Čovjekova dvostruka sposobnost raspoznavanja. Jedino duhovno svjetlo postiže istinsku vjeru. Praksa i vrlina.

1. Rekoh Ja: ‘Jer sve dok čovjek određuje(definira)stvari jedino pomoću logičkog razmišljanja, on ne može imati drugu ideju o vjeri i molitvi od one koju si Mi ti sada ponudio u iskrenosti. Jer čovjekova mozgovna pamet nema druge staze od materijalnog gledišta i sjetilne percepcije. Ali duhovno živa vjera se ne može više ukorijeniti unutar sjetilne percepcije (2 Korinćanima 5:7) nego sjeme pšenice na granitnom kamenu. Ono ima tamo čvrst temelj to je izvjesno, ali kako tvrd kamen nema vlage da razloži sjeme žita da bi oslobodilo klicu, ono ostaje na tvrdom kamenu onakvo kakvo je bilo. Vremenom ono umire, jer ne pronalazi prehranu. Kakvog dobra ima od vašeg poznavanja i mentalne poslušnosti koju vi nazivate vjerom ako vaš duh ne sudjeluje?
2. Gledajte, svaka osoba ima dvostruku percepciju: onu vanjsku, to jest glavu ili stvarno fizičko razumijevanje,sa kojim se Božja priroda ne može dokučiti i shvatiti, budući je isto bilo dano duši jedino da u početku razdvoji duha unutar nje od Božanstva i da ju zakloni od duha za jedno vrijeme. Ako duša želi tražiti i pronaći Boga samo sa ovom negativnom sposobnošću, onda će ona jedino sebe odmaknuti od njezina cilja, što ona više tvrdoglavo ganja istoga duž takve staze.
3. Ali duša ima također drugu sposobnost koja ne počiva u njezinoj glavi nego srcu. Ona se naziva unutarnjim osjećajem, i sastoji se od njezina vlastita osjećaja, iz ljubavi, i korespondentnog formiranja pojmova (conceptualization), proizvedenog od prethodna dva elementa. Jednom kada je ovo prihvatilo koncept Božjeg postojanja(Matej 5:8), onda je On smjesta prigrljen od strane ljubavi, i čvrsto držan od strane njezine volje, i to čvrsto držanje se naziva vjerom.
4. Kroz ovu vjeru, koja je živuća, istinski duh je probuđen. Potonji onda razmatra(pretražuje) svoga buditelja, smjesta prepoznajući i grabeći istog, uzdižući se (straightening up) poput moćnog svjetla iz Boga, obljevajući dušu i pretvarajući u svjetlo sve što je u njoj. Ovo svjetlo je onda zbiljska vjera kroz koju svaka duša može postići blaženstvo.
5. Da li si ikada čuo za ovu, jedinu istinsku vjeru? Ti kažeš ne, ova vrsta vjere mi je sasvim nepoznata, budući razmišljanje iz unutar srca meni izgleda nemoguće! – I doista ono to jeste! Ova stvar tebi izgleda nemoguća.
6. Da bi se razmišljalo unutar srca potrebna je praksa, koja se sastoji od neprestane nanovo-probuđene Ljubavi spram Boga. Ovo nanovo-buđenje snaži i širi srce, oslobađa spone duha, tako da se njegovo svjetlo može neprestano i više slobodno razvijati. Jednom kada svjetlo duha započne rasvjetljavati zbiljsku životnu odaju srca, bezbrojni arhetipovi su ocrtani sve više vidljivo na jednako bezbrojnim zidovima unutar životne odaje, čineći ih vidljivima za dušu. I gle, gledanje duše unutar njezina srca je onda nova vrsta razmišljanja. Duša onda stječe nove koncepte i velike nove ideje. Njezino široko polje vizije se povećava sa svakim otkucajem srca. Kamenje sukoba nestaje srazmjerno mozgovnom utihnuću, i on više nije dokaz-potražujući. Jer svjetlo duha rasvjetljuje unutarnje oblike tako vidljivo da ne baca nikakve sjene na nijednoj strani. U isti čas sve što nalikuje čak najslabijem dašku sumnnje je prognano vječno.
7. I time se vjera koja ima svoje sjedište u srcu radije nego u glavi treba nazvati istinskom i živom vjerom: istinskom budući proizlazi iz nepogrešivog svjetla duha, a živa budući je unutar čovjeka jedino duh živ u pravom smislu riječi!
8. Unutar takve vjere onda leži ta izvanredna sila spomenuta dvaput u Evanđeljima.
9. Da bi se postiglo takvu vjeru – pa ipak jedinu blaženu, čovjek treba napraviti kao iznad, i kroz praksu postići vještinu što je prije moguće. Jer ako je čovjek stremio previše za intelektualnim razvojem i s tim za svjetovnim ciljevima i udobnostima, kapacitet razmišljanja u srcu mora za takvu osobu izgledati nemogućim.
10. Nadalje, čovjek mora imati podlogu za uživati etiku. Čovjek ne smije biti sklon uživanju, i još manje, tjelesno nečedan. Budući nečednost i bludnost ili ubijaju duh skoro potpuno, ili ako ne ubijaju duh, onda onemogućuju razvoj njegova svjetla za sva vremena; što je također razlog zašto takvi bludnici, posebice u poodmaklim godinama postanu prilično idiotski, olakšavajući njihov razvratan(siv)život jedino sa nekim zadovoljenjem, ili zurenjem u, te zaskačući neku djevojku.
11. Nije li ovo doista bio slučaj u tvom kasnijem periodu, kada si ti gledao na ženski spol kao ništa do sladostrasno zadovoljenje? Nisi li u stvari tražio zemaljsku sreću u takvom najnečasnijem uživanju? I sada kada želiš preći na čisto duhovno blaženstvo, u tebi teško da ima ikakvog temelja na kojem se može graditi. Jer pazi, svuda oko tebe je praznina, tako prazna i nestvarna poput unutrašnjosti tvojeg srca i njegove životne odaje.
12. Reci Mi, gdje ćemo sada nabaviti material za izgraditi te u novog čovjeka? Govori i priskrbi savjet!’
    
    

    Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lober i zapisao u ‘Robert Blum – od pakla do raja – I’