Bertha Dudde, br. 7853, 17 Ožujak 1961
UDARCI SUDBINE… DUHOVNA SMRT…
Ljudi koji više nemaju vjeru u Boga i Stvoritelja, u dušin nastavak života nakon smrti, su već podlijegli duhovnoj smrti, jer oni ne vjeruju da žive na Zemlji za svrhu i razlog nego jedino gledaju na ovaj život kao na cilj sam po sebi. Oni se jedino kreću na jednoj zemaljskoj razini, njihove misli ne nalaze stazu do duhovnog kraljevstva, jer oni odbijaju prihvatiti i slijediti misli koje potječu od tamo. Oni su čisto čovječno orijentirana stvorenja sa tako niskim stupnjem zrelosti da ih sudbina obnovljenog prognanstva gotovo sigurno očekuje (vidi Knjižicu br. 44), jer njihova volja, namjesto da stremi prema gore, smjera iznova nadolje… Oni su već zadobili neki život a ipak se iznova izručili smrti… I niti oni mogu biti spriječeni budući je to njihova slobodna volja, budući se to tiče posljednje i u cjelosti slobodne odluke volje u zemaljskom životu. Bog, međutim, želi ljudima dati vječni život… I ljudi ga moraju prihvatiti iz Njegove ruke, oni ga ne mogu primiti od nigdje drugdje nego od njihova vječnog Boga i Stvoritelja, unatoč tome, oni ne vjeruju u Njega i stoga Ga oni isto tako neće ni tražiti za njega. Posljedično, On jedino može njima nametnuti sudbinu u zemaljskom životu koja ih odvraća od materijalnog svijeta i nagoni ih razmišljati… On može jedino razbiti njihovu zemaljsku sreću i nade budući ih želi spasiti, budući im On želi pomoći zadobiti život koji će trajati zauvijek… Jer ako svaka zemaljska želja i žudnja ljudskog bića bude ispunjena, on će neprestano željeti više i rastuće više okrenuti njegove misli spram zemaljskih stvari, i onda će njegov život jedino biti jedan cilj sam po sebi ali nikada neće postati sredstvo do cilja.
Vi prema tome ne bi trebali biti iznenađeni da će događaji koji, u zemaljskom smislu, imaju katastrofalan i poguban učinak na one koji su njima pogođeni, porasti tijekom posljednjih dana… da će nesreće i svakojake vrste katastrofa odnijeti bezbrojne ljudske živote, da će zemaljska vlasništva biti uništena i da će ljudi trebati trpjeti bolesti i žalosti… Ovo su ništa drugo do sredstva korištena od strane Boga Osobno kako bi našao pristup do onih ljudskih srdaca koja Mu odbijaju pristup sve dok je njihov zemaljski život dobar… Sve što On još može učiniti će biti učinjeno od strane Njega kako bi spasio one ljude koji se približavaju smrti. Jer duhovna smrt je daleko gora od fizičke smrti, koja ne treba afektirati dušu ako je osoba živjela njegov zemaljski život prikladno… duša ne može umrijeti ali ona mora otrpjeti posljedice čovjekova razmišljanja i ponašanja na Zemlji. Ona će neopozivo morati doživjeti sudbinu obnovljenog prognanstva ako i dalje nije pronašla Boga prije Kraja, ako Ga ne nauči prepoznati prije Kraja i svjesno Ga prizna i uputi Mu zamolbu za pomoć i milosrđe u njezinoj duhovnoj nedaći. A da bi se ovo učinilo mogućim mnogo toga će se još dogoditi što vi ne mislite kako možete pomiriti sa Ljubavlju Boga… Ali to je Ljubav, bez obzira kako okrutno to vama izgledalo, jer dušina duhovna smrt je daleko više bolna nego to najgrozniji udarci sudbine mogu biti na ovoj Zemlji… Jer zemaljski život dokončava, duša, međutim, mora opet provesti jedno beskrajno dugo vrijeme u mučenju i tami prije nego će primiti milost da još jednom živi na Zemlji kao ljudsko biće sa istim zadatkom: da dobrovoljno donese odluku u prilog Onoga iz Kojeg je jednom proizašla… da se dobrovoljno odluči u prilog Boga od Kojeg se jednom svojevoljno okrenula i otišla i prema tome postala bijedna. I ona može iznova postati blaženo sretna jedino ako je ispunila značenje i svrhu njezinog postojanja kao ljudsko biće… Onda će ona iznova postići život, ona se više ne treba bojati smrti, ona će živjeti zauvijek čim se još jednom povrati Bogu, čim je sebe iznova ujedinila sa Njime, za što joj je njezino postojanje kao ljudsko biće osiguralo mogućnost napraviti a njezina je volja donijela ispravnu odluku.
AMEN
