Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

8059 (Vjerovanje u dušin nastavak života…)

Print Friendly, PDF & Email

Bertha Dudde, br. 8059, 9 Prosinac 1961

VJEROVANJE U DUŠIN NASTAVAK ŽIVOTA…

Kada bi ljudi samo vjerovali da je njihova duša… njihovo stvarno Ja… besmrtna, ako bi oni samo vjerovali da duša kao ljudsko biće na ovoj Zemlji priprema njezinu vlastitu sudbinu u kraljevstvu onostranog kada napušta njezino zemaljsko tijelo… Jednog dana ljudi će gorko zažaliti njihovu ravnodušnost spram njihove sudbine poslije, jer jednog dana oni će shvatiti što su bili zanemarili učiniti u njihovom zemaljskom životu, što su mogli postići da su vjerovali upozorenjima i opominjanjima koja su im bila neprestano davana na Zemlji. Ravnodušnost spram njihove buduće sudbine je veliko zlo koje prijeti povući mnoge ljude u bezdan… I prema tome oni uvijek jedino trebaju biti obaviješteni o činjenici da postoji nastavak života nakon smrti, da oni ne mogu prestati postojati čak ako i moraju odbaciti njihovo zemaljsko tijelo… njihove misli trebaju biti usmjerene spram ovog vremena koje će doći onako izvjesno kao što će jedan dan slijediti iza drugog… Ako bi samo oni bili sposobni postići vjerovanje u nastavak života nakon smrti oni bi također živjeli više odgovorno. Ovo im, također, ne može biti dokazano, oni u njega jedino mogu vjerovati… ali oni mogu steći uvjerenu vjeru ako razmišljaju o tome i pitaju se o njihovoj stvarnoj svrsi zemaljskog života… Baš kao što bi duhovno usmjerena misao bila dovoljna za osobu da mentalno primi odgovor iz kraljevstva koje je dušin istinski dom… Ipak takve upitne misli moraju biti odaslane od strane ljudskog bića njegovom vlastitom slobodnom voljom, jer on ne može biti prisilno nagnan na takvo duhovno razmišljanje. Ali najmanji impulsi su dovoljni za njega da sebe zapita, i to će definitivno jedino donijeti blagotvorne rezultate. Otud će ljudsko biće često morati otrpjeti teške gubitke koji mogu pogoditi sve što on voli… zemaljska vlasništva ili čak ljude koji su mu dragi, gubitak kojih njega može motivirati na takvo razmišljanje… I onda će čak grubi udarci sudbine postati blagoslov za njega ako uvedu osobu u duhovni slijed misli i tako omoguće duhovnim silama intervenirati, pokušavajući ga podučiti. I ako se osobu upita da li vjeruje u daljnji život duše nakon smrti, obično će u to sumnjati, čak iako je od strane crkve tome bio podučavan i još se nije javno (us)protivio. Ali njemu nedostaje unutarnjeg uvjerenja i ovo ga čini ravnodušnim u njegovom ponašanju, koje bi trebalo stremiti spram ovog života u duhovnom kraljevstvu. Ali opet i iznova ljudsko biće će se trebati suočiti sa doživljajima koji mogu i trebaju usmjeriti njegove misli do kraja koji je za njega izvjestan a ipak neće značiti kraj za njegovu dušu. I često će on također primiti poduke putem razgovora ili kao printani materijal, premda ih on može prihvatiti ili odbaciti njegovom vlastitom slobodnom voljom… I čak gubitak zemaljskih dobara može dovesti do toga da se ljudsko biće zamisli i zapita da li posjedovanje ovih jeste stvarna svrha zemaljskog postojanja… Onda je moguće da će on promijeniti njegov način razmišljanja; onda je moguće da on neće smatrati kako je nastavak života nakon smrti van pitanja i nakon toga će voditi s(a)vijestan način života, budući vjeruje da će jednog dana morati biti odgovoran za njega. I onda će izvjesnost da smrt njegovog tijela nije kraj postojano rasti, jer gdjegod postoji najmanja volja da se na Zemlji živi prikladno ljudsko će biće također primiti pomoć i on neće zalutati.

AMEN

Spread the Truth