Jakob Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

Jakob_Lorber

Jakob Lorber

Jakob_Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

Treća scena: ‘Bogataš’

Print Friendly, PDF & Email

Treća scena: ‘Bogataš’

(3 Kolovoz 1847)

Evo nas opet, na samrtnoj postelji jednog čovjeka, koji je (za života na zemlji) bio jako bogat, i koji je sa svojim bogatstvom pravedno raspolagao, koji je odgajao svoju djecu na najbolji mogući način te je uz sve to još davao milostinju siromasima – naravno, (‘dao’ bi on) tu i tamo (milostinju i) za poneki tzv. ‘veseo trenutak’ onim siromašnim ali mladim prostitutkama, koje čovjek može imati za te ‘vesele stvari’ često i za jedan dukat. Pored toga je on visoko cijenio Sveta Pismena, čitajući ih često i marljivo, vjerujući čvrsto kako je Isus zasigurno bio (utjelovljeni) Jehova. Sve to je on naučio iz Swedenborgovih djela/knjiga, koje je, sa izuzetkom nekoliko manjih djela, sve pročitao.

Takva pismenost je bila uzrokom da se on ‘zapali’ (flare up) svaki puta kada bi čuo da netko govori nezainteresirano ili čak ponižavajuće o Isusu; a ako bi se susreo sa takvim ‘Antikristom’ u svome društvu, za tu osobu bi bilo najbolje napustiti društvo pošto bi inače mogla očekivati neugodne/zle posljedice, a čak i fizički napad. Ukratko, naš čovjek je bio pravi primjer čistog Kršćanstva.

Ovaj čovjek se razbolio u svojim poodmaklim godinama nakon jednog velikog banketa (ili ‘gozbe’), na kojem se prejeo, ali posebice/naročito zbog toga što je nakon obroka, krvi uznemirene/uzbuđene zbog prevelike količine jakog vina kojeg je popio, imao dva puta spolni odnos sa mladom i tijela što se tiče bujnom prostitukom.

Kada se nakon te ekspedicije naš čovjek vratio svojoj kući, zahvatila ga je (ili ‘osjetio je’) lagana vrtoglavica, koju je on krivo shvatio kao pripitost. I u trenutku kada se htio leći u svoj krevet, noge su mu otkazale. Srušio se i ostao na mjestu ‘potpuno’ mrtav, kako vi običavate reći.

Razumljivo je da su njegovi najvoljeniji, u velikom strahu/nemiru, pokušali učiniti sve ne bi li oživjeli svog gospodara. Ali to su bili uzaludni napori, jer koga jednom odvedu anđeoski duhovi taj se više ne budi u ovom svijetu.

Stoga, više kod ovog čovjeka nemamo što vidjeti ili čuti u ovom svijetu, zato ćemo se odmah prebaciti (ili ‘zato odmah prelazimo’) u duhovni svijet i da bi vidjeli kako se naš čovjek uklopio, što će učiniti i na koju stranu će krenuti (ili ‘gdje će se okrenuti’).

Prije svega trebate znati da ljudi koji su doživjeli moždani udar ne znaju i nisu ni najmanje svijesni činjenice da su, i kako, umrli. Oni ne vide nikakvu promjenu, niti u svom domaćinstvu, kakvo je bilo na zemlji, niti u svom fizičkom stanju, osim što osjećaju kako su poprilično zdravi, što je i u svijetu (ili ‘za njihova života’) uglavnom bio slučaj. Oni, također, ne vide ni anđele, iako se ovi nalaze u njihovoj blizini, i ne vide ništa od duhovnog svijeta u kojem se zasigurno i u potpunosti nalaze. Ukratko, oni su i dalje u svemu, kako su i bili, u svijetu. Oni jedu i piju, žive gdje su oduvijek živjeli, u njihovoj kući i u obiteljskom krugu, u kojem ne nedostaje ni jednog jedinog člana.

Tako je bilo i u potpunosti jeste slučaj i sa našim čovjekom – gledajte, koji se već nalazi u duhovnom svijetu. On liježe u svoj krevet u dobrom raspoloženju u svojoj vrlo dobro poznatoj spavaćoj sobi, koja je u svakom detalju identična sa onom koju je imao na zemlji. Gledajte kako se udobno proteže na svom krevetu tražeći i očekujući san (ili ‘u potrazi za očekivanim snom’)! Ali ovaj majušni detalj (ili ‘ali jedna stvar’) malo zbunjuje našeg čovjeka, naime, da on ovog puta ne može zaspati, jer san je duhovima nepoznat (ili ‘jer duhovi ne poznaju sna’). Iako oni imaju (ili ‘iskušavaju’) slično stanje, koje se tamo (ili ‘u duhovnom svijetu’), naziva odmorom, suštinski ono nema ni najmanje sličnosti sa zemaljskim snom.

Počujmo sada našeg čovjeka osobno i pogledajmo kako se ponaša u svom novom stanju i što on o tome misli. Slušajte što on sada govori u svom krevetu: ‘Ti, Lini, da li spavaš?’ Lini (njegova žena) se posjedne na krevet te zapita: ‘Što želiš, dragi Leopolde, da li nešto nije u redu (ili ‘da li ti nešto nedostaje?’)?’ (Žena i djeca te ostali članovi domaćinstva su predstavljeni onakvi kakvi jesu ali su oni u stvari prerušeni posebno određeni anđeli). Reče čovjek: ‘Ne, ništa mi ne nedostaje, Ja sam potpuno zdrav (ili ‘sasvim dobro’), hvala nebesima. Jedino san, ni tračak od sna da mi dođe. Idi, donesi mi moje tablete za spavanje; progutat ću ih nekoliko, možda će tada biti bolje (ili ‘sve u redu’).

Lini se ustaje i ispunjava želju svoga muža. No iako su tablete bile konzumirane, san i dalje nije došao.

Nakon nešto vremena čovjek kaže: ‘Lini, idi, daj mi još par tableta, vidi, ja i dalje ne mogu zaspati. Umjesto da budem sve pospaniji ja sam sve više i više budan.’

Lini će na to: ‘Pusti to, zaboravi tablete, mogao bi vrlo lako pokvariti svoj stomak sa njima. Umjesto toga, vodi ljubav sa mnom, tako ćeš možda imati bolje šanse za san, pošto želiš zaspati pod svaku cijenu.’

Naš čovjek reče malo u strahu: ‘Eh, draga Lini, što se tiče tog čina to neće ići tako lako, jer ti znaš iz dugog iskustva da poslije ovako velike gozbe ja nikad nisam raspoložen za to. U takvim slučajevima mi moja priroda otkazuje poslušnost, zato mi bolje daj još nekoliko tableta!’

Žena će na to: ‘Čudno je to, moj dragi mužiću! Ali glasine kruže da bogati, pobožni Leopold nakon takvih gozbi obično posjeti jednu Cilli gdje vodi ljubav sa njom na takav način da bi mu i mladić mogao pozavidjeti (ili ‘da bi se i mladić mogao na njega ugledati’). Ali ako mu nakon toga pobožna, i nešto starija Lini ukaže da je ona Leopoldova žena te da ponekad iz određenih razloga ni sama ne može pronaći san (ili ‘zaspati’), Leopold uvijek pronalazi na tisuće teozofskih, filozofskih i tko zna kakvih razloga ne bi li umirio ženine opravdane iako vrlo rijetke zahtjeve. Gledaj, Leopolde, ti veliki prijatelju/ljubitelju istine, kako se to tebi samom čini (ili ‘kako se osjećaš u tajnosti’) kada mene, svoju vjernu ženu, lažeš tako licemjerno i prezrivo? Koliko puta si mi oslikao sramotnost preljuba u najsvjetlijim bojama! Što kažeš za sebe, ako ti budem bez ikakve sumnje dokazala da si ti sam preljubnik?’

Na to muž, zatečen, reče: ‘Lini, moja voljena ženo, kako ti znaš za ta moja djela? Uistinu, tako nešto sam ja mogao učiniti jedino dobro pripit, a i ako jesam, ja računam na tvoje Kršćansko strpljenje sa mojom ljudskom slabošću, u nadi da to nećeš iskoristiti tako što ćeš osramotiti našu cijelu kuću! Budi razumna, draga ženo, budi razumna i prestani o tome govoriti. Gledaj, ja te i dalje neizmjerno volim. Samo budi opet dobra, budi dobra Lini, moja draga ženo, i ja to više nikad neću učiniti u cijelom svom životu.’

Lini odgovori: ‘U to također vjerujem. Ako je netko živio sav/cijeli svoj život na takav način, varajući svoju vjernu ženu bar svaka dva tjedna i čak pokupio nekoliko puta odvratne bolesti, onda je zasigurno došlo vrijeme za zaborav tih akcija, o kojima Sveto Pismo kaže: ‘Razvratnici i preljubnici neće ući u Kraljevstvo Nebesko (1 Korinćanima 6:9; Hebrejima 13:4; Otkrovenje 21:8; 22:15)!’ Reci mi, moj sa svom teozofijom vrlo dobro upoznati mužiću, što bi učinio ako bi te Gospodin iznenada pozvao k Sebi? Kakvo će u tom slučaju biti tvoje blaženstvo? Ili ti možda imaš od Gospodina na-pisanu izjavu, koja kaže kako će te On ostaviti na životu sve dok se u potpunosti ne popraviš? Na račun dotične Cilli ja ne želim reći ništa, ali što reći o očitoj ljubavnom zanosu kojeg si iskazivao prema svojoj najstarijoj kćeri, prije nego što se udala i to na način koji ti je pred Bogom i pred svim ljudima, samo da znaju, utisnuo neizbrisivu sramotu na tvoje teozofsko čelo? Ili šta će na to reći Bog?’

Na to će muž, još više zaprepašten: ‘O ženo, sad me već uistinu mučiš. Što je, naravno, opravdano, jer bi od mene bilo više nego glupavo ako bi sve to negirao, ali je svejedno izuzetno bolno a ja i dalje ne razumijem kako ti, koja bar koliko ja znam u svim godinama našeg braka nisi nikad o tome rekla ni jednu jedinu riječ, odjednom otvaraš/otključavaš sve brave pokušavajući me istovremeno uništiti?’

‘Uzmi u obzir da smo svi mi, ljudska bića, slabi u našem tijelu, čak i ako naš duh želi drugačije, pa ćeš mi lako oprostiti svu moju slabost! Sjeti se da Gospodin nije osudio/prokleo preljubnicu, stoga će zasigurno i pokajnički preljubnik pronaći milosti u Njegovim očima. Stoga me također ni ti, draga ženo, nemoj osuđivati, jer ja zasigurno priznajem i kajem se zbog svojeg prevelikog grijeha protiv tebe baš kao i teškog grijeha protiv naše oženjene kćerke. Neka mi Gospodin Isus oprosti, kao što mi ti opraštaš.’

Navodna žena reče: ‘Dobro onda, neka ti sve što se dogodilo bude oprošteno u potpunosti. Ali dobro gledaj da u buduće ne zloupotrebljavaš svoju tobožnju slabost, jer će ti onda ovo moje potpuno oproštenje donijeti jako malo blagoslova! Stoga, ja ću te trpjeti još neko vrijeme – pa ćemo vidjeti! Ali ti više nikad nećeš zaspati jer, gledaj i slušaj: ti više nisi na zemlji, već si u svijetu duhova! A ja, koju si greškom smatrao za svoju često suludu ženu, ja nisam tvoja žena, već – gledaj – Ja sam tvoj Gospodin i tvoj Bog! Ostani kakav jesi, ako ti se to sviđa; Međutim, ako želiš napredovati, prati Me dok napuštam ovu nestvarnu sobu!’

Čovjek Me sada prepoznaje i ruši se na pod ispred Mene, nijem.

Ali Ja mu rekoh: ‘Ustani; jer tvoja je ljubav veća nego li tvoji grijesi, i stoga ti je sve oprošteno! Bilo kako bilo, sve dok išta zemaljskog prianja uz tebe ti još ne možeš obitavati u Mojoj kući. Ali gledaj, anđeli su ovdje, spremni stoje, i oni će te odvesti/voditi pravim putevima. A kada tvoja zemaljska kuća bude od strane tvojih vodiča pogođena/obuzeta sa bijedom i siromaštvom, onda ćeš ti svoje novo stanište pronaći kod Mene. Amen!

I gledajte, ovo je opet druga ‘voda’. Neki ostanu jako dugo vremena u prirodnom stanju poput ovog kao u našeg čovjeka. Razlog zašto je to u njegovom slučaju trajalo kratko je sljedeći, naime on je za života učinio jako puno dobrih djela, ispunjenih ljubavlju, te je odmah iskazao iskreno žaljenje zbog svojih grijeha/prijestupa.

Spread the Truth