onaj koji ga primi drži ga zatvorenim (u sebi) da je Bog istinit (prirodno unutar Onog koji svjedoči o Njemu kroz krštenje sa Duhom Božjim).’  Ivan 3:33

[9] Međutim, onaj koji će prihvatiti ovo krštenje i njegovog svetog svjedoka će u sebi držati zatvorenim od svijeta znanje kako je Onaj koji ga je krstio sa Duhom uistinu Bog i jedini sposoban dati vječni život. Sada kažete u sebi: ‘Zašto držati zatvorenim u sebi nebeskog svjedoka o Bogu kroz Boga?’ Već sam vam rekao: Glina jeste i ostaje glina a duh jeste i ostaje duh. Ako, međutim, smrtnik, koji je temeljno glina, primi duh u svoju glinu, da li će on biti sposoban zadržati duh, ukoliko ga pažljivo ne sačuva u sebi, to jest, u svome srcu?

[10] Ili postoji određena mjera u skladu sa kojom se duh razdjeljuje tako da svatko može znati koliko puno duha je primio? Ako nema takve mjere, onda je na zemaljsko glinenom-čovjeku da u svom srcu uspostavi takvu mjeru za primljeni duh. A jednom kada se duh u toj mjeri povukao na trajni počinak i na taj način ispunio novu mjeru, jedino onda glineni-čovjek shvaća u sebi koliko puno duha je primio.

[11] Od kakve bi vam koristi bilo ako bi pokraj mora vodom punili probušenu bačvu? Da li bi ikad mogli tvrditi i prepoznati kako ste iz, za vas, neizmjernog mora, izvadili danu količinu vode? Ako su obruči dobro nabijeni, onda ćete biti sposobni prosuditi koliko morske vode je u njoj sadržano. Morska voda, međutim, je skroz na skroz ista, bilo u velikoj ili maloj količini – to nije važno. Time je more kao takvo more skroz na skroz, i kadgod čovjek može izvaditi vodu iz mora, bilo puno ili malo, on u svakom dijelu vadi morsku vodu i jedino će poslije znati mjeru.

‘Jer onaj koga Bog posla izgovara riječi Božje. Bog daje Svoga duha (Onome koga je poslao) bez mjere (ne kao čovjeku, već u svom Svojem bogatstvu).’  Ivan 3:34

[12] Tako je sa Onim koji je došao od Boga da bi svjedočio o Bogu i govorio čistu riječ Božju. On Osobno je neizmjerno more (Duh Božji). Kada daje nekome Svog Duha, On ga ne daje u beskrajnoj mjeri, jer jedino u Bogu on može postojati u beskrajnom obilju, već u skladu sa mjerom prisutnom u čovjeku. Ako čovjek želi steći Duh, njegova vlastita mjera ne smije biti defektivna i ostati otvorena – mora biti dobro uobručena i dobro zapečaćena.

[13] Onaj koga ste upravo vidjeli i pitali da li je On Mesija/Krist je, iako izvani također Sin Čovječji, primio Božjeg Duha ne u skladu s ljudskom mjerom, već u skladu sa beskrajnom Božjom mjerom još od vječnosti; jer On Osobno je neizmjerno more Duha Božjeg unutar Njega. Njegova ljubav reprezentira Oca od vječnosti, a ova nije izvan vidljivog Sina Čovječjeg, već unutar Njega, koji je vatra, plamen i svjetlo od vječnosti u i iz Oca.

‘Otac ljubi Sina i povjerio Mu je svu (o)vlast.’  Ivan 3:35

[14] Ovaj blagonakloni Otac jako voli Svoga vječnog Sina, i svu snagu i (o)vlast polaže u ruke Sinu, i sve što imamo u skladu s prav(iln)om mjerom, mi smo izvadili iz Njegova neizmjernog bogatstva. On Osobno je po Svojoj Riječi sada čovjek u tijelu među nama, i Njegova Riječ je Bog, duh i tjelo, i mi ju nazivamo ‘sin’. Tako je Sin također unutar Sebe sâm vječni život.

‘Onaj koji vjeruje u Sina ima vječni život. Ali onaj koji ne vjeruje u Sina neće vidjeti taj život: Gnjev Božji počiva na njemu.’  Ivan 3:36

[15] Tako, onaj koji prihvati Sina i vjeruje u Njega u sebi već ima vječni život. Jer, baš kao što je Bog Osobno u svakoj Riječi Svoj vlastiti najsavršeniji vječni život, On je to također i u svakom čovjeku koji apsorbira Njegovu živu Riječ i pridržava je se. U drugu ruku, onaj koji ne prihvati Riječ Božju iz Sinovljevih usta, stoga ne vjeruje u Sina, neće i ne može primiti život niti ga vidjeti i osjetiti u sebi, i bijes Božji koji je sud svih stvari koje nemaju život, osim onog života pod zauvijek nepromjenjivim zakonom prisile, će počivati na njemu sve dok ne uzvjeruje u Sina.

[16] Ja, Ivan, sam vam sada rekao sve ovo i pred svima vama sam bio potpuno valjan svjedok. Sa mojim vlastitim rukama sam vas očistio od zemljine prljavštine. Idite sada i prihvatite Njegovu Riječ, tako da možete primiti krštenje Njegovog Duha, jer bez toga su svi moji napori u vaše ime uzaludni. Ja bi volio otići do Njega osobno, ali On to ne želi i otkriva mi kroz moj duh da trebam ostati ovdje, pošto sam već primio u duhu ono što u vama i dalje nedostaje.’

[17] Ovo je posljednje i najveće Ivanovo svjedočanstvo u svezi Mene i ne zahtjeva nikakvo daljnje objašnjenje pošto je već samo po sebi objašnjavajuće.

[18] Razlog zašto, međutim, u Evanđelju nije dano tako detaljno ostaje uvijek isti; najprije, zato što je u tim danima to bio način kako su stvari trebale biti zapisane, naime, da su jedino glavne točke bile zabilježene a sve drugo, što bi osoba sa probuđenim duhom ionako mogla lako razumjeti, je bilo ispušteno i, drugo, da bi se živi sveti sadržaj Riječi sačuvao od prljanja i oskvrnuća. Prema tome, svaki takav stih je dobro-omotano zrno sjemena koje u sebi krije klicu vječnog života sa njegovim neizmjernim obiljem mudrosti.

Spread the Truth