Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

1:16 (Duhovno značenje čišćenja hrama)

Print Friendly, PDF & Email

Duhovno značenje čišćenja hrama

(Ivan 2:13-17)

1/16 [3]  Hram predstavlja čovjeka u njegovoj prirodno-svjetovnoj sferi. U hramu, kao također i u čovjeku, ima Najsvetije Mjesto. Otud se također vanjština hrama mora održavati svetom i čistom tako da se najunutarnije, kao Najsvetije Mjesto hrama baš kao i čovjeka, ne obeščasti.

[4]  Najsvetije Mjesto hrama je, da budemo sigurni, prikriveno sa debelom zavjesom i jedino visoki svećenik može u određenim prilikama ući u Najsvetije Mjesto sam. Ali zavjesa i također vrlo rijetko dozvoljena posjeta Najsvetijem Mjestu jesu zaštita protiv njezina obečašćenja. Jer ako netko počinjava grijeh sa njegovim tijelom on ne samo da onečišćuje svoje tijelo, već također i njegovu dušu i kroz nju njegov duh kojeg u svakom ljudskom biću reprezentira, i doista jeste, ono najunutarnije i najsvetije. Ovo Najsvetije Mjesto u čovjeku, baš kao i isto u korespondenciji u hramu, je bilo postavljeno duboko iza debele zavjese, i jedino čista ljubav spram Boga, koja je u svakom čovjeku Božji najistinitiji visoki svećenik, ima dopuštenje prodrijeti u ovo Sveto Najsvetije nekažnjena i podignuti zavjesu. Ako je, međutim, ovaj jedini visoki svećenik u čovjeku postao onečišćen time što je sebe priljubio uz nečiste svjetovne stvari, uživajući u njima, kako može Najsvetije Mjesto ostati ne-onečišćeno ako ga posjećuje nečist visoki svećenik?

[5]  Ako je, prema tome, u hramu baš kao i u čovjeku sve postalo nečisto, čovjek ga više nije sposoban očistiti, jer ako je metla puna prljavštine i nečistoće, kako se može iskoristiti za čišćenje sobe? Onda, plašim se, Ja Osobno moram ovaj rad uzeti u ruke i očistiti hram silom, i to kroz raznorazne vrste bolnih iskustava poput različitih bolesti i prividnih nesreća, tako da hram može biti očišćen.

[6]   ‘Trgovci’ i ‘kupci’ su niske, nečiste strasti u čovjeku, stoka ponuđena na prodaju je najniža životinjska sjetilnost i istovremeno rezultirajuća velika budalaština i sljepoća duša čija se ljubav može usporediti sa onom u vola kojemu čak nedostaje čulne prokreativne i seksualne ljubavi i jedino je motiviran najgrubljom polipu-nalik proždrljivom ljubavlju i čija je spoznaja jednaka dobro-poznatoj intelektualnoj moći ovce.

[7]   A što mjenjači novaca i njihove novčane transakcije naznačavaju? – Oni naznačavaju i reprezentiraju u čovjeku sve što nastaje iz čovjekove već brutalne samo-ljubavi, jer životinja ljubi samo sebe, i vuk će rastrgati drugog vuka ako je gladan. Ti ‘mjenjači-novaca’, ili takva brutalna samo-ljubav, mora prema tome također biti bolno i nasilno otklonjena iz čovjeka, i sve što oživljava ovu ljubav mora biti izvrnuto i raspršeno.

[8]  Zašto ne potpuno uništeno? Jer također ova vrsta ljubavi ne smije biti lišena svoje slobode, jer plemenito sjeme ili zrno pšenice će najbolje rasti na polju dobro pognjojenom sa takvom balegom i roditi obilatu žetvu. Ako bi sav gnjoj bio otklonjen iz polja da bi ga se očistilo, tako reći, od sve prljavštine, zrno pšenice bi uspijevalo jedino siromašno i budite sigurni da bi dalo jako loš rod.

[9]  Balega koja je inicijalno nošena na polja u hrpama se mora razasuti tako da bi poslužila polju. Ako bi bila ostavljena u velikim hrpama, ona bi ugušila sve gdje se nalazi i ne bi bila o koristi ostalim dijelovima polja.

[10]  Ovo je što se krije u priči o čišćenju hrama u Evanđelju. I poradi toga Sam Ja jedino raspršio novac mjenjača novaca a nisam ga potpuno uništio, što Sam sa lakoćom mogao napraviti.

[11] Što dakle prodavači golubova u hramu naznačavaju koji su se također morali povući do pozicija koje su im početno bile određene?

[12]  Oni se trebaju razumjeti kao izvanjske vrline koje se sastoje od svakojakih vrsti ceremonija, običaja, uslužnosti, itd. u čisto svjetovnom smislu koje, međutim, ljudska sljepoća podiže do jedne unutarnje vrijednosti i pokušava učiniti da istinski život pusti svoje korijene tamo.

[13]  Golub je leteće stvorenje, i budući se na istoku često koristio kao pismonoša, posebice ljubavnih poruka, i poradi toga je već kod starih Egipćana kao hijeroglif reprezentirao nježan i ljubazan razgovor, on je u hramu služio kao simbol za takav razgovor i bio je također jedno uobičajeno i korespondentno simbolično žrtveno stvorenje, koje se obično žrtvovalo u hramu od strane mladih bračnih parova kada su njihova prva djeca bila rođena, kao znak da su oni sada završili sa takvim izvanjskim porukama, ljubaznošću i ceremonijalnostima i prešli u istinsku, unutarnju, životo-dajnu ljubav.

[14]  Međutim, u skladu sa redom svih stvari što je izvanjsko pripada izvanjskome. Kora drveta budući je nešto prilično mrtvo, nikada ne smije biti sadržana u srčiki drveta, već sve što pripada kori mora također biti položeno u koru. Kora je najkorisnija za drvo kada je u pravilnoj mjeri na njezinom ispravnom mjestu. Ako bi netko gurnuo koru u srčiku drveta najprije otkloniviši srčiku, drvo bi se uskoro osušilo i umrlo.

[15]  I time kao naznaku da ljudi ne bi smjeli praviti od izvanjskih vrlina stvar unutarnjeg života, putem čega bi plemeniti čovjek postao ne više do lutka-koja-govori (conversation puppet), ti su prodavači novaca, kao u širem smislu sve formalnosti, koji su nastojali podići njihovu robu na status vrijednosti unutarnjeg života, bili također otjerani iz Hrama od strane Mene i poslani na određeno im mjesto, jedino na nešto nježniji način.

[16] Ovo je dakle duhovno značenje čišćenja hrama; i iz ispravne i nepromjenjive korespondencije između čovjeka i hrama, također se može primjetiti kako ni jedan čovjek, već Bog jedini, kao vječna mudrost, Koji vidi i zna sve može djelovati i govoriti na ovaj način.

[17]  Ali zašto Gospod ne ostaje u hramu nakon takvog metenja?

[18]  Jer On jedini zna kakvo mora biti čovjekovo unutarnje biće tako da se On može trajno nastaniti u čovjeku. Pored toga, nakon takvog čišćenja, čovjek ne smije biti lišen njegove slobode da ne bi postao lutka.

[19]  Prema tome, Gospod Sebe još ne može povjeriti takvom nasilno pometenom unutarnjem čovjeku, jer On jedini zna što je potrebno za potpuno obnavljanje unutarnjeg čovjeka. To je zašto čistač odlazi iz hrama i, kao slučajno, povlači se iz vanjskog u čovjekovo unutarnje ne udovoljavajući čovjekovom zahtjevu da ostane sa i unutar njega što bi samo podupiralo čovjekovu ljenost. Čovjek se mora probuditi potpuno spontano, i na taj način jedino postati savršenim čovjekom, što će u detalje biti rastumačeno u sljedećem poglavlju.

Spread the Truth